loading...

Oblatne s Jaffa keksima

 Ukusan kolač s Jaffa keksima i oblatnama koji se zaista brzo priprema, ali i zaista brzo nestaje s tanjura... Svakako provjerite naš slatk...

Friday, November 25, 2016

ČUDESNO PIĆE KOJE OTKLANJA SVE PROBLEME: Riješite se boli u kostima s ovim napitkom!

Slikovni rezultat za boli u kostima





Morate probati ovaj recept, jer ćete biti zaprepašteni po rezultatima.

Ova metoda je odlična i pomaže u ublažavanju i uklanjanju bolova iz kostiju. Ne morate trošiti novac na skupe proizvode. Naime, potrebna su vam samo dva sastojaka koji su voda i magnezijev klorid. Morate probati ovaj recept, jer ćete biti zaprepašteni po rezultatima.

Magnezij klorid je mineral koji ima negativno nabijen klor i pozitivno nabijeni magnezija. Svakodnevno korištenje magnezijevog klorida uspostavlja kemijsku ravnotežu u tijelu.

Također, pomaže u izlučivanju mokraćne kiseline koja svojim zadržavanje može dovesti do jakih bolova u zglobovima.

Prednosti magnezij klorida:

* ublažava glavobolju
* štiti krvne žile
* pomlađuje tijelo
* povećava libido
* povećava energiju
* štiti od prehlade i gripe
* pomaže u bolestima središnjeg živčanog sustava
* antikancerogena svojstva
* ublažava menstrualne grčeve
* štiti od reumatizma i osteoporoze
* poboljšava probavu

Recept:

Stavite litru vode u lonac i kuhajte, ali kad počne ključati, maknite ju sa štednjaka i pustite da se ohladi to sobne temperature. Kada dođe na sobnu temperaturu, dodajte 33 grama magnezij klorida u prahu. Prije nego što počnete uzimati ovaj lijek, morate znati točnu dozu. To je izuzetno važno, a doza se određuje prema godinama onoga koji će koristiti lijek.

Osoba mora imati najmanje 10 godina da bi mogla koristiti ovaj lijek. Primjena ovog lijeka nosi mnoge prednosti.

Doziranje:

Pojedinci između 10 i 40 godina: samo pola šalice ujutro

Pojedinci između 40 i 70 godina: jednu šalicu ujutro

Ljudi u dobi od 70 i više od 70: jednu šalicu ujutro, a drugi noću.

Samosabotaža – priječi li vaš mališan sam sebi put prema uspjehu?

dijete-tuzno_pixabay






Najprirodnija je stvar na svijetu da roditelj želi vidjeti svoje dijete kako napreduje i postiže uspjehe. Tada su zadovoljni i roditelji i mališan. Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.

Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje

Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.

Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.

Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.

Koje znakove tražiti?

Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.

Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput stresa, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.

Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.

Vraćanje na „pravi put“

U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.

Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.

Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe.






http://klinfo.rtl.hr/

Masna hrana kod djece povećava rizik za razvoj mentalnih bolesti

Slikovni rezultat za Masna hrana kod djece






Masna hrana utječe na razvoj dječijeg mozga, povećava rizik za razvoj mentalnih bolesti ili Alzheimera, pokazali su rezultati novog istraživanja.


Prema studiji objavljenoj u časopisu Molecular Psychiatry, prekomjerne količine šećera i masti smanjuju nivo proteina reelina koji je ključan za povezivanje neurona. Bez ovog proteina funkcije mozga usporavaju, što utječe na ponašanje i memoriju. Alarmantno nizak nivo reelina povezan je sa drastično visokim rizikom za razvoj Alzheimerove bolesti u kasnijem životu.

"Promjene koje se dešavaju su rezultat konzumiranja masnih namirnica koje utječu na mozak", kazao je jedan od istraživača Urs Meyer.

Meyer je ovu teoriju istraživao s kolegom Pascalom Chavisom iz francuskog INMED Instituta. Na njihovo iznenađenje, moždane funkcije miševa su postale sporije već nakon četiri sedmice od konzumiranja masnoće i šećera. Oštećenje mozga je bilo vidljivo prije nego što su miševi počeli dobijati na težini.

Studija je usmjerena na dio mozga koji je povezan sa donošenjem odluka, izražavanjem osobnosti, kontroliranjem ponašanja i planiranjem složenih radnji. Reelin regulira veze između neurona dopuštajući im da postanu jači ili slabiji kada je to potrebno.

