Uloga oca u djetetovu životu

Mnoga istraživanja bave se utjecajem majke na razvoj djeteta, no malo se govori o emocijama, učenjima i iskustvima koja djeca upijaju na temelju ponašanja i energije oca. On je izvor podrške i stabilnosti te važna karika u dječjem intelektualnom razvoju


Kad kostim oca nije po mjeri

Među svojim brojnim ulogama - oca, prijatelja, sina, kolege, kuma - muškarci se često najlošije snalaze kao očevi. Zašto je to tako, što je utjecalo na to da im kostim oca nije po mjeri i što to znači za njihovu djecu? Ženama rođenje djeteta znači kraj procesa pripreme za roditeljstvo. Osim tijekom devet mjeseci trudnoće, mnoge su od njih godinama unaprijed maštale o majčinstvu, informirale se, priželjkivale.

Drugim riječima, pripremale su se za ulogu mame godinama. Za razliku od njih, smatra se kako muškarac osvješćuje da postaje otac tek kada prvi put ugleda svoje dijete. Tek tada on sebe prestane doživljavati kao nečijeg sina i počne se osjećati prije svega kao nečiji otac. Dok se na svoju novu ulogu navikne i u potpunosti je prihvati, mogu proći i godine. Za to vrijeme djeca rastu i odrastaju, često uz oca koji je dostupan samo fizički, ne i emotivno.

Srećom za djecu, kostim oca može se promijeniti. Dovoljna motivacija da se krene na put promjene jesu razlozi koji tate čine važnima za odgoj.

Zašto su očevi važni?

Djeci je potrebna ravnoteža u odnosu na majčin autoritet (ili izostanak autoriteta), tj. na njezin odgojni stil. U ranom uzrastu dijete koje je naviknuto na pažnju, igru te aktivnu prisutnost tate brže progovori, ranije prohoda i lakše uspostavlja odnose s vršnjacima. Psihologinja Alison Clarke-Stewart svojim je istraživanjem dokazala da su intelektualne vještine veće u djece čiji su očevi bili uključeni u igru s njima dok su bili bebe.

Također, čak i kada očevi nemaju visoko obrazovanje, njihovo angažiranje u ranom djetinjstvu pridonosi bržem razvoju pismenosti djece i visokim akademskim postignućima.

Bez oca bi djeca kasnije počela govoriti

Francuski psihoanalitičar Jacques Lacan smatrao je kako je uloga oca tolika da bi bez njega razvoj govora uslijedio znatno nakon prve godine. Lacan smatra da beba, zahvaljujući tomu što majka ispunjava većinu njezinih potreba, nema osjećaj kako je ona osoba za sebe. Svoju mamu doživljava kao dio sebe, dio cjeline kojoj i sama pripada.

Ta međusobna isprepletenost isključuje govor. Logično je da ne morate govoriti ako se s nekim savršeno razumijete, zar ne? Međutim, kada beba shvati da majka i otac dijele određeni svijet u kojem ona ne prisustvuje, što uviđa na osnovi njihove međusobne interakcije, pojavljuju se prvi znaci frustracije. Ta je frustracija ključni pokretač razvoja govora: dijete počinje postupno usvajati govor da bi razriješilo osjećaj isključenosti.

Učenje po modelu

Otac je za dječake važan kao model za identifikaciju s vlastitim spolom, a za djevojčice kao parametar za razumijevanje suprotnog spola. U pubertetu za djevojčice tata postaje model koji će potražiti u svom partneru - ili kao što veću sličnost ocu ili kao što veću različitost od svog oca. Za razliku od njih, sinovi od očeva usvajaju modele ponašanja koje poslije primjenjuju u različitim domenama svog života.

Ipak, fizička prisutnost oca u životu djeteta nije dovoljna za razvijanje pozitivnog modela življenja. Naime, emotivno nedostupne očeve djeca u odrasloj dobi doživljavaju gotovo kao da ni fizički nisu bili prisutni. Taj jaz stvoren u ranom djetinjstvu ne može se ispraviti tako da se očevi naknadno pokušaju "uključiti". Vrijeme kada je otac bio potreban kao podrška ili sugovornik jednostavno je proletjelo.

