Uvođenje začina u dohranu beba i prehranu male djece

S početkom dohrane i kulinarskih avantura s najmlađima, često se javlja pitanje mogu li i trebaju li roditelji koristiti začine u prehrani djeteta. Još nerođene bebe u vrijeme trudnoće dolaze u dodir s hranom koju majka konzumira. Ovo se i dalje nastavlja za vrijeme dojenja. Ukoliko majka konzumira raznoliku prehranu, obogaćenu začinima, djeca će vjerojatno dobro prihvatiti hranu obogaćenu začinima.

Zašto koristiti začine u prehrani?

Začini, osobito začinske biljke, osim što obogaćuju okus kuhanog jela, mogu imati i terapeutske učinke. Osim što su izvor vitamina, minerala i antioksidansa, neki od njih imaju i antibakterijska svojstva i pomažu u probavi. No roditelji se najčešće odlučuju za upotrebu začina kako bi obogatili okus jelu i potaknuli dijete da bolje prihvati ponuđenu hranu. Roditeljska zabrinutost oko količine i kvalitete hrane koju dijete pojede jedan je od glavnih pokretača straha, zbog kojeg roditelji posežu za nečim, što možda inače ne bi spojili u jednom obroku (kombinacije voća i povrća, voća i mesa). U ovom slučaju bolje je u obroke uključiti začine. Lagano začinsko bilje ovdje svakako ima prednost ispred soli, vegete i teških začina.

Kako uvoditi začine u dohranu?

Kod uvođenja začina u prehranu djeteta držite se nekoliko osnovnih smjernica:

– prvo uvesti blage začine

Uvodite začine koje i sami upotrebljavate u svakodnevnoj pripremi hrane. začine je (kao i ostale namirnice) potrebno uvoditi kroz 3-4 dana za redom, zbog uočavanja alergijskih reakcija.

– prvo uvesti povrtne i biljne začine

Začine je dovoljno dodavati u malim količinama (prstohvat je sasvim dovoljan).

– izbjegavati što duže slatke začine

– do godine dana izbjegavati sol

Koje začine koristiti u dohrani?

O ovoj temi nema jednoznačnog mišljenja stručnjaka. S obzirom na to da je dijete od najranije dobi u dodiru sa slatkim okusom (majčino mlijeko), za očekivati je da će u dohrani upravo taj okus najbolje prihvatiti. U praksi se često događa da djeca nakon uvođenja slatkog obroka odbijaju povrtne obroke. Iz tog razloga dobro je započeti dohranu povrćem i omogućiti djetetu da se upozna i s drugim okusima. Među prvim namirnicama koja služi i kao začin je crveni luk. Specifičnog, pomalo slatkastog i blagog okusa, crveni luk je namirnica koja je odlično prihvaćena u povrtnim kombinacijama. Druga namirnica koja služi kao začin je komorač (koromač). U početku dohrane upotrebljava se zadebljala stabljika i list. Ima specifičan okus i djeluje blagotvorno na probavu. Sadrži manje eteričnih ulja od sjemenke, zbog čega uzrokuje manje nadimanja. U preporukama se može naći i cimet (cejlonski) kao začin koji se može dodavati u voćne obroke od 6 mjeseci starosti djeteta. Egzotične začine bolje je izbjegavati u samom početku, osobito ako ih majka i inače često ne koristi u prehrani.

Voće je samo po sebi slatko i njegov okus djeca dobro prihvaćaju. Ukoliko je cimet često u vašim obrocima, uvodite ga nakon 10 mjeseci starosti djeteta. U toj dobi (10 mjeseci starosti) obično se javljaju prve faze odbijanja dohrane. Tada je pravo vrijeme za uključivanje biljnih začina poput origana, bosiljka, timijana, peršuna. Do godine dana djeteta ovo je sasvim dovoljno začina kako bi se obogatio okus jela.

U dobi od oko godine dana u jela se može dodati i celer, češnjak, ružmarin, korijander, menta, lovor, ljupčica, kumin, đumbir, kurkuma, paprika, papar, lavanda.