"Naše istraživanje je pokazalo da kvalitet hrane koju jedu tinejdžeri može biti veoma važan za optimalno sazrijevanje prefrontalnog korteksa", kaže Marie Labouesse, glavna autorica studije.

Istraživači tvrde da dobijeni rezultati mogu pomoći u objašnjenju kako su nezdrava hrana i pretilost povezani s razvojem neuropsihijatrijskih i neuroloških stanja.

Da li je moguće jesti previše voća?

Povezana slika




Još od malih nogu nam govore kako je važno da jedemo voće, no da li je moguće jesti ga previše? Izgleda da jeste, pogotovo ukoliko želite smršati.

Iako je voće puno vitamina, minerala, antioksidanasa i vlakana te čini sastavni dio balansirane, zdrave prehrane, ono sadrži i dosta šećera.

Nutricionistica Cynthia Sass smatra kako je s voćem definitivno potrebno imati granicu i ne preporučuje da ga jedete u istoj količini kao i povrće.

Ona savjetuje da se drži količine od dvije do četiri porcije voća dnevno, dok jedna porcija čini jednu šoljicu nekog sitnijeg voća ili komad voćke veličine baseball lopte.

"Količina voća uveliko zavisi od vaše aktivnosti i individualnih potreba, kao i elemenata poput godina, spola i nivoa fizičke aktivnosti, ali definitivno treba znati granicu. Voće je puno šećera i ugljikohidrata, pa tako vrlo lako možete pasti u zabludu da ćete od njega mršati, iako se to ne mora dogoditi", pojašnjava Sass.

Dosta stručnjaka dijeli mišljenje o tome kako u povrću možete pronaći sve potrebne hranjive vrijednosti kao i u voću, ali bez šećera. Bilo kako bilo, baš kao i u svemu, i ovdje je potrebna umjerenost.

Potrebno je naglasiti kako nije svo voće jednako opskrbljeno šećerima i ugljikohidratima, pa ukoliko pazite na kilograme, onda bi bilo dobro da izbjegavate voće kao što su banane, grožđe, smokve, hurme, mango, trešnje ili suho voće poput grožđica ili suhih šljiva. Među kaloričnijim voćem se nalazi i koštunjavo poput badema, oraha, lješnika te bi i ono svakako trebalo biti konzumirano umjereno.

Među izuzetno kalorično voće ubraja se i avokado koji sadrži i dosta zdravih masnoća te ga se preporučuje jesti redovno, ali umjereno.

U voće s najnižom kalorijskom vrijednošću ubraja se citrusno voće poput narandži, mandarina, limuna i grejpfruta, šumsko voće (jagode, borovnice, maline, kupine), lubenica, kivi...

Nutricionistica Sass preporučuje da se vodite pravilima sezone i jedete ono voće koje nam u određenom periodu priroda daje. Ljeto je idealno vrijeme za lubenice, dinje i bobičasto šumsko voće, pa ih je tako svakako potrebno iskoristiti.

Sok od višanja snižava krvni pritisak kao i lijekovi

Povezana slika







Konzumiranje soka od višanja može sniziti povišeni krvni pritisak u istoj mjeri kao i lijekovi, rezultat je nove studije.


Novo istraživanje sa British Northumbria univerziteta pokazalo je kako sok od višnje reducira povišen krvni pritisak za sedam posto, postotak koji se može mjeriti i sa efektom lijekova za povišen krvni pritisak.

Učesnici u studiji su patili od rane hipertenzije (povišenog krvnog pritiska, najmanje 130/90) i bili su podijeljeni u dvije grupe. Jednoj je grupi dato 60 ml pravog soka od višnje, dok je druga dobila istu tu količinu soka samo s okusom i bojom višnje koji je trebao djelovati kao placebo.

Učesnicima su uzeti uzorci krvi, kao i izmjeren pritisak prije i poslije konzumiranja soka, te su praćeni u sljedećih osam sati.

Kod osoba koje su pile pravi sok od višnje zabilježeno je sniženje krvnog pritiska u tri sata nakon konzumiranja pića.

Istraživači vjeruju kako se ovo dešava iz razloga jer se u soku od višnje nalazi visoka koncentracija fenolske kiseline, antioksidansa. Bobičasta voća, pogotovo višnje, trešnje, borovnice, kupine, ribizle i jagode spadaju u grupu namirnica koje sadrže najviše antioksidansa.