Riječi podrške

Utoliko je važnije da otac i sin puno razgovaraju i provode kvalitetno zajedničko vrijeme. Ako djeca rijetko ili nedovoljno viđaju oca, a usto kad su zajedno gledaju TV i šute, to ne samo da nije kvalitetno provedeno vrijeme nego je vrlo slično tome kad tata i nije prisutan.

Kada je otac ravnopravno uključen u odgoj djece, smatra se da ono što on govori za dijete ima veću važnost nego ono što kaže majka, posebno kada je riječ o utjesi ili podršci. Kada otac kaže: "U redu je, ja ću se pobrinuti za to, bit će sve u redu", to djetetu pruža više sigurnosti nego kada te riječi izgovara majka. Na prvi pogled, očevi djeluju emotivno stabilniji nego majke. Zato kada tata pruži riječi podrške, dijete u njih vjeruje jer dolaze iz izvora koji ono smatra sigurnim.

Predrasude o očevima

Oni nisu dosljedni kao mame. Iako je dosljednost postulat kojem težimo, mi kao osobe, uglavnom, nismo dosljedni, bez obzira na to kojeg smo spola. Zato se ne može reći da je nedosljednost očeva veća nego nedosljednost majki. S druge strane, za dijete je dobro da raste u sredini koja njeguje različite pristupe. Poželjno je da jedan roditelj bude više strog, a drugi manje, da jedan bude dinamičniji, a drugi sporiji… Raznovrsnost potiče dijete da i ono brzo nađe svoj model ponašanja, prilagođen vlastitom karakteru. Ako ta raznolikost izostane, dijete potiskuje svoju prirodu i kopira roditeljsko ponašanje jer je to jedini model koji poznaje.

Ne znaju voljeti kao mame. Netočno. Muškarci su od ranog djetinjstva naučeni manje pokazivati svoje emocije. Sjetite se rečenica tipa: "Dječaci ne plaču", kao i činjenice da dječake pitamo: "Što si radio u vrtiću, školi", a djevojčice: "Kako ti je bilo? Kako si se provela u vrtiću, školi?" Na te i mnoge druge sitne načine kod dječaka njegujemo akciju, a kod djevojčica emocije. Kada takav dječak poslije postane odrasla osoba i otac, njegove će emocije razumljivo biti drukčije nego kod žena. To ne znači da su one manje ili slabije, nego da se drukčije manifestiraju.

Ne znaju se brinuti kao mame. Mislite li zaista da je teško promijeniti bebi pelenu ili skuhati mlijeko? Naravno da očevi to znaju. Međutim, ponekad ih mame nesvjesno sabotiraju stavom da one najbolje poznaju djetetove potrebe. Ta sabotaža, koja je najčešće reakcija žene na početnu nespretnost muškarca u prvim tjednima života bebe, brzo postane svakodnevni obrazac ponašanja.

Dajući sebe svom djetetu postaju cijeli

Uvjerena sam da očevi ne znaju što propuštaju pristajući, svjesno ili nesvjesno, da ne budu dovoljno prisutni u životima svoje djece. Prepuštajući odgoj djece majkama, pokazuju koliko nisu svjesni privilegija koji im je dan. Trče s jednog posla na drugi, iz jedne uloge u drugu, glume utjecajne i moćne likove, uvjereni da je uspjeh u poslu jedina misija u životu. Međutim, nasuprot tom imidžu koji o sebi s naporom stvaraju, negdje unutar njih postoji nesnalaženje, nezadovoljstvo, umor od rutine, osjećaj da neki djelić, ipak, nedostaje.

Ponekad me tate podsjećaju na one stare ljude koji traže naočale ne shvaćajući da su im one sve vrijeme navrh glave. Drugim riječima, dragi tate, sašijte taj kostim oca po svojoj mjeri i iskoristite priliku. Uživajte u vremenu s djecom dok vas još uvijek žele u svom društvu, jer to neće trajati zauvijek. To je onaj djelić koji vam nedostaje. Tek ćete dajući sebe svom djetetu postati cijeli.




http://www.roditelji.hr

Šta kada vam ponestane želje za seksom?

