loading...

Oblatne s Jaffa keksima

 Ukusan kolač s Jaffa keksima i oblatnama koji se zaista brzo priprema, ali i zaista brzo nestaje s tanjura... Svakako provjerite naš slatk...

Saturday, December 31, 2016

Alergija na hranu u djece


Slikovni rezultat za Alergija na hranu u djece






Alergija na hranu je reakcija organizma na neki sastojak hrane koji naš imunološki sustav detektira kao štetan, iako to zapravo nije.
Dakle, radi se o krivo usmjerenom imunološkom odgovoru. Danas bilježimo značajan porast alergijskih reakcija, što je najvjerojatnije posljedica promjena nešeg životnog okoliša i životnog stila. Najveća učestalost alergija na hranu je u male djece, a sa odrastanjem se smanjuje.

Kako se objašnjava nastanak alergijskih reakcija na hranu?

Iako je to malo poznato, probavni trakt je bogat imunološkim tkivom i zapravo je najveći imunoški organ u našem tijelu. On ima svoju vlastitu mikrofloru, a svakodevno je u doticaju s raznovrsnim namirnicama, tekućinama, bojama, aditivima, kao i mikroorganizmima.
Normalno se u ranoj dobi imunološki sustav programira kako bi reagirao na škodljive tvari, a tolerirao korisne, odnosno neštetne. Ako je to postignuto kažemo da se razvila oralna tolerancija. Nutritivna alergija nastaje u okolnostima kada imunološki sustav nije uspostavio oralnu toleranciju na određeni sastojak hrane pa na to reagira.
Koji su razlozi da se to dogodi? Zapravo se radi o međudjelovanju više čimbenika: genskoj predispoziciji, nezrelosti organizma i okolišnim faktorima. Genetika ima važnu ulogu u formiranju imunološkog odgovora. Tako je poznato da se rizik alergijskog reagiranja značajno povećava u obiteljima u kojima je već netko alergičar. To konkretno znači: u obitelji u kojoj nema alergije rizik da će se ona javiti kod djeteta je 15%, ako alergiju ima jedan član obitelji šansa je 25-30%, a ako ju imaju 2 člana čak 70%. Drugo, imunološke ali i ostale funkcije probavnog trakta po rođenju nisu još u potpunosti zrele zbog čega su alergije na hranu najčešće u djece. Srećom, prirodno sazrijevanje sa dobi omogućava da se veći dio alergija s vremenom preraste. Stoga, alergiju na hranu ima 3-8% djece, a manje od 3% odraslih. Treće, naša crijevna flora (mikrobiota) također ima ulogu u moduliranju imunološkog odgovora. Formira se nakon rođenja, a kakva će u konačnici biti ovisi o opet o genima, majčinoj flori, ali i okolini. Danas se zna da porođaj carskim rezom, izostavljanje majčinog mlijeka iz prehrane djeteta, učestala primjena antibiotika, sklonost hiperhigijenskim uvijetima mogu djelovati na promjenu mikroflore probavnog trakta u nepovoljnom smjeru, tj. na pojačanje alergijskog reagiranja.

Koja hrana izaziva alergiju?

Alergeni sastojak u hrani uvijek su bjelančevine. Iako, svaka hrana može biti alergen, većinu alergijskih reakcija, njih preko 90%, uzrokuje sljedećih 8 namirnica: kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke. Najčešći alergen, pogotovo u dojenačkoj dobi je kravlje mlijeko, ali ta se alergija uglavnom prevlada do 3. godine života.

Kako se prepoznaje alergija na hranu?

Alergija na hranu može se pojaviti u raznim oblicima, na koži, probavnom, dišnom sustavu, ali i burnom reakcijom koja zahvatiti cijeli organizam. Simptomi mogu nastati različitom brzinom.
Ako se pojave par sekundi do par sati od unosa alergena kažemo da se radi o ranim reakcijama, a one koje se nastaju više sati pa do par dana od unosa alergena zovemo kasnim reakcijama.

