loading...

Oblatne s Jaffa keksima

 Ukusan kolač s Jaffa keksima i oblatnama koji se zaista brzo priprema, ali i zaista brzo nestaje s tanjura... Svakako provjerite naš slatk...

Friday, November 18, 2016

Sweet potato puree and Butternut squash puree






Sweet potatoes are one of the most popular first foods for babies, especially among moms who are looking to introduce veggies early on. The orange- and yellow-fleshed roots are packed with fiber, vitamins A and C, and beta-carotene, but they're also sweet and mild.


This recipe is intended for babies 6 months and up.

Ingredients

1 small (8 oz/250 g) sweet potato, peeled and cut into 1-inch (2.5-cm) pieces

Preparation

Place the sweet potato pieces in a saucepan and fill with enough cold water to cover. Bring to a boil over medium-high heat, then reduce the heat to medium-low and simmer until the sweet potato is very tender when pierced with a fork, about 20 minutes.

Drain in a colander, reserving some of the cooking liquid, and let the sweet potato cool slightly. Puree in a blender or food processor until the texture is right for your baby. To make it thinner, add cooking liquid, water, breast milk, or formula.

Refrigerate the puree in an airtight container for up to three days, or freeze for up to three months. (Storage tip: Spoon into ice-cube trays for single servings that are easy to thaw.)

Makes about ⅔ cup (5 fl oz/160 ml)



Butternut squash puree



Wholesome butternut squash is packed with antioxidants, fiber, and vitamins, making it one of the best foods for your baby. Baking squash in the oven is simple – once tender, it's easy to scrape the orange flesh from the tough skins. You can substitute any other winter squash using this same method. 

This recipe is intended for babies 6 months and up.

Ingredients

1 small butternut squash (about 1 lb/500 g)

Preparation

Preheat the oven to 375ºF (190ºC). Halve the squash lengthwise and use a metal spoon to scoop out and discard the seeds and fibers. Place the squash, cut-side down, in a baking dish large enough to hold both halves. Add ½ cup (4 fl oz/125 ml) water to the pan.

Bake until the squash is very tender, about 45 minutes to 1 hour. Let cool completely.

Using a metal spoon, scoop out the flesh, discarding the skins. Transfer the squash to a blender or food processor and process to a very smooth or chunky puree, depending on your baby's age and chewing ability. If needed, add a little water, breast milk, or formula to thin the puree.

Refrigerate the puree in an airtight container for up to three days, or freeze for up to three months. (Storage tip: Spoon into ice-cube trays for single servings that are easy to thaw.)

Makes about 2 cups (16 fl oz/500 ml)


Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj

Slikovni rezultat za odgoju djece





Obitelj je prva škola za život, u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. Zato je odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji


Popustljivost, prevelika briga te ispunjenje svake djetetove želje, odnosno prohtjeva, razvija kod djeteta razmaženo ponašanje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti. Razmaziti ga možemo kupujući mu golemu količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga sprečavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih te ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.

U suštini je ovog problema sljedeće:


Roditelji znaju da trebaju postaviti granice u odgoju, ali ne znaju kako ih izreći i kako postići da ih djeca shvate ozbiljno a da ih pritom ne povrijede, baš kao što ne znaju ni što učiniti ako djeca ne poštuju zadane granice. Roditeljima je također teško prihvatiti činjenicu da djeca ne mogu biti stalno potpuno zadovoljna i sretna.


Danas je sve više mažene i zaštićivane djece koja ne smiju plakati ili se ljutiti, što nimalo nije dobro za njihov zdrav razvoj. Primjerice, dijete se igra kockicama i odjednom mu se kućica od kockica sruši; dijete počne plakati, a roditelji odmah skaču, tješe ga i ponovno mu slažu kućicu. Takvo ponašanje treba izbjegavati jer dijete ima pravo biti i tužno i frustrirano. U redu je pustiti ga da izražava svoje emocije, time se uči emocionalnoj inteligenciji, a naša je odgovornost naučiti ga da i takve emocije izražava na adekvatan način. Primjerice, kada je dijete ljutito, nećemo mu dopustiti da tuče druge, sebe ili uništava imovinu.


