loading...

Oblatne s Jaffa keksima

 Ukusan kolač s Jaffa keksima i oblatnama koji se zaista brzo priprema, ali i zaista brzo nestaje s tanjura... Svakako provjerite naš slatk...

Sunday, October 30, 2016

3 najveće muške greške u seksu koje će odbiti ženu

Par u krevetu

Seks ponekad zna biti pravi izazov, pogotovo za muškarce koji uglavnom imaju potrebu za dokazivanjem u krevetu. Zbog pritiska koji su si nametnuli često rade greške tijekom seksa koje lako ugase strast kod žena

1. Imitiraju porno filmove


Jedan od razloga zašto muškarci često ‘posrnu’ u krevetu jest to što pokušavaju imitirati ono što su vidjeli u filmovima za odrasle. Neiskusni muškarci misle da su porno filmovima enciklopedija dobrog seksa, ali ne shvaćaju da je seks u njima uglavnom namijenjen zadovoljstvu muških glumaca i muških gledatelja.


2. Puštaju ženu da sama obavi sav posao.

Seks je aktivnost u kojoj obje strane moraju podjednako sudjelovati. Prepustiti ženi sav posao jedna je od najgorih stvari koje muškarac može napraviti tijekom seksa. Važno je da muškarac bude darežljiv partner koji zna uzvratiti.

3. Žele kompliciranije poze, a još ni klasične nisu 'magistrirali'.

Nema ništa loše u eksperimentiranju, ali ne morate visiti sa stropa kako bi seks bio dobar. I klasične poze mogu biti sjajan izvor zadovoljstva. Tako je dobra stara misionarska poza još uvijek vodeća na listi najboljih za zaljubljene parove.

8 Ways To Know When Your Baby Is Teething

Slikovni rezultat za When Baby Is Teething






Babies start teething around six months of age. Some start at an earlier age while others will not start teething until a little later. Every child will handle teething differently. There are signs to look for to let you know if the baby is teething.

8 Simple Ways To Know When Baby is Teething

Some easy ways to know if your baby is teething or not are listed below.

*A tooth will be visible below the gum. You will be able to feel and see part of the tooth even if it is still below the gum line.

*The gums are swollen and red. This indicates that the tooth is moving closer to the surface and will break through the gums soon.

*The baby will start biting or chewing on anything they can get their mouth on. The baby may try to suck on things to alleviate the pain that they are feeling. Once this starts, have several teething rings chilled and ready for the baby to enjoy.

*Drooling will increase. It is best to keep soft cloths readily available to keep the drool wiped away from the baby’s chin and neck. This will help keep the skin from becoming irritated.

*The baby will become increasingly irritable. You may notice that the baby cries and holds onto their mouth or they are unable to be consoled.

*Baby will rub his face often. He may tug at his mouth or grab at his cheeks to try to stop the pain that he is feeling. Baby may start grabbing at his ears and tugging.

*It will be difficult for the baby to sleep. He will be restless and could cry out in his sleep.

*Baby may turn away from food. The gums may be so sore that chewing or sucking will cause more pain to the baby.

New York Cheesecake

Slikovni rezultat za New York Cheesecake







Ingredients

For the crust

85g butter
 melted, plus extra for tin
140g digestive biscuit, made into fine crumbs
1 tbsp sugar, granulated or golden caster

For the cheesecake filling

3 x 300g/11oz pack Philadelphia cheese, or other full-fat soft cheese
250g golden caster sugar
3 tbsp plain flour
1½ tsp vanilla extract
finely grated zest of 1 lemon
 (about 2 tsp)
1½ tsp lemon juice
3 large egg, plus 1 yolk
284ml carton soured cream

For the soured cream topping

142ml carton soured cream
1 tbsp golden caster sugar
2 tsp lemon juice

Method

1. Position an oven shelf in the middle of the oven. Preheat the oven to fan 160C/conventional 180C/gas 4. Line the base of a 23cm springform cake tin with parchment paper. For the crust, melt the butter in a medium pan. Stir in the biscuit crumbs and sugar so the mixture is evenly moistened. Press the mixture into the bottom of the pan and bake for 10 minutes. Cool on a wire rack while preparing the filling.

2.For the filling, increase the oven temperature to fan 200C/conventional 240C/gas 9. In a table top mixer fitted with the paddle attachment, beat the soft cheese at medium-low speed until creamy, about 2 minutes. With the mixer on low, gradually add the sugar, then the flour and a pinch of salt, scraping down the sides of the bowl and the paddle twice.

