I Want to be An Entrepreneur. What Steps do I Take?

What Steps to be a Tech Entrepreneur?

I’m 18 years old and want to be a successful tech entrepreneur. What steps should I take?
That one, specifically, popped up in my email today from Quora, the excellent questions-and-answers site that I frequent often. But that’s just today. I saw a very similar question from a different person yesterday, and another on Monday. So that question, in various versions, has become one of those questions that pop up everywhere.

Here is My Answer:

Get Your Degree

Steps to EntrepreneurshipThere is only one obvious answer that will be generally true for anybody your age that asks this question: focus on completing your education. Get yourself a college or university degree, the classic BA or BS.

Choose your course of study as if you knew you were going to die when you graduate. Whether it’s computer science, engineering, math, pure science, liberal arts, fine arts, or business, if it is what interests you and what you want to study, then that’s the right step to take. You’re young and the world is full of options. If you study what you want, you discover who you are. You are quite likely to change your mind once or twice after you start – most students do – but that’s also fine, it’s part of the normal course of education, you’re in a discovery phase.

Education is About Clear Thinking and Communication, Not Specific Knowledge

Your education isn’t about specific business knowledge. It’s about clear thinking and communication. It’s about skills and understanding that apply to whatever else you do for the rest of your life. It is not easily measured by direct correlations to what entrepreneurs need to know or do. Yes, it is true that there are many parts of entrepreneurship that can’t be taught in a classroom. And it’s true that you can pick those up elsewhere. But it is also true that what you do learn as you get that degree is extremely important for your long-term career, and happiness; and will be directly applicable to what you have to do to be successful as an entrepreneur.

Entrepreneurship, business, and tech startups require a lot of common sense, a lot of clear thinking, a lot of hard work, and usually a significant dose of experience too. Studying some business topics can accelerate learning. Cash flow, for example, is a body of knowledge worth learning in a classroom. But all of these can be learned outside of the classroom too.

If you like data to go along with this, check out the Kauffmann Index of Entrepreneurial Activity. What you’ll find is that success seems to correlate mostly with having education and experience both. Successful entrepreneurs tend, on average, to be in their 40s and holders of one and often more than one advanced degrees. But dig deeper into degrees and you’ll find very little correlation between what they actually studied and their success. Look around you and you’ll find that the liberal arts people are as likely to be successful as the tech and science people. What matters most is the ability to bear down and do the work, and clear thinking, and sticking to goals.

Don’t Measure Education in Earnings

Don’t get distracted by those studies that relate degrees or areas of study to future earning power.  There’s no direct connection between what you study and what you earn for your lifetime. What happens in real life is that getting a higher education degree only happens for people who can stick to a goal for several years, get work done when they have to, follow through on assignments in time and as needed, and accomplish something. Of course what happens is that people who can do that end up being more successful because of what they learned how to do and the simple fact that they stuck to it long enough to finish with a degree; but it isn’t they they know something special that made them worth more money. It is that they worked more, smarter, and better.

You Aren’t Jobs, Gates, or Zuckerberg

Those amazing billionaires who dropped out of Harvard and Reed College, Bill Gates, Mark Zuckerberg, and Steve Jobs, are about one in ten million. You aren’t them. In each case they were seriously engaged in getting an education when the big idea changed their lives, made them obsessive, and became the business history we now all know. Two facts are very important: 1.) there are ten million or so of the rest of us for every one of them; and 2.) they weren’t skipping steps or avoiding anything, they dove towards something. First they fell in love with the idea and the possibility of a specific business, then they dropped out. (Steve Jobs doesn’t quite fit that description, but then he didn’t quite drop out either; he hung around Reed College, auditing courses, and got his education before he started Apple. He just didn’t pay tuition so he didn’t get the formal certification of his education.)

Give the Big Idea a Chance to Reach You

I think there’s an interesting similarity between successful entrepreneurship and successful marriages. The people I know who end up as successful couples, married for decades, generally fell in love with each other first, then got married, and then continued learning and evolving over decades as they grew together and changed together. Similarly, with the great tech startup successes that I’m aware of, there was a spark as the key people fell in love with the idea, the mission, the way they were going to change the world. They had that burst of passion first, and then followed it for years with learning, evolution, and course corrections.

If your question were about how to develop and pursue this amazing thing you want to do that is going to change the world, I might give you a different answer. But face it, you’re like me, like most of us, you’re trying to figure out not how to get to some specific destination, but rather what direction to travel in, generally. You aren’t blessed with the actual spark of the entrepreneurial idea. Don’t worry, though, very few of us are.

So you get your education now because that gives you future options, skills, and experience sticking to something. You advance your possibilities and give your career a chance to develop.

For the record, my own career shows that I practiced exactly what I’m suggesting here. My advice is based on what I’ve seen work, in the real world, and is what I did myself.





http://timberry.bplans.com/

Kako odabrati idealno vino uz hranu?

Vino jeste jedno od najviše korišćenih alkoholnih pića kada je u pitanju kombinovanje sa hranom. Koristi se što uz obrok, što kao prilog obroku. Uživaoci vina vole i da se opuštaju uz čašu crnog ili belog u večernjim satima, dok ima i onih koji ga konzumiraju i iz zdravstvenih razloga.

Laicima se sva vina dele na bela, crna, roze vina, i eventualno ona koja se prave od drugih vrsta voća umesto grožđa, kakvo je npr kupinovo vino. Pravi stručnjaci, somelijeri, umeju da do detalja procene ukus vina, njegove tačne sastojke, način pravljenja vina, vrstu, starost, i naravno da ga idealno ukombinuju sa obrokom.

Najčešće se vina koriste uz razna mesa, bela ili crvena, uz ribu, paste, sireve ili pak uz dezert, a isto tako mogu se koristiti i nakon obroka, osobito nakon večere.


Neka od osnovnih pravila kada je u pitanju upotreba vina jeste da uz laganu hranu idu laganija vina, dok uz jaku i „tešku“ hranu idu ona jača i starija. Kada jedete slatkiše tj dezert, uz njih idu slatka vina. Razlog je jednostavan i glasi ovako: ukoliko biste uz jaku hranu kakvo je crveno meso, pečenje, roštilj pili laganije vino, ono bi se u potpunosti izgubilo u jačini ukusa mesa i ne bi moglo ni da pomogne njegovom boljem varenju, dok ukoliko biste uz laganu hranu uzeli neko jače vino, ono bi u potpunosti „ubilo“ vaš obrok.


Pojedini profesionalni kuvari smatraju da je pravilo da pravila uparivanja nema, međutim i oni se donekle vode činjenicom da se vino na prvom mestu mora upariti sa glavnim sastojkom jela. Za laike je, smatra se, i više nego dovoljan podatak da bela vina idu uz belo meso, a crna uz crveno meso. Međutim, pažnja se često obraća i na dodatne sastojke jela, na začine i prelive, soseve, pa to umnogome može menjati stvar.

Ukoliko birate vino za konzumiranje uz predjelo, pršutu ili nešto drugo od suhomesnatih proizvoda, uz njih najbolje idu roze vina, mada ni suva bela vina nisu loša opcija. Uz povrće, šargarepu, luk, paradajz, kombinuju se bela vina, dok jela sa pečenim povrćem, patlidžanom i pečurkama traže crveno vino.

Kada su upitanju salate, paste i dezerti, takođe morate voditi računa o kombinovanju vina. Salate i paste obično traže bela i suva vina, međutim ukoliko je preliv jak, može se konzumirati i crno vino. Dezerti, kao što smo već rekli, zahtevaju slatke napitke, penušava vina, šampanjac ili likere.

Kada je u pitanju riba, ukoliko je ona pržena ili pohovana, idealna kombinacija je belo vino, dok uz mesnate ribe kakav je na primer losos, idu crna vina. Uz kavijar i ostrige idu bela penušava vina i šampanjci.

Govedina, biftek, roštilj, teletina, zahtevaju crna vina. Uz piletinu i ćuretinu najbolje idu bela vina. Uz sireve se mogu koristiti i bela i crna, dok se za testenine mogu koristiti i kakva voćna vina. Uz pice najbolje ide belo vino

Uz kineska jela najbolje je piti aromatična vina, uz meksička crna, a uz indijsku hranu poluslatka ili polusuva bela vina. Kada su u pitanju omiljena domaća, srpska jela, zapamtite da uz sarmu i punjenu papriku najbolje ide kakvo crno vino.  

