Koliko crnih tačaka istovremeno vidite na ovoj slici?

Kada se zagledate u bele krstiće između crnih kvadrata ugledate belo polje, ali vam se čini da se u centru svih ostalih krstova pojavljuju sivi kvadratići.

Kitaoka je objavio sličnu iluziju u kojoj je poenta crnih tačaka, od kojih ljudsko oko vidi najviše nekoliko u istom trenutku, ali nikako sve.

Probajte, koliko crnih tačaka vidite istovremeno, bez i najmanjeg pomeranja zenice?

Štitna žlijezda: Znaci upozorenja koje ne smijete ignorirati

Štitnjača, žlijezda u obliku leptira koja se nalazi u vratu, može imati veoma dramatičan uticaj na cijeli niz tjelesnih funkcija.


Istraživanja pokazuju da kod žena starijih od 33 godine postoje velike šanse, čak i do 30%, da dođe do nepravilnog rada ove žlijezde. Žene su podložnije nepravilnom funkcinisanju štitne žlijezde od muškaraca (i to do deset puta), a veoma veliki broj njih i ne zna da nešto nije u redu.

Smještena iznad Adamove jabučice, štitna žlijezda luči hormone tiroksin i tironin koji regulišu, između ostalih stvari, temperaturu vašeg tijela, metabolizam i rad srca. Stvari mogu krenuti naopako kada je ona preaktivna ili slabo aktivna. Šta izaziva njeno nepravilno lučenje? To može biti genetika, autoimuni napad, trudnoća, stres, nedostatak hranjivih materija ili toksini koji se nalaze u životnoj sredini, ali stručnjaci nisu sasvim sigurni. Saznajte koji znaci mogu uputiti da nešto nije u redu.

Iscrpljenost

Osjećaj umora i nedostatak energije mogu biti u vezi sa više faktora, ali se snažno povezuju sa hipotireozom, poremećajem koji je rezultat nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde. Ako ste ujutro i dalje umorni, nakon prospavanih osam sati, to može biti znak da je vaša štitna žlijezda nedovoljno aktivna.

Neraspoloženost

Neočekivani osjećaj depresije, neraspoloženosti i potištenosti može biti simptom hipotireoze. Zašto? Vjeruje se da nedovoljna proizvodnja hormona štitne žlijezde utiče na nivo serotonina, takozvanog hormona sreće.

Nervoza i anksioznost

Anksioznost i nervoza povezuju se da hipertireozom, pretjeranim lučenjem hormona štitne žlijezde. Ukoliko imate osjećaj da nikako ne možete da se opustite, napeti ste i stalno kao da očekujete da se nešto desi, to može biti znak da štitasta žlijezda luči previše hormona.

Čulo okusa vas vara
Povećan apetit može biti znak hipertireoze - prevelik nivo hormona štitnjače može uticati na konstantni osjećaj gladi. S druge strane, nedovoljno aktivna štitna žlijezda može uticati na čula mirisa i okusa.

Gubljenje interesa za seks

Nedovoljna ili nikakva želja za seksom može biti jedna od nuspojava nepravilnog rada štitne žlijezde. Prenizak nivo hormona može uticati na nizak libido, ali i kumulativni uticaj drugih simptoma hipotireoze - nizak nivo energije i bol koji se može pojaviti na različitim dijelovima tijela - mogu imati značajnu ulogu.
Suha koža
Koža koja je suha i koja svrbi može biti simptom hipotireoze. Promjene u izgledu i teksturi kože najvjerovatnije su posljedica usporenog metabolizma što može smanjiti znojenje. Koža bez dovoljno vlažnosti brzo postaje suha, a slično je i sa noktima: oni su krti i često pucaju.

Nepredvidiv rad crijeva

Žene sa hipotireozom često se žale na zatvor. Poremećaj u proizvodnji hormona najvjerovatnije utiče na usporavanje probavnog procesa. S druge strane, pretjerana aktivnost štitnjače može uzrokovati proljev ili češće pražnjenje crijeva, što je razlog zbog čega su pomenuti, zapravo, simptomi hipertireoze.

Vaš ciklus se mijenja
Menstruacije sa obilnim krvarenjem i pojačanim stomačnim bolovima mogu biti znak hipotireoze. Razdoblje između ciklusa se može smanjiti. Kada je riječ o hipertireozi, visok nivo hormona prouzrokuje menstrualne nepravilnosti na drugačiji način: mjesečnice su kraće, krvarenje nije obilno te se razdoblje između ciklusa može povećati.
Bol u ekstremitetima i mišićima

"Misteriozno" ili iznenadno peckanje ili utrnulost ekstremiteta (ili "stvarni" bol) u nogama, rukama, stopalima ili šakama mogu biti znak hipotireoze. Vremenom, nedovoljno lučenje hormona štitnjače može oštetiti nerve koji šalju signale od mozga ka cijelom tijelu.