3.Swap the paddle attachment for the whisk. Continue by adding the vanilla, lemon zest and juice. Whisk in the eggs and yolk, one at a time, scraping the bowl and whisk at least twice. Stir the 284ml carton of soured cream until smooth, then measure 200ml/7fl oz (just over 3⁄4 of the carton). Continue on low speed as you add the measured soured cream (reserve the rest). Whisk to blend, but don't over-beat. The batter should be smooth, light and somewhat airy.

4.Brush the sides of the springform tin with melted butter and put on a baking sheet. Pour in the filling - if there are any lumps, sink them using a knife - the top should be as smooth as possible. Bake for 10 minutes. Reduce oven temperature to fan 90C/conventional 110C/gas 1⁄4 and bake for 25 minutes more. If you gently shake the tin, the filling should have a slight wobble. Turn off the oven and open the oven door for a cheesecake that's creamy in the centre, or leave it closed if you prefer a drier texture. Let cool in the oven for 2 hours. The cheesecake may get a slight crack on top as it cools.

5.Combine the reserved soured cream with the 142ml carton, the sugar and lemon juice for the topping. Spread over the cheesecake right to the edges. Cover loosely with foil and refrigerate for at least 8 hours or overnight.

6.Run a round-bladed knife around the sides of the tin to loosen any stuck edges. Unlock the side, slide the cheesecake off the bottom of the tin onto a plate, then slide the parchment paper out from underneath.

Zašto nas ugljikohidrati debljaju ?

Slikovni rezultat za da li ugljikohidrati debljaju





Bilo da vježbate više od 3 sata tjedno, ili 30, vaša dijeta je jedan od najvažnijih faktora koji formiraju što ćete koristiti kao energiju. Današnje podijeljeno mišljenje o visoko-ugljikohidratnoj, nisko-masnoj dijeti se brzo mijenja, kako ljudi počinju shvaćati da iako konstantno vježbaju ipak ne gube tjelesnu mast. Pošto većina ugljikohidrata sadrži malo ili nimalo masti, nećete vjerovati da ugljikohidrati mogu završiti u vašim masnim naslagama.

Ipak, najmanje 40% od ugljikohidrata koje pojedete završavaju u masnim naslagama. Konzumirajući previše ugljikohidrata, čak bez masti, stvarno ćete nabaciti masne naslage. Zato što na taj način vaše tijelo čuva i koristi krajnje produkte ugljikohidrata koje konzumirate. Ugljikohidrati, bilo da su u formi bombona ili čokoladnog kolača, povećavaju glukozu jednom kada dođu u krvotok. Šećer je šećer - tijelo ih ne razlikuje.

Dakle ako konzumirate preveliku količinu ugljikohidrata, nivo vašeg šećera u krvi će porasti pokrećući vašu gušteraču da luči inzulin. Inzulin vrši kontrolu nad tim gdje će se šećer iz krvi sačuvati. Nešto se koristi kao energija, a nešto se skladišti u mišićima kao glikogen (sačuvana forma šećera). Pošto vaše tijelo može sačuvati samo 2000 kalorija kao glikogen, višak će biti sačuvan kao mast.

Inzulin takodjer sprječava postojeću mast da izađe iz skladišta i da se iskoristi kao energija. Ukoliko nemate pristup svojim masnim naslagama i sagorjevanju masti, vi ćete u kontinuitetu sačuvati ugljikohidrate kao masti. Ključ je u iskorištavanju što više nagomilanih masnih naslaga za energiju, drugačije rečeno, morate sagorjeti višak šećera i nagomilane masti.

Možete kontrolirati gorivo koje će vaše tijelo sagorjevati preko dijete, uzmimo za primjer da uglavnom jedete ugljikohidrate, tada nivo vašeg šećera u krvi postaje nestabilan, a njegovo sagorjevanje može postati nedostupno jer prisustvo inzulina sprječava da se mast iskoristi kao energija. Zato mnogi ljudi "udaraju u zid" na 20 kilometara u maratonu. Oni trče od ugljikohidrata, ne od masti. Ako izbjegavate visoko-ugljikohidratnu dijetu i jedete proporcionalno izbalansirane ugljikohidrate, proteine i masti, vaše tijelo će proporcionalno sagorjevati masne naslage.

Sve prirodne masti - kao što su omega 6 (koje se nalaze u biljkama) i omega 3 (koje se nalaze u ribi) - dobre su za vas ako ih koristite umjereno. Pošto je efikasnost ljudskih kemijskih procesa teško mjerljiva, zadržat ćete se na tome kako se osjećate. Opći simptomi prezasićenosti ugljikohidratima dokazuju se željom za spavanjem poslije jela, žudnjom za slatkišima, glad nakon 2 sata od visoko-ugljikohidratnog obroka, i potrebom za užinom po čitav dan.