Djetetovo samopoštovanje razvija se ako ga poštujemo i potičemo da postigne određeni uspjeh, a ne time što pokušavamo otkloniti njegove osjećaje ljutnje, tuge ili straha. Preveliko dodvoravanje donosi samo frustracije i niz psihičkih poremećaja.





http://www.roditelji.hr/

Naučite pratiti djetetov motorički razvoj

Povezana slika




Djetetov motorički razvoj odvija se prema određenim zakonitostima i redoslijedu. Svi znamo da se dijete prvo okreće s leđa na trbuh i obrnuto, zatim sjedi, puže, ustaje, hoda. . . Roditelji promatraju, prate i lako opažaju promjene u ranom motoričkom razvoju svojega djeteta. Jednako tako su vrlo zabrinuti ako pojedina faza motoričkoga razvoja izostane ili kasni. Tada zdušno vježbaju sa svojim djetetom kako bi mu pomogli da stane na noge i prohoda. Međutim, djetetov motorički razvoj ne završava hodanjem – pred njim je još mnogo motoričkih vještina kojima moraju ovladati. 

Prvi djetetovi pokreti započinju već u majčinoj utrobi, i majci su „dokaz“ novog života koji nosi u sebi. Oni postupno od nesvrsishodnih prerastaju u svrsishodne, od jednostavnih u složene.

Kada gledamo male bebe, najprije ćemo primijetiti mahanje ručicama i nožicama. Djeca imaju instinktivnu potrebu za pokretom, pomoću kojeg stječu pojam o vlastitom tijelu i odnosima u prostoru. S vremenom, kroz proces sazrijevanja i stjecanja iskustava, dijete razvija kontrolu nad svojim pokretima, uspijeva ih pretvoriti u ciljane aktivnosti pomoću kojih uči o sebi i svijetu oko sebe. Tako promatranjem i stavljanjem ručica u usta trenira vid i ojačava mišiće lica, važne za kasniji razvoj govora, a hvatanjem predmeta istražuje svoju okolinu. Dakle, djeca već od prvog dana, iako leže, naporno rade!

U samom početku dijete najviše vremena provodi spavajući i hraneći se. No, već u dobi od jednog mjeseca primijetit ćete neke promjene. Dijete postaje „budnije“, počinje slušati dok mu se obraćate, promatra vas te se povremeno pokreće kako bi dobilo vašu pažnju.

S navršena tri mjeseca života dijete postaje budno i aktivno. Postupno gubi mnoge novorođenačke reflekse i ostvaruje voljnu kontrolu svojeg tijela.

Do devetog mjeseca života kod djeteta se događaju velike promjene. Ono uči koordinirati svoje perceptivne sposobnosti (vid, dodir i sluh) te učenjem motoričkih vještina razvija sposobnost hvatanja predmeta, preokretanja s trbuha na leđa i s leđa na trbuh, čak i sjedenja.

Do dobi od 12 mjeseci dijete će postati vrlo pokretno. Sposobnost kretanja s jednog mjesta na drugo dat će djetetu prvi doživljaj samostalnosti.

Dijete koje ulazi u drugu godinu života počinje hodati i polako pričati. Penje se po namještaju, nespretno trči, šara po zidovima i uglavnom se zabavlja na način da ispituje granice postavljene pravilima i vlastitim razvojnim sposobnostima.

U dobi između druge i treće godine života dijete, uz ispitivanje granica, počinje uočavati vršnjake i uključivati se u prve oblike kooperativne igre. Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na prstima, vozi tricikl. Stupanj razvoja motorike omogućuje mu i veću samostalnost, pa se ono sada može samostalno hraniti, otvarati vrata, držati čašu u jednoj ruci, samostalno prati ruke i odijevati se.

Igrajte se...

Razvoj svake motoričke vještine (hvatanje, okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, ustajanje, hodanje uz oslonac ili samostalno hodanje) zahtijeva od djeteta iznimne napore, pri čemu se ono suočava s brojnim novim izazovima. Uspješnost i brzina u svladavanju raznih vještina ovisi o genetskim predispozicijama, ali i o količini i uvjetima vježbanja. Stoga je djetetu prije svega potrebno osigurati uvjete za vježbu.