Najopasnija brza reakcija je anafilaktična reakcija u kojoj dolazi do naglog kolapsa organizma, radi oticanja tijela, pada krvnog tlaka, otežanog disanja, obilnog lučenja žlijezda, a ako se ne reagira odmah može imati fatalan ishod.
Ako je zahvaćen samo probavni sustav sa jakim bolovima u trbuhu, povraćanjem i/ili proljevom, koji nastaju promptno nakon konzumiranja namirnice kažemo da se radi o "gastrointestinalnoj anafilaksiji". Peckanje i žarenje usne šupljine sa svrbežom ustiju, a bez ozbiljnijih simptoma nazivamo oralni alergijski sindrom. Rezultat je križnog reagiranja alergena iz biljne hrane s nekom peludi, primjerice korova ili stabala.
Tako alergični na pelud breza mogu reagirati na jabuku, breskvu, a oni na pelud trava na rajčicu i kikiriki... Vrlo česte su i kožne reakcije ranog tipa poput koprivnjače (urtikarije), ali i različiti drugi osipi. Iako to možda ne očekujemo i teško disanje, astmatski napadaj, upala sluznice oka i nosa sa sekrecijom, kihanjem i svrbežom, mogu biti posljedica reakcije na hranu.

Reakcije kasnog tipa obično su kožne ili zahvaćaju gastrointestinalni trakt. Najčešće viđamo suhu kožu s mjestimičnim crvenilom i ekcemom koji svrbi.
Kod djece su obično promjene na tipičnim mjestima- licu, pregibima zglobova i vratu. To je slika atopijskog dermatitisa. Kasna reakcija probavnog trakta može biti pojava ponavljanih tračaka krvi (nekad i sluzi) u stolici, koji nastaju zbog alergijske upale završnog dijela debelog crijeva. To se može dogoditi čak i u dojene djece zbog alergena iz majčine hrane koji se prenesu putem majčinog mlijeka.
Druga, kod djece česta kasna probavna manifestacija je kronični proljev. Naime, zbog alergije tanko crijevo postane pretjerano propusno pa se gubi tekućina, bjelančevine i krvne stanice. Kao posljedicu imamo dijete koje slabo dobiva na tjelesnoj masi, naduto je, a nerijetko i anemično ili čak otečeno zbog niske razine bjelančevina.

Kako se alergija dokazuje?

Najbolja metoda utvrđivanja alergije je povezivanje pojave simptoma sa unosom određene hrane, a potpuni nestanak nakon eliminacije te namirnice iz jelovnika.
Međutim, za alergijske reakcije kasnog tipa koje nastaju s odgodom od više sati, pa čak i dana to nije jednostavno utvrditi. Dobro je voditi dnevnik prehrane kako bi se mogle naći poveznice. Uz to, dodatno se u praksi rade i alergološki testovi. Važno je znati da niti jedan test nije 100% pouzdan, niti osjetljiv, tj. čak i kada su svi negativni, samo na temelju toga, ne može se isključiti alergija. Stoga se dijagnoza postavlja poput mozaika, kombiniranjem testova i podataka dobivenih od roditelja te pokušaja eliminacije i ponovnog vraćanja namirnice u prehranu (uvijek isključivo prema odluci i pod nadzorom liječnika, da se izbjegnu teške reakcije).

Jesu li sve reakcije na hranu alergijske?