Problem se javlja kada se seksualni nagoni kod partnera ne poklapaju, jedan želi ovako, a drugi ipak malo drugačije...

Nedostatak seksualnog nagona jedan je od najučestalijih problema i kod muškaraca i žena, a ono što još više komplikuje problem je da ne postoji neki standardni lek ili tretman koji bi pmogao u rešavanju tog problema. No, pre nego što se prione u rešavanje problema potrebno je utvrditi nekoliko činjenica. Kao prvo, je li osoba s nedostatkom seksualne želje sama uočila problem ili je to uočila osoba s kojom je u vezi? Kao drugo, ne postoji definicija o tome koliko se puta u određenom periodu određena osoba treba upuštati u seksualne odnose, a da to bude dovoljno ili da ne bude premalo, pa je i taj segment potrebno utvrditi.

Šta je normalna želja za seksom?

Naime, želja za seksom varira od osobe do osobe, pa ju nemoguće u potpunosti definisati. Slobodno možemo reći da su neki ljudi uvek „za“, osim dok su ekstremno umorni ili bolesni, dok druge osobe imaju vrlo malu potrebu za seksom, pa čak nemaju osećaj da je to nešto što im nedostaje u životu ili nisu svesne male frekvencije seksualnih odnosa. U celoj toj priči nikako ne smemo zaboraviti na to da mnoge osobe misle da drugi ljudi imaju mnogo više odnosa nego oni, što najčešće uopšte nije tačno. Partneri koji imaju podjednake seksualne nagone, bez obzira jesu li oni mali ili veliki, nemaju nikakvih problema.

Poklapanje

Problem se javlja kada se ti seksualni nagoni kod partnera ne poklapaju. Primeria radi, osoba koja želi odnos s partnerom tri puta nedeljno ima visoki seksualni nagon u odnosu na partnera koji želi seks jednom nedeljno. S druge strane, osoba koja želi seks tri puta nedeljno će imati niski seksualni nagon u odnosu na osobu koja želi odnos dva puta na dan. Dakle, stvar je u percepciji koja zavisi isključivo od vaših i želja vašeg partnera. Ono što nikako ne smemo zaboraviti je da ni jedan od partnera nema pravo postavljati parametre o tome šta je dovoljno ili premalo seksa. Oba gledišta su jednako u pravu.

Razlika između slabe želje i odbojnosti

Već smo napomenuli da je vrlo teško definisati koliko je to seksa premalo seksa isto koliko seksa je previše seksa. Slabi seksualni nagon ne znači i averziju prema samom činu, pa će se tako verovatno mnogi složiti u tom pogledu da je važan kvalitet, a ne kvantitet. Odbojnost prema seksu znači jake negativne emocije prema samom seksualnom činu - sram, strah, gađenje... One su najčešće posledica seksualnih trauma koje je osoba doživela u detinjstvu, mladosti ili pak odrasloj dobi – silovanje, seksualne i druge vrste zlostavljanja. U tom slučaju osobama se preporuča stručna pomoć.

Slabi seksualni nagon se može opisati kao nešto o čemu osoba ne razmišlja često, nešto za čim ne postoji velika potreba. Takođe, nema nikakve inicijacije bilo kakvog oblika polnog odnosa, što ne znači da ta osoba smatra seks odbojnim i ne znači da ne uživa u njemu.
Isto tako, te osobe ne bi trebale imati nikakve druge fizičke probleme vezane za sam čin, no nije neobično da osobe sa slabim seksualnim nagonom imaju problema s preranom ejakulacijom (muškarci) ili pak ne mogu postići orgazam (žene). U tom slučaju, to je problem s kojim se definitivno treba pozabaviti.