Prirodni lijekovi za štitnu žlijezdu

Štitna (tireoidna) žlijezda ima veoma bitnu i složenu funkciju u našem organizmu a tu spada održavanje normalnog metabolizma svih čelija, utiče na pravilnu apsorpciju glikoze, sintezu bjelančevina, zatim na frekvenciju srčane aktivnosti a samim tim na cirkulaciju krvi u organizmu i još dosta toga. Na osnovu toga ova žlijezda je direktno odgovorna za pravilan fizički i mentalni razvoj i stanje organizma.

Poremećaj rada štitne žlijezde spada u najčesće hormonalne poremećaje i zastupljeniji je kod žena nego kod muškaraca. Kada su oboljenja štitne žlijezde u pitanju ne mora uvijek biti poremećena njena funkcija, već može doći do uvećanja, pojave čvorića na njoj, kao i malignih oboljenja. Kod poremećaja lučenja hormona postoje dva oblika bolesti i to hipertireoza (stanje povećane funkcije) i hipotireoza (stanje smanjene funkcije). Razloga za to ima mnogo a najčešće su: nepravilna ishrana, neuredan život, hronična nervoza i stres, preterani napor tokom dužeg vremenskog perioda i naravno nasljedni faktor.

Liječenje oboljele štitne žlijezde je dugotrajan proces i treba ga ozbiljno shvatiti. Medicina danas nudi hormonsku terapiju koju nikako ne treba zanemariti a prirodne metode liječenja koje ćemo u nastavku teksta iznijeti koristiti samo kao pomoćna sredstva u cilju što bržeg i uspješnijeg liječenja, naravno uz konsultaciju sa ljekarem. Kada je ova bolest u pitanju prirodni lijekovi dolaze do izražaja i zauzimaju svoje mjesto najčesće tek nakon liječenja uz pomoć savremene medicine a to zbog toga što se često dešava da se pacijenti i godinama poslije uspješno završenog liječenja u određenim situacijama ne osjećaju sasvim dobro.

Prirodno liječenje smanjenje funkcije štitne žlijezde

Kada je u pitanju smanjena funkcija štitne žlijezde potrebno je uzimati namirnice bogate jodom a to su: morska riba, dagnje, jastog, morske alge, riblje ulje i obavezno jodirana so.

U našem narodu je za ovaj poremećaj od davnina najpoznatiji prirodni lijek liker od mladih zelenih oraha. Za liker se upotrebljavaju zeleni orasi jer su veoma bogati jodom. Pravi se tako što se oko 40 komada vrlo mladih oraha (dok su još mali i u ljusci), zasjeće nožem (kako bi bolje ispustili sokove), stavi u veću staklenu posudu i prelije sa 2 l domaće komove rakije. Zatim se doda šećera po želji (ne previše). Posuda se dobro zatvori i ostavi da odstoji na suncu 6 nedjelja. Nakon toga procijedi i nalije u flaše. Liker od oraha (orahovinu) piti svako jutro na prazan stomak, jednu malu rakijsku čašicu.

Prirodno liječenje povećane funkcije štitne žlijezde

Za liječenje povećane funkcije štitne žlijezde pomoći će čaj i oblozi od ivanjskog cvijeća.

Čaj pripremiti na uobičajan način, jednu malu kašiku ivanjskog cvijeća preliti sa jednom šoljom ključale vode i ostaviti da odstoji svega nekoliko minuta. Piti tri puta dnevno.

Uporedo ispirati grlo (grgorati) sa nešto jačim čajem od ove biljke, što češće u toku dana.

Da bi efekat liječenja bio još bolji, na vratu gde se nalazi štitna žlijezda, stavljati obloge od ivaljskog cvijeća (najbolje svježeg). Oblog se priprema tako što se cijela biljka (u obliku malog buketića), samo na kratko prelije ključalom vodom i odmah stavi na maramicu. Kada se malo prohladi držati oblog na vratu, tako što je biljka prislonjena direktno na kožu, oko sat vremena više puta dnevno. Ako je moguće bolje bi bilo da bolesnik za to vrijeme miruje u krevetu.

Ovaj prirodni lijek pomoći će i kod uvećane štitne žlijezde (gusavosti).

U posljednje vrijeme sve više se priča o tome da biljka aronija, pored mnogobrojnih ljekovitih svojstava reguliše rad štitne žlijezde. Nalikuje borovnici i mada je slabije poznata može se naći i u našoj zemlji. Često se dešava da žene u periodu menopauze imaju poremećaj hormona štitne žlijezde pa se u oba slučaja (i kod smanjene i kod povećane funkcije), preporučuje upotreba čajeva od biljaka koje regulišu nivo hormona u organizmu kao što su žalfija i bijela imela.