Spojevi fenola u biljkama posjeduju važna antioksidativna svojstva, sprečavajući tako stvaranje mnogih patoloških stanja kao što su raka ili kardiovaskularne bolesti na način da neutraliziraju slobodne radikale tijela.

Ranije su studije također pokazale blagodati soka od višnje. U jednoj od njih, objavljenoj u publikaciji European Journal of Nutrition, stoji kako odrasli koji piju sok od višnje spavaju u prosjeku 39 minuta duže.

Još neke studije su pokazale kako sok od višnje pomaže bržem oporavku mišića nakon napornog vježbanja.

Američko društvo hemičara navodi da 20 višanja dnevno ili koncentrat od iste količine višanja ima podjednak učinak na oslobađanje od bola kao aspirin ili ibuprofen.
Sok od višnje bi mogao pomoći u ublažavanju nesanice i skratiti vreme potrebno da se zaspi. Naučnici pretpostavljaju da višnje deluju povoljno kod nesanice zbog sadržaja melatonina za koji je ustanovljeno da kod ljudi utiče na prirodni ciklus spavanja.

Namirnice koje većina svakodnevno konzumira, a trebalo bi ih zaobilaziti u širokom luku

Slikovni rezultat za namirnice




Da je današnji čovjek skoro pa u potpunosti zaboravio zašto jede, više je nego očito. Većina namirnica koje čovjek unosi u organizam nema nikakve veze sa potrebama samog organizma, ili pak nutricionističkim vrijednostima, već isključivo sa mirisom, okusom i izgledom hrane. Tako da smo danas došli u situaciju kada čovjek živi da jede, umjesto da jede kako bi živio.

Ako dovoljno dugo ponavljate neku laž ona postane istina, staro je pravilo propagande. Neke laži o hrani slušamo već godinama pa i čitav život. No, koliko god ih puta čuli one naprosto nisu istinite.


MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVODI

Mnogo ljudi živi u uvjerenju da je mlijeko zdrava namirnica i da ga se mora piti (i konzumirati na sve ostale druge načine – sir, jogurt, vrhnje, itd.) posebno ujutro. Među ostalim apsurdnim stvarima u ovom sustavu poremećenih vrijednosti, i ovo je jedna od stvari koja nema veze s stvarnošću. Mliječna industrija je politički motivirana jednostrana propaganda i mlijeko je izrazito nezdrava namirnica.

Na početku, evo nekoliko kratkih natuknica o mlijeku. Mlijeko ne sadrži, baš kao i jaja, grube tvari, ali sadrži previše bjelančevine. Isti doktori koji sudjeluju u mliječnoj propagandi, znaju da  je mlijeko poznati izazivač alergija broj 1. Pšenica i jaja zauzimaju sljedeća dva mjesta. U mlijeku se nalaze razne bjelančevine koje izazivaju 40 različitih alergijskih reakcija. One se od majke koja doji svoje dijete, a sama jede mliječne proizvode, prenose na njezino dijete.
Mnogi kalcij u mlijeku navode kao glavni argument u obranu konzumiranja mlijeka. No, ljude uistinu nisu upoznati s tim da kalcij, vezan na bjelančevine, tvori kazein koji se ne može primiti u ljudskom organizmu na način koji bi bio povoljan za čovjeka. Najbolji je dokaz slaba građa kostura pripadnika zapadnih naroda koji najviše troše mliječne proizvode. Ljudi koji se prehranjuju svježom prijesnom hranom i životinje biljožderi ne znaju za osteoporozu. Odakle slonovima i žirafama tako snažne kosti da mogu nositi teško tijelo? Odgovor je jednostavan: oni se poslije odvikavanja od sisanja majčinog mlijeka moraju prehranjivati biljnom hranom! Životinje još najranije raskrinkavaju mliječnu propagandu.

Usporedba: ljudsko mlijeko i mlijeko drugih životinjskih vrsti

Mlijeko je od životne važnosti za rast dojenčeta (ali ne i odraslog sisavca) i to isključivo majčino mlijeko. Ono sadrži samo oko 1,2 posto albumin – proteina. Brzorastuće tele (s četiri želuca treba triput toliko bjelančevine koja je vezana na kazein koji stvara velike, lakše probavljive dijelove (svježi mekani sir), dok albumin majčinog mlijeka stvara meke dijelove koji su veoma lako probavljivi. Ljudsko mlijeko sadrži mnogo više cisteina i triftofana od svakog drugog mlijeka. Kravljem mlijeku nedostaje željeza, joda, fosfora i mangana, svaka vrsta životinjskih sisavaca hrani svoj pomladak vlastitim sastavom mlijeka. Visok udio bjelančevine u kravljem mlijeku nadasve je štetan za dijete i uzrok prebrzog razvoja, što će imali loš učinak na njegov životni vijek.

