7 ugljikohidrata koji vole vaš struk

Žene koje paze na svoju liniju i kontroliraju unos kalorija, ugljikohidrate smatraju svojim mrskim neprijateljima. Koliko god volimo jesti slatkiše ili pak kruh i tjesteninu, uskraćujemo si ta omiljena jela strahujući od 'zločestih' ugljikohidrata koji nam donose višak kilograma. Međutim, nije sve baš tako.

Ugljikohidrati su nam neophodni jer predstavljaju važan izvor energije. Nećete napraviti ništa pametno ukoliko ih grozničavo izbjegavate i onda u trenucima krize posrnete i utopite se u čokoladnim delicijama. Izbjegavanje ugljikohidrata nije rješenje. Trebate ih jesti u kombinaciji s vlaknima (2-3 grama vlakana na 100 kalorija), odnosno odabrati prave namirnice.


A zašto baš vlakna? Budući da se sporije razgrađuju, dulje zadržavaju osjećaj sitosti. Evo sedam čarobnih namirnica koje će vam dati dovoljno energije i pritom vam pomoći da očuvate fit struk.

Cjelozrnati kruh
Jedna šnita cjelozrnatog kruha sadrži 80-90 kalorija, manje od 1 grama šećera i najmanje 2 g vlakna. Međutim, pročitate li na deklaraciji kako je vaš 'cjelozrnati kruh' napravljen od integralnog brašna, trebate znati kako on sadrži tek 51 posto brašna od cjelovitih žitarica. Tek kada ugledate deklaraciju na kojoj je istaknuto da je kruh napravljen od 100 posto integralnog brašna možete biti sigurni da je riječ o cjelozrnatom kruhu.


Zeleni grašak
Grašak je mahunarka visoke hranjive vrijednosti. Važno je znati kako pola šalice graška sadrži 12 posto dnevne preporučene količine unosa cinka u organizam, a to je vrlo važan mineral koji jača naš imunitet. Usto, on produljuje osjećaj sitosti jer pojačava razinu leptina, hormona koji mozgu javlja kad je želudac pun. Pola šalice kuhanog graška sadrži 67 kalorija, 12,5 g ugljikohidrata i 4,5 g vlakna.

Integralna tjestenina
Povećate li unos cjelovitih žitarica (tri porcije dnevno), vaša kućna vaga napokon će vam postati dobra prijateljica, jer će pokazivati manje kilograma negoli dosad. Namirnice s cjelovitim žitaricama stoga su namijenjene idealnoj dijeti jer utječu na smanjenje abdominalnih masnoća.

Tako bi svaka porcija tjestenine trebala sadržati 100 do najviše 200 kalorija. No, to nikako ne bi smio biti jedini obrok, jer prehrana treba biti raznovrsna. U 28 grama cjelovitih žitarica nalazi se 198 kalorija, 43 g ugljikohidrata i 5 grama vlakna.


Kokice pržene na vrućem zraku
Kokice su jedna od stotinu najzdravijih namirnica. Dakako, pritom se ne misli na one iz mikrovalne pećnice, aromatizirane kokice ili pak one jako zasoljene i pržene na puno ulja već na kokice pržene na vrućem zraku.
Stoga nabavite mali kućni aparat za kokice i – bezbrižno grickajte! Vaše tijelo bit će vam zahvalno i to će znati pokazati. Inače, tri šalice prženih kokica (ali ne na ulju!) sadrži onoliko kalorija koliko ih se krije u samo devet listića čipsa. Te tri grickave šalice u sebi nose 93 kalorije, 19 g ugljikohidrata i 3,5 g vlakna.

Quinoa 
Quinoju su stare Inke smatrale svetom biljkom, što i ne čudi, jer ona je iznimno hranjiva i sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina koje zajedničkim snagama sagorijevaju kalorije i čuvaju vitku liniju. Pola šalice kuhane quinoje sadrži 111 kalorija, 20 g ugljikohidrata i 2,5 g vlakna.