ISPOVEST DEBELE, ALI SREĆNE ŽENE: Zbog mame sam 30 godina držala dijetu!

Amanda Redpening se na specijalnom režimu ishrana nalazi od devete godina, kada je na nagovor majke zbog viška kilograma počela da drži dijetu.
– Nisam više mogla. Jednostavno sam se predala i postala debela. U martu prošle godina sam imala 70 kilograma, a do Božića sam se ugojila 25 kilograma. Prvih nekoliko meseci je bilo baš naporno. Osećala sam da mi sve više odeće ne odgovara, jer sam svake nedelje bila sve veća – rekla je Amanda, koja je trenutno u četvrtom mesecu trudnoće.

Amanda je oduvek bila krupnija i veća od svojih vršnjaka, a opsednutost kilogramima, strah od težine i da bi mogla da bude „debela“ izazvao je komentar njene mama kada je bila mala.
– Očigledno ti smeta kako izgledaš, mislim da bi trebalo da ideš na dijetu – dobro se seća reči svoje mame Amanda.

Od tog trenutka pazila je šta jede kako bi imala savršeno vitku liniju.
– Mama mi je kupila knjigu o brojanju kalorija i još uvek znam koliko koja namirnica ima kalorija. Deca u školi su me zadirkivala i ona je htela da me spasi toga. Uvek mi je kupovala manju odeću da bih bila mršavija. Braća su za Uskrs dobijala čokoladna jaja, a ja novac. Osećala sam se kao da nikada nisam bila dovoljno dobra. Kada god bih se pogledala u ogledalo, osećala sam se odvratno – objasnila je ona, prenosi „Dejli Mejl“.

Pored dijete, sa 20 godina počela je da ide u teretanu i intezivno vežba. Jednom je uspela da za četri meseca smrša 19 kilograma. Nema šta nije isprobavala, ali se svaki put uverila u jo-jo efekat svake dijete.

Prošle godine propustila je jedan trening, onda je usledio još jedna, sve dok nije postala svesna da dve nedelje nije bila u teretani.
– Sada se osećam zaista dobro i srećna sam. Kad pogledam malo bolje stvari, malo sam ljuta što sam bila takva prema sebi. Shvatila sam da kolika god bila, to ću biti ja. Ponekad me uhvati, pomislim: Kladim se da sad izgledam kao tenk, ali naučila sam da živim s tim. U prošlosti sam znala da stanem ispred ogledala, buljim satima i tražim mane. Sada to više ne radim. Samo pomislim u sebi: Koga briga kako izgledam i nastavim dalje – poručila je Amanda.

Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće i govorite im da ih volite

Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće. Govorite im da ih volite, da vjerujete njima i u njih. Ne bojte se da ćete ih time razmaziti (razmaženost je kada umjesto njih radite njihove zadatke i obveze). Sasvim suprotno, mnoštvom zagrljaja i izraza ljubavi pomoći ćete im da odrastu u samopouzdane, sretne, samosvjesne i odgovorne osobe koje će biti u stanju donositi mudre i zrele odluke.

Zagrljaji imaju i svoj Međunarodni dan koji se obilježava 21. siječnja. Iako naizgled svakodnevna gesta, zagrljaji i općenito tjelesni izrazi nježnosti imaju veliku ulogu u emocionalnom razvoju djece. Zato zaslužuju svoj međunarodni dan, malo promišljanja i pažnje stručnjaka.


Kada novorođenče dolazi na svijet, ono nema sposobnosti brinuti se samo za sebe. Međutim, ima naslijeđenu sklonost traženju interakcije i odnosa s odraslim osobama koje brinu o njemu. S njima stvara privrženost – trajnu i duboku emocionalnu vezu, koja djetetu osigurava preživljavanje u tjelesnom i emocionalnom smislu. Iako dijete najčešće razvija odnos privrženosti s majkom, suprotno ranijim shvaćanjima to može biti bilo koja odrasla osoba koja skrbi o djetetu. Dijete uglavnom prvo ima jednu figuru privrženosti, no kasnije ih može imati više. Svaka od njih posebno je vrijedna u životu djeteta i obogaćuje ga. Kada primijetimo da dijete nastoji ostvariti i održati kontakt s odraslom osobom (posebno kad je uznemireno), možemo govoriti o znakovima privrženosti koji su nam jasno vidljivi tek u dobi od oko šest do osam mjeseci. Ipak, istraživanja i klinička praksa pokazuju da se privrženost razvija od samog rođenja djeteta.