9 spasonosih rješanja uz koje će beba prestati plakati

Bebe čak pola svog dana provedu u suzama samo zato što nema drugog načina da vam daju do znanja kako imaju problem. I dok se od novopečenih mama očekuje da jednostavno znaju što znači dječji plač, u stvarnosti treba i vremena (i strpljenja) da se nauči jezik svakog pojedine vrste plača. Još uvijek ne znate što znači plač vaše bebe? Iskoristite našu listu savjeta koja će vam sigurno pomoći da razumijete zašto vaša beba plače i kako je ponovo učiniti sretnom.

POČNITE ODAVDE

Gladna sam
Ovo je broj jedan na vašoj listi provjera, i taj je problem lako rješiv. Ako je plač glasan i ponavlja se, postajući ljutit, pokušajte nahraniti bebu.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Moram podrignuti
Ako je plač prodoran i žestok te ako je bebino tijelo kruto, možda je muče vjetrovi. Pokušajte je podići na rame i nježno je ljuljajte ili je polegnite na trbuščić na svome krilu i nježno joj masirajte leđa odozdo prema gore.


JOŠ UVIJEK PLAČE...

Moram se smiriti
Plače li isprva potiho, a onda sve glasnije, iako znate da je sita? U maternici je vaša beba cijelo vrijeme bila sita i osjećala se zaštićenom, a to želi imati i dalje. Pokušajte je umiriti dudom (iako se to ne preporučuje ako je mlađa od četiri tjedna i ako je dojite jer to može poremetiti ustaljeni ritam dojenja) ili je potaknite da se zabavi nekom igračkom za zubiće.
Neke bebe, posebno one mlađe od tri mjeseca, jednostavno imaju potrebu nešto sisati, pa zato plaču, ali budite prije svega sigurni da je sita.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Umorna sam
Je li plač tih i brzo počinje i prestaje? Ako je tako, onda je beba vjerojatno umorna, posebno ako pritom i zijeva, a kapci su joj ružičasti. Pokušajte je namjestiti za spavanje na način koji će vam najbolje odgovarati kako biste je mogli ljuljati, a možete je i pustiti da plače tih nekoliko minuta prije nego zaspi.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Neudobno mi je
Bilo da je nadražuje pelena, ima preusku odjeću ili joj je hladno ili možda prevruće, svucite je, provjerite i presvucite.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Previše događanja
Ako mijenja raspoloženja od sretnoga gugutanja do uznemirujućega plača, moguće je da postaje sve nesretnija zbog previše pažnje odnosno jer je razdražena. Jarka svjetla, glazba, buka i ljudi mogu razdražiti i frustrirati bebu. Odnesite ju u zatamnjenu sobu i vidite umiruje li se.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Želim zagrljaj
Ako je beba sita, čista i zadovoljna, ali počinje potiho plakati i taj je plač praćen pružanjem ručica, vjerojatno plače samo zato da biste je uzeli u zagrljaj. Svi imamo loše dane kad se jednostavno želimo osjećati voljenima i potrebnima. Uzmite je u zagrljaj.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Ne osjećam se baš dobro
Ako je bebin plač bolan i instinkt vam govori da nešto nije u redu, beba je možda bolesna. Izmjerite joj temperaturu; groznica je sve iznad 37,5 °C. Uzrok može biti infekcija uobičajenom dječjom bolešću – kozicama, vrućica, rast zubića ili cijepljenje.

Dajte bebi dječji paracetamol kako bi se temperatura snizila i tekućine kako biste spriječili dehidraciju. Potražite liječničku pomoć ako je temperatura viša od 38 °C kod bebe mlađe od tri mjeseca ili ako je viša od 39 °C ako je starija od tri mjeseca. Potražite liječničku pomoć i ako se pojavljuju drugi simptomi, poput neuobičajene pospanosti, odbijanja hrane više od osam sati ili pojave osipa.

JOŠ UVIJEK PLAČE...

Imam kolike
Plač je neutješan i traje više sati, pri čemu vaša beba možda podiže nožice i pušta vjetrove. Ako je tako, onda je vjerojatno riječ o kolikama koje izazivaju pojačan plač kod inače zdravih beba.

Pokušajte s kapljicama protiv kolika, blagom otopinom sode bikarbone ili kapljicama enzima laktoze, koji će olakšati rad bebina trbuščića. Kolike obično nestaju same od sebe između 12. i 16. tjedna, i premda se vaša beba čini nesretnom, one nemaju dugotrajnih posljedica.

VERY MOIST CHOCOLATE LAYER CAKE (RECIPE)

The recipes my grandmother passed down are simple and durable, having survived repeat performances at all manner of family gatherings. A special place is reserved for this chocolate layer cake. It delivers a velvety crumb, an honest chocolate taste, and a rich icing. It is a cake from my family's heart.

SERVES 10

For the Cake

1 cup milk

4 oz. unsweetened chocolate, finely chopped

2 cups flour

1⁄2 tsp. kosher salt

1 tsp. baking soda

1 cup dark brown sugar

1 cup sugar

1 cup vegetable shortening

3 large eggs

1 tsp. vanilla extract

For the Icing

2 oz. unsweetened chocolate, finely chopped

2 cups sugar

1⁄2 cup milk

1⁄4 cup light corn syrup

8 tbsp. unsalted butter

1⁄4 tsp. kosher salt

1 tsp. vanilla extract

Instructions

1. For the cake: Bring milk to a boil in a 1-qt. saucepan. Remove from heat, add chocolate, and cover; set aside for 5 minutes. Stir until smooth. Heat oven to 350°. Grease and flour three 9" cake pans; set aside. Whisk together flour and salt in large bowl; set aside. Dissolve baking soda in 1⁄3 cup hot water; set aside.

2. In the bowl of a stand mixer fitted with a paddle, beat both sugars and shortening until fluffy, about 3 minutes. Add eggs one at a time, beating well after each, until smooth. Add flour and chocolate mixtures alternately, beginning and ending with flour mixture, and beat until smooth. Beat in soda water and vanilla. Divide batter evenly among pans, and smooth tops. Bake until a toothpick inserted in the middle of the cakes comes out clean, about 30 minutes. Let cool for 10 minutes, then invert cakes onto a wire rack to cool completely.

3. For the icing: Heat chocolate, sugar, milk, corn syrup, butter, and salt in a saucepan over medium-high heat; attach a candy thermometer to side of pan, and cook until mixture thickens and reaches 220° on thermometer.

4. Pour icing into a mixing bowl; beat on medium speed of a hand mixer until slightly cooled. Add vanilla, increase speed to high, and beat until consistency of frosting. Working quickly, place 1 cake on a cake stand; spread about 1⁄2 cup icing on top. Cover with second cake; spread with 1⁄2 cup icing. Cover with last cake, and spread icing over top and sides of cakes. Let cool to set icing before cutting and serving.

How much formula your baby needs

It can be tricky to figure out how much formula to give your baby. Is he getting too much or too little? How much is enough? The answers depend mostly on how much your baby weighs and how he's growing.

How much formula to feed your baby: Where to start

In general, babies eat when they're hungry and stop when they're full. But formula-fed babies tend to be heavier than breastfed babies, appetites vary among babies, and each baby's nutritional needs change from day to day and month to month.

That may sound complicated, but if you follow the basic guidelines below and check in regularly with your baby's doctor, your baby will likely be on track.

Our guidelines are for babies who are exclusively formula fed for the first four to six months, and then fed a combination of formula and solids up to age 1.

Don't give your baby more than 32 ounces of formula in a day, and once he starts eating solids, you'll probably need to cut back on the amount of formula you feed him. Your baby's doctor can tell you where your baby falls on the growth charts and help make sure he's growing steadily and getting a healthy amount of formula.

Note: If your baby is getting a combination of breast milk and formula, talk to his doctor for more detailed advice.

How much formula by baby’s weight

In the first four to six months when your baby isn't eating any solids, here's a simple rule of thumb: Offer 2.5 ounces of formula per pound of body weight each day.

For example, if your baby weighs 6 pounds, you'll give her about 15 ounces of formula in a 24-hour period. If she weighs 10 pounds, you'll give her about 25 ounces in a 24-hour period.

These numbers are not rigid rules. They give you an overall average for what your baby is likely to require. His daily feedings will vary according to his individual needs – in other words, he may want a bit more on some days and a bit less on others.