Zobena kaša
Zob je odlično sredstvo u borbi protiv visceralnih masnoća koje se nakupljaju oko vitalnih organa. Poznato je kako su te masnoće povezane s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom kao i s raznim poremećajima metabolizma. Čak polovica vlakna koja čine zobenu kašu topiva je u vodi i to tako da se pretvara u svojevrstan gel koji u želucu zadržava osjećaj sitosti. Pola šalice zobene kaše sadrži 153 kalorije, 27 g ugljikohidrata i 4 g vlakna.

Grah
Kad bi svi oni koji radi neugodnih plinova izbjegavaju jesti grah samo znali koliko je ta namirnica zdrava i kako nam pomaže da ostanemo vitki, vjerojatno bi ga odmah uvrstili na svoj jelovnik. Istraživanja su pokazala kako graholjupci imaju 23 posto manji rizik od stvaranja masnih jastučića oko struka te 22 posto manji rizik od pretilosti.

Grah je dobar izvor željeza i proteina, a svaka vrsta graha sadrži različitu količinu vlakana. Pola šalice konzerviranog crnog graha sa smanjenim udjelom natrija sadrži 109 kalorija, 20 g ugljikohidrata i 8 g vlakna.

Preživa ili hiperaktivna djeca?

Danas se smatra kako čak 3 –5% školske djece ima simptome hiperaktivnosti. Jednostavnom računicom dolazimo do toga da je u razredu od 30 učenika jedno ili dvoje djece hiperaktivno. Isto tako, studije pokazuju kako je hiperaktivnost 2 do 3 puta češća kod dječaka nego kod djevojčica.
Sin moje prijateljice u neprekidnom je pokretu, ima stalnu potrebu za novim sadržajima - koji ga zanimaju vrlo kratko.
U školi se često okreće, ustaje, šeta razredom. Njegova nespretnost došla je do izražaja i na nastavi tjelesnog odgoja (nespretan je u igrama loptom), a osobito prilikom oblačenja (vezanje cipela, zakopčavanje dugmadi).
Pažnja mu je kratkotrajna i neselektivna, svaki podražaj mu je jednako važan što rezultira brzim zamorom. Koncentracija mu je obično bolja ujutro a opada tijekom dana. Pruža otpor crtanju, a crteži su mu loši, neuredni i ne odgovaraju njegovoj starosnoj dobi. Prisutne su teškoće kod odgode zadovoljenja trenutnih potreba.
Napad bijesa je moguć za sasvim mala uskraćivanja. Njegovo ponašanje kod odraslih izazivaju nezadovoljstvo, a u društvu vršnjaka neprihvaćanje.
Dijete moje prijateljice ima ADHD sindrom. On je hiperaktivno dijete.

Sigurno ste se mnogo puta susreli s tim pojmom. To je termin koji se u posljednje vrijeme olako veže uz djecu koja su aktivnija, znatiželjnija, ponekad i razmažena. Toliko je rasprostranjen da ćete „hiperaktivce“ sresti na igralištu, u dućanu, u školi, vrtiću, kazalištu, tramvaju,... Ako je dijete glasno, aktivno, nestrpljivo, ne poštuje autoritet, buntovno... lako će ga se prozvati hiperaktivnim.

Što je hiperaktivnost i kako nastaje?

Hiperaktivnost je poremećaj pažnje praćen psihomotornim nemirom. Poznat je još pod imenom ADHD sindrom (Attention Deficit Hyperactivity Disorder).

Do danas je uzrok ADHD-a ostao nepoznat. Smatra se da je on biološki, a ne razvojni. Studije su pokazale da se u 25 posto slučajeva pojavljuje unutar obitelji, odnosno da je nasljedan. Stoga stručnjaci smatraju kako je uzrok ADHD-a genetsko naslijeđe iako još nije nađen odgovarajući gen koji bi mogao biti uzrok ADHD-a. Neki povezuju pojavnost hiperaktivnosti sa pojačanim lučenjem adrenalina (hormona koji se luči kada smo u stresu).
Kao mogući uzroci spominju se i komplikacije u trudnoći i pri porođaju, djetetove bolesti (kao meningitis, encefalitis, srčane bolesti) te alkoholizam i psihičke bolesti roditelja.
Međutim, kako pravi uzrok hiperaktivnosti još nije pronađen i potvrđen taj se poremećaj vrlo teško dijagnosticira jer ovisi o subjektivnoj procjeni promatrača. Da bi dijagnoza bila što objektivnija potrebno je dijete pratiti više od šest mjeseci i pritom kod njega uočavati određena odstupanja!
Dakle, neozbiljno je i neprofesionalno na temelju jednog pregleda, prvog dojma ili zapažanja na nastavi donijeti dijagnozu ADHD - a.

