U daljnjem tekstu prenosimo pismo čitateljice koja je podijelila svoja iskustva u životu s nepravilnim radom štitne žlijezde.
“Nevidljiva, podmukla bolest koja se prikrada danima, sedmicama, mjesecima i godinama. To je, ukratko, najbolji opis bilo koje od bolesti štitnjače.
Jednom kad ste ušli u taj začarani krug i posvađali se sa svojom prijateljicom iz ranog djetinjstva, teško je krenuti prema natrag. Moguće, ali teško. Odnosno, imate li neku od autoimunih bolesti štitnjače, poput Hashimota ili Gravesa, stvar se neće poboljšavati. Samo pogoršavati.
O da, bit će tu boljih i lošijih dana, onih u kojima ćete se ponadati da ste našli zajednički jezik i onih u kojima ćete proklinjati malenu žlijezdu za velike probleme.
U čemu je problem? U svemu. I evo zašto.
Bolest štitnjače se ne mora uvijek iskazati na testu hormona iz krvi. Ne moraju se vidjeti antitijela kojima se dokazuje postojanje autoimune bolesti godinama nakon što je bolest započela razaranje štitnjače. Iz dana u dan, pacijent osjeća simptome, ali oni su toliko različiti, toliko disperzirani po tijelu, da ih je teško povezati samo s jednim organom.
Dakle, bolest štitnjače može dovesti do nesanice, ali i prevelike potrebe za snom. Može dati višak energije, ali i posvemašnju iscrpljenost, Može uzrokovati bolove u mišićima, kostima, zglobovima, a može i sve to zajedno. Može uzrokovati nedostatak koncentracije, zaboravljivost. Može dati posve pokvarenu regulaciju temperature- dok je svima u prostoriji u redu, osoba s problemima štitnjače preznojava se ili drhće od hladnoće. O da. Tu je i slavni tremor, drhtavica ruku, isto štitnjača. Ujutro, podbuhlo lice, otečene noge, kapci, lice – evo i tu problem sa štitnjačom. Ne možete udahnuti do kraja? Možda isto štitnjača. Nerijetko oboljeli od štitnjače završe i na psihijatrijskim odjelima. Depresija, panični napadi, nenadani izljevi nekontroliranog bijesa? Evo oboljele štitnjače u akciji.
Potom, opadanje kose, pa možda čak i alopecija, one neugodne rupe na glavi bez ijedne dlake, i to je štitnjača. Suha koža, kosa, spor rast, lomljivi nokti, nečist ten… Samo pitajte. Sve je to moguće štitnjača.
Oscilacije na težini? Ubrzan metabolizam u kojemu jedeš enormne količine hrane, a ne debljaš se? Štitnjača. I obrnuto. Usporen metabolizam u kojem se debljaš od pola case vode i pogleda na hranu? Štitnjača.
Lupanje srca? Nepravilan rad srca? Štitnjača.
Nedostatak zanimanja za seksualni život? Štitnjača.
Popis je dug, neodređen i praktično beskonačan. Visok kolesterol, poremećeni lipidni status, loši jetreni enzimi, slabo korištenje mikroelemenata, problem sa zubima, desnima, osipi, kožne alergije, spontani pobačaji… sve je to potencijalno štitnjača.
Nakon posjeta liječničkim ordinacijama, malo je vjerojatno da će to odmah prvi liječnik shvatiti. Jer su simptomi brojni, neodređeni i vezani za mnoge organe. A neprijateljica čuči u vratu i rijetko kad i zaboli, kamo li da daje naslutiti da sve to dolazi ravno od nje.
I tako oboljeli od štitnjače lutaju po zdravstvenom sustavu, kumeći i moleći liječnike za pomoć. U toj hrpi posjeta najvjerojatnije će slijediti hrpa bespotrebnih lijekova. Analgetici za bol, sedativi za smirenje, antidepresivi za depresiju, beta blokatori za srce, diuretici za otečenost, antireumatici za bolove u kostima.
U okolini oboljeloga još je manje razumijevanja. Najčešće se čuje da je normalno da metabolizam usporava ili, pak, pojedi nešto, pogledaj kako si mršava, sigurno ništa ne jedeš. Čut ćete i da je normalno da više nemaš toliko energije kao kad si u 20-tim. Onda rečenice poput :”Svi imaju loš dan”. Potom, “Prestani jaukati, pretvaraš se u Jeremiju”. Onda, “ Daj se malo bavi sportom, to je zato sto previse sjediš”.
Od tuda pa preko bezbrojnih obilazaka liječnika samo je korak do toga da oboljeloga od bolesti štitnjače proglase hipohondrom. Ili, iza leđa, luđakom.
I, nažalost, jedini koji sve ovo mogu razumjeti su oni koji i sami muku muče s malom žlijezdom za velike problem.”