Muškarac i žena

Ono što se dogodi, kod muškarca sa slabim seksualnim nagonom, je da nakon postizanja erekcije, vrlo brzo postigne orgazam, ali to ne znači da ga sam čin seksa nešto osobito privlači. Žena pak ne može postići orgazam jer bez obzira na sve pokušaje ne može opustiti te u mozgu doživeti orgazam. Nedostatak seksualnog nagona može biti uzrok velikih problema u vezi, pa je problem potrebno početi rešavati što pre. Uvijek postoji određeno rešenje. Ako postoje određeni medicinski problemi zbog koji osoba ima smanjeni libido, tada je potrebno rešiti uzrok. A uzroci mogu biti različiti, a dijagnoza vrlo komplikovana.

Dogodio se život

Kada dođe do spomenutog problema, prvo što se mora uzeti u obzir je životni stil koji imate i naravno stanje same veze. Zapitajte se jeste li i pre imali veći seksualni nagon i želju za odnosima i šta se to promenilo da više nije tako. Je li vam se samo desio „život“ pun stresa i obaveza? Naime, za „dobar“ seks potrebno je imati ne samo volje, nego i energije, te više ili manje bezbrižan um, koji će vam na kraju i dopustiti da uživate i seksu. Možda još ozbiljniji problem koji se može dogoditi u vezi je da osoba nema želju upuštati se u seksualni odnos s partnerom, ali želi seks s drugim osobama.


Većina veza započinje s mnogo seksualnog naboja No, s vremenom kod mnogih parova seks postaje rutina. Ljudi se mijenjaju kako stare, ne samo psihički, nego i fizički, pa vas ta „nova“ osoba s kojom ste u vezi uopšte više seksualno ne privlači. Ono što je sigurno, to je nešto o čemu partneri moraju ozbiljno popričati, jer će to sigurno pre ili kasnije dovesti do velikih problema.

Odgovornost za orgazam

Poznato je da svaki par koji želi da njihova veza opstane mora raditi na svojoj vezi, pa tako i onoj seksualnoj komponenti. Rutina može biti jedna od „ubojica“ seksualnog nagona. Ono o čemu se mnogo manje priča je pritisak partnera na seksualni čin. Nema ničeg zabavnog kada osećate da, samo zato jer vaš partner to želi. Nema goreg načina za ubijanje želje za seksom.
Ako je to slučaj u vašoj vezi, postoji mogućnost da s porastom pritiska izgubite osećaj i želju za upuštanjem u odnose. Ako je to slučaj, morate shvatiti sa ste vi seksualno biće koje je nezavisno od partnera. Vaša seksualnost mora se sastojati od želje da budete zadovoljeni i da zadovoljite partnera. U suprotnom svako će biti odgovoran za vlastiti orgazam, što na kraju krajeva nije smisao seksa.

Roditeljstvo

Takođe, jedan od uzroka smanjenog seksualnog nagona može biti roditeljska uloga koju preuzimaju partneri nakon rođenja djeteta, te se više ne osećaju kao seksualna bića, nego samo kao hranitelji i svoje dece. I na kraju, manjak seksualnog nagona može biti lične prirode čije uzroke treba tražiti u detinjsvu i mladosti, odnosno unutar odnosa u porodici u kojem je osoba odrasla. Seksualnost je isto nešto što se indirektno uči, pa tako veliki uticaj mogu imati negativni stavovi naspram seksualnosti. Takođe, neke osobe se ne mogu setiti da je u njihovoj obitelji bila prisutna bilo kakva seksualnost. Dobro razmislite o tome kakav je bio stav vaših roditelja prema seksualnosti.

Pogledajte sebe

Ova vrlo kompleksna tema predmet je istraživanja mnogih seksologa, ali jedinstvenog odgovora nema. Ne postoji nikakva magična pilula koja bi riješila sve probleme. Ono što svako može učiniti za sebe je da radi na sebi kao osobi, fizički i mentalno, pa tako i na svojoj vezi s partnerom. Prvo što morate je pogledati sebe, šta se događa u vašem telu, kakvi su vaši osećaji što se tiče seksa. Osećate li se kao seksualno biće? Ili kako se osećate kada osetite seksualni nagon? Ako mislite da ne možete sami rešiti neke probleme, nemojte se ustručavati zatražiti pomoć stručnjaka.