Kako se dijagnosticira?

Za dijagnozu ADHD – a treba bit prisutno barem šest simptoma nepažnje i/ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Također je bitno da simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti traju najmanje šest mjeseci i da su u neskladu s razvojnim stupnjem, te da su postojali i prije 7. godine života.  Važno je da se neke teškoće, kao posljedice simptoma, očituju u dvije ili više sredina (kuća, škola), te da postoje jasni dokazi značajnog odstupanja socijalnog i/ili akademskog funkcioniranja djeteta.

Tko će i kada uočiti hiperaktivnost kod djeteta?

Hiperaktivnost se najčešće prepoznaje s polaskom u školu. Tada se od djeteta očekuje pažnja i mogućnost koncentriranja pa se simptomi ADHD-a lakše uočavaju. Ponekad djeca s ADHD-om dobiju odgodu upisa u prvi razred kako bi im se dalo dodatno vrijeme za sazrijevanje i kvalitetniju pripremu ili im se dodijeljuje individualizirani pristup koji će omogućiti da se školski program prilagodi djetetovim potrebama.
U praksi se često događa da dijete sa simptomima hiperaktivnosti ne bude na vrijeme prepoznato, pa će polazak u školu rezultirati etiketiranjem djeteta kao „razredni problem“.
Ono ne sjedi na mjestu, šeće razredom, zadirkuje drugu djecu i ometa ih u radu. Roditelji uočavaju s kolikim intenzitetom se moraju uključiti oko pomoći djetetu pri pisanju domaćih zadaća i učenju, a unatoč uloženom trudu uspjeh u školi izostaje. Razlog tome pronalazimo u djetetovom nemiru, problemima s koncentracijom i pažnjom, ali i u lošem prihvaćanju u školi zbog nepredvidljivog i impulzivnog ponašanja.
Roditelji se tek sada, prvi put, suočavaju s činjenicom da njihovo dijete ima teškoću i, u najboljem slučaju, odlučuju potražiti pomoć.

Iako je kod djece mlađe dobi teže procijeniti odstupanja u ponašanju, hiperaktivnost je moguće prepoznati i ranije. Naime, prirodno je da su djeca predškolske dobi vrlo aktivna, impulzivna, često mijenjaju aktivnosti, pažnja im je kratkotrajna.  Ako se, uz sve to, stječe dojam da dijete ne može dovršiti niti jednu započetu aktivnost, ne može mirovati čak ni za vrijeme obroka, ima poremećaj spavanja, ponaša se nepredvidljivo i dovodi se u opasnost te ne podnosi ograničenja ni disciplinu, svakako bi se trebalo obratiti stručnjaku.

Kako bi se djetetu s ovim teškoćama moglo pomoći, potrebno je na vrijeme prepoznati problem, uključiti ga u vježbe za razvoj koncentracije te senzibilizirati okolinu i poučiti je kako si olakšati svakodnevnicu.

Kakve su prognoze?

Kako se mogućnost koncentracije razvija sa kronološkom dobi, tako i kod djece s ADHD-om - kako rastu i razvijaju se - dolazi do poboljšanja. Međutim, kod jednog broja takve djece s težim oblikom hiperaktivnosti problem ostaje za cijeli život.

Što roditelj može učiniti za svog „hiperaktivca“?

Najvažniji savjet koji vam možemo dati je: unesite mir u djetetov (i svoj) život. Svakako budite dosljedni i upotrebljavajte iste obrasce ponašanja u odnosu s djetetom. Promatrajte svoje ponašanje jer djeca uče imitirajući odrasle. Dijete uči iz svakog vašeg pokreta, iz svake vaše riječi i zato je važno da su vaše upute jasne, jednostavne i razumljive.

