loading...

Oblatne s Jaffa keksima

 Ukusan kolač s Jaffa keksima i oblatnama koji se zaista brzo priprema, ali i zaista brzo nestaje s tanjura... Svakako provjerite naš slatk...

Friday, February 3, 2017

Pismo majci koja ‘razbija tabue’: Curo, ti si emocionalno kljasta i intelektualno insuficijentna


dec1328hititout







Ovo je prestrašan članak, ne mogu uopće pobrojiti razloge, ova žena je infantilni narcis. Može se priznati da se nema majčinskih osjećaja , ali normalna osoba to poprati s normalnom krivnjom', prokomentirala je u privatnoj konverzaciji članak objavljen na od države obilno financiranoj libeli stanovite Ane Meštrović jedna moja prijateljica, psiholog koji radi s djecom. 'Nema mi ništa draže od razbijanja (društvenih) tabua'. Ako vam to zvuči infantilno - pročitajte i ostatak. Žena se čudi tome što nije osjetila svemirsku ljubav pri porodu, briga o djetetu joj nije intelektualni izazov i smatra da je zatupljuje, te se ne može domisliti čemu uopće služe djeca. A da, želi i biti bitna svijetu, a misli da je majčinstvo u tome sprječava. 'Želim se osjećati bitnom za ovaj svijet, a brinući se samo o djetetu, osjećam se degradirano, tim više što opseg mojih obaveza uključuje kuhanje i kućanske poslove. Raditi samo to po cijele dane je siguran put za ludnicu', kaže mlada mama, koja nam zapravo poručuje da ne vidi smisao majčinstva, da ono nije vrijedno truda, ponižavajuće je za ženu.


“Ja, ja, ja, pa onda opet ja, pa dugo nitko, pa onda još malo mene”, tako otprilike zvuči pismo koje je “podiglo na noge hrvatsku javnost”. Uglavnom, dio “pisma” izvorno objavljenog lani na libeli, a prenesnog jučer na Vlahušićev Dubrovački dnevnik je otkrivanje tople vode (da je roditeljstvo uglavnom tlaka), dio je prežvakvanje feminističkih floskula od prije pola stoljeća, a dio je anamneza jedne patološki sebične osobe koja se ne može pomiriti s tim da imati dijete znači i preuzeti odgovornost, odrasti. Pa i staviti sebe u drugi plan, što nije rezervirano samo za majke već i za očeve, bar one koji odgovorno pristupaju brizi o obitelji. Ipak, čitavo to nesuvislo i nezrelo trkeljanje zaslužuje osvrt, dijelom zato jer je uvreda pameti i uvreda svih nas roditelja, dijelom zato jer danas sve manje žena uopće rađa djecu u društvu koje zapravo prezire majčinstvo, smatra ga “manje vrijednim” od preslagivanja papira u nekom uredu, dijelom zato jer je pismo zapravo prepuno predrasuda i općih mjesta lijevoliberalnog galopirajućeg kretenizma i ignorancije proizašle iz obrazovnog sustava koji ne potiče učenje činjenica i baratanje njima, već se uglavnom, kao i mediji, bavi pranjem mozga. ‘Educated fools from uneducated schools’, rekao bi veliki Curtis Mayfield. A najviše jer se nešto što nije normalno nego bolesno stanje – produljena postporođajna depresija – prezentira kao normalno stanje.

No ipak, u jednoj stvari se slažem s njom – “Smatram da se ideal majke/žrtve nepotrebno slavi u našem društvu”, kaže ona. A čitavo njeno pismo upravo nije ništa drugo nego li jadanje majke-mučenice koja “želi svoj život natrag”, i koja vlastitu patologiju projicira na cijelo društvo i sve majke! I upravo zbog tog propagiranja “sindroma majke mučenice” taj članak toliko i nervira. Da, biti mama (a i otac) je vremenski i fizički, pa i emocionalno, zahtjevno. Ne spava se kao prije, i sigurno s neba ne padaju cvjetne latice i okolo ne plešu ružičasti jednorozi u ritmu harfe. Ali tvrditi da je dijete nešto što vam je uništilo život je suludo: pa od Predsjednice do Maggie Thatcher i Marie Curie, od vrhunskih menadžerica do znanstvenica, bezbroj je žena “ostavilo traga” pa im nije smetalo što imaju djecu! I nisu kukale da zbog djece nemaju vremena, niti su im nametale osjećaj krivnje da “zbog njih one nisu ništa postigle u životu!”

A što hoćete, medalju za hrabrost?

Koliko bezosjećajni i licemjerni morate biti da biste preko xy kartica kukali kako nemate vremena za sebe, kako morate planirati seks i on više nije spontan (strašno, stvarno!), kako vam je teeeeeškoooo što imate obaveze od 0-24 oko djeteta (koji roditelj nema), bez da i jednom spomenete samo dijete osim kao neku tamo udaljenu smetnju, a onda napisati da se “ideal majke mučenice nepotrebno slavi”? Gospođo Ana, odrastite, postoje stvarne osobe sa stvarnim problemima, s nasilnim muževima, s bolesnom i invalidnom djecom, siromašni roditelji koji ne mogu djecu nahraniti, nemaju gdje niti živjeti, a vi nastupate kao mučenica, iako nikakvih stvarnih problema nemate! Osim onih u vlastitoj glavi! Uostalom, nitko normalan “u ovom društvu”, a niti u jednom drugom meni poznatom, ne slavi nikakav “ideal majke mučenice”, ali istina je da patrijarhalna tradicionalna društva ispravno valoriziraju ulogu majke i cijene je, u pravilu. Upravo današnja feministička scena je ta koja zapravo prezire majčinstvo, i smatra da su žene koje ne žele karijeru, ali žele muža i djecu, manje vrijedne! A upravo je na tom ideološkom tragu i ovaj tekst, i zato je potrebno na to – reagirati. Jer, gospođa Ana nam zapravo poručuje upravo to – ona izravno tvrdi da je majčinstvo nešto što zapravo nije vrijedno truda. Žene bi se isključivo trebale baviti drugim stvarima, koje “ne zagljupljuju”! Ozbiljnijim, odgovornijim, intelektualno izazovnijim poslovima od majčinstva, jer, po njoj, majčinstvo nije intelektualni izazov, zatupljuje! Naravno da nije!