Kravlje mlijeko pretjerano stvara sluz, baš kao i već spominjane toplinski obrađene žitarice. To osjeti u grlu svatko tko popije mlijeko već poslije prvoga gutljaja. Ljepljiva je sluz,uz isto lako štetne kuhane obroke, uzrok za razne prehlade. Pijenjem mlijeka mogu bili osim loga uzrokovane i teškoće s disanjem, visoki krvni tlak. vrtoglavica, nadimanje, jako otjecanje mokraće.

U majčinom su mlijeku sadržani lecitin i visoki udio aminokiseline taurina, što su bitni preduvjeti za razvoj djetetovog mozga. U kravljem mlijeku nema tih dviju supstancija. Majčino je mlijeko slatko i sadrži više ugljikohidrata. Udio masti, minerala i vitamina veoma je različit u te dvije vrste mlijeka. Činjenice pokazuju da se majčino i kravlje mlijeko međusobno u mnogome bitno razlikuju. Razmotrimo sada probavljivost mlijeka…

Njegovi se sastojci; lakloza (šećer) i kazein (protein) probavljaju pomoću enzima lakloze i sirišia. Ali u dobi od oko tri godine većina ljudi više nema dovoljnu zalihu tih enzima, što je konkretno upozorenje prirode da bi se odrasli ljudi trebali odreći mlijeka kao hrane. Osim toga, mlijeko koje se danas nudi u trgovinama zbog lošeg je postupka prerade mrtvo. Ono se po propisu mora homogenizirali, steriliziran’ i pasterizirati! Zašto zapravo? Da bi se na polici dulje održalo.

Istraživanja su pokazala da bi tele hranjeno tako promijenjenim mlijekom u roku od tri tjedna uginulo. Homogenizacija rastavlja kuglice masti u mikroskopski najmanje dijelove. Dr. Ostcr]e dokazao da takve čestice masti mogu lako probili stjenku crijeva i na taj način ubrzali taloženje vapnenog smeća u arterijama i u velikom limfnom sustavu. Homogenizacija ne služi nikakvoj korisnoj svrsi, ona prikriva pokvareno mlijeko! I kad bi se teladi davalo da pije pasterizirano mlijeko, ne bi doživjela ni svoju zrelost.

Glavni protuargument ne pijenju mlijeka, kojega koriste ljudi, jest kalcij koji je ˝jako bitan˝ u mlijeku. No, vjeruješ li propagandi mliječne industrije, tada misliš da ćeš bez njezinih proizvoda patili od pomanjkanja kalcija i kao posljedice toga osteoporoze, te da će ti kosti biti lomljive poput stakla.

Jedna pokusna usporedba: kako uspijevaju veliki životinjski sisavci stvoriti bez ijedne kapi mlijeka tako čvrste kosti? Kako se milijuni vegana u svijetu koji ne jedu baš ništa od životinja, pa ni med, uspijevaju još uopće držali na nogama? Još drastičnije kako to uspijeva kravi koja se sama ne hrani mlijekom? Zašlo mi kao navodno dobro obaviješteni potrošači televizije ne znamo, unatoč mnogim izvješćima iz dalekih zemalja, da većina ljudi na zemlji uopće ne pije mlijeko? Posve jednostavno: reporteri nepromišljeno uživaju u svojim domovinama iskvarenu kuhanu hranu po običajima dotične zemlje. Jer, čemu trošiti misli na zdravlje – najvažniju stvar?

Afričke Banlu-žene veoma su zdrave, imaju čvrste kosti i zube, iako ne piju mlijeko. One dobivaju iz biljaka 250 do 400 miligrama dobro iskoristivog kalcija, stoje polovina onoga što ga dobivaju hranom zapadne žene. Bantu-žene obično rađaju desetero djece od kojih svako doje oko deset mjeseci. No ako Bantu žene isele u zapadne zemlje i tamo jedu uobičajenu hranu, imat će uskoro osteoporozu i uništene zube!