Pomozite mu unijeti organiziranost u svaki njegov dan. Omogućite mu dovoljno fizičke aktivnosti. Smanjite na minimum vrijeme koje provodi pred televizijom i računalom. Budite mu podrška, oslonac i njegova mirna luka.

Što roditelj može učiniti za sebe?

Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju kod njihova djeteta radi skloni su ga okarakterizirati kao zločestog, smatrati kako dijete ima otpor prema njima kao roditeljima, kako im se inati i sl. S druge strane, neki roditelji djetetovo ponašanje procjenjuju kroz vlastitu krivnju. Takvi roditelji smatraju se odgovornima za djetetovo ponašanje.

Dijete s teškoćama pažnje i hiperaktivnim ponašanjem vrlo često utječe na funkcioniranje cijele obitelji. Stoga je vrlo važno da roditelji, tražeći pomoć za svoje dijete, potraže stručnu pomoć i za sebe.

„Preživa“ ili hiperaktivna djeca?

Preživo, nemirno, nepažljivo, brzopleto, neposlušno, neodgojeno, zločesto... sve su to „epiteti“ koji se lijepe djeci iza čijeg se ponašanja krije poremećaj pažnje i hiperaktivnost. Hiperaktivna djeca nisu zločesta niti neodgojena. Ona imaju problem s održavajem pažnje ili mirnim sjedenjem na jednom mjestu. Nestručnom oku teško je ustvrditi je li riječ o djetetu koje nije dobilo adekvatan odgoj ili se radi o hiperaktivnom djetetu koje treba stručnu pomoć. I upravo zato pokušaje nagađanja u parkićima i na rođendanskim okupljanjima treba zamijeniti odlaskom stručnjaku koji će znati prepoznati razliku.

SIMPTOMI NEPAŽNJE SU:

ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara npr. u školskom uratku
često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri
često se čini da ne slušaju i kad im se direktno obraća
često ne prate upute (iako ih razumiju)
često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtjevaju trajniji mentalni napor (npr. domaći uradak)
često gube stvari
često ih ometaju vanjski podražaji
često zaboravljaju dnevne aktivnosti

SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI SU:

često tresu rukama i nogama ili se vrpolje na stolcu
ponekad imaju tikove
ustaju sa stolca u razredu
često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je takvo ponašanje neprikladno
često imaju teškoće ako se treba mirno i tiho igrati
često su neprestano u pokretu
često pretjerano pričaju

SIMPTOMI IMPULZIVNOSTI SU:

često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
često imaju poteškoća s čekanjem reda
često prekidaju ili ometaju druge

ALARMANTNO PRIZNANJE UZGAJIVAČA DUHANA: ‘Nitko u našoj kući ne puši jer znam što proizvodim, to je živi otrov’

Pušiti ili ne? Ovo bi vas moglo zanimati!

Cigarete poskupljuju a duhan se naveliko promovira kao zdraviji i jeftiniji u odnosu na cigarete. Da, duhan bi po pravilima trebao biti zdraviji, međutim u današnje vrijeme teško je bilo što uzgojiti bez otrova pa tako i duhan. Sada je alarmantno priznanje u hrvatsku javnost plasirao i jedan uzgajivač Virginija duhana koji želi ostati anoniman, a koji je javnosti pobrojao sve otrove koje koristi u proizvodnji duhana.

‘Kad je duhan mali špricam ga protiv korova s klomazonom, poslije s fiziotropima (sredstvima protiv zaperaka), treće špricanje je sistemičnim sredstvima koja zaustavljaju rast stabljike i zaperaka, tako da se list deblja da bi duhan dobio na kilaži, prošle godine sam koristio Fastac – sistemični otrov za zlatice i lisne uši, još sam koristio i otrov Boxer, isto za uši. Svi ti otrovi prodiru u biljku, list to upija i ljudi potom to puše i truju se. Nitko u našoj kući ne puši jer znam što proizvodim, to je živi otrov.’