How much formula by signs of hunger

Learning to read your baby's hunger cues will help you know when and how much formula to feed your baby.

Your new baby: If your newborn is hungry, she'll eventually cry. But crying is a late sign of hunger. Earlier signs to watch for include smacking her lips or sucking, rooting (turning her head toward your hand when you stroke her cheek), and putting her hands to her mouth.

Changing appetites: Your baby may be hungrier than usual during growth spurts. These typically occur ten to 14 days after birth and at age 3 weeks, 6 weeks, 3 months, and 6 months. And your baby may be less hungry than usual if she's not feeling well.

Wanting more: You'll know that your baby wants more when she finishes the feeding quickly and looks around for more. If she seems hungry after her first bottle, try preparing just an ounce or two more at a time. If you make a larger amount, she may not finish it and you'll have to throw it out.

Getting too much in a feeding: Vomiting after a feeding may be a sign that your baby had too much. (Spitting up is normal, vomiting isn't. Find out how to tell the difference.) Tummy pain after a feeding can also be a sign of overfeeding. If your baby draws up his legs or his tummy seems tense, he may be in pain.(See six other possible reasons for stomach pain in babies.)

It's not always hunger: Resist the urge to respond to your baby's every whimper with a bottle. Consider the possibility – especially if you've recently fed her – that she's crying because her diaper is wet, she's cold or hot, she needs to be burped, or she simply wants to be close to you. For more help, see 12 reasons babies cry and how to soothe them.


How much formula by baby’s age

In the first week, formula-feed your newborn on demand. After that, it's important not to overfeed your baby so he'll stay at a healthy weight.

Most new babies want to eat every few hours. Start with 1.5 to 2 ounces at each feeding for the first week, and work up to 2 to 3 ounces every three to four hours.

As your baby gets older – and his tummy gets bigger – he'll drink fewer bottles a day with more formula in each. By about 1 month, for example, he may be down to five or six bottles of 4 ounces every 24 hours. And by 6 months, he'll typically be down to four or five bottles of 6 to 8 ounces per day.

He's likely to maintain that four-to-five-bottle pace until his first birthday, when he can transition to whole cow's milk in a bottle or sippy cup, along with three solid meals and two snacks between meals per day.

Signs that your baby's getting the right amount of formula

These are signs that your baby's getting all the formula she needs:

* Steady weight gain. She continues to gain weight after her first two weeks and maintains the same pattern of growth during her first year. (Most babies lose up to 10 percent of their birth weight and then regain it by the time they're about 2 weeks old.)

* Happy baby. She seems relaxed and satisfied after a feeding.

* Wet diapers. She wets five to six diapers a day if you're using disposable diapers, or six to eight if you're using cloth diapers. (Disposables hold more liquid.)

Worries that your baby's getting too much or too little formula

If you're worried that your baby is getting too little or too much formula, talk with his doctor. The doctor can check your baby's weight and growth, tell you whether his intake is appropriate for his size and age, and advise you about any adjustments you may need to make.

Napravite domaće pivo od đumbira – osvježavajuće piće koje liječi mnoge tegobe!

                          

Đumbir je veoma popularan i višestruko koristan začin koji se koristi hiljadama godina. Bogat je esencijalnim vitaminima i mineralima. Najpoznatiji je po svom antiupalnom djelovanju izričito pogodnom kod reumatskih bolesti, a ujedno je i najbolji lijek protiv mučnine.

Svoje mjesto našao je u sastavu mnogih proizvoda, a među najpoznatijima je pivo od đumbira (engl. – ginger ale). Međutim, kupovna verzija daleko je od one prave domaće pive koja vam može izuzetno koristiti za zdravlje, zato vam danas donosimo recept za pripremu piva od đumbira kod kuće.

Kao što je spomenuto đumbir je bogatog nutritivnog sastava. Sadrži kalijum i mangan zbog čega je dobar za srce i prevenciju bolesti, te vitamine A, C i B kompleks.

Zbog svog antiupalnog i analgetskog djelovanja koristi se kao pomoć protiv bolova i upala. Pomaže kod bolova u mišićima i leđima te menstrualnih bolova.

Ljekovita svojstva đumbira uključuju:

* Pomaže probavno zdravlje.

* Olakšava mučninu.

* Snižava loš holesterol i krvni šećer.

* Koristi se kod dišnih tegoba i kašlja.

* Snižava temperaturu.

* Stimuliše cirkulaciju u krvi.

* Priprema piva od đumbira kod kuće

Pripremom piva od đumbira dobiti ćete super zdravi fermentirani napitak. Dobro zdravlje i fermentirane namirnice idu jedno uz drugo. Koristi fermentiranih namirnica su bezbrojne, a među najbitnijma je balans probavnog zdravlja važnog za dobar imunitet.

Fermentirani napitak od đumbira

Sastojci:

5 centimetara samljevenog svježeg korijena đumbira

Pola šoljice smeđeg šećera

Pola šoljice soka limete (ili limuna)

¼ kašike morske soli

8 šoljica vode

Pola šoljice kulture đumbira (recept za kulturu đumbira je na dnu teksta)

Priprema:

Zakuhajte 3 šoljice vode, đumbir, šećer i sol.

Neka ključa oko 5 minuta, šećer se mora otopiti.

Dodajte ostatak vode i pričekajte da se ohladi na sobnu temperaturu.

Dodajte sok limete ili limuna i kulturu đumbira.

Ulijte pivo u staklenu teglu i dobro je zatvorite da ne ulazi zrak.

Ostavite da stoji 2-3 dana dok ne postane gazirano i pjenušavo ako ga želite bez alkohola (ako ostavite duže postat će alkoholno piće)

Procijedite u boce i čuvajte u frižideru.

Brzina fermentacije piva ovisi o vanjskoj temperaturi, vrsti šećera i jačini kulture. Konačan proizvod trebao bi imati okus po đumbiru uz specifičnu aromu kvasca. Nemojte pivo ostaviti dugo fermentirati jer bi se mogla dogoditi mini eksplozija.

Pivo čuvajte u frižideru.

Kako napraviti kulturu đumbira?

Kultura đumbira je zapravo vrsta gljive slična kombuchi koju možete napraviti i kod kuće.

Potrebno vam je:

1-2 korijena đumbira

Pola šoljice šećera

2 šoljice filtrirane vode

U većoj staklenci pomiješajte 3 kašike usitnjenog svježeg đumbira i 3 kašike šećera. Pomiješajte s nemetalnom kašikom i pokrijte s gazom. Svakoga dana tokom 5 dana umiješajte po 1 kašiku usitnjenog đumbira i 1 kašiku šećera. Zavisno od temperature zrenje može trajati i do 8 dana. Da je kultura gotova vidjet ćete po laganom stvaranju mjehurića, slatkastom mirisu kvasca i mutnoj boji. Ako se pojavi plijesan, samo je uklonite. Ako mješavina nema te karakteristike nakon 7-8 dana, bacite je i pokušajte ponovo.

Da bi kultura rasla, nastavite je jednako hraniti sa šećerom i đumbirom. Možete je čuvati u frižideru, i jednom tjedno joj dodati šećer i đumbir. Kada poželite, aktivirajte je na sobnoj temperaturi svakodnevno joj dodajući đumbir i šećer.

Kulturu đumbira možete koristiti za pripremu fermentiranih napitaka i gaziranih pića: u omjeru ¼ šoljice na litar tekućine.

Nazdravlje!

Osip kod djece – vrste, uzroci, simptomi i liječenje

Osip ili egzantem (lat. exanthema) označava akutno javljanje generaliziranih kožnih promjena različitog izgleda. Kod djece su osipi relativno česta pojava i gotovo uvijek predstavljaju razlog za nemir zbog sumnje da je posrijedi infekcija, alergija na hranu ili lijekove ili neka kožna bolest.

Svaki osip kod djeteta izaziva opravdanu zabrinutost jer se može raditi o potencijlno ozbiljnim stanjima koje je nužno prepoznati i pravovremeno liječiti, ali se može raditi i o prolaznim benignim promjenama koje ne zahtijevaju nikakvu terapiju.