U dobi od 2 godine može se koristiti i kadulja, curry i ostali jaki začini. Uvijek je važno da se djetetu uvode začini koje i sami upotrebljavate u svakodnevnom kuhanju.

Sušeni ili svježi začini?

Ukoliko imate mogućnost uzgoja svojih začina (možda i na prozorskoj dasci), svježi začini koje ste sami uzgojili bez dodatka kemikalija uvijek su najbolji izbor. Svježe ubrano začinsko bilje poput bosiljka, origana ili peršuna ubacuju se u jelo pred kraj kuhanja. Začini poput lovora, ružmarina, češnjaka, celera i luka, ubacuju se u početku kuhanja. Svježe začine u sezoni možete sami osušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu i upotrebljavati ih kroz cijelu godinu. U nedostatku vlastitog začinskog bilja, upotrijebite kupljeno sušeno začinsko bilje. Ovdje treba imati na umu da su takvi začini često kontaminirani pesticidima, teškim metalima i patogenim bakterijama i plijesnima. Kako bi osigurali njihovu zdravstvenu ispravnost, koristite začine iz kontrolirane proizvodnje te ih je potrebno stavljati u hranu u početku kuhanja.

Sol u dohrani i prehrani

Sol, kemijskim sastavom NaCl je spoj koji unosimo u naš organizam svakodnevno. Na i Cl su ioni koji su organizmu potrebni za čitav niz metaboličkih procesa u organizmu. No, u prevelikoj količini, sol je štetna za organizam. Osobito ako se radi o dojenčadi i maloj djeci.

Maksimalni dnevni unos soli:

< 1 g/dan za djecu do 6 mjeseci starosti
1 g/dan za djecu 6 – 12 mjeseci starosti – u toj dobi nije uputno dodavati sol u hranu
2 g/dan za djecu od 1 – 3 godine
3 g/dan za djecu od 4 – 6 godina
5 g/dan za djecu od 7 – 10 godina
6 g/dan za ostale dobne skupine (hrvatski prosjek konzumiranja soli je 12 do 16 grama po stanovniku)

Sol u hrani i zašto je štetna za bebe i djecu?

Dobro je poznato kako je povećan unos soli u organizam kod odraslih osoba povezan s povišenim krvnim tlakom. Utvrđeno je i da visok unos soli kod djece utječe na vrijednost krvnog tlaka i da se povezuje s povećanim rizikom za nastanak mnogih bolesti poput: visokog krvnog tlaka, osteoporoze, te respiratornih bolesti poput astme, rak želuca i gojaznosti.

20 % ukupnog dnevnog unosa soli potječe od namirnica koje prirodno sadrže sol (jaja, meso i riba). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unosimo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potječe od procesiranih namirnica koje najčešće niti ne doživljavamo kao slane jer sol prisutna u tim namirnicama nepcu “nije vidljiva”. Zdrav organizam procesira točno onoliko soli koliko mu je potrebno, a ostatak se, putem bubrega, izlučuje van. Na taj način, organizam se prilagođava količini soli koju unosimo.

Dojenčad

Dojenčad svu potrebnu sol dobija iz majčinog mlijeka ili adaptiranih mliječnih formula. Kod uvođenja dohrane sol nije potrebno dodavati. Sve potrebe za solju djeca namire iz hrane. Najbolji način kontrole soli u prehrani u ovoj dobi su kuhane domaće kašice, bez dodatka soli.

Djeca

Djeca u dobi od godine na dalje dnevne potrebe za soli minimalno rastu. Ove potrebe dijete i dalje namiruje iz osnovne hrane. Sad se dijete priključuje obiteljskim obrocima, pa bi bilo dobro smanjiti količinu soli i za odrasle. Ovo donosi dobrobit za cijelu obitelj! Umjesto dodatka soli, hrani se okus može poboljšati dodatkom biljnih začina. Dobro bi bilo izbjegavati procesiranu industrijsku hranu koja sadrži velike količine soli. Niski unos soli u djetinjstvu pomaže da dijete ne razvije potrebu za slanom hranom, što će se odraziti i na kvalitetniju prehranu u odrasloj dobi.