Kako bi dijete osvijestilo svoje tijelo, potrebno mu je pružiti što više fizičkog kontakta, nježno mu pričati, uspostavljati kontakt očima. U tu svrhu korisne su masaže u kojima ćete uživati i vi i dijete, a škakljanje i poticanje na smijeh učvrstit će trbušne mišiće.

Kada djetetu pokazujete igračke, zvečke i sl., činite to s udaljenosti od jednog metra kako bi je dijete moglo fokusirati. Igračku pomičite polako u svim smjerovima. Dijete će, prateći pogledom predmet, ujedno sve bolje kontrolirati glavicu.

Kako biste potakli svog mališana da aktivira svoje ručice, stavite mu narukvice sa zvončićima. Zvuk će ga motivirati na istraživanje.

Kada dijete dovoljno učvrsti vratnu muskulaturu, vrijeme je za igre na podu. Tada mu često mijenjajte položaje. Kada ga polegnete na trbuh, postavite igračke oko njega koje će ga motivirati na odizanje trupa. Dok leži na leđima, koristite mobile za kojima će posezati. Posebno su motivirajući oni koji proizvode zvuk kad ih se dotakne. Koristite i različite teksture koje djeca vole istražvati.

Kasnije provodite vrijeme na podu, igralištima, u parkićima i u prirodi. To su najbolji „poligoni“ za vježbu.

Potičite ravnotežu i pokretljivost postavljajući razne predmete oko djeteta koje sjedi. Rabite predmete koje dijete može sa sigurnošću stavljati u usta. Često su razne kutije, plastične boce i šuškavi papiri najzanimljivije igračke. Postanite i vi aktivni sudionik igre. Potičite ga na davanje i uzimanje predmeta („daj mi“, „dam ti“), gradite toranj i veselite se s djetetom kada ga uspije razrušiti. Promatrajte slikovnice i potičite pokazivanje prstom (u početku vodite ruku). Igrajte se „skrivača“ (pokrivajte se npr. kuhinjskom krpom pa nek' vas dijete nađe, ili pokrijte njega pa nek' se samo oslobodi krpe). Kotrljajte loptu po podu i tražite od djeteta da ju kotrlja prema vama. Ne pospremajte igračke u kutije, već ih postavite na različita, djetetu pristupačna mjesta, kako bi ga poticale na kretanje.

Pratite razvoj i mogućnosti svojega djeteta. Potičite ga na aktivnosti primjerene njegovoj dobi i sposobnostima jer su one tek tada stimulativne i poticajne za dijete. S vremenom mu dopustite manipulaciju sitnim predmetima kako bi razvilo „pincetni hvat“ (hvatanje sitnih predmeta palcem i kažiprstom). Potičite dijete na samostalno hranjenje, ali ga nikad ne ostavljajte bez nadzora i budite naklonjeni prema neredu.

Kupanje pretvorite u mokri poligon za igru. Tada koristite čašice i pretačite vodu bez straha od prolijevanja, koristite spužve koje će dijete stiskati („žmikati“) i na taj način ojačati svoje šake.

Šarajte kredom po ploči, pločniku... Crtajte prstima i dlanovima, pastelama, bojicama, flomasterima... Trgajte papir, režite škarama, lijepite. Uključite svoje dijete u sortiranje rublja, postavljanje stola, vješanje rublja kvačicama... Sve su to aktivnosti koje razvijaju spretnost.

Nespretna djeca

Ako dijete nerado sudjeluje u nekoj aktivnosti, to je pokazatelj da mu je ta aktivnost teška. Ne zanemarujte tu činjenicu!

Potičite i pratite svoje dijete. Ako primijetite odstupanja, obratite se stručnjaku, jer su teškoće grube motorike prisutne kod oko 15 % djece. Ovdje se, u većini slučajeva, radi o „nespretnoj“ djeci. Te teškoće utječu na razvoj mnogih vještina, poput fine motorike (nužne za svladavanje školskoga gradiva), motoričkoga planiranja (npr. koliko brzo moram trčati da bih ulovio loptu), koordinacije i mnogih drugih. Posljedice ovih teškoća mogu se odraziti na samopouzdanje (odbijanje sudjelovanja u novim aktivnostima), socijalni razvoj (isključivanje „nespretne“ djece iz igre), ponašanje, učenje, pamćenje, itd.