Cigareta je štetna, ali od pepela ima koristi

Kako očistiti srebrni nakit ili zaštititi biljke od nametnika? Uz malo truda i s malo pepela mogu se napraviti čuda. Donosimo vam četiri korisna trika.

Nema dvojbe – cigarete su izrazito štetne. Kako je naš poznati pisac, Pero Kvesić, jednom rekao – to je samoubojstvo s odgođenim djelovanjem. Ali ovdje nije riječ o štetnosti cigareta, nego o tome, ako već imate tu ružnu naviku, kako dobro iskoristiti pepeo.


1. Zaštitite svoje kućne biljke

Pepeo je vrlo efikasan lijek protiv biljnih uši. Sakupljajte pepeo i pospite ga po površini zemlje u teglici ili oko zaražene biljke. To je odlično za prevenciju protiv dosadnih biljnih nametnika, a ako je biljčica već napadnuta, možete direktno po njoj posipati pepeo.


2. Očistite srebrni nakit

Duhan je jako bogat litijem, a prilikom gorenja cigarete nastaju mnogi spojevi među kojima je i cijanid. To je odlična kombinacija, uz par kapi vode ili limunova soka, za čišćenje srebra.
U toj kombinaciji, na mekanoj krpi, pepeo djeluje abrazivno, ali nježno i odlično će očistiti sve srebrne predmete od svih ružnih naslaga.


3. Riješite se dosadnih bradavica

Zvuči blesavo ali, navodno, djeluje. Prst lagano navlažite običnom vodom ili svojom slinom i utisnite ga u pepeo te nekoliko puta na dan stavite na bradavicu. Kroz par dana dosadne bi bradavice trebale nestati.


4. Uklonite boju za kosu s tjemena

Gotovo uvijek nakon bojanja kose, bilo u frizeraju ili u vlastitom domu, na čelu, ušima, vratu i uz rub vlasišta ostane boja koja ne izgleda nimalo privlačno. Tek nakon nekoliko pranja se uspije skinuti do kraja. Vrlo jednostavan trik za uklanjanje neželjenih mrlja od boje na koži je utrljavanje pepela.
Sve što treba je na vlažnu blazinicu staviti malo pepela i nježno utrljavati na mjesta gdje se boja za kosu zadržala. Pepeo u tom slučaju ima funkciju peelinga, ali toliko nježnog da ćete to jedva osjetiti, a problem će biti vrlo brzo riješen.


5. Zanimljivost!

Nekolicina kineskih znanstvena, prije nekoliko je godina, pronašla metodu pomoću koje se korištenjem pepela od cigareta može uspješno iz vode filtrirati opasni otrov arsen. Znanstvenici su pepeo iz cigareta pomiješali s aluminijskim oksidom. Kada su testirali to na zagađenoj vodi uspjeli su odstraniti čak 96% arsena i na taj ga način smanjili ispod maksimalne dozvoljene granice

Jeste li alergični na hranu, a da niste ni svjesni?

Ako vam se često događaju čudne tjelesne reakcije kada pojedete određenu hranu, moguće je da ste alergični...

Alergija na hranu i intolerancija na određenu hranu nije ista stvar, iako ih ljudi vrlo često svrstavaju u isti koš. Intolerancija na hranu znači da probavni sustav zbog nekog razloga ne može probaviti određenu hranu, dok alergija na hranu izaziva razne reakcije imunuloški sustava, odnosno pojavu lakših ili težih alergijskih reakcija po cijelom tijelu: ponajprije na području dišnog sustava, probavnog sustava, kožne reakcije i tako dalje… Zbog toga je vrlo važno da se ne miješaju ta dva pojma, jer oni se i tretiraju na različite načine.