Slatki začini – zaslađivači

U početku dohrane kao zaslađivače najbolje je koristiti: bananu i suho voće. Od 6 mjeseci starosti suhe marelice, šljive, trešnje. A u dobi 8 – 10 mjeseci: grožđice, kupine, borovnice.

Slatke začine preporučuje se uključiti u prehranu što kasnije, a najranije nakon godine dana. Ukoliko dozvolite djetetu da razvije afinitet prema prirodnim zaslađivačima, postigli ste puno za njegovo zdravlje i ostvarili dobru podlogu za izbjegavanje industrijskih slatkih proizvoda. U dobi od godine dana može se uključiti i javorov sirup, rižin slad, provjereni med. Kao poboljšivač okusa nakon godine dana uvodi se i kakao (sirovi ili verzije kakaa bez dodatka šećera), te rogač.






http://klinfo.rtl.hr/

Manje stresa, više seksa!

Pet savjeta za sretan i za srce zdrav život: izađite van i igrajte se; pripazite na svoj struk; održavajte redovan seksualni život; češće posegnite za orašastim plodovima; ublažite pritisak.


Svatko od nas ima različitu osjetljivost prema srčanožilnim oboljenjima. Međutim, šokantna je činjenica da 40 posto onih koji dobiju srčani infarkt, prije toga nisu imali nikakvih simptoma. Glavna smetnja za postavljanje pravodobne dijagnoze je pacijentovo neuočavanje ili nepriznavanje nekih simptoma znatno prije samog akutnog napada. Među tim simptomima najvažnije je stiskanje u grudima i gubitak daha i kod manjeg napora.

Nove neinvazivne tehnologije

Nalaz kolesterola ne može nam uvijek kazati tko je izložen najvećem riziku. Mnogi ljudi podnose netipične simptome, po život opasno suženje krvnih žila srca, to jest ne obraćaju pažnju na njih kroz duže vrijeme, prije nego se konačno postavi točna dijagnoza. Uz pomoć novih generacija neinvazivnih tehnologija (koronarna kompjuterizirana tomografija, ultrazvuk visoke rezolucije, magnetska rezonancija), liječnici mogu vidjeti višegodišnji rast plakova, oštećenja na stjenkama arterija srca i na taj način na vrijeme dijagnosticirati srčano oboljenje i spriječiti srčani udar.

Sa sve većim brojem lijekova za sniženje povećanih količina kolesterola u krvi i liječenjima s najnovijim tipovima stentova, sve se uspješnije može voditi rat protiv srčanih oboljenja. A s dijagnostičkim tehnikama pacijenti mogu danas dobiti pomoć prije nego se uopće i pojave prvi simptomi.

Kako živjeti sretan i za srce zdrav život?

Usprkos rizičnih faktora koje ne možemo promijeniti, to jest izbjeći (kao primjerice, obiteljska povijest), način na koji živimo može učiniti razliku. Evo nekoliko savjeta stručnjaka – kardiologa:

Izađite van i igrajte se. Bolje je da ste u dobroj kondiciji i debeli, nego mršavi i u lošoj kondiciji. Nema tableta ili prehrane koje mogu zamijeniti zdravstvene koristi tjelovježbe. Nemojte se izgladnjivati, nego jedite dobro i krećite se, obavljajući bilo koju vrstu tjelovježbe koja vam je zabavna. Otiđite na vožnju biciklom sa svojim supružnikom ili poigrajte se košarke sa svojom djecom. Izgledat ćete i osjećat ćete se bolje, a vaše srce bit će vam zahvalno.

Pripazite na svoj struk. Usprkos gore navedenog savjeta, ključno je pitanje – gdje su smještene naslage vašeg masnog tkiva. Naslage masnog tkiva oko trbuha, predstavljaju rizični faktor za metabolički sindrom, koji dramatično povećava rizik srčanog oboljenja. Prema tome, obavljajte vježbe za trbušne mišiće i nastojte održavati mjere struka na manje od jednog metra za muškarca i 87,5 centimetara za žene.