Mogući uzroci nastanka osipa

Uzroci i mehanizmi nastanka osipa su brojni, a vrlo čest su im razlog infekcije, koje tada obično prati i vrućica (povišena tjelesna temperatura). Pojedini infektivni osipi, posebice „zarazni osipi dječje dobi“ imaju tipičnu kliničku sliku i često ih je lako prepoznati. Budući da su djeca cijepljena programom obaveznog cijepljenja protiv većine dječjih zaraznih bolesti, mogućnost da se radi o ovom tipu osipa svedena je na minimum. U većine ostalih infektivnih osipa kliničke slike su često vrlo šarolike i razlogom su čestih dijagnostičkih poteškoća.

Kod infektivnih osipa potrebno je razlikovati 3 grupe bolesti:

osipe tokom virusnih bolesti koje su uglavnom blage i samoizlječive bolesti
osipe u sklopu bakterijskih, gljivičnih i parazitnih bolesti
osipe posredovane imunim mehanizmima
Osipi se razlikuju prema kliničkom izgledu, te ih dijelimo na makulopapulozne osipe (makula- mrlja; papula – kvržica), eritematozne (eritem – ograničeno crvenilo kože), vezikulozne osipe (vezikula – sitni mjehurić ispunjen tekućinom) i petehijalne osipe (petehija – sitno, točkasto krvarenje u koži promjera 1 do 3 mm).

Od navedenih vrsta osipa najviše zabrinjava pojava petehijalnog osipa uz visoku tjelesnu temperaturu kada je potreban hitan klinički pregled zbog toga što ovaj tip osipa može nastati u sklopu meningokokcemije (sepsa, meningitis). Međutim, petehijalni osipi mogu se javiti i tijekom virusnih infekcija, posebno tokom enterovirusnih infekcija (npr. Coxackie virus, Echovirus, Citomegalovirus, Epstein Barrov virus). U tim slučajevima najvažnije je da je opšte stanje djeteta dobro, a laboratorijski parametri upale upućuju na blagi tok bolesti.

U djece su dosta česte i dermatomikoze, odnosno bolesti kože, vlasišta i noktiju koje su uzrokovane gljivicama, a među najučestalijima je mikrosporija (uzročnik Microsporum canis), pri čemu je izvor infekcije uglavnom zaražena mačka.

Od infektivnih uzroka osipa svakako treba spomenuti i svrab, koji se prenosi bliskim kontaktom, uz izbijanje proširenih papuloznih promjena koje jako svrbe. Radi se o zaraznoj bolesti koja nastaje prijenosom infekcije humanim tipom grinje Sarcoptes scabiei. Potrebno je naglasiti da se kod provođenja terapije istovremeno moraju liječiti svi ukućani, odnosno sve osobe u bliskom kontaktu djeteta.

Osip može biti i posljedica alergijske preosjetljivosti na neku hranu ili lijekove, koja se najčešće manifestuje urtikarijalnim osipom, ali su mogući i drugi oblici osipa na koži. Dok su za akutni oblik urtikarije najčešći uzroci hrana, konzervansi, lijekovi i ugrizi insekata, kod kroničnih oblika urtikarije čak je 50% idiopatskih, za koje se ne može utvrditi pravi uzrok bolesti.

Osim urtikarijalnog osipa, alergijski osip kod djece može se prezentovati različitim kliničkim oblicima, a najčešće je javljanje atopijskog dermatitisa, koji se javlja u čak 20% djece predškolske dobi. Razvoju same bolesti pridonose genetska predispozicija, oštećena epidermalna barijera, faktori okoline i imuni sistem djeteta. Eliminacijska dijeta je izuzetno važna posebno kod djece dojenačke dobi, kada se dokaže preosjetljivost na neki alergen hrane. Osim hrane, bolest mogu pogoršati udahnuti i kontaktni alergeni, zbog čega je vrlo važno provesti eradikacijske mjere u suzbijanju grinja i kućne prašine u prostoru u kojem dijete boravi.

S druge strane makulopapulozni osip može se javiti i uslijed pojačanog znojenja tokom ljetnih mjeseci ili previše toplog oblačenja bez obzira na godišnje doba, kada dolazi do začepljenja i upale izvodnih kanalića žlijezda znojnica.

I na kraju je neophodno spomenuti različite oblike kožnih osipa kroničnog tijeka koji pripadaju u grupu definisanih kožnih bolesti za koje je često neophodno uzimanje biopsije kože radi patohistološke analize, a iznimno je važan i podatak o javljanju bolesti u porodici.

Vremenski tok osipa

Osip može perzistirati kroz duže vrijeme ili se ponovno javljati nakon što se povukao, ukoliko nije utvrđen uzrok osipa i nije provedena adekvatna terapija.

U većini slučajeva nespecifični virusni osipi mogu perzistirati i više sedmica, što često predstavlja razlog zabrinutosti roditelja, posebno što ovakvi osipi ne zahtjevaju nikakvu terapiju i spontano prolaze. Štoviše kod ovih tipova virusnog osipa neopravdana primjena kortikosteroida (u slučaju da se sumnja na alergijsku reakciju) bilo u lokalnoj ili sistemskoj terapiji može produžiti trajanje i izbijanja virusnog osipa.

Šta kada se osip konstanto pojavljuje?

Konstantno pojavljivanje osipa označava prelaz u hroničnu kožnu bolest, koje se može javiti u slučaju da se ne prepozna tip osipa i ne započne pravovremeno liječenje, bilo da se radi o infekciji ili alergijskoj reakciji na neku hranu ili lijek, ili o nekom upalnom stanju kože koje zahtjeva dodatnu dijagnostičku obradu i liječenje.

Uočavate li promjene osipa?

U slučaju da se kod djeteta javi osip kojeg prate opći simptomi, kao što je opšte slabo stanje djeteta, povišena tjelesna temperatura, glavobolja, ukočenost u vratu, učestale stolice ili povraćanje neophodno je odmah se obratiti liječniku, jer se vjerojatno radi o infektivnom osipu koji zahtjeva promptno uzimanje laboratorijskih pretraga i primjenu adekvatne terapije.

Kod urtikarijalnih osipa alergijske etiologije, bilo da se radi o alergijskoj reakciji na hranu ili lijekove, svakako treba obratiti pažnju na javljanje otežanog disanja, kao i oticanja lica, posebice jezika ili usnica što predstavlja alarm za hitan odlazak doktoru, jer se može raditi o anafilaksiji koja predstavlja tešku, po život opasnu, generalizovanu reakciju preosjetljivosti.

Klinički anafilaksija predstavlja teški generalizovani sindrom koji uključuje dišne i/ili kardiovaskularne simptome, kao što je otežano disanje i hipotenziju (pad tlaka), a predstavlja IgE posredovanu imunu reakciju koja se javlja unutar nekoliko sekundi, minuta ili najviše dva sata od kontakta s uzročnim alergenom (hrana, lijek, otrov insekta) i zahtjeva hitnu terapiju i hospitalizaciju djeteta.

Domaći recept za desert koji može zamijeniti ručak

Pozdravite jesen uz mirisnu bučnicu. Donosimo vam bakin recept koji jamči prhkost tankog savijanog tijesta i sočnost punjenja, a koji se najbolje slaže s domaćim vrhnjem. Ako niste vješti u razvlačenju - tu je i trik koji 'ubrzava' cijeli proces

Recept za 'vučeno' tijesto: 

400 grama prosijanog glatkog brašna 

2 dcl tople vode 

2 jaja

3-4 žlice biljnog ulja 

prstohvat soli 

½ čajne žličice octa 

nadjev:

300 grama ocijeđene tikve 

250 grama svježeg sira

prstohvat soli 

1 jaje

priprema: 

1. Pomiješajte sve sastojke za tjesto u velikoj zdjeli, pa drvenom kuhačom 'klofajte' smjesu dok se ne počne odvajati od posude. Rukama napravite glatku kuglu, prekrijte je krpom i pustite da odmara na nekom toplom mjestu barem 1 sat. 

2. Preko stola stavite veliku krpu od grubog domaćeg tkanja (ili papir za pečenje), pa RAZVIJAČ tijesta krenite razvlačiti tijesto. 

3. Kad tijesto rastegnuti oko centimetar debljine, odgodite razvijen za tijesto. Podmetnite ruke ispod tijesta i sigurnim, ali nježnim pokretima izvlačite tijesto od sredine prema rubu stola. 

4. Za 'vučenje' tijesta potrebna je vještina i spretnost. Idealno tijesto za bučnicu trebalo bi biti tanko poput lista papira. No ako niste vješti neka tijesto bude malo deblje, jer bi se u protivnom moglo raspuknuti. 