Jeste li znali da u svesku špinata ili blitve ima više kalcije nego u jednoj litri mlijeka!


MESO I MESNE PRERAĐEVINE

Kineska studija, jedna od najopsežnijih studija ljudske ishrane svih vremena jasno je pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog porijekla imali najviše stope raka i kroničnih bolesti, te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog porijekla bio povezan sa štetnim učincima.

Da bi se čovjek kvalitetno informirao o tome što je najbolje za njegovo zdravlje, vrlo važan segment u tome je i detaljnije upoznavanje sa sadržajem i efektima nezdrave prehrane. Nezdravom se bez dileme smatra prehrana životinjskog podrijetla kao i svaka umjetna, odnosno rafinirana namirnica. U to spadaju, između ostalog, sve vrste mesa, uključujući piletinu i ribu, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, slatkiši, hrana bogata rafiniranim uljem, šećerom, solju, zaslađivačima, raznim aditivima, konzervirana…

Postoje ljudi koji jedu isključivo ovu hranu ili im je to veći dio prehrane. Vrlo često, pod utjecajem propagande, nesvjesnih doktora ili neinformiranosti, ljudi kažu da u mesu, mliječnim proizvodima i drugoj prehrani životinjskog porijekla ima hranljivih sastojaka bez kojih organizam ne može funkcionirati ili bez koji se mogu javiti zdravstveni problemi.

U prehrani životinjskog podrijetla ne postoji ništa što nema u biljnoj prehrani, a da je čovjeku neophodno i da se ne može nadoknaditi. Redovno konzumiranje životinjskih i umjetnih, neprirodnih namirnica dokazano izaziva bolesti. Razlozi za to su koncentracija otrova i štetnih kemikalija, zatim velika količina zasićenih masnih kiselina, kolesterola, višak proteina, adrenalina, raznih hormona, virusa, aditiva, teških metala…

“Kad jedemo nešto što za nas nije dobro, odnosno što nije u skladu s našom potrebom za hranom i uravnoteženim uzimanjem hrane, mi patimo. Bolovi i grčevi nas opominju, a s vremenom postaju bolestima i na kraju brojnim kroničnim oboljenjima koja su zahvatila veći dio čovječanstva. Često se posljedice ne pojavljuju odmah, zahvaljujući enormnoj snazi našeg tijela. To može trajati danima, mjesecima i godinama, sve dok se ne utvrdi ozbiljno oboljenje”, napisao je dr Norman Walker, autor više knjiga o zdravlju koji je umro u 117 godini.

Zašto je meso štetno?

Mnogi od nas su odrasli sa idejom da meso ili mlijeko izgrađuje te jača tijelo, i da su neophodni za život. To je samo mit. U pitanju je navika i ništa drugo. Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu.

Tvoj sočni mesni odrezak je otrovan adrenalinom, bakterijama i raspadanjem

Svaka životinja je prestravljena kad je vode na klanje, kao što bi to bilo i svako ljudsko biće na njezinu mjestu. Nadbubrežne žlijezde proizvedu toliko adrenalina, daje meso životinje njime potpuno natopljeno, a tako ostaje i kad ga se jede. Nekoliko minuta nakon klanja svaka se stanica u tijelu životinje počinje raspadati. Kad ih se vodi na klanje, životinje nagonski znaju što ih čeka. Beznadno su obuzete neopisivim strahom. Učinak toga je, da su im krv i mišići, puni adrenalinskog otrova, s mjesta napadnuti bakterijama raspadanja. Tko bi htio jesti mrtvu stvar punu bakterija, što se svake sekunde sve više raspada, a sve su joj aminokiseline unište ne kuhanjem?

Kap adrenalina što je žlijezde izluče u krvotok, odmah se razrjeđuje u milijarde do dvije milijardne dijelove. To bi se moglo usporediti s kapljom crnila kapnutom u 20 milijuna litara vode. Ako ti je ta usporedba nezamisliva, zamisli odnos odstojanja između dvije kilometarske oznake na putu i osam tisuća putovanja do mjeseca i natrag.

Sada valjda shvaćaš snagu adrenalinskog otrova kad se o tome kontroli. Isto tako kad se i mi naljutimo ili uplašimo, nadbubrežna žlijezda proradi punom parom i izlučuje više adrenalina u krv, zavisno o stupnju srdžbe odnosno straha.

Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, doktorica Lorraine Dey, predlaže eksperiment svima koji vole jesti meso: „Uzmite jedan hamburger ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana, ali grijanje pri tom stavite na 37 stupnjeva. Pomirišite to poslije tri dana“. Dr. Dey kaže da će to biti užasan miris. „E to se događa i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37 stupnjeva, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.

Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije, koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno oslobađanje od otrova (stolica).
Životinjske masnoće iz svih vrsta mesa koje zovemo zasićene se razlikuju od biljnih jer su na temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće povećavaju kolesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih žila stvarajući, između ostalog, aterosklerozu čije posljedice mogu biti infarkt, moždani udar, angina pektoris… Takve masnoće se lijepe i za sama crijeva tako da crijeva više nisu tako mobilna, što je predvorje za bolesti.

Meso je veliki izvor proteina i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga. Kada se redovno konzumiraju meso i ostale namirnice životinjskog porijekla, višak proteina se ne može uskladištiti i iskoristi u tijelu, pa jetra mora razgrađivati.

U pitanju su proteini koji na duže staze izazivaju veću štetu nego korist. U čuvenom „Kineskom istraživanju“ utvrđeno je da su životinjski proteini uzrok nastajanja i razvoja raka. I brojna druga istraživanja pokazuju da je meso uzročnik raka (za detaljnije informacije pogledati knjigu Moć ishrane i studiju: Rak: uzroci i liječenje).

Meso sadrži mnoge otrove poput benzopirena, mikroorganizme, viruse, prione, hormone, pesticide, razne štetne kemikalije… Životinja u momentu klanja doživljava stres i adrenalin koji se tom prilikom stvara uslijed straha ostaje u mesu. Zato su ljudi koji jedu meso, po pravilu, nervozniji, agresivniji, bolesniji

Sve ove, ali i druge činjenice dokazuju da je meso uzročnik bolesti, poput kardiovaskularnih, raka, dijabetesa, osteoporoze i problema kao što su moždani udar, visoki krvi tlak, kolesterol, kamenac u bubregu, multiplaskleroza, giht, slabljenje jetre, razni virusi, sterilnost… Na primjer, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje spolnog nagona, i uopće višak hormona u mesu, utječu na pojavu sterilnosti ljudi koji jedu meso.


Na Zapadu imamo epidemiju svih ovih bolesti sa tendencijom povećanja. Ljudi koji često jedu meso, bez dileme, imaju znatno veći rizik da dobiju neku od ovih bolesti, i pravo je čudo ako to uopće izbjegnu.


ŠEĆER

Šećer je droga koja izaziva ovisnost isto kao i bilo koja druga droga, otrov koji izaziva štetne posljedice u našem tijelu i iscrpljuje hranjive tvari iz organizma. Nagle promjene razine šećera u krvi, do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera, dovode i do problema sa koncentracijom, do umora i povećanog stresa. Šećer povećava razinu stresnih hormona, a smanjuje razinu smirujućih hormona i minerala u tijelu.

Nevjerojatno je da nešto tako slatko i fino u ustima, može biti toliko štetno za tijelo. Šećer utječe na kemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sustava nagrađivanja. Smanjuje spontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane, alkohola ili cigareta.

Šećer je ozbiljna droga koja izaziva dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje. Veliki problem je što nam se šećer nudi na svakom koraku i čovjek treba donijeti svjesnu odluku da prekine s njim. Stalna konzumacija šećera stvara kemijski stres, a to je isto kao da vas goni divlja zvijer, ali iznutra. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima, već i tamo gdje ga uopće ne očekujete, npr. u ”zdravim” namirnicama kao voćnim jogurtima, pahuljicama za doručak, sušenom voću, voćnim sokovima i sl. Šećer su također i glukozni, skrobni i fruktozni sirup i sl. – jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode.

Konzumacija šećera izaziva cijeli niz negativnih posljedica:

* Povećava krvni tlak
* Pridonosi začepljenju žila i kardio vaskularnim bolestima
* Pridonosi povećanju masnoće u krvi
* Stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama te time oštećuje antioksidanse i druge  vitalne supstance
* Povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina
* Kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju  u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu
* Djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance protiv bolova –  prevelika  upotreba dovodi do povećanja bolova u tijelu
* Stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin
* Dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju smirujuće i daju osjećaj  zadovoljstva; prekomjerna konzumacija dovodi, međutim, do suprotnog efekta
* Smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija u tijelu koji su smirujući minerali, a njihov nedostatak  utječe na loš san
* Pridonosi upalnim procesima i oslabljuje imunološki sustav organizma
* Muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni
* Žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne
* Djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva

Mnogi od nas su osjetljivi na šećer ili ovisni o šećeru, a razlika između ova dva oblika je velika. U prvom slučaju čovjek može odoljeti želji za slatkim, ali u drugom se osjeća opsesivna potreba za šećerom zbog poremećene kemije u mozgu. Onaj tko je ovisan o šećeru ne može uzeti samo jedan red čokolade već pojede cijelu, cijelu vrećicu bombona ili cijelo pakiranje keksa. Želji za slatkim nema kraja i cijelo vrijeme nastaje nova želja.

Potreba za slatkim je i stvar navike. Ono što jedete, to tijelo i želi, i ako se odviknete od slatkog okusa, tijelo ga više neće ni trebati. Potrebno je osam tjedana da se oslobodimo biokemijske neravnoteže.Oslobodimo li se ovisnosti o šećeru, vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava san, smanjuje rizik za dijabetes i druge bolesti, gubi se na težini, smanjuje se rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i samopoštovanja. Možda ovo posljednje zvuči čudno, no jedenjem slatkog postajemo slabiji. Kao i droga, šećer nas razjeda, stvara prazninu iznutra i sprječava da se osjećamo potpuni. Većina ljudi ovo radi svakog dana, a da toga nisu ni svesni!


BRAŠNO

Nabaviti proizvode od bijelog brašna najlakša je stvar koju možete učiniti. Čim ustanete mame vas bijeli kruh i drugi pekarski proizvodi, a nešto kasnije tu je i tjestenina. Međutim, čini se da nismo ni izdaleka svjesni da je bijelo brašno jednako nezdravo kao rafinirani šećer. Ono gotovo da nema nikakve pozitivne prehrambene koristi. I proizvodi od bijelog brašna pojačani vitaminima nisu puno bolji.

Nedostatak važnih hranjivih tvari

Fino brašno koje se nekad koristilo samo u svečanim prilikama, danas je još ‘finije’ i sveprisutno, objašnjavaju na thealkalinediet.org. Razlog je intenzivno mljevenje koje uklanja hranjive dijelove zrna. Primjerice, zrno pšenice sastoji se od ovojnice, koja je bogata vitaminima i mineralima, a od ovog sloja se ljuštenjem zrna dobivaju mekinje ili posije. Aleuronski sloj je vanjski sloj endosperma, bogat mastima, bjelančevinama, mineralnim tvarima i vitaminima. Dodatnim mljevenjem uklanjaju se vanjski slojevi zrna (ljuska i aleuronski sloj).

Ostaje li štogod? Endosperm je glavni dio zrna (81-83% kod pšenice i 51% kod zobi). Najveći dio endosperma otpada na zrnca škrobi (36-59%), zatim slijede bjelančevine, tj. prolamin i glutelin (7-12%) te različiti ugljikohidrati (2-3%), masti (1%) i male količine celuloze.

Možda ne zvuči tako loše, no iako je endosperm po energetskom sadržaju visokovrijedan, po nutritivnom je siromašan jer ne sadrži vitamine i minerale, te korisne masti.

Nove metode mljevenja


Iz zrna koje se mljelo mlinskim kamenom, tisućama se godina dobivalo integralno brašno. Čak je i prosijavanjem i odstranjivanjem mekinja ostalo još uvijek prilično hranjivo bijelo brašno. Ali uvođenjem višestrukih redova čeličnih valjaka, razbija se jezgra zrna, odvaja klica od brašna, zatim ljušti srednji sloj, dok napokon zadnji valjak ne smrvi jezgru u rafinirano bijelo brašno.

Zašto su uopće došli na tu ideju? Klica je bogata masnoćama, zbog čega se brašno može brže užegnuti, dok se izbacivanjem mekinja uklanja mogućnost lakog upijanja vlage. Rezultat je trajnije brašno siromašno hranjivim sastojcima. Ukratko, profit je veći i sigurniji.

To što nema vlakana, vitamina B, vitamina E, kalija, mangana, cinka, kalcija i bakra proizvođače ne brine. Zbog osvješćivanja potrošača, neki proizvođači naknadno obogaćuju brašno umjetnim dodacima prehrani, no zapravo nikad ne mogu nadomjestiti prirodne tvari koje djeluju u savršenoj sinergiji.