Brzi metabolizam sagorjeva više masti koja hrani tijelo sa 2 puta više energije od ugljikohidrata. Više unesenih masti znače veću energiju, postići ćete veću izdržljivost kao i mišićavost uz uzdržavanje od hrane kakvo dolikuje.

Ukoliko ne možete približno 4 sata bez jela, a radite ili trenirate, postoji vjerovatnost da ste jeli previše ugljikohidrata. Stoga svaki obrok koji pripremate treba sadržavati približno 45% od ukupnih kalorija iz ugljikohidrata, 30% od proteina i 25% od masti. Stoga ostanite u zoni sagorjevanja masti, budite sigurni da vaše tijelo sagorjeva mast !

Kašica od cikle i palente

Slikovni rezultat za kašica od palente




Za bebe od 7-24 mjeseci...

Sastojci:

1 - 2 male cikle

palenta



Postupak:

Ciklu skuhajte u kori, kako bi zadržala sve dragocjene sastojke i vitamine (kuhana je kada se kora lako ljušti prstom). Posebno skuhajte nešto rjeđu palentu uz dodatak malo maslinovog ulja. Smiksajte ciklu pa pomiješajte sa palentom i ponudite bebi.

Cikla je visokovrijedna namirnica koju se može koristiti u slanim i slatkim kombinacijama, a poznata je i kao prirodni lijek za enemiju. Nije neobično primjetiti u crveno obojenu bebinu stolicu nakon konzumacije cikle.

Nenapredovanje bebe

Slikovni rezultat za beba napredna





Ali, šta ako beba ne napreduje kako treba?

Šta bebi treba da lepo napreduje?

Tek rođenoj bebi je potrebna mama i njeno mleko! To je idealna kombinacija! Podrazumeva se redovno presvlačenje i zdrav bebin san, koji je isprekidan “gladnim” plačem i podojima. Ako mama ima dovoljno mleka, a beba nema zdravstvenih problema – sve je lako, i svi su zadovoljni.

Šta je važnije, težina ili dužina?

U prvim mesecima života, pre svega treba pratiti težinu (telesnu masu) bebe. Važno je i napredovanje u dužini, ali se ono mnogo teže prati, jer nije lako odrediti pravu dužinu odojčeta. Telesna masa je jednostavniji parametar za praćenje. Beba do prvog rođendana utrostruči porođajnu težinu, a poraste samo 25 centimetara! Jasno je šta je lakše izmeriti. Naravno, to ne znači da ne treba meriti dužinu bebe, već da to treba činiti ređe – dakle, u dužim vremenskim intervalima.

Šta je sa obimom glave?

To je merenje koje treba ostaviti medicinskom osoblju! Babica ili pedijatar prate obim glave, a on se uglavnom meri jednom mesečno (kasnije i ređe), osim kada su u pitanju izuzetno retke bolesti – anomalije kostiju glave i mozga (koje se obično prepoznaju pre porođaja, ili u porodilištu).

Kako se najbolje prati napredovanje bebe?

Najbolji način za to je merenje bebine telesne mase (težine)! Idealno bi bilo da imate sopstvenu vagicu za merenje bebe, zato što je prečesto merenje kod pedijatra krajnje nepraktično. Nije baš zgodno ni da neko stalno dolazi kod vas da bi merio bebu.

Zato predlažemo da ipak nabavite vagicu (nije skupa). Možete i da je pozajmite od prijatelja, ili da uzmete “bakinu vagu” za kolače (koja meri do 10 kilograma) – ona može odlično da posluži. Nema potrebe da uzimate digitalnu vagu (iako je najpreciznija), sasvim je dobra i klasična vagica. Uostalom, kad pogledate šta ste sve morali da kupite za bebu, vagica nije preveliki trošak.

Kada i koliko često treba meriti bebu?

Novorođenče (prve četiri nedelje života) treba meriti jednom nedeljno!
Prvo merenje obavite po dolasku bebe u kuću (ne mora baš prvog dana). To je najbolje obaviti pre večernjeg kupanja (dakle, i pre obroka), u toplom ambijentu, a beba mora da bude gola. Pripremite sveščicu ili posebnu tabelu u koju ćete da beležite izmerene vrednosti, a korisnicima računara predlažemo da otvore poseban dokument za praćenje bebine težine (i dužine). Ova prva, “kućna vrednost” je veoma važna, iako može da odstupi od one koja je izmerena na otpustu iz porodilišta. Međutim, to ne treba da vas brine, jer se radi o različitim vagama. Za vas je vaša vaga etalon (osnovna mera). Pre svega, važno je upoređivati vrednosti telesne mase tokom narednih nedelja.