5. Poškropite razvučeno tijesto s malo ulja (ili rastopljenog maslaca), pa pustite da odstoji desetak minuta.

6. Nadjev napravite na sljedeći način: buču naribajte, posolite i ostavite par minuta da izađe sva tekućina iz nje.

Rukama istisnite svu dodatnu tekućinu, jer bi ona mogla upropastiti prhkost bučnica. Pomiješajte ju sa sirom, jajem i malo soli. 

7. Dodajte nadjev na vrh razvučenog tijesta, pa uz pomoć podloge (krpe ili papira za pečenje) savijete tijesto.

8. bučnica stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva Celzija oko 20 do 30 minuta (ovisno o debljini bučnice i specifičnim zahtjevima vaš pećnice). 

Nekoliko minuta prije kraja pečenja vrh bučnice premažite rastopljenim maslacem, biljnim uljem ili s malo kiselog Vrnja, kako bi zajamčili dodatnu hrkavost kolača. 

Poslužite toplu uz malo svježeg vrhnja. Dobar tek! 

SAVJET 1:

Ako ne želite sami raditi tijesto, možete koristiti i kupovne kore za savijače. 

SAVJET 2:

Neki recepti za nadjev domaće bučnice uključuju i kiselo vrhnje. Ako niste vješti u izradi ovog kolača nemojte ga uključuvati u nadjev jer bi mogao 'razmočiti' tijesto i upropastiti hrskavost bučnice. Vrhnje radije poslužite nakon pečenja. 

Iz istog razloga važno je odstraniti svu tekućinu iz ribane buče prije nego što je savijete u bučnicu.

Kako se hraniti zdravo ?

ZNAMO LI KAKO SE  HRANITI ZDRAVO


Danas, kad je čovek suočen s porastom stope gojaznosti i sve češćim obolevanjem od teških bolesti, raste i interesovanje za pronalazak savršenog načina ishrane i recepta za zdrav i dug život. Međutim, vrlo malo ljudi zna kako se hraniti zdravo i tome smo svedoci gotovo svaki dan. Potraga za zdravom hranom nas uglavnom uvodi u još veću zbunjenost i dilemu, jer nam se na tom putu nameće čitav niz filozofija ishrane, a zagovornici svake od njih kunu se u njihovu efikasnost. Makrobiotika, vegetarijanstvo, veganstvo, mediteranska kuhinja, japanska, indijska ishrana i razne dijete – samo su neki od mogućih izbora. Zasuti uticajima iz inostranstva, zaboravili smo kako su se hranili naši preci, koji su živeli u dodiru s prirodom, a koji su se mnogo rede – ili pak u znatno poznijim godinam- suočavali sa ozbiljnim zdravstvenim tegobama, danas vrlo učestalim.

KAKO SE HRANITI ZDRAVO A JEFTINO

Kako smo već rekli, danas postoji mnogo filozofija o načinu ishrane koja nam svaka ponaosob nudi rešenje kako se hraniti zdravo, a nekad je sve bilo mnogo jednostavnije, te mesta za mudrolije nije ni bilo. Prosto, ljudi su jeli ono što su imali. Njihova zdrava ishrana se bazirala na prirodnim namirnicama, koje su sami uzgajali. Prehrambena industrija nije bila razvijena, tako da su ljudi bili prinuđeni da jedu ono što su imali u domaćinstvu, što je jako velika prednost u poređenju s današnjom ishranom. U uzgoju hrane nije se koristila „hernija“ bez koje je danas poljoprivredna industrija nezamisliva. Voće i povrće nisu se tretirali kancerogenim hemijskim sredstvima, a i životinje su jele prirodnu hranu.Da ne pominjemo činjenicu da naši preci većinu današnjih namirnica ne bi ni prepoznali kao hranu, jer u njihovo vreme nije ni postojala.

Naši preci su definitivno znali kako se hraniti zdravo a jeftino, jer sama činjenica da nikad nisu jeli salame, viršle, paštete, majonez, kečap, topljene sirne namaze, čokolade i si. – sigurno je jedan od faktora koji su pozitivno uticali na njihovo zdravlje. Rafinsana brašna nisu postojala, te se hleb pravio od sveže mlevenog brašna različitih žitarica, koje se mešalo sa solju i vodom. Potom se testo ostavljalo da prirodno uskisne, bez kvasca. Dakle, u hleb nisu dodavani ni belo brašno, ni aditivi, ni emulgatori, niti bilo koji drugi veštački sastojci koji se danas u beskraj nižu na deklaracijama modernih hlebova s naznakama domaći, bakin i si. Kad su se pojavile pekare, vodilo se računa o kvalitetu hleba, čak su u pojedinim mestima postojale i kazne za one koji su proizvodili loš hleb. Osim hleba, skoro svakodnevno se jela proja i kaše od žitarica kojima se samo ponekad dodavao sir, ili pak kvalitetan domaći med.

KAKO JE IZGLEDAO JELOVNIK NAŠIH PREDAKA

Osnovu ratarstva naših predaka činile su tri vrste useva: žitarice, mahunarke i biljke uljarice. Žitarice poput pšenice, krupnika, ječma, raža, ovsa, prosa… zadovoljavale su najveći deo čovekovih potreba za ugljenim hidratima, dok su mahunarke (sočivo, grašak, pasulj, bob, naut) bile najvažniji izvor proteina. Biljke uljarice obezbeđivale su dovoljno esencijalnih masnih kiselina.kako se hraniti zdravo a jeftino Danas ugljene hidrate uglavnom unosimo u organizam jedući beli, ili pak lažni crni hleb, te kolače, torte, slane industrijske grickalice i si., a cele žitarice vidimo samo na slikama. Još jedna od činjenica da ne znamo kako se hraniti zdravo jeste naše znanje o proteinima. U njih ubrajamo  isključivo meso, jaja i sir, dok su nam mahunarke prazna i sirotinjska hrana.


Semenke nam nisu ni nakraj pameti, jer je to hrana za ptice, a ne za čoveka. Naši preci nisu imali neka posebna znanja o zdravoj ishrani, nisu koristili matematičke proračune za izračunavanje kalorija, indeksa telesne mase i sl. Jednostavno, jeli su ono što im je priroda u to doba godine davala i ono što su mogli sebi priuštiti i samim tim su znali kako se hraniti zdravo. Zadovoljavali su se doručkom poput palente s malo domaćeg sira, ili pak hlebom i šoljom mleka, pitom, uštipcima, kašom od žitarica i sl.

KAKO SE ZDRAVO HRANITI NA POSLU I KOD KUĆE

Kako i možemo zaključiti obroci naših predaka bili su bazirana na svega na dve-tri namirnice, dok nama svaki izgleda kao onaj praznični – stoga i ne čudi sve veći broj bolesnih i gojaznih. Definitivno su puno bolje razumeli kako se hraniti zdravo, jer mi ako nemamo red pavlake, red sira, šunke, jaja, majoneza i kečapa, jogurt i neku poslasticu nakon toga – postajemo nervozni i razdražljivi. Meso se nekad jelo veoma retko, jednom nedeljno ili praznicima. Danas je meso, inače zatrovano antibioticima, hormonima, nitritima, nitratima i drugim hemijskim dodacima, nezaobilazan deo ne samo svakodnevne ishrane već i skoro svakog obroka. Za doručak ćemo pojesti viršle ili salamu, za ručak šniclu, a za večeru slaninu ili šunku. A o količini pojedenog mesa da i ne govorimo.  Nekad se šestočlana porodica mogla zadovoljiti jednim piletom za ručak, dok je danas to količina za prosečnog tinejdžera.

Umerenost je još jedna karakteristika naših predaka – oni su jeli da bi preživeli, dok današnji čovek živi da bi jeo i što je najgore svi „znamo“ kako se hraniti zdravo na poslu, u školi, kod kuće i sl. Nepopravljivi smo hedonisti kad je hrana u pitanju. Nekad su porodice imale šest i više članova, pa su ljudi bili prinuđeni da se odriču i dele, a danas je čak i četvoročlana porodica prava retkost, te je samim tim pojedincima na raspolaganju više hrane. Današnji čovek često jede za troje, a obrok završava onda kad pantalone počnu da ga stežu, kad oseti gorušicu i bol u želucu. Tad obično posegnemo za čašom gaziranog napitka, jer, kažu, pomaže u otklanjanju ovih tegoba. Čak i ako na trenutak osetimo olakšanje, pogoršanje tegoba tek nas čeka – zbog tečnosti, šećera te raznih veštačkih boja i aroma koje sadrži ovaj industrijski napitak – opet mnogi koji to praktikuju ubeđeni su da znaju kako se hraniti zdravo – što naravno nije istina.