Što dodaju i što sve rade?

Vitaminski dodaci

Brašno od punog zrna sadrži i beta karotene koji su važan izvor vitamina A. On pomaže u rastu i regeneraciji tkiva, posebno kod trudnica. Kad se beta karoten ukloni u procesu mljevenja, dodavanje umjetnog vitamina nije korisno, a neka istraživanja pokazuju da može i nanijeti zdravstvene štete, kao što je veći rizik od pojave raka.

Klor

U procesu obrade dodaje se i klor u obliku plina, koji dodatno uništava hranjive tvari, ali zato produžuje vrijeme skladištenja.

Izbjeljivanje

‘Svježe samljeveno pšenično brašno je blijedožute boje, te daje ljepljivo tijesto koje se teško oblikuje i peče. Tijekom skladištenja brašno se prirodno polako izbjeljuje, te mu se odležavanjem poboljšavaju svojstva pečenja. Da bi se takvi procesi ubrzali, brašnu se dodaju kemijska sredstva, kao i aditivi koji poboljšavaju aktivnost kvasaca. Izbjeljivanje brašna prvenstveno uključuje oksidaciju karotenoidnih pigmenata. Rezultat je kidanje konjugiranih dvostrukih veza karotenoida u manje konjugirane bezbojne sisteme. Sredstva za oksidaciju mogu djelovati samo u izbjeljivanju, u izbjeljivanju i poboljšanju tijesta ili samo u poboljšanju tijesta. Često korišteno sredstvo za izbjeljivanje benzoil peroksid djeluje izbjeljivački ili obezbojivački, ali ne utječe na svojstva pečenja’, objašnjavaju na portalu tehnologijahrane.com.

Jedan od nusproizvoda ovakve obrade je i aloksan, proizvod urične kiseline. Spomenuta tvar je otrovna za gušteraču i s vremenom može potaknuti i pojavu dijabetesa.

Drastičan krajnji rezultat

Problem s bijelim brašnom je i taj što na koncu unosimo u tijelo uglavnom ugljikohidrate i jednostavne šećere. Drugim riječima, jesti bijelo brašno slično je konzumiranju rafiniranog šećera – oba idu ravno u krvotok. Okus je, dakako, različit od šećera, ali na kemijskoj razini šećer u krvi će se mijenjati na isti način. Tijelo će morati ispustiti ogromne količine inzulina, što će rezultirati naglim povećanjem razine šećera u krvi. Naravno, ubrzo slijedi jednako nagli pad. Stoga umjesto snage, slijede slabost i letargija.

Prekomjerna konzumacija uzrokuje brzo debljanje i promjene metabolizma.

A što više bijelog brašna unosimo, gušterača će više raditi ‘prekovremeno’. Proces proizvodnje inzulina može doći u opasnost, što može rezultirati hipoglikemijom i dijabetesom.

***

Uza sve nabrojano: mlijeko, meso, šećer, brašno… velika većina ‘nas’ u svoj dnevni ritual uvrstila je i redovito ispijanje kave.

No, tko misli da je kava podnosiva ili čak zdrava, nije naučio pratiti vlastite reakcije, a još manje razmišljati o njima. Gospodin Wetherall je pokazao kakve simptome izaziva kava:

Svi srčani problemi se pojačavaju, kao i aritmije srca, srce ubrzano kuca, srčane ekstrasistole, poteškoća kod disanja, drhtanje, promjenjivost osjećaja, glavobolja nakon prestanka djelovanja kofeina, nemiran san, veći stupanj nervoze, podrhtavanje mišića, osip, hipoglikemija (pomanjkanje šećera), brzi govor, smušenost, visoki ali i niski krvi tlak, morska i zračna bolest, sklonost povraćanju, proljev, čir na želudcu, krvavi ispljuvak, bolovi u trbuhu, povećanje kolesterola, rak dojke, mjehura i gušterače, zujanje u ušima.

Simptomi apstinencije nakon 18-24 sata, nakon što si prestao piti kavu: jake glavobolje, smanjenje koncentracije, depresija, groznica, opća slabost, osjećaj hladnoće, bojažljivost, drhtanje i trešnja, razdraženost, loše raspoloženje, hunjavica, osjećaj težine, nesanica, nadražen želudac, napetost mišića.

Ako dakle napuštanje kave ima tako teške posljedice, već iz toga možeš znati što dnevno radiš svom tijelu!