Motorika je važan temelj za cjelokupni razvoj. Ona je „motor“ što ga dječja znatiželja pokreće na stjecanje iskustava iz kojih djeca uče sve ostalo. Ljudsko je tijelo po rođenju neformirano i njegov razvoj ovisi o izazovima i stimulaciji iz okoline. Budite toga svjesni i pužite, trčite, penjite se, šarajte, režite... igrajte se sa svojim djetetom! Često su prljave ruke, poderane hlačice i krasta na koljenu znak dobre zabave i poticajnog razvoja!








http://www.pitajmamu.hr/

Hrana kao ovisnost – Stvara li nepravilna prehrana ovisnost?

Slikovni rezultat za Hrana kao ovisnost




Mislim da od svih svakodnevnih namirnica kruh, mlijeko, šećer i sol vjerojatno najlakše stvaraju ovisnost.

Slatkiši su ukusni jer se, kad ih jedemo, doslovce osjećamo dobro: slatkiši u tijelu izazivaju osjećaj ugode. Istraživanja pokazuju da su receptori za slatko u ustima povezani s određenim centrima u mozgu koji oslobađaju endogene opijate – prirodne, kemijske spojeve slične morfiju, koji stvaraju osjećaj ugode i zadovoljstva. Već i sam okus slatkoga dovoljan je da u mozgu aktivira centre za ugodu.

Bijeli šećer (ih saharoza) neprirodna je molekula potpuno lišena svake hranjive vrijednosti. Istodobno je bijeli šećer pravi koncentrat energije i često se o njemu govori kao o izvoru praznih kalorija. Nakon duljeg vremena, stalan unos velikih količina rafiniranog šećera može dovesti do ‘pothranjenosti’, što znači da imamo dovoljno energije da organizam nahranimo, ali nam nedostaju neke druge bitne hranjive tvari. To može uzrokovati pothranjenost čak i kod osoba prekomjerne težine.

Većina ljudi konzumira i saharozu iz kuhanog povrća bogatog škrobom. U procesu kuhanja slatkog krumpira… gotovo se sav škrob pretvara u šećer. Povrće bogato škrobom kao što su krumpir, tikvica, mrkva, brokula i drugo, u kuhanom obliku znači samo dodatni šećer u našoj prehrani. Bijeli kruh, žitarice i tijesto, te druge namirnice od bijeloga brašna također sadrže mnogo saharoze. Imajući na umu da su ova tri izvora šećera najomiljeniji dio tipične ljudske prehrane, naš je dnevni unos šećera izuzetno visok, posebice uzmemo li u obzir da se i uporaba samog šećera u posljednjih stotinu godina povećala za 4 puta.

Takav pretjerani unos šećera neizbježno dovodi do bolesnog stanja poznatog kao hipoglikemija, s trajno povišenom razinom inzulina u krvi, koju organizam mora održavati kako bi bio uvijek spreman za nov unos šećera. Taj stalni dotok dodatnog inzulina u krv izaziva nenormalno nisku razinu šećera u krvi. Hipoglikemija ugrožava mozak kojemu je za rad potrebna stalna opskrba glukozom. Ljudi s hipoglikemijom imaju stalnu potrebu za slatkim ne bi li podigli razinu šećera u krvi. Njihovi pokušaji da prestanu jesti nakon razmjerno malog unosa hrane obično propadaju zbog nezajažljive želje za jelom koju u njih potiče, inzulinom izazvana, hipoglikemija, pa to opet završava nekontroliranim prejedanjem. Kao što vidite, konzumiranje šećera u obliku saharoze neizbježno vodi u ovisnost o šećeru. Znamo, međutim, da naše tijelo bez šećera ne može funkcionirati.