Ponekad se neopravdano miješaju alergijske reakcije na hranu s toksičnim reakcijama, intolerancijom ili celijakijom. Toksične reakcije su one koje uzrokuje mikrobiološki neispravna hrana, tzv. „pokvarene“ namirnice. Obično se manifestiraju probavnim tegobama: naglo nastalim povraćanjem ili proljevom, sa ili bez temperature.
Reakcije intolerancije ili nepodnošljivosti nastaju zbog nedostatka nekog enzima ili zbog unosa u hrani tvari koja simulira reakciju imunološkog sustava, iako to zapravo nije.
Najčešće se miješa intolerancija i alergija na kravlje mlijeko. Intolerancija je  nepodnošenje mliječnog šećera (laktoze) uslijed slabije aktivnosti enzima koji probavlja mliječni šećer. Javlja se većinom u starijih od 2 godine, a najčešće odraslih. Konzumacija fermentiranih mliječnih proizvoda i mlijeka s manjim udjelom laktoze ne izaziva tegobe.
Različito od toga, alergija je reakcija na bjelančevinu mlijeka i javlja se pretežno u male djece, mlađe od 2 godine. U tom slučaju se ne može jesti kravlje mlijeko uopće. Intolerancija na druge namirnice vrlo je rijetka, iako su danas prošireni razni medicinski nepotvrđeni testovi kojima se različite namirnice neopravdano optužuju za svakojake simptome. Nažalost eliminacijom nekih grupa namirnica postiže se više štete nego koristi, budući da takva prehrana može rezultirati ozbiljnim prehrambenim deficitima.
Još bih spomenula da alergija na gluten nije celijakija, iako nekada simptomi mogu sličiti. Celijakiju dokazuju drugi dijagnostički testovi i kada se potvrdi uvijek je doživotna.

Što učiniti kod alergije na hranu?

Najvažnija mjera je eliminacija namirnice koja uzrokuje alergiju. Važno je uvijek čitati deklaracije proizvoda kako bismo bili sigurni da alergene tvari nema. Ukoliko se radi o alergiji na više namirnica, uvijek moramo razmišljati hoćemo li zbog eliminacije dovesti do nekog nutritivnog manjka. U tom slučaju možemo suplementirati vitamine ili minerale. Jedan od najčešćih problema je eliminacija mlijeka i manjak kalcija.
Ako imamo alergiju na kravlje mlijeko a majka doji, majci se preporuča nastaviti dojenje, ali u prehrani eliminirati sve na bazi kravljeg mlijeka. Kako kod majke ne bi nastao manjak kalcija, savjetujemo da ona uzima 1 gr. kalcija svakodnevno. Za dojenčad koja nisu na prsima, a alergična su na proteine kravljeg mlijeka, budući da je mlijeko osnovna namirnica mora ga se kvalitetno zamijeniti. Najbolja zamijena su specijalne dojenačke formule u kojima su bjelančevine mlijeka razgrađene na manje dijelove koji nisu alergeni. Te formule se zajednički zovu ekstenzivni hidrolozati. One su nažalost lošijeg okusa i vrlo skupe zbog složenosti postupka hidrolize. Idu na recept kao lijek, uz preporuku pedijatra gastroenterologa. Sojino mlijeko, kozje mlijeko i biljna mlijeka nisu dobra zamijena, pogotovo u dojenačkoj dobi i ne treba ih koristiti. Uz to u 30% slučajeva na sojino i kozje mlijeko može nastati križna reakcija.

Ukoliko je dijete imalo životno opasnu alergijsku reakciju na hranu, uvijek se roditelje educira o postupku u slučaju ponavljanja takve reakcije. Uz to se svajetuje nabavka autoinjektora adrenalina. Radi se injekciji koju može primjeniti svaka osoba u slučaju nužde, a služi brzoj aplikaciji adrenalina, čak i kroz odjeću, kako bi se spriječila životna ugroženost.

Može li se spriječiti razvoj alergije na hranu?