Sledeća merenja se vrše jednom nedeljno, pod istim okolnostima, i na istoj vagici! Posle četiri nedelje (mesec dana od prvog merenja), uporedite petu izmerenu vrednost sa prvom (posle dolaska iz porodilišta), pa ćete saznati koliko je beba dobila za mesec dana!

Dužinu merite jednom mesečno, ili to ostavite da se obavi na redovnim pedijatrijskim kontrolama.

Od drugog meseca, bebu treba meriti jednom u dve nedelje, a posle par nedelja dobrog napredovanja – jednom mesečno. Kada mame i tate nauče da pogledom prepoznaju napredno i zadovoljno dete, merenje će se obavljati samo na redovnim pedijatrijskim kontrolama.

Da li beba mora ravnomerno napredovati u težini?

Prvih par meseci, naročito prvih nekoliko nedelja, dobijanje u težini je veoma nepravilno. Ima beba koje najbolje napreduju u poslednjoj nedelji prvog meseca, a neke to “obave” ranije. Često se dešava da “sveža” mama nema dovoljno mleka prvih nekoliko dana, pa je i napredovanje bebe u tom periodu nešto sporije. Zato se upoređuju mesečne vrednosti napredovanja u telesnoj masi! Treba sačekati sa tumačenjem rezultata do kraja prvog meseca (pod uslovom da beba nema zdravstvenih problema).

Šta je normalno napredovanje u težini?

Moramo istaći da prave antropometrijske mere za naše područje nisu napravljene. Mi koristimo tablične vrednosti priznatih autora koji nisu uzimali u obzir činjenicu da su ljudi (pa i deca) sa ovih područja nešto veći (i viši, i teži). Zato navedene vrednosti treba shvatiti kao iskustvene za ovo geografsko područje!

Beba u prvom mesecu treba da dobije bar 700 grama (negde se donja granica spušta na 600 grama)! Govorimo o vrednostima koje su izmerene u kućnim uslovima. Sve ispod toga znači da beba ne napreduje dovoljno.

Koji su najčešći uzroci nenapredovanja u prvih šest meseci?

Nije uvek lako otkriti razlog nenapredovanja. Ipak, postoje dve najvažnije grupe uzroka nenapredovanja beba u prvim nedeljama i mesecima života.

Uvek prvo treba posumnjati da beba ne unosi dovoljno mleka. U tom slučaju je dete nervozno, stalno bi da sisa, često se budi, a stolice su mu zelenkaste, iako pije samo mamino mleko. Podoji traju dugo, a beba nekad posle desetak minuta prestane da “siki” (nema šta da izvuče).

Druga grupa razloga su bolesti koje mogu da uzrokuju nedovoljno unošenje mleka, ali i veću potrošnju energije. Infekcije su na prvom mestu, ali je lista bolesti duga, i u isključivom domenu pedijatra, pa se nećemo time baviti.

Važno je znati da bebe u prvim nedeljama (nekada i duže) ne moraju da imaju povišenu temperaturu, čak i ako imaju ozbiljnu infekciju! Zato, ukoliko beba nevoljno jede, neobično dugo spava i teško se budi za podoj – treba posumnjati na neko oboljenje!

Šta raditi ako beba ne napreduje?

Ako se utvrdi da nema dovoljnog porasta telesne mase, neophodno je da se roditelji obrate pedijatru! To je najbolji način da se utvrdi uzrok nenapredovanja. Naravno, i najbrži način da se otkloni taj uzrok, a beba što pre vrati na “pravi put”.

Treba li uraditi neke laboratorijske analize?

Veoma je korisno da se uradi krvna slika (kompletna krvna slika se uzima iz prsta, ili iz bebine pete), kao i “običan” pregled mokraće (koja se “hvata” u samolepljive kesice za uzimanje mokraće od beba). Ove dve analize mogu da se lako obave u nekoj od laboratorija (kojih sada ima “na svakom ćošku”), nisu skupe, a pedijatru će da “skrate put” do pravog uzroka nenapredovanja. Naravno, u dogovoru sa pedijatrom, ove analize mogu da se “ostave” za kasnije.

Šta možemo sami da uradimo?

Kod beba koje izgledaju sasvim dobro, često se bude za podoj, halapljivo i snažno sisaju – treba posumnjati na nedostatak maminog mleka. Postoji jednostavan test da se to proveri: napravite dve merice adaptiranog mleka (60 mililitara), pa posle podoja ponudite bebi da popije. Ako “osuši” bočicu, to je siguran pokazatelj nedostatka majčinog mleka!