Najpouzdaniji test da ste alergični na određenu hranu jest upravo onaj koji se obavlja u bolnicama pod nadzorom, no mnogi ljudi koji imaju blage alergijske reakcije, koje im ne smetaju u normalnom funkcioniranju, ne podvrgavaju se nikakvim testovima. Mnoge osobe čak i nisu svjesne da je spontano kihanje, curenje nosa, svrbež očiju i čudne mrlje koje se javljanju s vremena na vrijeme po nekim dijelovima tijela povezano s alergijskim reakcijama na određenu hranu.

Zato, ako ste primijetili da vam se ponekad javljaju pomalo neobjašnjivi simptomi, kojima ne možete pronaći objašnjenje, možda je upravo riječ o alergijskoj reakciji na određenu hranu. Evo koji bi simptomi mogli ukazivati na to…

Otežano disanje

Ako nakon neposredne konzumacije nekog jela imate osjećaj otežanog disanja (a niste se prenajeli), da vam se steže grlo, otiče jezik i da ne možete doći do zraka, to može biti jedan od znakova alergijske reakcije.

Crvenilo ili osip

Ovo su sigurno najprepoznatljiviji simptomi alergijske reakcije na određene namirnice. Crvenilo i osip ne moraju se javiti samo po licu, nego i po određenim dijelovima tijela, kao što su vrat, leđa, prsa, ekstremiteti… Mogu se javiti bez bilo kakvih popratnih simptoma, ali ih može pratiti i vrućina po tijelu, neugoda, svrbež, peckanje i stezanja kože…

Problem s gutanjem

Otežano gutanje ili disfagija javlja se kada jednjak zbog alergijske reakcije ne može obavljati svoju funkciju. Ovaj simptom može biti i znak najtežeg oblika alergijske reakcije, anafilaktičkog šoka koji može rezultirati smrću. U tom slučaju preporučujemo da što brže potražite liječničku pomoć.

Svrbež usta

Kada primjerice pojedete određenu namirnicu i odjednom vam se pojavi čudna reakcija oko usta i u ustima, kao što je crvenilo i svrbež koji ne prolazi, vjerojatno je riječ o alergijskoj reakciji na hranu. Ono što je dobra stvar jest da se reakcija javlja odmah tijekom konzumacije hrane, pa je lako pretpostaviti o čemu se radi.

Kihanje i svrbež očiju

Možda biste pomislili da je prije riječ o alergiji na pelud, a ne na hranu, no to ne mora biti tako.Zapravo je možda riječ o hrani koja na sebi ili u sebi sadržava pelud ili proteine slične peludi, što izaziva reakciju.

Lupanje srca

Iako nekarakteristično povećanje srčanog ritma može imati razne uzroke koje nikako ne smijete zanemariti, ako se ono događa samo dok sjedite i jedete ili ste baš pojeli određenu hranu, tada je moguće da je riječ o alergijskoj reakciji. U slučaju da se simptomi pogoršavaju, tlak počne padati, što prije potražite liječničku pomoć.

I na kraju treba napomenuti da svi nabrojeni simptomi ne moraju biti znak alergijske reakcije na hranu, nego mogu biti simptom nekih drugih pa i ozbiljnih poremećaja u organizmu, te  je potrebno obaviti pretrage kako bi im se utvrdio točan uzrok.

Kako reagirati i spriječiti bijes kod vrtićke djece?

Vrištanje, udaranje, ljutnja, ugrizi jesu više-manje normaln reakcije trogodišnjaka koji tek uči razne vještine…

Kada vidite svoje malo zlato kako se voli grliti, ljubiti, maziti, uživa u zabavi, trčanju, igri, svojim dječjim maštarijama, vidite najbolje dijete na svijetu, sve dok se ne počne ponašati agresivno prema svojoj mlađoj ili starijoj braći i sestrama, prijateljima, članovima obitelji pa i vama.

Udara, vrišti, negoduje, plače, baca igračke, grize… U sekundi se mali anđeo pretvara u pravoga malog nasilnika ili malu nasilnicu.