Na upit što bi bilo kad se ne bi špricalo, odgovorio je: “Duhan ne bi mogao obraniti od zaperaka, izgledao bi kao češer bora, jednostavno ga ne bi mogao brat. List ne bi imao kilažu niti kvalitetu, taj duhan je genetski modificiran, tu je doktor nauka sa fakulteta u Zagrebu, dr. Konzuplik koji je rekao da se taj duhan genetski modificira radi kilaže i kvalitete, da bi imao ‘pušačka svojstva’, tako to oni navode.

Što se tiče Fastaca i Boxera, oba su štetna za zdravlje ljudi, ali smo prošle godine imali navalu lisnih uši i da nismo koristili sredstva, pojeo bi duhan kao gusjenica.


Bezobrazno trovanje potrošača

U modernim cigaretama se nalazi točno 600 kemijskih aditiva koji su uglavnom kancerogeni toksini i stvaraju ovisnost. Ti aditivi u cigarete dolaze preko prehrane i gnojenja zemljišta na kojemu se sadi duhan, preko zaštitnog špricanja insekticidima, pesticidima i herbicidima, te u najvećoj mjeri za vrijeme industrijske obrade u tvornicama.

Zahvaljujući trovanju duhana u dimu se nalaze:

Benzen (Kancerogen i asocira se s nastajanjem leukemije)

Formaldehid (Uzrokuje kancerogena oboljenja, probleme na koži i gastrointestinalne poremećaje)

Amonijak (Dodaje se za pojačavanje ukusa u cigaretama, oslobađa nikotin iz cigareta, toksičan je)

Aceton (Koristi se kao otapalo za ostale kemijske aditive – toksičan je)

I još brojne druge kemikalije. Iako nas se svakodnevno upozorava o štetnosti duhana, nitko ne želi raspravljati o tome kako su opasne i toksične kemikalije došle u biljku koja do prije nepunih sto godina nije stvarala takve probleme. Odgovor je jednostavan, svih 600 kemijskih aditiva u cigaretama su odobrene od strane FDA – krovne američke udruge za hranu i lijekove. Iako je 2009. godine zakonom pod nazivom Tobacco Control Act, naređeno kompanijama što smiju stavljati u duhan, u potpunosti se zaboravilo na gnojiva, pojačivače ukusa, pesticide, insekticide i herbicide. FDA današnje cigarete s više od polovice tisuća kemikalija naziva Modified Risk Tobacco Product (MRTP) no to je zapravo obično laganje ljudi.


Treba li uopće podsjećati javnost da mi kopiramo sve što dolazi iz SAD-a te da je naš industrijski duhan okupan u jednakom ili sličnom broju kemikalija kao i američke cigarete?

Ako mislite da je ovo sve što nam se u duhanu i o duhanu podvaljuje, moramo vas razočarati: mi smo tek na početku otkrivanja istine koja se krije „kao zmija noge.“

Organski duhan i duhan bez aditiva, ne sadrži sve ove štetne kemikalije, no na žalost duhanska industrija ne želi imati ništa s takvim duhanom jer ne donosi maksimalnu dobit dok sponzorirana znanost ne želi ohrabrivati pušaće s istinom jer bi se na takav način uvelike minimalizirala zarada velikih farmacijskih kompanija koje zarađuju ogroman novac na različitim proizvodima za odvikavanje od duhana i, naravno, na čarobnim „pilulama“ za smirenje. No o toj ćemo stvari pisati u donjem dijelu teksta, a mi nastavljamo s najtragičnijom činjenicom vezanom za duhan: otkrit ćemo poveznicu između duhana i kancerogenih oboljenja.

‘Duša biljke’ u uljnom maceratu za bolesti organskih sustava!