Tada mama treba sve da učini kako bi pospešila stvaranje mleka (laktaciju) – pre svega dobrom ishranom sa dosta tečnosti, ali i redovnim odmaranjem, uz dobar san. Naravno, ako i dalje nema dovoljno mleka, bebine obroke treba dopuniti adaptiranom mlečnom formulom. Ali, uz očuvanje dojenja. Što duže – to bolje!

Kada treba potražiti lekarsku pomoć?

 U slučaju da dete predugo spava, teško se budi za podoj, kratko i teško sisa, posle par minuta zaspi na maminim grudima – odmah ga treba odvesti pedijatru!

 Ako beba ima povišenu temperaturu.

 Ukoliko beba često povraća između podoja, ili ima brojne prolivaste stolice.

 Kada beba posle nekoliko minuta sisanja naglo, sa vriskom odbaci dojku.

 Ukoliko posle svakog podoja dete obilno povraća (ne računa se bljuckanje – koje je normalno kod malih beba), a naročito ako sat vremena posle podoja povraća u mlazu!

Srećom, ogromna većina beba lepo napreduje u prvim mesecima života. Među bebama koje ne dobijaju dovoljno u težini, najveći broj nema na raspolaganju dovoljno mleka. Samo mali broj beba ima neku bolest koja ih ometa u normalnom rastu i razvoju. Skoro svako oboljenje u prvim nedeljama i mesecima života brzo dovodi do nenapredovanja bebe, pa je važno konsultovati se sa pedijatrom čim se prepozna ovaj problem.

DESERT BEZ ŠEĆERA: Kokos kuglice od badema

Kokos kuglice




Sastojci:

Za tijesto:
1 šalica badema,
1 šalica datulja,
1/2 šalice kokos brašna,
1/3 šalice kakao praha,
1/3 šalice kokos ulja,
2 žlice suhih chia sjemenki, nekoliko žlica vode.

Za posipanje kuglica: 1 šalica kokos brašna

Priprema:

Sve sastojke za tijesto stavite u blender i dobro izmiksajte.
Kad se pretvori u jednoličnu ljepljivu masu, izradite kuglice, pa svaku kuglicu uvaljajte u kokos brašno.
Kuglice preko noći ostavite u hladnjaku da se stisnu, a sutradan su spremne za posluživanje.

Kako kuhati ljekovite juhe

Vruća pileća juha




Najveći uzrok alergija, intolerancije hrane, upalnih crijevnih bolesti i autoimunih bolesti, zapravo je intestinalna propusnost (intestinal permeability) ili sindrom propusnih crijeva (leaky gut). Crijeva su filter kroz koji u krvotok smiju proći samo osnovne molekule nutrijenata i elektroliti i ništa drugo, a sindrom “propusnih crijeva” znači da se inače tijesno priljubljene stanice crijevnog zida razmiču, odnosno stvaraju se pukotine na crijevnom zidu kroz koje onda može proći i ono što ne bi smjelo: virusi, bakterije, gljivice i njihovi toksini, te nerazgrađeni ili djelomično razgrađeni proteini iz hrane.
Kad takvi nepotpuno razgrađeni dijelovi hrane uđu u krvotok, imunološki sistem ih prepoznaje kao strano tijelo i napada ih, pa tako dolazi do upalnih procesa, alergija, intolerancije hrane i autoimunoloških bolesti.

Uzročnici problema u crijevima: gluten i loše bakterije

Glavni uzročnici intestinalne propusnosti su gluten (neprobavljivi protein iz pšenice) i crijevna disbioza (loš sastav crijevnih bakterija, kad prevladavaju loši sojevi bakterija i gljivica). Kad nisu pod kontrolom korisnih ”prijateljskih” bakterija, oportunistički sojevi bakterija i gljivica dopiru do crijevnog zida, narušavaju njegovu cjelovitost i pridonose njegovoj propusnosti, pri čemu gluten nanosi još veću štetu.