Do sada su isprobavane razne mjere kako bi se smanjila pojavnost alergije na hranu. Jedino što se pokazalo da djelotvorno smanjuje rizik razvoja alergije, prije svega atopijskog dermatitisa, je dojenje najmanje 4-6 mjeseci.
Za djecu koja ne doje, a rođena su u obiteljima koje imaju rizik za alergiju, djelotvornost u sprečavanju pojave alergije na hranu pokazuju dojenačke forumle s oznakom HA (hipoalergene). One imaju blago hidroliziran protein koji ne stimulira alergeni potencijal. Iako kod već razvijene alergije nisu efikasne, za prevenciju se preporučuju.




http://www.pitajmamu.hr/

Prekomjerno pijenje ubija jetru, vodi vas u grob

Slikovni rezultat za Prekomjerno alkohol





Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a bolesti doprinosi i kronična pothranjenost


Јetra (grč. hepar) najveća je žlijezda u ljudskom tijelu. Kod odraslih ljudi jetra je mekan, smeđecrveni organ klinastog oblika koji se nalazi sa desne strane trbušne šupljine, neposredno ispod ošita. Jetra je teška obično 1200-1600 g, a sastoji se od dva režnja (lat. lobus), od kojih je desni veći od lijevog. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra zauzima središnje mjesto u metabolizmu tj. funkcioniranju izmjene tvari u organizmu. Izuzetno je važan organ iz razloga što ima brojne važne funkcije za organizam. Metaboličku funkciju jetre obavljaju hepatociti (stanice jetrenog parenhima): stvaraju i izlučuju žuč, reguliraju homeostazu ugljikohidrata, vrše sintezu lipida i izlučuju lipoproteine plazme, kontroliraju metabolizam kolesterola, proizvode ureju, serumske albumine, faktore zgrušavanja, enzime i brojne druge bjelančevine, te metaboliziraju ili vrše detoksikaciju lijekova i drugih stranih tvari. Od metaboličkih funkcija od posebnog je značaja sinteza bjelančevina plazme, detoksikacijska funkcija jetre te funkcija stvaranja žuči. Jetra je najveći, i na neki način najsloženiji, organ u tijelu. Jedna od njenih glavnih funkcija je razgradnja štetnih tvari koje se apsorbiraju iz crijeva ili stvaraju bilo gdje u tijelu, a zatim njihovo izlučivanje kao bezopasnih nusprodukata u žuč ili krv. Nusprodukti koji se nalaze u žuči ulaze u crijeva, zatim napuštaju tijelo stolicom. Nusprodukti koji se nalaze u krvi filtriraju se u bubrezima i zatim napuštaju tijelo preko mokraće.

Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi pet posto ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Steatosis hepatis je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih stanica, zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana.

Uzroci i razvoj bolesti

Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim stanicama prijeđe normalnih pet posto mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije štetno, ali ukazuje na neki poremećaj u organizmu. Ako se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkriti i ukloniti moguće je ozdravljenje. Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih stanica. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti zbog niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti neprimijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te tada može biti bolna i osjetljiva. Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki, kao i pretilih muškaraca.
Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i kronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.

Ostali mogući uzroci masne jetre su:

debljina

šećerna bolest

kemikalije (npr. ugljik tetraklorid)

predoziranje lijekovima (kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat)

pothranjenost

prehrana manjkava proteinima

trudnoća

trovanje vitaminom A

bypass kirurški zahvat na tankom crijevu

cistična fibroza

prirođeni poremećaji metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina i homocistina

deficit enzima kolesterol esteraze i arildehodrogenaze srednjeg lanca

Refsumova bolest -rijetki nasljedni poremećaj pri kojem se u tkivima nakuplja fitanska kiselina, proizvod razgradnje masti. Nakupljanje fitanske kiseline dovodi do oštećenja živaca i mrežnice, grčevitih pokreta te promjena kostiju i kože. Liječenje uključuje izbjegavanje konzumiranja zelenog voća i povrća koje sadrži klorofil. Od pomoći može biti plazmafereza pri kojoj se fitanska kiselina uklanja iz krvi.

abetalipoproteinemija

Reyeov sindrom

Oblici i simptomi masne jetre

Masna jetra se prema mikroskopskoj slici jetrenih stanica može podijeliti u makrovezikularnu (velike kapljice masti u jetrenoj stanici) i mikrovezikularnu (male masne kapljice). Makrovezikularna masna jetra je najčešći oblik i uzrokovana je alkoholizmom, dijabetesom, debljinom, terapijom kortikosteroidima, dugotrajnom infuzijskom prehranom.