Jednostavni šećeri iz voća i meda veoma su lako probavljivi, iz njih organizam dobiva i energiju i druge vrijedne hranjive sastojke. Unos ovih prirodnih šećera ne izaziva hipoglikemijsku reakciju u tijelu.

Kada smo anketirali šezdeset ljudi s posebno pripremljenim pitanjima. Većina – njih 52-oje – od 60 anketiranih, odgovorila je da u stresnim situacijama najviše osjeća potrebu za slatkim. Mene je, međutim, više zanimalo novo, posve neočekivano otkriće do kojeg smo došli u ovoj anketi. Otkrili smo, naime, da postoji snažna veza između odgoja što su ga ti ljudi dobili u djetinjstvu i njihove reakcije na stres:

* Ispitanici koji su odrasli na klasičnom načinu prehrane priznali su neodoljivu potrebu za kolačima,  pitama, keksima, bombonima i drugim po zdravlje riskantnim slatkišima.

* Ispitanici koji su odrasli na vegetarijanskoj prehrani osjećah su neodoljivu potrebu za grožđicama,  datuljama i ostalim suhim voćem, kao i za nekim laganim vegetarijanskim desertima kao što su  veganski čajni kolačići od integralnog žita.

* Mali broj ispitanika odrastao je na programu sirove hrane. Osobito mi je bilo drago kad sam čula da  oni u teškim trenucima osjećaju neodoljivu potrebu za slatkim voćem kao što su grožđe, banane ili  smokve.

Sada mi je jasno zašto je kruh tako omiljeno sredstvo preživljavanja. Zahvaljujući visokom sadržaju šećera čak i najmanji komadić kruha daje čovjeku energiju za mnogo sati rada. Kruh istodobno ima i snažan umirujući učinak, zahvaljujući opojnim sastojcima koji kod onih što ga jedu izaziva osjećaj ugode. Osim toga, opioidni peptidi prodiru i u stjenke crijeva i usporavaju probavu, što uzrokuje naš osjećaj sitosti. Dvije od najtežih avitaminoza koje uzrokuje nedostatak B vitamina (pelagra i beriberi) gotovo se isključivo povezuju s.pretjeranim konzumiranjem žitarica.



Umjesto da kuhamo pšenicu i druge žitarice trebali bismo ih pustiti da isklijaju. Klice su živa hrana obogaćena sunčevom svjetlosti. Proklijale žitarice sadrže manje masnoća nego prije klijanja, ali zato imaju mnogo više vitamina i minerala.

Uz opioidne peptide, AGE i druge toksine, meso na žaru sadrži još dvije toksične tvari:

*2-amino-9H-pirido/2,3-b/indol;
*2-amino-3-metil-9H-pirido/2,3-b/indol.

Ove toksične čestice (skraćeno CAC’ i ‘MeAC’) normalno se nalaze u dimu cigarete. Profesor Matsumoto utvrdio je da je u mesu na žaru koncentracija ovih tvari, koje izazivaju ovisnost, mnogo veća nego u cigaretama. Prema ovim istraživanjima, mesa na žaru sadrži 650.8 ng AC-a i 63.5 ng MeAc-a, što je otprilike jednako količini iz 8 cigareta. Koncentrat dima iz jedne cigarete sadrži 79.7 ng AC-a i 6.2 ng MeAc-a. To znači da količina toksina koji stvaraju ovisnost, u razmjeno maloj porciji od 100 g mesa na žaru, odgovara onoj u 800 komada cigareta. Nije čudo što je meso na žaru uvijek bilo među najtraženijim poslasticama, još od vremena kad se čovjek za pripremanje hrane počeo koristiti vatrom.

Mlijeko je također prehrambeni proizvod koji izaziva ovisnost. Čim je dijete sposobno samo uzimati hranu i nije mu više potrebna stalna majčinska skrb, počinje njegovo odvikavanje od majčina mlijeka. Nakon što prestane piti majčino mlijeko većina sisavaca nikada više neće okusiti mlijeko, niti ono majčino, niti ono drugih životinja. Jedino će ljudska vrsta nastaviti piti mlijeko raznih životinja i tijekom cijelog života jesti razne druge mliječne proizvode.