PRIPREMA HRANE NEKAD I SAD

Nekad su se sva jela pripremala na vatri, što je doprinosilo i ukusu i kvalitetu hrane. Sto se tiče posuda, koristili su se samo prirodni materijali za njegovu izradu – drvo i glina. Žito se mlelo u mlinovima, a svako domaćinstvo imalo je žrvanj s tučkom za mlevenje žitarica. Na taj način ljudi su u svakom trenutku znali kako se hraniti zdravo, jer su uvek imali sveže brašno od celih zrna žita, što je u modernom svetu takoreći nemoguće . Danas je sve manje onih osoba koje žele da troše svoje vreme na kuvanje u svom domu, pa se najčešće kupuje gotova -instant hrana, a skoro da i ne postoji kuhinja koja nema mikrotalasnu pećnicu. Malo je onih koji znaju da ovi uređaji menjaju molekularnu strukturu hrane, pa ni sami nismo svesni šta unosimo u organizam. Posuđe koje danas upotrebljavamo najčešće je izrađeno od teflona i aluminijuma, koji toksično deluju na čovekov organizam ukoliko se i najmanje oštete – opet isti ti koji ih na TV ekranima promovišu svakodnevno nas uveravaju da itekako znaju kako se hraniti zdravo.

Osim ishrane,veliku razliku u načinu života i samim tim uticaju na zdravlje ima i vrsta posla kojim su se bavili naši preci. Nekad su se poslovi obavljali na svežem vazduhu, te su podrazumevali fizički rad, mnogo kretanja, znoja i samim tim potrošnje kalorija, dok se danas ljudi uglavnom voze automobilima, liftovima i pokušavaju naći načine kako se hraniti zdravo na poslu i sl. Veći deo dana provodimo u sedećem položaju u zagušljivim kancelarijama, a samim tim nam se sav višak kalorija taloži u organizmu u vidu masnog tkiva.

PREPORUKA KAKO SE HRANITI ZDRAVO U DANAŠNJE VREME

Nemoguće je potpuno se vratiti načinu ishrane naših predaka, ali određene segmente predašnjeg načina života možemo prihvatiti. Industrijsku hranu zamenite namirnicama u izvornom obliku – žitaricama, mahunarkama, sezonskim i suvim voćem, povrćem, medom, jogurtom i mladim sirom. Meso jedite što rede, a šećer umereno, pijte vodu umesto sokova, krećite se, koristite posude od prirodnih materijala i budite umereni u jelu. Ako se pridržavamo ovih saveta, neće nam trebati nijedna dijeta, niti bilo kakav poseban način ishrane. Nemojte na svoju ruku preporučivati kako se hraniti zdravo svojim prijateljima, jer to što vama neka hrana odgovara, ne mora da znači da će odgovarati i njima -pogotovo kada su u pitanju „zdravi slatkiši“. To je još jedna prednost ishrane naših predaka – šećer su vrlo retko koristili u svakodnevnoj ishrani, a zaslađivali su se zdravim voćem, svežim i isključivo koje je u sezoni. U zimsko doba jeli su blagotvorno suvo voće, a tu je i nezaobilazni med. Kompoti od voća uvek su se mogli naći na šporetu, a predstavljali su pravu poslasticu. Danas čovek dnevno unese u organizam oko 30 kašičica šećera, a statistike pokazuju da pojedinacna godišnjem nivou pojede na desetine kilograma ovog „belog zla , uzročnika gojaznosti, dijabetesa, malignih bolesti i mnogih drugih ozbiljnih oboljenja.

Nova pravila u prehrani beba

Nova pravila za prve kašice su - pravila više nema! Dajte djetetu jesti sve ono što smatrate da je zdravo, hranjivo i dobro...

Desetljećima su mame slijedile razne tablice, pravila i zakone o dohrani bebica, poštovale su preporuke o tome čime krenuti, s koliko mjeseci uvoditi nove namirnice, kada početi s mesom ili ribom, a na sam spomen jakih alergena poput kikirikija, jaja i kravljeg mlijeka, odmahivale su glavom jer je to donedavno bilo nespojivo s prehranom beba.

No danas je sve drukčije!

Priču su promijenile velike zdravstvene studije i potpuno nove smjernice krovnih svjetskih zdravstvenih institucija - ESPGHAN (Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu) i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija). Danas je preporuka sljedeća: uvodite dohranu, odnosno prehranu koja je svojstvena vašem podneblju, tradiciji i prehrambenim navikama u obitelji. To će u mnogočemu olakšati mamama koje tek počinju dohranjivati bebe, a onima koje su već počele s dohranom "po svom" ovo je znak da su baš sve činile dobro.

Priča o dohrani beba nije tek nešto što se spomene, napravi i to je to. Bebama zapravo već od prvog zalogaja usađujemo prehrambene navike kakve želimo da njeguju cijeli život. Naravno, najveći je naglasak na zdravlju jer hrana i jest lijek ako uzmemo u obzir da iz namirnica crpimo sve što je organizmu potrebno. I baš je zato važno odmalena navikavati dijete na raznovrsnu prehranu, što je doista najzdravije.

"Koliko god danas mislimo da je dojenčad jako osjetljiva, moramo biti svjesni da je mladi organizam zapravo jako prilagodljiv i dobro osposobljen za preživljavanje, što dokazuje upravo različitost tradicija u svijetu. Majke u Iranu, primjerice, svojoj djeci kao prvu krutu hranu daju jaje - nešto što se kod nas donedavno nalazilo tek negdje u sredini tablice dohrane. U Njemačkoj je, pak, uvriježeno dohranu započeti mesom i povrćem, a kod nas voćem i žitaricama", istaknula je Tena Niseteo, diplomirana inženjerka prehrambene tehnologije i klinička nutricionistica Klinike za dječje bolesti Zagreb za ljetno izdanje časopisa Storykids.

Dosadašnji kalendar dohrane kao vodič i pomagač, a ne kao pravilo

Kalendar dohrane na koji smo naviknuti i dalje će sigurno služiti mnogim mamama jer im pomaže i daje informaciju, no sloboda u odabiru i izboru mora postojati te se roditelji trebaju voditi osjećajem i djetetom, a ne isključivo pisanim slovom. Važno je, rekla je Tena Niseteo, da kalendar služi kao svojevrstan vodič kroz namirnice i recepte kojeg se ne moramo slijepo pridržavati u smislu redoslijeda i starosti djeteta jer prehrana dojenčeta smije i treba biti individualna i različita. Dakle, izbor je na roditeljima. Promatrajte dijete, prepoznajte njegove znakove, zainteresiranost i spremnost na novi svijet, svijet tisuću okusa, boja, mirisa i tekstura! Promatrajte dijete, a ne samo kalendar!

Nine medical reasons for putting on weight

Most people put on weight because they eat and drink more calories than they burn through everyday movement and body functions.
But in some cases, your weight gain may be due to an underlying health condition. Here are nine medical reasons that can cause weight gain.

Underactive thyroid
An underactive thyroid (hypothyroidism) means that your thyroid gland is not producing enough thyroid hormones, which play a central role in regulating your metabolism. Although an underactive thyroid can occur at any age and in either sex, it is most common in older women. “Without enough thyroid hormone, the body’s metabolism slows down, which can lead to weight gain,” says dietitian Catherine Collins. The condition is usually treated with daily hormone-replacement tablets, called levothyroxine.

Diabetes treatment
Weight gain is a common side effect for people who take insulin to manage their diabetes. Insulin helps to control your blood sugar level. It’s not uncommon for people with longstanding diabetes to eat a diet that "matches" their insulin dose, which can mean they’re eating more than they need to in order to prevent low blood sugar – also known as hypoglycaemia or "hypo" – from developing.
“Excessive snacking to prevent a hypo contributes to an excessive calorie intake and overall weight gain,” says Collins, who recommends becoming an "expert patient" by attending a diabetes education course such as DESMOND for people with type 2 diabetes or DAFNE for type 1 diabetes, to help make your diabetes fit your lifestyle – not the other way round.