Održavajte redovan seksualni život. Redovna seksualna aktivnost može pružiti i tjelovježbu i emocionalnu povezanost, što je, prema nekim studijama, povezano s dužinom života. Slično mjeraču ulja u motoru, erekcija penisa odražava vaskularno zdravlje muškog srca. Prema tome, problemi u tom području mogu značiti da je vrijeme za posjetiti liječnika.

Češće posegnite za orašastim plodovima. Orasi, lješnjaci, bademi, bogati su zdravim masnoćama. Mogu poslužiti kao praktičan laki obrok koji utaži glad i potrebu da se pojede neka druga nezdrava hrana.

Ublažite pritisak. Emocionalni stresovi uzrokuju fizičke stresove. Na primjer, stručnjaci preporučuju izbjegavanje prometnih gužvi jer, prema ispitivanjima, one mogu biti povezane sa srčanim udarom. Tehnike relaksacije održavaju srce zdravim.

Stres također može povisiti krvni tlak, a studije pokazuju da ljudi s najnižim krvnim tlakom imaju najmanje srčanih infarkta. Ako su kod neke osobe prisutni rizični faktori (pušenje, debljina, povećane masnoće u krvi, stresni život, fizička neaktivnost), a tlak joj je 130/80 ili viši, preporučuje se da posjeti svog liječnika.
Stvoriti životni stil u kojem ćete naći svoje mjesto, zdrava prehrana, redovna tjelovježba i upravljanje emocijama, znači pronaći stvarni ključ za zdravo srce.




http://www.dnevno.hr/

Zablude o gripu

O gripu se mnogo zna, ali je i dalje previše zabluda. One su ponekad banalne, ali su, nažalost, često opasne po dete. Evo najčešćih zabluda o gripu, pa da ih “razbijemo” zajedno.
Grip je obična virusna bolest koja nije opasna za decu?
Potpuno netačno!


Grip nije obična virusna bolest, to je opasna virusna bolest, a naročito je opasna za decu, pogotovo za malu decu! Ako pogledamo viruse koji napadaju disajne organe dece, grip je na vrhu liste mikronapadača koji mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija. Istorijski gledano, ovaj virus je ubio više ljudi nego bilo koji drugi (iako HIV preuzima tužno prvo mesto).

Grip je bolest celog tela, a svako ko ga je preležao, ili čije dete ga je prebolelo zna o čemu pričamo. Zato se prema grupu treba odnositi “sa dužnom pažnjom” i zaštiti sebe i decu blagovremeno.

Nema potrebe da se vakcinišemo, nabavićemo “antigrip” lek, pa čim počnu prve tegobe daćemo terapiju.

Nije baš dobra ideja!
Iako postoje lekovi koji, ako se primene na samom početku bolesti, stvarno pomažu to nije prava prevencija. Najbolje je bolest sprečiti “u korenu”, a to znači ne dozvoliti virusu da započne infekciju. E, to se postiže vakcinom! Vakcinacija omogućava organizmu da pobedi virus pre nego on napravi štetu u organizmu, a antivirusni lek to radi kada je virus već počeo da “rovari” po detetovom telu.
Tu postoji još jedan problem – “antigrip” terapija deluje samo protiv virusa gripa, to znači da pre započinjanja terapije treba biti siguran da dete boluje baš od gripa. To se može obaviti brzim testovima koji otkrivaju virus gripa, ali oni nisu ušli u rutinsku primenu kod nas. Zato će se antivirusni lek verovatno potrošiti pre nego se pravi grip pojavi, jer je mnogo virusa koji liče na grup, a zapravo nisu virus gripa (influenza virus).

Dete ne može da dobije grip ako ne ide u vrtić, najbolje je do proleća da sedi kući.

Nije tako!
Dete može da dobije grip i kući (donesu ga stariji), ili tokom šetnje nekim od zatvorenih tržnih centara, u prevozu, u igraonici, na rođendanima… Zato je neprihvatljivo da dete “sedi kući” 4 – 5 meseci. To bi značilo da ga stavimo pod stakleno zvono i da ne živi skoro pola godine.
Dete treba normalno da živi, da se kreće i ide u vrtić, a ako stvarno hoćemo da ga zaštitimo tu je bezbedna vakcina za decu.