Majčinstvo i očinstvo je prije svega emocionalni izazov – izazov suočavanja s tim jesmo li emocionalno zreli da bismo preuzeli brigu o djetetu! I pritom sebe stavili u drugi plan, svoje sitne hirove i velike ambicije. To je naprosto biološki imperativ, nema se tu što glorificirati! Zato si nađite intelektualno izazovnu profesiju, ako vam fale intelektualni izazovi, brojne žene je imaju, pa i moja. Naravno da za biti mama ne treba doktorat, ali treba imati srce na pravom mjestu! Dijete nije prepreka za bavljenje ozbiljnim i intelektualno zahtjevnim poslom nikom, tko inače za takav posao nije nesposoban! Ali ovdje imamo narcističnu osobu kojoj smeta postavljanje nekog drugoga u centar svog svijeta. Svijet se normalnim majkama okreće oko djeteta, što naravno nije uvijek ugodno. Njoj se okreće oko nje. Nekom je i imati psa tlaka – jer ga treba šeteti tri puta dnevno. Ali neki ljudi vole pse. Neki ne vole, to je u redu. Ali vlastitu emocionalnu nedoraslost situaciji prezentirati kao neko herojstvo, rušenje tabua… zaboga!

“Nema mi ništa draže od razbijanja (društvenih) tabua. Nisam majčinski tip niti uživam u majčinstvu. Uživam gledati svoje dijete kao ljudsko biće koje iz dana u dan intelektualno i emotivno napreduje ali to nema veze s majčinstvom; veseli me napredak svakog živog bića”, kaže Ana na početku. “Razbijati društvene tabue” je inače strašno cool, ako ste mlađi od 15 godina. Ako ste stariji a to vam je i dalje strahovito cool, onda vjerojatno s vama nije sve u redu. Možda ste nezreli. Dobro, i meni je cool razbijati neke tabue, danas postoji toliko tabu-tema, poput recimo homoseksualnosti, ili multikulturalnosti, “jednakosti”, u koje ne smijete dirati ako ne želite da se kongregacija za nauk ateističke vjere ne obruši na vas silinom Torquemade. Ona govori kako ne uživa u majčinstvu – tko uživa u mijenjanju pelena? – i odmah je tu apologetika “ja jednako volim svu djecu”: tako tipično za današnji svjetonazor koji distopijski diskurs “vrlog novog svijeta” u kojem “svatko pripada svakom drugom”, odnosno gdje nitko nikog ne mrzi i svatko svakog voli, što je zapravo tek ljepši način da se kaže da nikog stvarno ne volite, pretvara u utopijski. Jer, normalno je voljeti svoje dijete: manje ili više, naravno. Ne vole svi ljudi svoju djecu “svemirski čim se rode”, niti je to normalno, majke u pravilu ne vole niti svu svoju djecu jednako. Nitko to ima realna očekivanja ne misli svaka majka bezgranično voli svoje dijete čim se ono rodi: većina je uplašena, u šoku, i naravno da se ljubav razvija kako dijete raste, komunicira, ali očito je ovdje netko žrtva romantičnih i posve nerealnih predodžbi o tome da njoj netko, ne zna se tko, duguje lagodan život.

“Želim biti slavna”

“Još sam za vrijeme trudnoće svima pričala kako ljubavi treba vremena, no razuvjeravali su me da je ljubav prema djetetu nešto posebno i drugačije. Shvatila sam da su to sve mitske priče koje potječu iz vremena kada su se žene mogle ostvariti jedino kao majke. To me jako pogodilo jer to, naime, znači da većina tih žena nikada nisu osjetile nikakvu drugu ljubav osim one prema djetetu. Koje jednom odraste, odseli se i ima svoju obitelj”, kaže ona. Tko vam je to rekao? Odakle vam idiotski zaključak da te žene nisu nikad osjetile nikakvu drugu ljubav? I kakva su to vremena bila kad su se “žene mogle ostvariti samo kao majke”, gospođo intelektualka? Povijest je od faraonki u starom Egiptu, preko carica i kraljica poput Elizabete I, do Ivane Orleanske, prepuna žena koje su se “ostvarile” – to jest napravile karijeru “i bile bitne svijetu” – i bez da su ikad rađale! Najčešće kao vladarice, ali ponekad i kao umjetnice, pa čak i ratnice. Istina, rijetko, no ne toliko zbog “društvenih” nego realnih tehnoloških ograničenja svog vremena. Patrijarhat je imperativ društva zasnovanog na zemljoradnji.