Ageing
People begin to lose modest amounts of muscle as they get older, largely because they become less active. Muscles are an efficient calorie burner, so a loss of muscle mass can mean you burn fewer calories. If you’re eating and drinking the same amount as you always have and are less physically active, this can lead to weight gain. “To reduce muscle loss, you should stay active and try to do regular muscle-strengthening exercises,” says Collins.

Steroid treatment
Steroids, also known as corticosteroids, are used to treat a variety of conditions, including asthma and arthritis. Long-term use of  corticosteroid tablets seems to increase appetite in some people, leading to weight gain. “The higher the dose and the longer you are on steroids, the more weight you are likely to put on,” says Collins. “This is because steroids make you feel hungry, affecting the areas in the brain that control feelings of hunger and satiety.”
She says that being extra careful about what you eat during your steroid course will help you not to eat more than you normally do. It’s not a good idea to reduce or stop your steroid treatment. If you’re worried about weight gain, chat to your GP about help to control your weight.

Cushing’s syndrome
Cushing's syndrome is very rare, affecting around one in 50,000 people, and is caused by high levels of the hormone cortisol. It can develop as a side effect of long-term steroid treatment (iatogenic Cushing's syndrome) or as a result of a tumour (endogenous Cushing’s syndrome). Weight gain is a common symptom, particularly on the chest, face and stomach. It occurs because cortisol causes fat to be redistributed to these areas. Depending on the cause, treatment typically involves either reducing or withdrawing the use of steroids, or surgery to remove the tumour.

Stress and low mood
People respond differently to stress, anxiety and depressed mood. Some people may lose weight, while others may gain weight. “People can turn to food as a coping mechanism,” says Collins. “It can lead to a vicious circle. Weight gain from depression can make you more depressed, which can lead to further weight gain. If you know you’re an emotional eater, you need to find other forms of distraction, such as exercise or a hobby, calling a friend, going for a walk or having a soothing bath.”

Tiredness
Some studies have shown that people who sleep less than seven hours a day may be more likely to be overweight than those who get nine hours of sleep or more. It’s not clear why, but one theory suggests that sleep-deprived people have reduced levels of leptin, the chemical that makes you feel full, and higher levels of ghrelin, the hunger-stimulating hormone. “If you’re always feeling tired, you are more likely to reach for high-calorie snacks to keep your energy levels up throughout the day and do less physical activity, which means you burn fewer calories,” says Collins.
Get tips on improving your sleep.

Fluid retention
Fluid retention (oedema) causes parts of the body to become swollen, which translates into weight gain. This gain is caused by fluid accumulating in the body. Some types of fluid retention are not uncommon – for example, if you're standing for long periods or are pre-menstrual. The swelling can occur in one particular part of the body, such as the ankles, or it can be more general.
“More severe fluid retention can also cause breathlessness,” says Collins. “If you notice that you have swollen ankles during the day, have to get up to pee overnight, and have to sleep on a few pillows to avoid breathlessness, you should see your GP, as these examples of fluid retention can indicate heart or kidney problems that need assessment.”

Polycystic ovary syndrome (PCOS) 
PCOS is a common condition that affects how a woman’s ovaries work. Symptoms can include irregular periods, trouble getting pregnant, excess hair and weight gain. The exact cause of PCOS is unknown, but it's thought to be hormone-related, including too much insulin and testosterone. “Women with PCOS typically put on weight around their waist,” says Collins. “The more weight you put on, the more insulin you produce, which causes further weight gain.” Weight loss through dietary changes and exercise, and in some cases medication such as orlistat, will help to break the cycle."

Zbunjujuće vrste ugljikohidrata

Ugljikohidrati su integralni dio žitarica, voća i povrća, dakle, biljnog su podrijetla.
Ako ste u stanju dozirati ugljikohidrate, ne prijeti vam gotovo nikakva opasnost. Za režim mršavljenja, redukcija ugljikohidrata daleko zaostaje iza masnoća.

Jednostavni šećeri imaju sasvim jednostavnu kemijsku strukturu i slatkog su okusa, a kompleksni se granaju u lancima i gube slatkoću. Prvi se lako i brzo apsorbiraju te troše kao energenti, a drugi se sporo apsorbiraju i troše sukcesivno.

Brzi i spori ugljikohidrati su prvi veliki potrošači inzulina, a drugi inzulin štede.Želite li sačuvati svoju gušteraču, nemojte ju svakodnevno opterećivati, već maksimalno koristite kompleksne ugljikohidrate (kuhano povrće, kruh od cjelovitog zrna, voće). Ako je organizam zdrav, šećer iz krvi (glukoza) ima stabilnu razinu koja se bitno ne mjenja bez obzira na konzumirane namirnice. Nažalost, kod pretilih ljudi dolazi do poremećaja te se javlja hipoglikemija.

Jednostavni šećeri iz namirnica su stolni šećer (saharoza), voćni šećer (fruktoza) i mliječni šećer (laktoza). Namirnice koje sadrže ove šećere su jednostavni ugljikohidrati, a tu još spadaju smeđi šećer, melasa, kukuruzni sirup, med i sirup od javora. Ovdje se mogu ubrojati i neke namirnice pretežno sastavljene od jednostavnih šećera, kao što su gusti voćni sokovi, bomboni, kolači i slatko pecivo. Nisu svi jednaki što znači da ih ne treba tretirati na isti način, primjerice, glukoza ima GI 100, fruktoza 70, a maltoza preko 100.

Pored složenog kemijskog sastava, kompleksni ugljikohidrati sadrže puno vlakana. Takve su namirnice kruh, žitarice, krekeri, riža, tjestenina, kukuruz, grašak, grah, bob, leća, krumpir i druge. Pogledate li kako se hrane vrhunski sportaši, primjetit ćete da troše upravo spore, dakle kompleksne ugljikohidrate. Prema tome, kritika ugljikohidrata kao uzročnika debljine nema nikakvog znanstvenog uporišta. Problem suvremenog čovjeka koji se hrani u dućanu za samoposluživanje jest prevaga jednostavnih šećera nad kompleksnima, zbog čega se javlja višak tjelesne težine (pretilost) sa svim posljedicama (dijabetes, bolesti krvnih žila i srca).

Kod toga su ključna 2 faktora – neaktivnost i gazirana pića. Ne želim reći da su jednostavni šećeri loši. Njih je naprosto previše i s njima ne dolazi dovoljno vlaknaste strukture, vitamina i zaštitnih tvari. „Sintetika iz pet ambalaže“ koja je potiho ušla u naš život te potpuno zauzela mjesto izvorskoj vodi, donijela je nepotreban kukuruzni sirup, što je naravno čisti višak i prazne kalorije. Jednostavni ugljikohidrati označavaju prerađene namirnice, a kompleksni intaktne (neobrađene). Naravno, ima (kao i uvijek) jedan izuzetak, mlijeko sadrži jednostavan ugljikohidrat laktozu, treba nam kao izvor kalcija. Prema tome, mlijeka se ne trebate odreći, što ne vrijedi za jednostavan ugljikohidrat iz kolača (saharozu).

Što je namirnica bliže prirodi, manje je jednostavnih, a više kompleksnih ugljikohidrata. To se najbolje vidi u razlici između crnog (cjelovitog) i bijelog (rafiniranog) kruha. Svježe voće je blizu prirode, a voćni sokovi dosta daleko jer su višestruko prerađeni. Isto tako, krumpir pečen u ljusci je daleko zdraviji od prženog krumpira (french fries) koji je prošao nekoliko faza u procesu prerade. Isto tako je s odnosom smeđe i bijele riže, prva je bliža prirodi a druga pak prerađena.

Želim reći slijedeće, ništa nije opasno, već je naprosto jedna opcija bolja od druge. Sve osim mesa i masti sadrži ugljikohidrate, pa svi zagovornici tzv. panike od ugljikohidrata (karbofobisti) upućuju na visoko proteinske namirnice (meso, sireve, jaja).

Škrobasta hrana ne deblja! 

Visoko ugljikohidratna hrana prosječno sadrži 50-60% energetske vrijednosti od ugljikohidrata, a plan za redukciju ugljikohidrata bi bio 40-45% no nikako ne ispod te granice.