Mnogi ljudi se muče da otkriju na koju su hranu alergični ili intolerantni, ali to je zapravo jako teško utvrditi kad je u pitanju propusnost crijeva. Zbog oštećene crijevne stijenke većina se hrane ne probavlja pravilno, što može izazvati trenutnu, ali i zakašnjelu reakciju, koja se manifestira tek nakon nekoliko dana. Kako se ove reakcije preklapaju, ne možemo nikad biti sigurni koja hrana je uzrokovala koju reakciju. Zapravo, kada bismo radili testove intolerancije dva puta dnevno tijekom dva tjedna, moglo bi se pokazati da reagiramo na sve što jedemo. Jedini pravi način za rješavanje problema sa alergijama i intolerancijom hrane je iscjeljenjenje crijevne stijenke i izgradnja zdrave crijevne flore. Tada će se većina hrane pravilno probavljati, a mnoge alergije će netragom nestati.
Nepravilna probava hrane, propusna crijeva i disbioza crijevne flore dovode i do drugih ozbiljnih bolesti. Nedovoljno iskorištavanje nutrijenata dovodi do ozbiljnog nedostatka vitamina, minerala i drugih vitalnih tvari o kojima ovisi naše zdravlje. Nepotpuno razgrađeni proteini glutena kroz propusna crijeva prodiru u krvotok gdje izazivaju kaskadu upalnih i imunoloških reakcija koje otvaraju put razvoju autoimunih bolesti.

O crijevno psihološkom sindromu

Pored svega, dr. Natasha Campbell-McBride je otkrila i uzročno-posljedičnu vezu između loše probave i osjetljive kemije mozga, što je nazvala GAPS – Crijevno psihološki sindrom. Neprobavljeni ugljikohidrati, slaba probava i brojčana nadmoć candide rezultiraju proizvodnjom toksina kao što su etanol i acetaldehid u crijevima, što može imati teške posljedice na kemiju i razvoj mozga, osobito kod djece, te može dovesti do poremećaja ponašanja, poteškoća s učenjem i koncentracijom, pa čak i autizma. Sve učestaliji kod djece, atopijski dermatitis, također je posljedica loše crijevne flore i propusnih crijeva. Roditelji takve djece znaju da tretiranje kremama ne pomaže, kao što uostalom ne pomaže nijedan lijek koji je dizajniran samo za prikrivanje simptoma. Srećom, prehranom možemo učiniti puno za ozdravljenje crijevne stijenke i ponovnu izgradnju zdrave crijevne flore. Uz dobro osmišljenu dijetu, kojom se izbacuju sve namirnice koje iritiraju (žitarice, mahunarke, mliječni proizvodi, šećer, procesirana hrana), uz domaći kefir koji pomaže izgradnju zdrave crijevne flore, postoji i jedna moćna namirnica koja pomaže zacjeljivanje crijevne stijenke. To je karika koja nedostaje u modernoj prehrani – juha od kostiju ili temeljac/bujon.
U neka ne tako davna vremena, dok su se životinje uzgajale lokalno, ništa se nije bacalo. Kosti i srž, koža i noge, tetive i ligamenti, odnosno dijelovi koji se ne mogu jesti izravno, koristili su se za kuhanje temeljca. U kuhinjama naših baka, kao i u tradicionalnih kuhinjama svih svjetskih kultura, juhe od kostiju imale su važnu ulogu u pripremi hrane i smatrane su lijekom za sve zbog svoje iscjeljujuće i hranidbene vrijednosti. Domaća pileća juha od davnina se davala bolesnima i slabima za brži oporavak, a temeljac se cijenio i kao vrhunski gurmanski dodatak jelima. Ova zaboravljena namirnica, koja je nekada bila neizostavna u kuhinji naših baka, čudesan je melem koji pomaže zacjeljivanju crijevne stijenke i predstavlja kariku koja nedostaje u modernoj prehrani.

Juhe od kostiju za obnavljanje crijevne stijenke

Puno je razloga da vratimo mesne, kokošje i riblje juhe od kostiju u našu prehranu. U današnje vrijeme, kad toliko puno ljudi ima probleme sa propusnim crijevima, treba znati da upravo juhe od kostiju osiguravaju potreban materijal za rast i obnavljanje stanica crijevne stijenke i imaju zacjeljujući učinak na upalne procese u crijevima. Osim što ova hrana ima zaštitni i iscjeljujući učinak na sluznicu probavnog trakta, također je ljekovita i za naše kosti i zglobove, te jača imunološki sustav organizma i ubrzava oporavak bolesnika.
Višesatno kuhanje kostiju oslobađa mnoge ljekovite komponente kao što su kondroitin sulfat i glukozamin, koji su važni za zdravlje kostiju i zglobova jer smanjuju upalne procese i bolove u zglobovima. Ove se komponente čak prodaju kao skupi suplementi protiv artritisa. Osim toga, juha od kostiju sadrži važne minerale u takvom obliku iz kojeg ih tijelo najlakše može apsorbirati i iskoristiti. Ona je izuzetno važan izvor kalcija, magnezija, fosfora, silicija, sumpora i drugih minerala u tragovima, koji su neophodni za zdravlje naših kostiju.
Kokošje juhe od kostiju sprečavaju infekcije i djeluju protuupalno pa su odlično sredstvo protiv prehlade i gripe. Aminokiselina cistein koja se oslobađa kuhanjem, smanjuje sluz u plućima i pomaže procesu ozdravljenja (tvar sličnog kemijskog sastava acetilcistein koristi se u lijekovima protiv kašlja). Aminokiselina arginin djeluje protuupalno kod svih vrsta upala u tijelu, važna je za imunološki sustav i zarastanje rana.