Gotovo sve vrste sira sadrže još jedan sastojak koji izaziva ovisnost, a to je sol.

Sklonost prema soli ovisnost je jednaka onoj o alkoholu, duhanu, šećeru ili kofeinu.

Natrijeve soli nalaze se, naime, u velikim količinama u tlu i sve biljke koje rastu na tom tlu sadrže dovoljno natrija. Nije ga, dakle, potrebno dodavati u hranu.

Kruh, šećer, meso, mlijeko i sol stoljećima su glavni sastojci ljudske prehrane i mi smo se na njih naviknuli.

Endorfina – jedne od onih kemikalija koje u našem mozgu izazivaju osjećaj ugode.

Većina ljudi ne može zamisliti život bez slasnih kuhanih obroka. Zbog toga su početnici na režimu sirove prehrane često u potrazi za sirovim jelima koja okusom podsjećaju na njihova omiljena kuhana jela.

Sirova hrana, međutim, ne sadrži tvari koje izazivaju ovisnost.  Zato slatkiši od rogača ne mogu posve zadovoljiti našu neodoljivu potrebu za čokoladom. Čak kad nam uspije postići da sirovo jelo dobije izvanredan okus, ono ni tada neće moći zadovoljiti naše emotivne potrebe. Samo nam u jednom slučaju sirova hrana može doista pružiti užitak i zadovoljstvo, a to je kad smo doista gladni. Onima dakle, koji su navikli cijeli dan nešto grickati, sirova hrana ne može pružiti željeni osjećaj ugode. Upravo zato je neobično važno da si svatko pronađe nešto drugo čime će se boriti protiv stresa a da to ne bude hrana, osobito ako se odluči prijeći na sirovu prehranu. Ljudi koji su se dugo vremena uspješno držali režima sirove prehrane, a onda su, zbog toga što se nisu bili sposobni nositi sa stresom, odjednom od njega odustali. Povratkom na kuhanu hranu, stresno stanje još više pogoršalo, osjećali su da im je naglo pala tjelesna energija, postali su bezvoljni i nepokretni. Primjena neke od tehnika za ovladavanje stresom mogla im je pomoći da prežive emotivnu krizu i bez odustajanja od programa sirove hrane.

Sud za prehrambene zločine

Slikovni rezultat za sirovo meso i povrce




Tko će odgovarati za štetu koju su svojim krivim savjetima o prehrani prouzročili samoprozvani nutricionisti, prehrambeni gurui, autori štetnih dijeta te “službeni” stručnjaci, ako znamo da je nezdrava prehrana uzročnik za više od 80 % svih bolesti.
Postigli su što su htjeli: svatko može (pro)davati svoju istinu. Sve je zdravo i ništa nije zdravo, svatko ima pravo i nitko nema pravo, kao da je razlika između zdrave i nezdrave hrane stvar ukusa ili ideološkog uvjerenja. Tisuću puta ponovljenu neistinu prihvaćamo kao istinu i za nju više ne tražimo dokaze. Jednostavno “znamo” da je tako i nismo voljni niti pomisliti da svoja uvjerenja nikada nismo oblikovali na temelju stvarnih argumenata, dokaza ili vlastitog promišljanja. Jednostavno, vjerovali smo i vjerujemo još i sada, a nikada nismo provjeravali da li je to istina ili ne. Tako funkcioniraju obični ljudi, ali tako funkcioniraju i stručnjaci.