Na taj način zadržavate razinu energetskih izvora kao i prateće elemente tj. vlaknastu strukturu, vitamine i zaštitne tvari.  Za režim redukcije tjelesne težine jednostavni šećeri nisu poželjni pa je temeljno pravilo – što manje zaslađenih namirnica. Suprotno tome, kompleksni ugljikohidrati su višestruko poželjni, prvo stoga što ne opterećuju inzulin, sporije se aporbiraju i dobro popunjavaju probavni sustav. Za razliku od jednostavnih ugljikohidrata koji spadaju u visoko glikemične namirnice, kompleksni ugljikohidrati spadaju u srednje ili nisko glikemične. Da ponovimo, u kompleksne ugljikohidrate spadaju krumpir, tjestenina, kruh od cjelovitog brašna, žitarice, voće i povrće. Stručnjaci ocjenjuju da je najbolje konzumirati 55-60% energije od kompleksnih ugljikohidrata.

Najbolji su kuhani kompleksni ugljikohidrati jer se drugim postupcima unosi nepotrebna količina masnoće i tada ugljikohidrati počnu debljati. Ne deblja škrob već masnoća dodana da bi škrob bio ukusniji. Tko želi smršavjeti ne treba izbjegavati škrobaste namirnice već masnoće. Hrana bogata škrobom nije bogata kalorijama kao što se misli, osim ako se ne radi o velikim količinama. Treba vam energija ugljikohidrata, a ne od masnoća osim ako niste šumski ili pružni radnik. Jedno je pire krumpir s maslacem ili vrhnjem, a sasvim drugo krumpir pečen u ljusci. Među istim težinama razlika u kalorijama je više od 100 kcal i zato nisu zaslužni ugljikohidrati već masti. Krumpir može „popiti“ veliku količinu masnoće što se najbolje vidi kod prženih krumpirića. Između običnog kolača i kolača od masnog (lisnatog) tijesta golema je energetska razlika. Zato su torte na glasu kao „kalorijske bombe“, a na glasu je i croissant s sirom ili čokoladom. Pokušajte otvoriti vaše oči za skrivene masnoće.

Kako prepoznati kada je dijete napeto i kako mu pomoći?

Mališani su često napeti zbog bezbroj situacija. Polazak u školu, prvi ispiti znanja, odlazak kod zubara samo su neki od scenarija zbog kojih će mališani pokazati određenu količinu napetosti i straha. U takvim i sličnim okolnostima često se čuje izjava – opusti se sve će biti dobro.

Prema shvaćanjima savremene psihologije postoje tri osnovna oblika napetosti:

Kako prepoznati napetost kod mališana?

Svima je već poznato da najbolje učimo u djetinjstvu, pamtimo mnogo lakše i više te stvaramo temelje na kojem gradimo daljnji život. Opuštenost je najprirodnije stanje, zato jer tijelo reaguje napetošću samo kada je posrijedi opasnost.

Dijete često nije niti svjesno da je u stalnoj napetosti: gleda nasilne prizore u novinama ili televiziji, sluša glasnu muziku, prolazi kroz porodične prepreke, strahuje da će zakasniti na nastavu… iako to u stvarnosti ne ugrožava djetetov fizički život, organizam te faktore prepoznaje kao opasne, piše “Ordinacija“…

Opušteno dijete pokazuje zanimanje za okolinu, prepušta se igri, bavi se “samim sobom”, kreativno rješava probleme, improvizuje, ima mogućnost izražavanja vlastite mašte, izražava vlastite osjećaje a samim time i prepoznaje osjećaje drugih. Jedan od najvažnijih ciljeva odgoja i poučavanja je razvoj samostalne i samosvjesne osobe koja je sposobna odgovorno živjeti i svjesna je životnih vrijednosti.

Djeci danas nedostaje aktivne igre u kojoj dijete sve doživljava putem svih osjetila, udubljeno je u aktivnost i obavlja samo jednu stvar odjednom, dolazi do izražaja njegovo vlastito stvaralaštvo.

Dobrobiti opuštanja u dječjoj dobi

Mališani se opuštaju na različite načine mala beba najbrže se smiruje u naručju majke, priča prije spavanja za veće dijete je oblik opuštanja prije noćnog odmora. Različiti su primjeri koji potvrđuju ljekovitost opuštanja u najranijoj dobi. Opuštanje opušta tijelo, smiruje um, otklanja umor i osvježava, pomaže da djeca budu zadovoljna sobom, razvija samosvijest nudeći ugodna i oplemenjujuća iskustva.

Različitim tehnikama opuštanja djeca već u ranoj dobi usvajaju pozitivne navike, uče kontrolisati vlastite misli i reakcije u situacijama koje su izvor napetosti.

NAJBOLJA DOMAĆA MASKA ZA KOSU: Čini čuda i sa najlošijom kosom – Protiv opadanja, za jačanje i obnovu! (RECEPT)

Maske od kvasca odgovaraju svim tipovima kose, i nezamjenljive su u borbi protiv gubitka kose i za njen brži rast. Posebnu pažnju na ovaj proizvod treba da obrate osobe, koje imaju bolest vezanu za rast kose – seboreju, ekcem. Sem toga, koristeći masku od kvasca uspješno ćete se osloboditi peruti.

Koristeći maske od kvasca, možete postići nevjerovatne efekte. Ali, sprovođenje procedura za oporavak kose mora biti sistematsko, a ne „s vremena na vrijeme“. U ovom slučaju, rezultat, djelotvoran, brz i dugoročan, nećete dugo čekati. Kao preventivna mjera i za brži rast kose, maska od kvasca koristi se jednom nedeljno, u trajanju 10-15 procedura. Poslije napraviti pauzu 3 mjeseca i ponoviti po potrebi. Ako je vaš cilj lječenje kose – obnova i ojačanje strukture oštećene kose, maske na bazi kvasca treba primenjivati 2 puta nedeljno, u trajanju 6-8 nedelja. Po potrebi proceduru ponoviti za 3 mjeseca.

Maska od kvasca protiv opadanja i za jačanje tanke i slabe kose.

Recept

U 1 supenoj kašiki toplog mlijeka rastvoriti 1 kafenu kašiku meda ili šećera, dodati 20 gr svježeg kvasca. Ostaviti na toplo mjesto da fermentira (naraste), 15-20 minuta. Zatim dodati 1 žumance. Dobro promiješati sve komponente do ujednačene smjese. Dobijenu smjesu naneti na čistu, vlažnu kosu. Umotati najlonskom kesom i peškirom. Ostaviti na glavi 50-60 minuta (najmanje), poslije kosu oprati vodom i sa malo balzama.

Ovakve maske zahtijevaju utopljavanje (peškir, kapa) da bi se stvorili optimalni uslovi za rast kolonija gljivica kvasca. Sa njihovim povećanjem, povećava se koncentracija proteina, vitamina i minerala, koji prodiru u folikulu dlake. Miris, koji ćete osetiti za vreme delovanja maske, nestaje poslije pranja, kada se kosa u potpunosti osuši.

Sastav maski možete menjati, dodajući ricinusovo ili maslinovo ulje, jogurt, sok aloe itd, ali osnovni sastojak kvasac – ostaje isti. Da napomenem još jednom: koristeći maske na bazi kvasca možete postići neverovatne, dugoročne rezultate, ali treba da budete dosledni i da se pridržavate preporuka, opisanih na početku ovog teksta.

Već poslije prvog nanošenja, kosa je dobila poseban nevjerovatan sjaj, posebno na suncu. Gustina i volumen kose (na moju tanku, masnu i slabu kosu) – bez presedana, bez dodatnih sredstava za oblikovanje kose. Razlika je veoma primjetna i uočljiva. Kosa kao da je obimnije, jača, ne leti na ulici na sve strane. Sviđa mi se što poslije nanošenja, maska ne curi ispod kese. Probala sam je i na čistu i na prljavu kosu. Prilikom ispiranja maske, kosu operem sa 2 žumanceta (kad je nanosim na prljavu kosu). Poslije pranja sa žumancima, kosa kao da je preporođena. Ili koristim domaći šampon sa mumijo.

Ova maska zaista zaslužuje pažnju. Koristim je odnedavno, ne mogu još istaći sve njene kvalitete, ali poslije 2 mjeseca preporučenog korišćenja objaviću svoje slike do i poslije. Možete i vi započeti tretman, i poslije razmjenimo svoja iskustva. Čitala sam dosta pohvalnih komentara na ruskim forumima, a ovu sliku je objavila jedna djevojka. Kosa sa početka tretmana, i poslije 6 mjeseci. Zadivljujuće. Ovo me je i podstaklo na korišćenje maske od kvasca.