Macerate dobivamo na način da ljekovito bilje potapamo u hladno prešano ulje, te ono tijekom 40 dana otpušta svoje ljekovite tvari

Za svaku bolest priroda ima odgovarajuće rješenje u vidu neke ljekovite biljke. Na nama je da tu ljekovitu biljku iskoristimo na najbolji mogući način. Problem je u tome da ju trebamo ubrati u točno određeno vrijeme u godini, a to, na žalost, možemo uraditi samo jednom. Da bi je sačuvali, treba ju dobro osušiti i spremiti. Sad je možemo preliti vrućom vodom ili je u njoj prokuhati, i tako dobiti tzv. dekokt, infuz ili jednostavno čaj. Isto to bilje možemo potopiti u alkohol i dobiti tzv. tinkture. Treći način ekstrahiranja aktivnih ljekovitih principa, „duše“ same biljke, je izrada uljnih macerata. Dobivaju se tako što se ljekovito bilje potapa u hladno prešana ulja i tada ovo bilje tijekom četrdeset dana otpušta svoje ljekovite tvari.

Kako mi za macerate koristimo hladno prešana ulja koja sadrže esencijalne masne kiseline i shodno tome sama po sebi imaju određenu funkciju, u slučaju macerata javlja se određena sinergija koja zbraja ljekovita svojstva samog bilja, ali i ulja u kojem je to bilje macerirano. Ovdje je bitno naglasiti da se hladno prešana ulja rade od samog sjemena koje je zapravo esencija same biljke, nešto u što je biljka tijekom cijele godine ulagala ono najbolje za novi život. Ovo hladno prešano ulje (crnog kima ili oraha na primjer) već ima svoju zdravstvenu funkciju i bolje ekstrahira aktivne principe one biljke koju dobiva potapanjem herbe gospine trave u maslinovo ulje. Ono se uglavnom radi u kućnoj radinosti i, nažalost, često oksidira. Jedan od poznatih macerata je i takozvano nevenovo ulje, gdje se cvijet nevena potapa u najčešće suncokretovo ulje, ali se izborom suncokretovog ulja kao maceratora umanjuje vrijednost ovog macerata. Puno bi bolje bilo da se ljekoviti cvijet nevena potopi u lješnjakovo ulje koje je bogato vitaminom E i kolagenom. Na ovom tragu “Matičnjak” radi 12 novih macerata koji sinergijski djeluju koristeći istovremeno ono najbolje od ljekovitog bilja i hladno prešanih ulja crnog kima, oraha, sikavice…

Macerate je „Matičnjak“ izradio u suradnji sa naturopatskim liječnikom dr. Damirom Milčićem, koji u svom holističkom pristupu pacijenta promatra kroz dvanaest organskih sustava.

Funkcionalna pulsometrija

Tibetanska medicina kaže da organi rade u paru. Dr. naturopatske medicine Damir Milčić na svom dijagnostičkom uređaju koji se zasniva na kompjuterskoj pulsometriji može odrediti hiper ili hipofunkciju pojedinih organa i organskih sustava. Ima ih dvanaest. Na temelju toga može se dati preporuka što učiniti da se organske sustave dovede u fiziološki sklad. Ova medicina ima zgodnu uzrečicu „život započinje prvim otkucajem srca i naravno završava zadnjim“, zato se ona bazira na očitavanju pulsa. Ruska akademija znanosti i umjetnosti je zato osmislila kompjuterski program koji uz pomoć specijalno izrađene sonde očitava potrebne parametre iz samog pulsa određene osobe. Kroz puls se može odrediti i imunološki status svakog pojedinog organskog sustava, ali mu ova medicina prilazi holistički, tj. pojedini sustav koji se dijagnosticira stavlja se u odnos čitavog organizma i onda ovaj nam uređaj daje smjernice po kojima se preporučuju određeni ljekoviti pripravci. Pripravci su predviđeni ciljano za određeni organski sustav.

Organi koji rade u paru

Organi koji rade u paru po tibetanskoj medicini su: pluća-debelo crijevo; žuč-jetra; mokraćni mjehur-bubrezi; želudac-slezena; živčani sustav-krvožilni sustav; srce-tanko crijevo.