Ali kako bi gospođa Ana  ‘bila bitna svijetu’ – ili bar Libeli – kad ne bi otkrivala toplu vodu da se odnos s partnerom mijenja kad se rodi dijete, da odgoj djeteta nije samo cvijeće i veselje nego i briga i obaveza, i ‘razbijala tabue’ kao Rosa Luxemburg? I zašto bi odrasla osoba uopće željela biti “bitna svijetu!?” Većini nas je dovoljno da smo bitni dragim, bliskim ljudima. Ako je netko stariji od 13-14 godina, bit će mu dovoljno da je bitan – svom djetetu. Jer, svi smo mi svojoj djeci najvažniji ljudi na svijetu, mame i tate. I žalosno je dati im do znanja da oni nama nisu najbitniji, da nam smetaju. Izjava ‘želim svoj život nazad kad dijete odraste’ je izjava nekog tko sam nije odrastao – pa kako će onda odgajati dijete? Dakle, gospođa svoje osobno iskustvo prodaje pod “takve smo mi mame” nadajući se da će promjeniti percepciju svemira i ukinuti “stereotip”, odnosno ideal,  majke koja je sretna zbog dolaska djeteta u kuću i koja se hrabro i s radošću hvata s odgojem, ne zato jer uživa u mijenjanju pelena već zato što uživa gledajući rezultate svog rada – jednog dana, ako Bog da, zrelog čovjeka, osobu. A nas ostale uvjeriti kako su trudnoća, porod i odgoj djeteta samo i jedino trauma za cijeli život, besmisleno odricanje. “Moramo (sic! kao partijski govor!) javno govoriti o… panici, strahu i izolaciji (no shit Sherlock! do sada nitko o tome nije govorio!), o tome da … u konačnici zaglupiš. Da ti brak padne u drugi plan… da ti strada tijelo i zdravlje. Da se više ne osjećaš privlačnom. I da nikada nećeš dobiti odgovor na pitanje: čemu? Čemu, doista, služe djeca? (Nastavak vrste je dobar odgovor za životinjsko carstvo). Haaalo gospođo intelektualka kojoj je dijete prepreka za ostvarenje intelektualnih ambicima, a kojem carstvu, biološki gledano, ljudi pripadaju ako ne životinjskom??? Biljkama, ili možda gljivama? Natrag u školu! Što ste očekivali od majčinstva, osim produljenja vrste? Produhovljenje? Medalju za hrabrost? Zvijezdu na Hollywoodskom pločniku? Ona nabraja općepoznate neugodnosti koje prate ulogu i dužnosti majke, i misli da je otkrila kotač! Pa, dobro nam došla na planetu Zemlju, mlada mamo!

“Ja sam mama i ne razumijem ni riječi iz članka”

Ona brine o deformaciji tijela koja ide uz porod – hej, sve majke brinu o tome – ali o bitnim stvarima ne brine. Jer, deformacija tijela se vidi a deformacija mozga ne, barem dok se ne progovori. No osim što takav mučenički mentalitet ide na živce, on je opasan ako se njime ‘zatruje’ dijete. Ako osjeti da je njegova mama ‘mučenica’, osjećat će krivnju i nelagodu. Najgore su one koje djeci govore ‘znaš, ja sam patila i odricala se da bi tebi bilo dobro.’  “Majka mučenica” je oblik samopromocije, i to nema veze sa ljubavlju. “Problem čak nije u tome što ona osjeća strah i odbojnost. Da sam ja osjetila takav paničan strah od majčinstva, i da me taj strah nije prolazio danima nakon dolaska iz rodilišta, ili da sam osjetila da me ‘pere’ odbojnost prema bebi, ja bih isti tren otišla psihijatru. Doslovno, isti tren. Ili bi me ti poslao tamo, ako ja sama ne bih kužila. Čudi me da ni toj ženskoj ni nekome iz njene okoline ne ‘zvoni’ da tu nešto gadno ne štima”, rekla mi je supruga kad je pročitala taj tekst. Majčinska uloga podrazumijeva stalno žrtvovanje, to je njena srž, nije joj potrebna glorifikacija a društvo je snažno potkrepljuje iz očitih i nužnih razloga, da ne bismo izumrli. No ona je ljuta i frustrirana jer ne može neke stvari raditi kao prije, dok je bila mamina jedinica. Ona je frustrirana jer mora kuhati i pospremati – a da nema dijete onda kao ne bi morala? Živjela bi u svinjcu i zvala dostavu pizze kad ogladni? Tko bi joj to trebao raditi, njezina mama kao i do sad?  E, sad ste vi mama! Uostalom i ja kao muškarac ponekad kuham i pospremam, a dok nisam bio u braku radio sam to gotovo svaki dan, ne zato jer me zabavljalo, nego jer nemam novca za platiti poslugu. Kuhanje vam je trivijalan i bezveze posao? Meni je i te kako izazovan, bio bi zatupljujuć kad se ne bih trudio oko kuhanja! Nisu valjda veliki kuhari poput Robuchona i Ducassea tupani? Ne postoje zatupljujući poslovi, samo tupi i lijeni ljudi: oni drugi u svaki posao ulože trud, i ponosni su na rezultat. Ana je pljunula u lice svima koji su cijeli život lomili kičmu na polju ili baušteli da bi othranili djecu. Jer su to “zatupljujući poslovi”. Svaki pošteno obavljen posao treba cijeniti, i samo jako bahati ljudi mogu ovako prezirati pošten i vrijedan rad, bilo to i čišćenje. Komentar jedne druge majke s Facebooka glasi: “Ja sam rodila prvo dijete na 3. godini faksa. U trudnoću i brak sam uletila nezrela i nespremna doslovce iz diskača. Bila sam razmažena mamina i tatina mezimica navikla da ima i dobije sve što želi. Onog trena kad sam saznala da sam trudna postala sam osoba br. 2 u svom životu. I trenutno zavoljela kreaturu na fotki s ultrazvuka. Zato ne razumijem niti riječ iz članka. Iako nisam nikad bila mama roda niti sam ikad zbog majčinstva išta ili ikog izgubila. Samo dobila još jedan, za mene najvažniji smisao”.