Vjerovanja često nisu posljedica vlastitog promišljanja ili poznavanja činjenica, dokaza koji bi lako doveli do promjene mišljenja, što čvrsto odbacujemo i ostajemo pri tvrdnji da “znamo” iako ne znamo zašto i kako znamo.
Postoji bezbroj dokaza da hrana bogata proteinima (bjelančevinama – meso, mlijeko, mahunarke, jaja) nije zdrava. Europska agencija za sigurnost hrane preporuča odraslima 0,83 grama proteina po kilogramu svoje težine, što je vrlo slično medicinskim smjernicama najviše državne vlasti u SAD, Kanadi, drugim razvijenim državama i Svjetskoj organizaciji za zdravlje pri UN. Unatoč ogromnom pritisku industrije proteina (mesna i mliječna industrija), sve stručne institucije ovog svijeta ustraju na otprilike istoj preporuci – do 8 posto kalorija iz proteina od ukupnog dnevnog unosa kalorija. Postoje brojne studije koje su dokazale da je i ovoliki unos proteina previsok te da značajno pridonosi razvoju tzv.”bolesti obilja.” Na jednoj strani imamo polovicu svijeta, gdje je struka suglasna da je potrebno smanjiti količinu unosa proteina, a u drugoj polovici svijeta (Japan, Kina, Indija, Afrika)  bez posebnih preporuka stanovnici konzumiraju mnogo manje proteina, pa imaju bitno manje ili uopće nemaju bolesti modernog društva. Ukratko, u cijelom svijetu postoji znanstvena suglasnost i uobičajena praksa milijardi ljudi, da je potrebno biti izrazito skroman u konzumaciji bjelančevina. Od kuda onda pojedincima hrabrost da unatoč dokazima i preporukama, javno savjetuju 4 do 5 puta viši unos proteina od preporučenog. Kako može biti njihova “istina” ozbiljnija i vjerodostojnija. U primarno, osnovnoškolsko znanje spada znanje da naše tijelo ne može pohraniti bjelančevina, da njihov višak opterećuje tijelo, pogotovo bubrege i da su mnogi koji prakticiraju proteinske dijete ozbiljno oboljeli, pa čak i umrli.

Kad je potrebno štititi interese farmaceutske industrije, tada je država stroga. Tako je na kutijici vitamina C ili limuna zabranjeno napisati da pomaže u liječenju gripe, ali istovremeno u medijima možeš napisati ili reći da šparoge liječe rak i da je zdravo ako povećaš unos proteina za 5 puta. Također je dozvoljeno da u svim medijima i nastupima preporučaš zdravlju škodljive dijete, pa se tako objektivno stvara dojam da se radi o korisnim savjetima i strukovno kompetentnom autoru. Zašto nitko ne poduzima ništa protiv takvih koji se lažno predstavljaju kao nutricionisti, stručnjaci za prehranu, stručnjaci za super hranu, prehrambeni gurui, međunarodni majstori… itd. jer takvo predstavljanje kod kupaca stvara krivi osjećaj povjerenja te se lakše odlučuju za kupovinu? Zašto nitko ne poduzme mjere protiv onih profesionalaca koji doduše imaju formalnu naobrazbu ali njihovi savjeti evidentno uzrokuju povećanje bolesti?
Tko će odgovarati za to što je više od polovice djece pretilo te da svake godine dobijemo tisuće novih dijabetičara uglavnom kao rezultat službenih prehrambenih preporuka? Zašto hranom ne ozdravimo većinu od 160.000 dijabetičara, i uštedimo milijune u liječenju onih bolesti koje si nisu sami prouzročili nego su im to uzrokovali drugi svojim pogrešnim savjetima? Tko će odgovarati što svi centri za dijalizu rade u 3 smjene a aparata za dijalizu je još uvijek premalo?
No pacijenti nisu samo bolesnici, oni su također i kupci. Kronični bolesnici su kronični kupci.

Društveni sustav se ne temelji na štednji nego na potrošnji, odnosno na trošenju onoga što industrija proizvodi a ne onog što nam je zaista potrebno i što koristi našemu zdravlju.
Možda će na tom području za naše zdravlje više učiniti odvjetnici nego zdravstvena vlast. A kada bi se na tužbu odlučili ti koji pate zbog savjeta i smjernica “zdrave prehrane” kao i zbog prakticiranja kojekakvih dijeta za mršavljenje, morali bi uspostaviti specijalizirani sud za prehrambene zločine.
Čini li vam se riječ “zločin” pretjeranom? Možda. Upitati bi trebalo one koji su završili na dijalizi, pretrpjeli oštećenje jetre, oboljeli od dijabetesa, ostali bez nogu, imaju problema sa kardiovaskularnim bolestima, osteoporozom … oni najbolje znaju.


koprivnica.net

Ljekovite biljke u znaku zdrave jetre i kože, dobre volje i dugovječnosti!