Poznavanje ovakve filozofije omogućava lakše razumijevanje poremećaja koji se događaju u organizmu, a s ovom metodom se mogu predvidjeti i putevi širenja primarnih tumora kroz metastaze. Na primjer, kod karcinoma debelog crijeva u većini slučajeva pojava metastaze će se uočiti na jetri, a nakon toga i na plućima. To znači da je tumor debelog crijeva, kako to kaže tibetanska medicina, krenuo prema svome parnom organu – plućima. Ovo se lako utvrdi preventivnim funkcionalnim pregledom gdje se na vrijeme uočava slabija funkcija određenog organa i postavlja se sumnja na određenu patologiju. Nadalje, tibetanska medicina tvrdi da svaki unutarnji organski sustav ima svoj izlaz prema vanjskom svijetu, pa će tako disfunkcija mokraćnog sustava stvoriti problem na ušima, žuč na očima, dok će disfunkcija nekih drugih organskih sustava stvoriti određena bolna stanja na pojedinim dijelovima tijela gdje je točka izlaza. Primjerice, na osnovi početaka nekih migrena možemo zaključiti koji organski sustav ih stvara u obliku boli, tako bol oko desnog oka može ukazivati na problem s debelim crijevom, a bol oko lijevog oka i u potiljku na probleme sa žuči, bol u čelu vezuje se sa problemima sa cirkulacijom, bol u vratu na probleme s bubrezima…

Bačlijinih 12 macerata za 12 organskih sustava

Držeći se ovih principa Bačlija je za „Matičnjak“ izradio dvanaest macerata.

Tako naprimjer smatramo da bi hladno prešano ulje crnog kima s komoračom (foenuiculum vulgare), koprivom (urtica dioica) i đumbirom (zingiber officinalis) bolje djelovalo na jačanje imuniteta organizma od samog hladno prešanog ulja crnog kima ili npr. čaja od spomenutih ljekovitih biljaka. Za jačanja miocarda više bi koristio macerat đumbira, zingiber officinalis), peršina (petroselinum crispum) i cimeta (cinamon zeylanicum) u ulju jezgre marelice nego samo to hladno prešano ulje ili posebno navedeno bilje. Na tom principu radimo i uljni macerat gloga (crategus oxyacantoides), majčine dušice (thymus vulgaris), koprive i ružmarina (rosmarinus officinalis) u hladno prešanom ulju jezgre oraha, smatramo da bi ovaj macerat bio od pomoći boljoj cirkulaciji. Macerat br 4 nastao je maceriranjem sikavice (sylibum marianum), piskavice (trigonella foenum graecum) i gorke dinje (momorodica charantia) u hladno prešanom ulju sikavice. Macerat br. 5 je zapravo uljni macerat hladno prešanog ulja jezgre oraha te piskavice i čestoslavice (veronica officinalis), a trebao bi pomoći snižavanju visokog kolesterola. Macerat br. 6 je sinergija vrbovice (epilobium parviflorum) i koprive s hladno prešanim uljem buće, a pomaže boljoj funkciji prostate. Macerat br. 7 je macerat odoljena (valeriana officinalis) u hladno prešanom ulju sikavice, a trebao bi umiriti hiperfunkciju štitne žlijezde i umanjiti nervozu uopće. Macerat br. 8 sastoji se od hladno prešanog ulja oraha koji je dobar izvor joda, a macerira se ivanje cvijeće (galium verum) i svrha mu je regulacija hiperfunkcije štitne žlijezde. Macerat br. 9 je uljni macerat europske zlatnice (solidago virgurea), lista i korijena peršina u hladno prešanom ulju sikavice, a pomaže boljem radu bubrega. Macerat br. 10 je uljni macerat stolisnika (achilea milefolium) u jednakim dijelovima hladno prešanih ulja jezgre marelice i oraha i pomaže boljem radu želuca. Macerat br. 11 je uljni macerat mente (mentha piperita) u ulju sikavice. Svi ovi macerati uzimaju se oralno, a macerat br. 12 koji se sastoji od jednakih dijelova ulja sikavice i marelice u kojima se maceriraju bosiljak (ocinium basilicum) i koprive koje bi trebalo nanijeti i na vlasište radi jačanja korijena kose. Naravno da se i ovaj macerat uzima i oralno.