Smisao članka – ako treba tražiti tako nešto – je taj što nam autorica zapravo želi reći “ja sam derište i nisam spremna preuzeti odgovornost”. Ja nisam mama, nego otac, pa isto tako moram preuzeti odgovornost za dijete, 24 sata dnevno, i ne vidim problem u tome što ne mogu visiti do ujutro s frendovima po vani i cugati, tulumariti na Zrću, ili trošiti svoj novac na svoje hirove, ili se seksati sa ženom sred dana u dnevnoj sobi. Ja to ne radim kako to radi mama, manje sam s djetetom, ali me to ne oslobađa obaveza, nekih drugih obaveza. Jer, ovako ispada da je moja žena zatucana i ograničena žrtva predrasuda jer veselo pjeva uspavanke svom djetetu. A postporođajna depresija je isto tako normalna, i čudi me da “intelektualka” koja je ovo pisala misli da sve žene osjećaju svemirsku ljubav za dijete iste sekunde kad se rodi, i da to itko očekuje. Ako ti strahovi i osjećaj emocionalne distanciranosti ne prolaze, treba ići doktoru, psihijatru, a ne bulazniti po bespućima interneta. Odnos s partnerom se, naravno, mijenja dolaskom djeteta, i samo vrlo neuka osoba koja ne zna ništa o životu može biti šokirana time. Obveze u danu su drugačije raspoređene, dijete ima prvenstvo zbog svojih bioloških i emocionalnih potreba, i majka to treba prihvatiti, kao i otac. I  da, majčinstvo nije tu da bi bilo intelektualni izazov i da bi “ispunjavalo”, nije tu da bi se netko preko toga “ostvario” ma što to značilo, ono je tu jednostavno zato jer je to biološka funkcija. Nitko ne kaže da sve žene moraju rađati – ali tvrditi da živimo u “konzervativnom društvu koje očekuje da žena bude jedino majka” u državi koja ima uz Japan i Njemačku najniži natalitet na svijetu, i u kojoj većina žena ima tek jedno, ili nijedno, dijete, je glupo i pogrešno. Dapače, danas je “društvo”, što god to bilo, sklonije osudi žena koje odluče biti – samo majke, i uzdržavane od muževa.

Gospođi Ani očito jest potrebna pomoć, ali njen tekst će se zacijelo koristiti kao propaganda. Da, postoje majke koje to nikada nisu trebale biti, ili koje su pogođene postporođajnom depresijom. No ni autorica, ni itko drugi, ne razmišlja o odrastanju uz takvu majku – koja priznaje da i sama nije “baš ni imala kvalitetne roditeljske uzore”, pa se tu krug zatvara. Ovdje se emocionalni problemi jedne nezrele osobe uzdižu na razinu ideologije, i to je problem. “Ovo je dio cijele jedne narcistične kulture koja jedinu svetinju vidi u ugodi i osobnoj direktnoj koristi. ovdje dijete kvari liniju, izaziva strah kasnije od bolnog poroda, kad se rodi davi i gnjavi, “zatupljuje”. ono što najviše mene osobno zabrinjava nije njezin stav koji se može svesti na promoviranje bezdušnosti i nejverojatne nezrelosti, nego jedna zastrašujuća sigurnost da će ta njena “istina” biti velikodušno i objeručke prihvaćena”, kaže mi gospođa psiholog koju sam spomenuo na početku teksta. Na žalost, kad jedna Doris Pinčić zvekne nestašnog derana po guzi, o tome danima raspreda cijela država, a kad je netko zanemaren emocionalno – jer i emocionalno zlostavljanje je upravo to, zlostavljanje – nikog nije previše briga.





http://www.dnevno.hr



Raj za sve ljubitelje kokosa!





Ne kaže se uzalud da Slika govori više od tisuću riječi... Jedan pogled na ovu tortu dovoljan je da ju poželite okusiti istoga trena!

Fini biskvit od kokosa upotpunjen odličnom kremom od bijele čokolade i linolade! Mmmmm... ma tko bi joj odolio!?

U nastavku pročitajte jednostavan recept za ovu finu Kokos tortu i obavezno ju isprobajte!

SASTOJCI: 

Biskvit od kokosa 

* 10 bjelanjaka
* 180 g šećera
* 2 vanilin šećera
* 2 žlice glatkog brašna
* 200 g kokosa

Krema od bijele čokolade i linolade 

* 10 žutanjaka
* 200 g šećera u prahu
* 250 g maslaca
* 100 g bijele čokolade
* 100 g bijele linolade
* 200 ml slatkog vrhnja


PRIPREMA:

1.Bjelanjke izmiksajte u snijeg. Zatim dodajte malo po malo šećera i nastavite miksati bjelanjke dok ne dobijete čvrsti snijeg, odnosno dok ne potrošite sav šećer.