Razvojni proces

Nasilni obrasci ponašanja najčešće se javljaju između druge i četvrte godine života i kod mnoge su djece dio normalnoga razvojnog procesa. Nije neobično da djeca oduzmu igračku drugom djetetu, udare ga, vrište i deru se do iznemoglosti, grizu. Razlozi zbog čega dijete ima ispade bijesa može biti strah. Primjerice, osjeća se ugroženo od drugog djeteta, odnosno osjeća da nema izlaza, da je stjerano u kut, a to je jedna od obrambenih reakcija. To se može nazvati instinktivnom reakcijom.

Također, ispadi bijesa kod djece jedan su od način iskazivanja frustracije. Naime, dijete u dobi između druge i četvrte godine uči nove stvari svaki dan, od komunikacije punim rečenicama do vještine koje mora savladati, kao što su držanje olovke, rezanje škaricama, razumijevanje kompleksnosti igra i pravila, izražavanja želja, poslušnosti…

Kako je svaka ta vještina novi izazov koji za dijete u toj fazi razvoja nije nimalo jednostavan zadatak, može doći do ispoljavanja frustracije. Dijete se u tim trenutcima zbog svega može osjećati zanemareno (makar to najčešće nije tako), te zna da neće biti po njegovom, što je uzrok još dodatne „tragedije“ u njegovom malom životu, u kojem ono živi za svaki trenutak.

Pravilno reagiranje

Nerijetko i odrasli ljudi, koji su umorni i gladni, mogu biti vrlo neugodni i nervozni, pa nije ni čudno da dijete koje je umorno i gladno ima ispade bijesa. Ono što je svakako dobra vijest jest da djeca s vremenom prerastu takve obrasce ponašanja, pa umjesto šaka, vrištanja i negodovanja, otkriju drukčije načine rješavanja problema, a to je dogovor i prilagođavanje.

No, dotad je na roditeljima i drugim osobama koje su uključene u odgoj djece da se na pravilan način nose s ispadima bijesa. Ključ po kojem roditelji i odgajatelji trebaju raditi s djetetom jest da mu daju do znanja kako razgovorom može na lakši način postići željeni cilj.

Mjere discipline

Najbolja je trenutačna reakcija odraslih kada se dogodi ispad bijesa, odnosno čim se on dogodi. Umjesto da dopustite da dijete i dalje ispoljava bijes, treba ga maknuti iz trenutačne situacije, na kratak „time-out“ od nekoliko minuta. Važno je da dijete svoje ponašanje poveže s posljedicama koje slijede, tako da će vrlo brzo shvatiti da će njegovo ponašanje imati posljedice i da će na kraju biti, barem na kratko, isključeno iz igre i propustiti zabavu.

U postupcima discipliniranja treba biti odlučan i dosljedan, treba biti ozbiljan, ali bez povišenja glasa. Djetetu treba dati do znanja ozbiljnim glasom i stavom da se takvo ponašanje neće tolerirati, ali i objasniti zbog čega. Svaki puta reagirajte na jednaki način. Objasnite da udaranje, ugrizi i ispadi bijesa nisu nešto što se smije raditi.

Postupak ima posljedicu

Ako ponašanje vašeg djeteta nanese bol, ozlijedi nekog ili načini neku štetu, primjerice potrga igračku, svakako ste vi ti koji trebate reagirati na način da djetetu trebate ukazati da je nanijelo bol ili štetu. Ne samo da se dijete treba ispričati toj osobi, bilo odrasla, bilo dijete, nego treba i shvatiti razmjere štete koje je načinilo, te pomoći u popravljanju štete, primjerice slaganju ili lijepljenju igračke. Djetetu treba pokazati da za njegove radnje postoji i posljedica.

Svako dijete je drukčije

Neka djeca imaju više problema s agresijom nego druga. To svakako može imati veze sa spolom, primjerice muškom djecom, svakako ovisi o urođenom temperamentu svakog djeteta, genetici, naučenim obrascima ponašanja u obitelji, utjecaju medija te naravno o samoj sposobnosti samodiscipline koju neka djeca posjeduju u većoj, a neka u manjoj mjeri. Ako mislite da ne možete sami riješiti agresivnost djeteta, te da su uzroci možda dublji i ozbiljniji, svakako potražite pomoć stručnjaka.