Slušanje govora tj. govornog jezika i njegovo razumijevanje ponekad i nije najjednostavnije. Posebice za bebe koje tek uče i upoznaju svijet oko sebe. Kada čitamo, sve je stvar prakse i vrlo lako odvajamo jednu riječ od druge u govornom smislu, a u pisanom jeziku tu su razmaci, zarezi i ostali znakovi kako bi riječi pojedinačno imale smisla. U govornom jeziku, situacija je nešto drugačija. Ne pričaju svi jednako razumljivo, jasno i jezgrovito. Govor je skupina glasova koju slušatelj mora pažljivo slušati i biti svjestan odvajanja riječi kako bi shvatio govornika. Odraslima to zapravo i ne predstava nikakav izazov te gotovo nitko o tome i ne razmišlja. Sve je stvar prakse. No, kako je bebama i djeci koji imaju nimalo ili malo govornog iskustva? Kako uopće počinju odvajati riječi koje svakodnevno slušaju?
Bebe jezik uče slušajući ne pojedinačne riječi (jer njihovo značenje im u početku ne predstavlja ništa) nego slušajući ritam i intonaciju govornog ritma, dakle promjene između visokog i niskog tonaliteta, te ritma i glasnoće slogova u izgovoru. Roditelji počesto precjenjuju ovu važnost kada “razgovaraju” sa svojim mališanima. Pojedinci smatraju kako je razgovor bebastim glasom ipak pretjeran te da nema nikakvog utjecaja na kasniji jezični razvoj djeteta. Ali, pojedini stručnjaci ipak se ne bi složili s tom tvrdnjom.
Kako bebe uče govor?
Još prije rođenja, u majčinoj utrobi, započinje proces učenja jezika. U trećem tromjesečju trudnoće kada je novorođenčetov sluh u potpunosti razvijen, do njega dopiru vanjski zvukovi, a posebno majčin govor koji je stalno prisutan. Stručnjaci opisuju te zvukove poput slušanja vanjskih zvukova pod vodom bazena, teško je razaznati individualne zvukove, ali ritam i intonacija su čisti. To je vrlo važno, jer do trenutka rođenja beba već ima usađen zvuk majčina jezika. Već u ovoj ranoj fazi beba je sposobna identificirati poznati jezik putem intonacije. Primjerice, Francuzi i Rusi koriste potpuno drugačiji naglasak i ritam u govoru. Istraživanja su pokazala kako već i bebe stare četiri dana mogu prepoznati razliku između ovih potpuno drugačijih jezika!
Koristite pjevni glas
Intonacija govora koju beba sluša je izrazito važna u prvim mjesecima života. Odrasli se uglavnom obraćaju bebama nekom vrstom povišena, ali pjevna glasa koji se najčešće naziva tepanje. Najčešće je riječ o povišenoj intonaciji standardnog govora. Istraživanja su pokazala kako bebe uživaju slušati takvu vrstu glasa i govora za razliku od tipičnog svakodnevnog. Riječi izgovorene tako privlače bebe te njihovu pažnju i sposobnost slušanja.
Kako bebe razumijevaju govor?
Bebama se uglavnom govori sporije i jednostavnije kako bi shvatile ključnu riječ na koju trebaju obratiti pažnju. Primjerice, u rečenici “Možeš li mi pokazati mačku?”, riječ mačka je istaknuta na kraju te će je beba shvatiti kao naglašenu i važnu za razliku od primjerice “Na stablu je mačka, možeš li mi je pokazati?”.
Osim važnosti naglašavanja važnih riječi, potrebno je i raditi pauze između riječi u rečenici kako bi bebe shvatile da je riječ o više različitih riječi. Istraživanja pokazuju kako bebe kao prvu riječ koriste onu koju najviše čuju i koju izoliraju kao važnu.
Koliko pomaže ponavljanje?
Često ponavljanje izrazito je važno kod beba i učenja govora. Prve riječi su obično one koje se najčešće ponavljaju u svakodnevnom razgovoru s bebom. Stoga i ne začuđuje ako je bebina prva riječ “mama” ili “tata”. Bebe jednostavno uče i zapažaju ponavljanje riječi poput “vau vau” ili “kva kva“, pa stoga i ne čudi da među prvim zvukovima koje uče i pamte su oni životinjski.
Kako tepanje pomaže bebama?
Moglo bi se reći da tepanje i govor “bebastim” glasom nije samo društveno prihvatljiva norma već i vrlo važan segmenat razvoja i učenja govora od najranijih dana. Ono bebama pomaže kod razbijanja rečenica u male, njima razumljive komadiće.
Iako će bebe savladati jezik i bez tepanja, ono će im znatno pomoći u učenju, kao i ponavljanje i sporiji izgovor glasova.
http://www.bebe-nestle.hr