2.Dodajte prosijano brašno i kokos pa kuhačom lagano miješajte smjesu dok ne sjedinite sve sastojke. Smjesu rasporedite po dnu kalupa za torte (26 cm) kojeg ste prekrili masnim papirom.

3.Biskvit od kokosa pecite 25 minuta na temperaturi od 160 °C. Čačkalicom provjerite je li pečen.

4.Za pripremu kreme žutanjke kuhajte na pari sa šećerom u prahu, otprilike 7-10 minuta. Pred kraj kuhanja ubacite razlomljenu bijelu čokoladu pa miješajte kremu dok se čokolada ne otopi. Kremu prebacite u drugu zdjelu, prekrijte površinu prozirnom folijom i ostavite da se ohladi.

5.Ohlađenoj kremi dodajte maslac sobne temperature i linoladu pa sve dobro izmiksajte. Na kraju umiješajte i tučeno slatko vrhnje.

6.Biskvit prerežite na tri jednaka dijela. Biskvite i cijelu tortu premažite kremom i po želji ukrasite otopljenom čokladom ili kokosom. Prije posluživanja tortu ostavite u hladnjaku nekoliko sati.





http://gastro.24sata.hr/kolumne/raj-za-sve-ljubitelje-kokosa-17749



Treba li i kada uvesti gluten u prehranu bebe?


Slikovni rezultat za gluten kod beba






Majke koje isključivo doje dijete, mogu biti potpuno mirne što se prehrane tiče prvih šest mjeseci djetetova života, nekad čak i dulje, a onda kreće proučavanja mišljenja oko početka i vrste dohrane.


Namirnice koje sadrže gluten danas su "pod povećalom", djelomično zbog povećanog trenda bezglutenske prehrane, a djelomično zbog povećanja broja pozitivnih dijagnoza na celijakiju, što je usko povezano s najnovijim postignućima u samoj dijagnostici. Tema glutena i prehrane bez glutena sve više zanima i roditelje beba. Roditelji se s nedoumicama najčešće susreću u razdoblju uvođenja dohrane, oko 6. mjeseca života djeteta. Postavljaju se pitanja kada točno započeti s dohranom, koja namirnica bi trebala biti prvi izbor te treba li i u kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten.

Kada uopće početi s dohranom?

Zdravstvene organizacije koje se bave prehranom djece, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPHGAN), složile su se da je poželjno namirnice ne uvoditi u prehranu djeteta prije navršenog 4. mjeseca života, a svakako započeti s navršenih 6 mjeseci. Naravno, uvođenje dohrane je individualno te ovisi o tome je li dijete spremno početi isprobavati nove okuse, a što će i samo pokazati - zainteresirano će promatrati druge dok jedu, počet će otvarati usta i pokušati ručicama uhvatiti komadiće hrane.


Koja namirnica je najbolji izbor za početak dohrane?

Nema strogih uputa kojom vrstom hrane započeti dohranu jer to u velikoj mjeri ovisi o tradicijskim navikama pojedinog podneblja. U zemljama Zapadne Europe prve se kašice pripremaju od mlijeka (majčino mlijeko ili mliječna formula) i žitarica, primjerice pahuljica od kukuruza i riže, a u našim se krajevima tradicionalno započinje voćnim i žitnim kašicama. Preporuča se da prve namirnice budu što manje alergene. Tako je, prema kalendaru dohrane, preporučljivo iz skupine voća među prvima izabrati kruške i jabuke, dok iz skupine žitarica prednost treba dati kukuruzu i riži. Ove namirnice prirodno ne sadrže gluten te se općenito smatraju najmanje alergenima i lako probavljivima.


U kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten u prehranu bebe?


Smjernice ESPHGAN-a iz 2016. kažu kako uvođenje glutena u dohranu bebe može započeti između 4. i 12. mjeseca života, pošto je probavni sustav bebe osjetljiv i potrebno ga je postupno navikavati na nove namirnice. Dodatno, stručnjaci za celijakiju izdali su smjernice za uvođenje glutena u prehranu beba (2016., Journal od Pediatrics) pri čemu ga se preporuča uvoditi postepeno u dobi od oko 6 mjeseci, kada je probavni sustav bebe znatno razvijeniji. Upravo zbog navedenog, žitne kašice namijenjene bebama su dobar odabir za početak uvođenja dohrane općenito, kao i za razdoblje uvođenja namirnica koje sadrže gluten u kasnijoj fazi. Žitne kašice za bebe jednostavno se doziraju i omogućuju kontrolirano i postupno uvođenje glutena, pri čemu su tekstura i okus prilagođeni određenoj dobi djeteta pa ih djeca dobro prihvaćaju.