Simptomi masne jetre povezani su sa stupnjem, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o kroničnom stanju. Ako postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura. Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu. Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule. Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tokom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane. Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).

Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest.

Ako je pacijent kronični alkoholičar, adipozan, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene pretrage) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine AST i ALT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim pretragama (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kada dijagnoza nije sigurna može se napraviti perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra. Podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim pritiskom, oteklinama i grčevitim napadima.

Reyeov sindrom je teško oštećenje jetre i mozga s visokom smrtnošću. Karakterizira ga pojava masne jetre i encefalopatija (oštećenje mozga) u djece do 15 godina starosti. Sindrom je nazvan po dr. R. Douglas Reye, koji je zajedno sa svojim suradnicima dr. Graeme Morgan i dr. Jim Baral, prvi objavio studiju sindroma 1963.g. u časopisu The Lancet.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH)

NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 milijuna ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi. Klinička slika NASH je u većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre. Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.

Dijagnoza, prevencija i liječenje bolesti

Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest. Ako je pacijent kronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene probe) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine alanin aminotransferaze (ALT ili SGPT) i aspartat aminotransferaze (AST ili SGOT) a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim testovima (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim tlakom, oteklinama i grčevitim napadajima.

Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i pomoćnom terapijom. Pravilna prehrana, apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili kemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka. U alkoholnoj masnoj jetri postepeni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 tjedana odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola. Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.

Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. Kod trudnica su potrebni kvalitetni i česti pregledi kako bi se ovo stanje rano prepoznalo i na vrijeme liječilo. Kako bi se spriječio Reyeov sindrom djeci se ne bi smjeli davati lijekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol) za liječenje gripe i drugih viroza.

Masna jetra i prehrana

Najbolji način liječenja masne jetre je uvođenje pravilnih prehrambenih navika i redovita tjelesna aktivnost. To podrazumijeva izbjegavanje dodatno zaslađene hrane, te gazirane, masne, slane i pržene hrane. Preporuča se prehrana sa manjom energijskom vrijednosti, tj. prehrana koja će pomoći osobi smanjiti tjelesnu masu, uz redovitu tjelesnu aktivnost. To znači dnevni unos od 1300 do 1800 kcal na dan, uz preporuku nutricionista i liječnika.

Hrana koja se preporučuje:

crni kruh, dvopek, tost, integralna tjestenina, žganci/palenta, griz;

djelomično obrano mlijeko (1.5% m.m.), sirutka, kefir, jogurt s probiotikom, svježi sir i posni svježi sir;

sve meso koje sadrži manje masnoće / krto meso (teletina, perad, svinjetina, divljač);

plava i bijela riba, tvrdo kuhana jaja;

sve svježe povrće koje se pravilno termički obrađuje;

zrelo voće bez kože/kore, kompoti, kašice;

maslinovo, bućino i sezamovo ulje;

čajevi: paprena metvica, sikavica, zatim kamilica i matičnjak, umjereno zaslađeni medom.

Hrana koju treba izbjegavati:

svježi ili vrući pekarski proizvodi, dizana tijesta, kroketi, makaroni sa sirom, špageti s masnim umakom;

punomasno mlijeko, dimljeni i zreli sirevi, vrhnje s visokim udjelom masnoće;

masno i dimljeno meso, polutrajne i trajne kobasice, paštete;

morski muzgavci (lignje, dagnje, rakovi i školjke);

nepravilno obrađeno povrće, luk, crvena paprika, rajčica, poriluk;

nedozrelo ili vrlo slatko voće, orasi, lješnjaci, bademi;

majoneza;

alkohol, bezalkoholna gazirana pića, crni čajevi;

sva konzervirana hrana.




http://www.dnevno.hr/