Prošle zime nije bilo epidemije gripa – neće ga biti ni ove godine.

Tačno je da prave epidemije nije bilo prošle zime, ali je dosta dece i odraslih ipak obolelo. To nikako ne znači da ove godine neće biti gripa. Daj Bože da epidemije ne bude, ali najbolji način da je sprečimo jeste “masovna” i pravovremen vakcinacija.

Čim grip počne odmah treba dati neki jak antibiotik, za svaki slučaj.

Ovo nikako ne treba raditi!
Ne može se sprečiti širenje virusa antibiotikom. Razlog je prost – antibiotici ubijaju bakterije, ali ne i viruse. Činjenica je da se kod gripa mogu očekivati komplikacije koje se leče antibiotikom, ali se to ne radi unapred!
Prvo, može dete proći i bez komplikacija, a drugo, ako se dese “pod antibiotikom” u obavezi smo da u terapiju uključimo drugi “jači” (šireg spektra) koji je često u formi injekcija. Zato odluku o eventualnoj antibiotskoj terapiji donosi pedijatar!

Čim prestane temperatura odmah mogu u vrtić ili školu.

Nije dobro za dete!
Grip je bolest koja zahteva da se dete lepo i potpuno oporavi pre povratka u kolektiv.
Mnogo je činjenica koji potkrepljuju ovu tvrdnju, ali pre svega valja znati da influenza značajno slabi detetovu odbrambenu (imunološku) sposobnost. U borbi sa virusom dete u celini biva iscrpljeno, pa je posle preležane bolesti “prijemčivo” i za druge bolesti.
Tokom zime vladaju i drugi virusi, ali i bakterije, koje se lako “nakaleme” posle virusa gripa koji je iza sebe ostavio oslabljen imunološki status.
S druge strane, prestanak temperature ne znači i da je bolest potpuno prošla. Tek posle popravljanja opšteg stanja deteta (postaje živahno, zainteresovano) i povratka apetita dete ojačava i spremno je za akciju. Za ovo je potrebno nekoliko dana, pa većina dece treba da “pauziraju” sedam do deset dana od poslednjeg dana povišene temperature. Naravno, eventualne komplikacije produžavaju vreme oporavka.

Vakcinisao sam se prošle godine, ne moram i ove.

Totalna zabluda!
Vakcina deluje samo tokom jedne zimske sezone! Potrebno je “osvežiti” imunitet svake godine, a to se radi posebnom kombinacijom sastojaka vakcine koju određuju eksperti pod okriljem Svetske zdravstvene organizacije, i to svake godine. Oni “predviđaju” koji tipovi i podtipovi virusa mogu da “haraju” tokom sezone gripa.
Zato oni koji su prošle sezone vakcinisani treba opet da se vakcinišu jer je to najbolji način za sprečavanje infekcije.

Malo dete ne prenosi grip – ne može da zarazi starije.

Pogrešno!
Deca su odlični prenosioci zaraznih bolesti, pa i gripa. Virus se lako razmnožava u malim i imunološki slabijim organizmima, pa je i veća količina virusa “na raspolaganju” za širenje unaokolo.
Zato, ako je drugo dete zdravo, vredi pokušati izolaciju bolesnog, ukoliko za to postoje “stambeni uslovi”. Iako se obično razbole i drugi ukućani, nekada se pravovremenom izolacijom može pomoći zdravoj deci da se ne razbole.

Srce mu brzo lupa, a i temperatura je visoka, mora da je virus napao srce.

Srećom nije tako !
Svako zdravo dete koje ima visoku telesnu temperaturu ima i ubrzan srčani rad. To je normalna i uobičajena reakcija na povećanje temperature koja ima za cilj da podmiri povećanje potrebe detetovog organizma za krvlju. To nije znak bolesti već adekvatne reakcije detetovog srca. Bilo bi čudno da dete ima spor srčani rad tokom visoke temperature.
Ako dete nema visoku telesnu temperaturu, a srce veoma brzo radi to može biti nagoveštaj nekog srčanog problema. Zato nema brige – ubrzanje srčane radnje tokom visoke temperature je normalna pojava.





http://www.mojpedijatar.co.rs/