5 savjeta kako pravilno odabrati prvu namirnicu u dohrani bebe

* Birajte namirnice iz lokalnog podneblja, lako probavljive i što manje alergene, poput voća i žitnih kašica (jabuka, kruška, kukuruz, riža, proso)

* Pri kupnji birajte proizvode koji su u potpunosti prilagođeni bebi, sukladno kalendaru dohrane

* Čitajte deklaracije na proizvodima kako biste izbjegli dodani šećer i prisustvo glutena u proizvodima u samom početku dohrane

* Namirnice koje sadrže gluten uvodite postepeno u dobi od 6 mjeseci, preporučljivo u obliku žitnih kašica (pšeničnih, ječmenih ili zobenih)

* Ukusnim, zdravim i hranjivim obrocima napunite trbuščić i izmamite osmijeh na lice vaše bebe





http://www.roditelji.hr


BUBREŽNI KAMENCI PREVENCIJA, SIMPTOMI I LIJEČENJE BOLESTI



Povezana slika






Ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu i grč u mokraćnom kanalu. To dovodi do nepodnošljivih bolova između rebra i kuka. Kamenci se dovode u vezu s mučninom, povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojem u urinu i bolnim mokrenjem


Bubrezi (lat. ren, gr: νεφρό, nephro) su parni žljezdani organ mokraćnog sustava. Smješteni su retroperitonalno, iza potrbušnice. Desni bubreg leži nešto niže od lijevog. Kod normalno razvijenog bubrega, površina je glatka, crvenkasto-plava. Bubreg je ovijen vezivnom čahurom, a oko čahure se nalazi sloj masnog tkiva koji održava toplinu i učvršćuje bubreg, zajedno čine tzv. bubrežni (Gerotin) ovoj, nazvan po Dimitriju Geroti. Do bubrega dolaze štetne ili suvišne tvari koje se potom izlučuju iz tijela. Osnovna građevna jedinica bubrega je nefron. Svaki bubreg sadrži otprilike milijun nefrona. Nefron započinje u bubrežnoj kori Malpighijevim tjelešcem, koje se sastoji od spleta krvnih žila-glomerula. Glomerule su smještene u Bowmanove čahure. U čahuru ulazi arteriola afferens, i stvara glomerul. Iz čahure izlazi arteriola efferens.

Svaki bubreg dobiva krv putem renalne (bubrežne arterije). Krv se u bubrezima filtrira i iz nje se uklanjaju štetni sastojci, lijekovi, višak soli, tekućine itd. Tako pročišćena krv odlazi iz bubrega putem bubrežne vene.

Mokraća koja nastaje u bubrežnim kanalićima, nakuplja se u nakapnici odakle se putem uretera cijedi do mokraćnog mjehura i dalje putem uretre izlučuje van tijela.

Bubreg ima nekoliko važnih funkcija:

-stvaranje mokraće
-regulacija ravnoteže vode i elektrolita
-regulacija kiselosti (acidobazne ravnoteže)
-eliminacija štetnih i stranih tvari iz organizma
-izlučivanje hormona (eritropoetin, renin, prostaglandini)

Bubrežni kamenac je čvrsta ili kristalna nakupina koja se formira u bubregu zbog dijetetskih minerala u urinu.

Urinarni kamenci se klasificiraju po lokaciji: u bubregu (nefrolitijaza), mokraćovodu (ureterolitijaza) ili mokraćnom mjehuru (cistolitijaza); ili po svojem kemijskom sastavu: kalcij, struvit, urična kiselina ili drugi sastojci). Oko 80% svih ljudi oboljelih od bubrežnog kamenca su muškarci. Većina muškaraca počinju dobivati prve simptome između 20 i 30 godina, dok ih žene dobivaju tek kasnije.

Bubrežni kamenci uglavnom napuštaju tijelo kroz mokraćovod, a mnogi od njih se formiraju i odlaze bez da izazovu ikakve komplikacije. No, ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu, koji pak može dovesti do posternalne azotemije i hidronefroze te grča u mokraćnom kanalu. To pak dovodi do bolova u trupu (područje između rebra i kuka) koje pacijenti opisuju nepodnošljivima. Kamenci se dovode u vezu sa mučninom povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojem u urinu i bolnim mokrenjem. Bolovi dolaze u valovima koji traju između 20 i 60 minuta, počinju u boku ili donjem dijelu leđa te se spuštaju prema donjem dijelu tijela. Analiza urina, pregledi, pretraga ultrazvukom i testovi krvi pomažu u dijagnozi.

Kada kamenci ne uzrokuju nikakvih simptoma, promatranje i čekanje su valjane opcije. Za kamence koji uzrokuju snažne simptome, kontrola boli je uglavnom prva mjera, a koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi ili opioidi. Ozbiljniji slučajevi katkad zahtijevaju kiruršku intervenciju. Primjerice, neki kamenci se mogu razbiti u manje komade uz pomoć valova šoka litotripsije. Neki slučajevi zahtijevaju invazivne oblike operacije. Primjeri su citoskopske procedure kao što je laserska litotripsija ili perkutane tehnike kao što je perkutana nefrolitotomija.

Normalno, mokraća sadrži kemijske tvari koje sprječavaju ili koče stvaranje kristala. Međutim, čini se da ti inhibitori ne djeluju kod svih ljudi pa se kod nekih osoba ipak stvaraju kamenci. Ukoliko kristali ostanu dovoljno sitni, putovati će kroz urinarni trakt i izaći izvan tijela mokraćom, a da to osoba niti ne primijeti. Bubrežni kamenci mogu sadržavati različite kombinacije kemijskih tvari. Najčešća vrsta kamenaca sadrži kalcij u kombinaciji ili s oksalatom ili fosfatom. Rjeđi oblici su kamenaci mokraćne kiseline i cistinski kamenci. Osnovni razlog za stvaranje kamenca u bubregu je gusta mokraća. Gusta mokraća, odnosno mokraća s malo vode u sebi sadrži tvari koje se talože u bubregu i stvaraju kamen. Ove tvari su prisutne i u rijetkoj mokraći, no u tom slučaju tvari lakše izlaze iz organizma pa se ne talože u bubrezima. Jedan od poznatih razloga za gustu mokraću je nedovoljan unos vode u organizam.