Ljekovite komponente želatina

Temeljac hlađenjem poprima želatinozni oblik. To je zbog sadržaja želatina koji se oslobađa kuhanjem kostiju, srži, hrskavica, tetiva i ligamenata. Želatin je vjerojatno najstarija funkcionalna hrana i stoljećima se znalo za njezinu ljekovitost, čak i u drevnoj Kini. Dr. Francis Pottenger, kao i drugi poznati svjetski istraživači, otkrili su mnoga ljekovita svojstva želatina:
Želatin je je hidrofilni koloid, što znači da privlači i zadržava tekućinu pa tako privlači i probavne sokove koji su neophodni za pravilnu probavu hrane.
Želatin sadrži velike količine aminokiselina prolin i glicin koje imaju zaštitni i iscjeljujući učinak na sluznicu probavnog trakta, što pomaže kod IBS-a, Crohnove boesti, ulceroznog kolitisa i refluksa.
Želatin pomaže u razgradnji proteina i omogućuje rast i obnavljanje stanica crijevne stijenke, što je važno za iscjeljenje propusnih crijeva i autoimunih bolesti (koje uvijek idu zajedno s propusnim crijevima).

Juhe od kostiju sadrže mnoge ljekovite komponente koje su važne za naše zdravlje na puno načina. Bogate su kolagenom koji je važan sastojak za zdravu kožu, kosu i nokte. Glutamin djeluje zaštitno na sluznicu probavnog trakta, ubrzava metabolizam i izgradnju mišićnog tkiva. Aminokiselina glicin iz želatina potrebna je našoj jetri za pravilan proces detoksifikacije. Juhe od ribljih kostiju i glava sadrže jod i tvari koje potpomažu pravilnu funkciju štitnjače. No, kad pričamo o zdravoj probavi i crijevima, zapamtimo da juhe od kostiju sadrže građevinski materijal koji je potreban za rast i obnovu stanica crijevne stijenke, kao i da imaju protuupalno djelovanje na sluznicu probavnog trakta. Zbog toga juhe od kostiju predstavljaju neizostavnan dio u svakom protokolu ili dijeti za propusna crijeva ili druge probavne tegobe i crijevne bolesti.
Osim što je izuzetno zdrav, želatin daje hrani izvrstan okus i zato je temeljac u svim poznatim kuhinjama svijeta imao glavnu ulogu u pripremi ukusne hrane. No, u drugoj polovici 20. stoljeća želatin pada u zaborav, jer je industrija otkrila kako u laboratoriju proizvesti umjetne okuse i arome. Otkriven je mononatrij glutaminat (pojačivač okusa) koji, na vrlo jeftin način, hrani daje jači, više mesni okus. Tako su nastale kocke i koncentrati za juhu, juhe iz vrećice, mješavine začina, gotovi umaci i sva gotova i polugotova jela. Domaći temeljac – ljekovita juha od kostiju bogata hranjivim tvarima, izbačena je iz našeg jelovnika u zamjenu za jeftin i vrlo štetan supstitut – MNG. Dakle, osim što domaće juhe od kostiju trebamo vratiti u naše jelovnike zbog zdravstvenih razloga, one su također i vrlo ukusan i okrepljujući napitak, a upotreba temeljca u kuhanju pridonosi općenito većem gurmanskom užitku.