I najmlađa djeca komuniciraju svoje potrebe i emocije osobama koje skrbe o njima. To ne moraju činiti riječima, nego pokretima, izrazom lica, smješkanjem, pogledom, plakanjem, gugutanjem, položajem tijela i tako dalje. Odrasla osoba zadužena za brigu o potrebama i emocijama djeteta postaje njegova figura privrženosti. Dijete ju gleda u oči, pruža joj ručice, osmjehuje joj se, doziva ju, slijedi ju, nastoji biti u njenoj blizini, smiruje se uz nju, pokazuje joj sve novo što uoči ili izradi…
Djeca mogu razviti različite stilove privrženosti, što uvelike određuje njihov emocionalni razvoj, kako u djetinjstvu, tako i u odrasloj dobi. Sigurnu privrženost ima oko 60 posto djece, dok ostala djeca imaju neki Pod nesigurnih stilova privrženost. Sigurna privrženost razvija se kada je skrbnik usklađen s djetetom i adekvatno reagira na njegove potrebe. Sigurno privržena djeca dobivaju poruku da su vrijedna i važna, a da će drugi biti tu za njih kad ih budu trebali. Tako će se odnositi prema sebi i drugima kroz život, što je osobito važno za buduće partnerske odnose i emocionalnu samoregulaciju.

Roditelji su često zbunjeni različitim uputama stručnjaka, primjerice – kad kažemo da bismo trebali biti usklađeni s djetetom i reagirati na njegove potrebe, puno roditelja ne zna na što se to zapravo odnosi. Znači li to udovoljavati djetetu na svaku želju i zahtjev? Ne. Ali isto tako znači doživjeti njegove emocionalne potrebe jednako važnima kao i tjelesne – one za hranom, vodom, njegom, snom… Tjelesni dodir poput zagrljaja može umiriti uzrujano dijete, prenijeti djetetu poruku da ga roditelj voli, stvarati pozitivan doživljaj vlastitog tijela i tako dalje. Ovo posebno vrijedi za malu djecu koja nam ne mogu reći kako se osjećaju i što im točno treba. Nekad ni sama nisu u potpunosti sigurna što se događa s njima i ne znaju to podijeliti s odraslima. U takvim trenucima zagrljaj je jako ljekovit. Istraživanja pokazuju da se bebe umiruju slušajući otkucaje srca i prateći ritam disanja skrbnika koji ih drži na prsima. Umiruju se čim ih se podigne i nasloni na svoje tijelo. Jedna jednostavna gesta može mnogo učiniti za dijete, njegov odnos s roditeljima i razvoj sigurne privrženosti.
I zato, dragi roditelji, grlite svoju djecu! Nježnim tjelesnim dodirom pokažite djetetu da vam je stalo do njega, uvažite njegovu potrebu za dodirom i nježnošću. Potaknite time razvoj sigurne privrženosti.

NEODOLJIVO SLATKO: Lješnjak rolada bez pečenja

Sastojci za tamnu smjesu: 250 g mljevenih keksa, 125 g šećera u prahu, 1 žlica kakaa, 1 dl mlijeka, 1 mala žlica ekstrakta vanilije

Sastojci za svijetlu smjesu: 100 g mljevenih keksa, 150 g mljevenih prženih lješnjaka, 120 g šećera u prahu, 1 dl mlijeka, 100 g mlijeka u prahu, 1 vanili šećer

Za posipanje: 50 g mljevenih prženih lješnjaka

Priprema: 

1. Pripremite tamnu smjestu tako da izmiješate i dobro zamijesite sve sastojke.

2. Za svijetlu smjesu, prvo mlijeko i vanilin šećer zagrijte do vrenja. Maknite s vatre pa pomalo, uz neprestano miješanje, dodajte mlijeko u prahu. Kad ste umiješali svo mlijeko u prahu, ponovo zagrijte dok proključa, skinite s vatre i dodajte kekse, lješnjake i šećer u prahu. Sjedinite mikserom. Smjesa će se brzo stisnuti pa dodajte još malo mlijeka.

3. Na podlogu za valjanje rasprostrite najlonsku foliju, pa stavite tamnu smjestu koju ste dlanovima spljoštili i oblikovati u pravokutnik pa prekrijte najlonskom folijom. Tada valjkom još razvaljajte smjesu između dvije folije tako da dobijete debljinu od oko 0,5 cm.

4. Podignite gornju najlonsku foliju, pa još toplom svijetlom smjesom premažite tamnu smjesu. Ostavite tako da se sve ohladi.

5. Ohlađeno zarolajte, pa dobivenu rolicu još uvaljajte u mljevene lješnjake.