Simptomi bolesti

Obično je prvi simptom bubrežnog kamenca izuzetno jaka bol. Bol obično započinje naglo kad se kamenac počne pomicati u urinarnom traktu, izazivajući iritaciju ili začepljenje. Obično čovjek osjeća oštru, grčevitu bol u leđima i boku u području bubrega ili donjeg dijela trbuha. Ponekad se uz ovu bol pojavljuje mučnina i povraćanje. Kasnije se bol može širiti u prepone. Ako je kamenac prevelik da bi lako prošao, bol se nastavlja kako mišići u uskoj mokraćnoj cijevi nastoje istisnuti kamenac prema dolje u mokraćni mjehur. Kako kamenac raste ili se pomiče, može se pojaviti krv u mokraći. Kako se kamenac spušta niz mokraćnu cijev bliže mjehuru, osoba može osjećati češću potrebu za mokrenjem ili osjećati pečenje prilikom mokrenja. Alo ove simptome prati povišena temperatura ili groznica, može biti prisutna infekcija. U tom slučaju treba se odmah obratiti liječniku.

Kamen koji je manji od pet mm zovemo mikrolitijaza, laički pijesak. Tegobe koje uzrokuje kamen u bubregu, a koji miruje osjete se kao tupa bol u slabinama, koja se često pogrešno protumači kao bol koja dolazi iz kičmenog stupa. Kamen u bubregu stalno oštećuje sluznicu, jer je s njom u dodiru pa tako uništava prirodnu prepreku. Ovo je razlog zbog čega su infekcije u bubrezima mnogo češće kod ljudi koji imaju kamen u bubregu ili pijesak, nego kod onih koji ne pate od te bolesti. Također, potrebno je znati i da se kamen brže i bolje razvija u inficiranom bubregu. Upalu mokraćnih putova najčešće izaziva Esherichia colli, a ako se u mokraći nađe neka druga bakterija ili gljivica, znači da je bolest postala još ozbiljnija, odnosno da je imunitet sluznice mokraćnih puteva, pa možda i imunitet cijelog organizma ozbiljno narušen. Kamen u bubregu može dovesti i do većih komplikacija. Ako se pokrene, te ako je šiljat, na svom putu može oštetiti sluznicu bubrega i mokraćnih kanala. Tada se bol iz dijela slabina premješta u donji dio trbuha. Ako dođe do ovih komplikacija, mokraća dobije crvenu boju jer se u njoj nalazi krv. Bolovi u ovom slučaju postaju tako jaki da osoba mora povraćati, te može nerijetko izgubiti svijest.

Ponekad se “tihi” kamenci (koji ne uzrokuju simptome) nađu na rendgenskoj snimci napravljenoj tijekom općeg zdravstvenog pregleda. Ti bi kamenci vjerojatno prošli neprimijećeni. Češće, bubrežni kamenci se nađu na rendgenskoj ili ultrazvučnoj snimci osobe koja se žali na krv u mokraći ili iznenadnu bol. Te dijagnostičke slike daju liječniku korisne informacije o veličini i smještaju kamenca. Ispitivanja krvi i mokraće pomažu kod otkrivanja mogućih nenormalnih supstanci koje mogu pospješiti stvaranje kamenaca. Liječnik može odlučiti snimiti urinarni trakt specijalnim rendgenskim ispitivanjem nazvanim intravenska urografija. Zajedno, rezultati ovih ispitivanja pomažu kod određivanja odgovarajućeg liječenja.

Većina kamenaca liječi se bez operacije

Srećom, većina kamenaca može se liječiti bez operacije. Većina bubrežnih kamenaca može proći kroz urinarni sustav uz mnogo vode (2 do 3 litre dnevno) koja pomaže kamencu da se spusti. U većini slučajeva, osoba može ostati kod kuće tijekom tog procesa, uzimajući lijekove protiv bolova prema potrebi. Liječnik može prepisati određene lijekove kako bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca i kamenaca mokraćne kiseline. Ti lijekovi kontroliraju količinu kiseline ili lužine u mokraći, što je ključni faktor kod stvaranja kamenaca. Lijek alupurinol također može biti koristan u nekim slučajevima hiperkalciurije i hiperurikozurije. Još jedan način na koji liječnik može pokušati kontrolirati hiperkalciuriju, a time i spriječiti stvaranje kalcijevih kamenaca, je prepisivanje diuretika, kao što je hidroklorotijazid. Ti lijekovi smanjuju količinu kalcija kojeg bubrezi ispuštaju u mokraću.

Neki oblik kirurške operacije može biti potreban radi uklanjanja bubrežnog kamenca ako kamenac:
– ne iziđe nakon razumnog vremenskog razdoblja i izaziva stalne bolove
– prevelik je da bi izišao sam
– priječi protok mokraće
– izaziva stalnu infekciju urinarnog trakta
– oštećuje bubrežno tkivo ili izaziva stalno krvarenje
– povećava se


Ekstrakorporalna litotripsija šok valovima (popularno “razbijanje kamenaca”) najčešće je korišteni postupak za liječenje bubrežnih kamenaca. Koriste se šok valovi koji se stvaraju izvan tijela i putuju kroz kožu i tjelesna tkiva sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i lako prolaze kroz urinarni trakt mokraćom. Vrijeme oporavka je kratko, i većina se ljudi može vratiti normalnim aktivnostima nakon nekoliko dana. Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje postupak nazvan perkutana nefrolitotomija. Ovaj se postupak često koristi kad je kamenac prilično velik ili na mjestu koje ne dopušta djelotvornu upotrebu šok valova.