Teleći ili juneći temeljac

Za pripremu ovog temeljca izaberite dijelove s kostima: koljenicu, zglobove, rebra, dijelove od vrata i sl. Zamolite mesara da koljenicu nareže na manje dijelove, kako biste kasnije mogli lakše doći do koštane srži. Stavite kosti u lonac i pokrijte ih vodom. Dodajte malo octa, može i jabučnog, to će pomoći da se minerali izvuku iz kostiju. Neka sve tako odstoji jedan sat. Dijelove kostiju koji na sebi imaju meso, možete u međuvremenu zapeći u pećnici na laganoj temperaturi dok ne uhvate boju. Ovaj postupak temeljcu daje bolji okus, ali nije obavezan. Zapečene kosti i sok koji su ispustile stavite u lonac s kostima pa još dodajte povrće: mrkve, luk i celer. Zakuhajte. Na vrhu će se skupiti dosta pjene, to je nečistoća pa je uklonite žlicom. Zatim smanjite vatru, dodajte svježi timijan (majčinu dušicu) i zdrobljeni papar u zrnu pa ostavite da temeljac kuha.
Za pravi, koncentrirani temeljac, trebali biste kosti kuhati 12 ili više sati na tihoj vatri. Prema Sally Fallon, autorici Nourishing Traditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition and the Diet Dictocrats (Prehrambene tradicije: Kuharica koja propituje politički korektne i službene prehrambene smjernice), čak i do 72 sata. Neposredno prije završetka kuhanja, temeljcu dodajte svježi peršin i sve prokuhajte još deset minuta, potom temeljac procijedite i ohladite. Ohlađeni temeljac izgleda kao želatina, a na vrhu će se izdvojiti stvrdnuta masnoća. Bacite je jer nakon toliko sati kuhanja neće imati dobar okus. Temeljac podijelite u male porcije i zamrznite, pa ga kasnije koristite kao dodatak jelima, za variva, umake, gulaše i juhe. Ovako kuhani temeljac vrlo je intenzivnog okusa pa ga treba razrijediti vodom ako ga želite jesti kao juhu. Obratite pažnju na to da temeljac nije posoljen pa uobičajeno solite jela u kojima ga koristite.
Drugi način kuhanja juhe od kostiju je kraći, prema dr. Campbell-McBride. U juhu se dodaje sol i kuha se tri sata, što je po mom mišljenju ipak prekratko. Ja je kuham najmanje šest sati. Ova juha se ne razrjeđuje vodom, već se jede ili pije takva kakva jest. Može se čuvati u hladnjaku do sedam dana, a osobe s probavnim smetnjama i crijevnim bolestima trebale bi je piti nekoliko puta tijekom dana. Čim procijedimo juhu, jako je važno da iz nje odvojimo sve masne i želatinozne dijelove oko kostiju i da izvučemo srž iz kostiju. To su najzdraviji dijelovi koje ne treba baciti već pojesti, jer su pravi lijek za zacjeljivanje crijevne stijenke. Samo gole kosti se bacaju. Podgrijavajte samo onu količinu juhe koju ćete upotrijebiti, ali nikad u mikrovalnoj pećnici jer ona uništava hranu. Umjesto tjestenine u juhu dodajte razmućeni žumanjak, a dodajte i žličicu maslaca ili kokosovog ulja, ako juha nije dovoljno masna.

Riblja juha

Za pripremu ribljeg temeljca ne koristite plavu ribu. Osjetljive višestruko nezasićene masnoće iz plave ribe mogu oksidirati tijekom dugotrajnog kuhanja, a osim toga plava riba daje gorak okus juhi. Birajte bijelu ribu, zajedno s kostima i glavama koje su bogate jodom i vitaminima topivima u masti. Povrće možete prvo malo popržiti na maslacu da omekša, pa ga dodati ribi, sve preliti vodom i zakuhati. A možete i sve sastojke staviti u hladnu vodu pa dodati maslinovo ulje i zakuhati. Ribljoj juhi obavezno dodajte i malo bijelog vina. Čim zakuha, uklonite pjenu pa dodajte peršin, timijan (majčinu dušicu), papar i sol. Kuhajte na tihoj vatri, što duže to bolje.
Ako imate probavne tegobe, IBS ili druge crijevne bolesti, povrće treba biti dobro raskuhano jer sirovo povrće može iritirati osjetljiva crijeva. Izbjegavajte jako vlaknasto povrće kao kupus, celer, stabljike cvjetače i brokule, i druge dijelove koji izgledaju previše vlaknasto. Povrće jedite sa dosta maslaca i nasjeckanog bijelog luka. Jedite juhe od kostiju sa kuhanim mesom i svom pripadajućom masnoćom, dodajte žumanjak kao dodatni izvor vitamina i dobrih masnoća.
Zdrava crijevna stijenka i normalna crijevna flora osiguravaju dobru probavu, a dobra probava je uvjet za cjelokupno dobro zdravlje. Ne zaboravimo da se u crijevima nalazi više od dvije trećine imunološke zaštite organizma. ”Sve bolesti počinju u crijevima” tvrdio je još i Hipokrat, ali trebalo je proći 2 500 godina da bi i nauka to napokon počela shvaćati.