Pravilna prehrana i unos tekućine mogu puno pomoći

Jednostavna i najvažnija promjena u načinu života radi sprečavanja stvaranja kamenaca je piti više tekućine, najbolje vode. Bolesnici koji imaju previše kalcija ili oksalata u mokraći možda će morati jesti manje hrane koja sadrži kalcij i oksalate. Međutim, neće svi imati koristi od prehrane s malo kalcija. Neki bolesnici koji imaju visoku razinu oksalata u mokraći mogu imati koristi od dodatnog kalcija u prehrani. Bolesnicima će se možda reći da izbjegavaju hranu u koju je dodan vitamin D i određene vrste antacida na osnovi kalcija. Bolesnici koji imaju vrlo kiselu mokraću možda će morati jesti manje mesa, ribe i peradi. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svakoga dana piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću. Osobe sklone stvaranju kamenaca kalcijevog oksalata liječnik će možda zamoliti da smanje unos određene hrane sa sljedećeg popisa: jabuke, šparoge, pivo, cikla, jezgričasto voće (različito, npr. brusnice, jagode), crni papar, brokula, sir, čokolada, kakao, kava, kola pića, raštika, smokve, grožđe, sladoled, mlijeko, naranče, peršin, kikiriki maslac, ananas, špinat, blitva, rabarbara, čaj, repa, vitamin C, jogurt. Bolesnici ne trebaju prestati jesti ili izbjegavati ovu vrstu hrane bez prethodnog dogovora s liječnikom.

PRETJERALI STE S ALKOHOLOM? Evo kako možete sami pročistiti jetru


Slikovni rezultat za alcohol man







Evo znakova koji ukazuju na bolest jetre, ali i nekoliko prirodnih načina liječenja po savjetu liječnika...



Blagdani su prošli, a probadajuća bol u jetri neugodan je podsjetnik na slavljeničke noći obilato začinjene alkoholom.

Ako ste ikad osjetili probadajuću bol osjet povlačenja ispod desnog rebra, to je već jasan znak da nešto nije u redu s vašom jetrom, jer su oboje različiti simptomi bolesti jetre. Također, evo nekih drugih svakodnevnih znakova da možda imate problema s jetrom: ako vam je teško ustati se ujutro, ili imate tendenciju zaspati za ručkom ili osjećati se umorno i pospano i tijekom vikenda; ili vam koža žuti i ljušti se; ili patite od povremenog podrigivanja koje neugodno podsjeća na smrad pokvarenih jaja i imate problema s probavom i nuždom, na primjer, čestu začepljenost.
Dobra je vijest da se toksične, upalne i virusne bolesti jetre mogu izliječiti bez kemikalija.

Od 5000 medicinskih biljaka registriranih na Hrvatskom medicinskom institutu, samo njih 7 učinkovito je u svrhu liječenja i pročišćavanja jetre. Koje su to biljke?


1) Artičoka (Cynara scolymus) smanjuje naslage masti i razine kolesterola u jetri. Istraživači su otkrili da ekstrakt artičoke ima značajan antioksidirajući učinak koji je sposoban zaštititi jetru od oštećenja. Artičoke se koriste za stimulaciju protoka žuči iz jetre, a za ovo se smatra da pomaže smanjiti simptome žgaravice i “mamurluka.” Artičoka se također koristi za visoki kolesterol, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), probleme s bubrezima, anemiju, zadržavanje tekućine (edemu), artritis, infekcije mjehura i probleme s jetrom.


2) Korijen cikorije štiti od kemijski induciranih slobodnih radikala i moguće toksičnosti za jetru. Preventivno liječenje ekstraktom cikorije značajno smanjuje oksidativni stres i sprječava oštećenje stanica, poboljšavajući stanje jetre zahvaljujući toksičnosti. Osim pozitivnog antioksidirajućeg efekta, korijen cikorije pruža funkcionalnu podršku jetri i ima obećavajuću ulogu vrijednu razmatranja za sprječavanje oksidativnog stresa i ozljeda jetre u nekim situacijama.


3) Sylimarin ima antioksidirajuću funkciju te funkciju stabiliziranja membrana, promovira hepatocitnu regeneraciju; štoviše smanjuje upalne procese i inhibira fibrogenezu u jetri. Ovi rezultati utvrđeni su putem eksperimentalnih i kliničkih studija. Kod kroničnih bolesti jetre uzrokovanih oksidativnim stresom (alkoholne i nealkoholne bolesti masne jetre, lijekovima i kemijski inducirane hepatične toksičnosti), antioksidirajući lijekovi poput silymarina mogu imati pozitivan učinak.


4) Pektin pomaže obnoviti jetru u akutnim i kroničnim procesima, normalizirajući metabolizam kolesterola i obnavljajući snagu za pomoć tijelu kojemu je potrebna.


5) Helychrisum arenarium ima antispazmatična i antiupalna svojstva, te je pročišćivač krvi koji se već stoljećima koristi kao stimulans za jetru i detoksifikator. Koristi se u narodnoj medicini za liječenje bolesti jetre i za oslobađanje tijela od toksina, teških metala, bakterija i zagađenja zraka.