Povezana slika





Na nama je da ljekovitu biljku iskoristimo na najbolji mogući način. Možemo je preliti vrućom vodom ili je u njoj prokuhati i tako dobiti tzv. dekokt, infuz ili jednostavno biljni čaj, što zbog korištenja visoke temperature i vode kao otapala nije najbolji način iskorištavanja ljekovitih principa same biljke. Više timokinona, osnovnog ljekovitog sastojka egipatskog crnog kima ćemo dobiti postupkom hladnog prešanja nego prelijevanjem tog istog sjemena vrućom vodom.

 Iz nekih ljekovitih biljaka kao što je to npr. neven ne možemo dobiti hladno prešano ulje. to bilje možemo potopiti u alkohol i dobiti tzv. tinkture. Treći način ekstrahiranja aktivnih ljekovitih principa, „duše“ same biljke je izrada uljnih macerata. Dobivaju se tako da se ljekovito bilje potapa u hladno prešano ulje i tada ovo bilje tijekom tridesetak dana otpušta svoje ljekovite tvari u ulje. Kako mi za macerate koristimo hladno prešana ulja koja sadrže esencijalne masne kiseline i shodno tome sama po sebi imaju određenu funkciju, u slučaju macerata javlja se određena sinergija koja zbraja ljekovita svojstva samog bilja, ali i ulja u kojem je to bilje macerirano. Najpoznatiji macerat je vjerojatno ulje gospine trave, tzv. kanterionovo ulje koje se radi tako što se gospina trava potapa u maslinovom ulju. Ono se uglavnom radi u kućnoj radinosti i nažalost često oksidira. Jedan od poznatih macerata je i takozvano Nevenovo ulje, gdje se cvijet nevena potapa u najčešće suncokretovo ulje, ali se izborom suncokretovog ulja kao maceratora umanjuje vrijednost ovog macerata. Puno bi bolje bilo da se ljekoviti cvijet nevena potopi u lješnjakovo ulje koje je bogat vitaminom E i kolagenom.

Na ovom tragu Matičnjak radi 12 novih macerata koji sinergijski djeluju koristeći istovremeno ono najbolje od ljekovitog bilja i hladno prešanih ulja crnog kima, oraha, sikavice… Tako na primjer smatramo da bi hladno prešano ulje crnog kima sa komoračom (foenuiculum vulgare), koprivom (urtica dioica) i đumbirom (zingiber officinalis) bolje djelovalo za jačanje imuniteta organizma od samog hladno prešanog ulja crnog kima ili npr. čaja od spomenutih ljekovitih biljaka. Ipak, hladno prešano ulje egipatskog crnog kima je posebno iz nekoliko razloga: Pri postupku hladnog prešanja crnog kima, uz ostalo oslobađa se timokinon koji je zapravo eterično ulje ove biljke dobiveno na temperaturi nižoj od 30 stupnjeva C. Isto tako radi se o spoju koji se može direktno primijeniti na kožu i sluzokožu, oralno i dermalno. Zahvaljujući njemu, hladno prešano ulje crnog kima je i imiunomodulator, ali sredstvo koje širi naše bronhije i tako nestaju razne alergije, bronhitis, pa čak i astma. Rijetki znaju da je ulje crnog kima moćan antidepresiv, a jedno je od rijetkih ulja koje je stabilno i koje sadrži značajnu količinu alfa linolelenske, protuupalne omege 3. Sadrži je puno i laneno ulje, ali ono brzo oksidira i tada predstavlja izvor slobodnih radikala i postaje štetno. Za razliku od ovog ulja, maslinovo ulje sadrži samo proupalne omege linolnu i oleinsku, omega 6 i 9. To nije a priori loše jer i upalni procesi imaju važnu ulogu u našem organizmu. Samo ta upala ne smije trajati duže od tjedan dana. Ako imate gastritis duže od dva tjedna, (ili neki drugi „itis“, Vaša upala prelazi u kroničnu i treba Vam ovo ulje.

Četvrti način na koji se adekvatno iskorištava ljekovito bilje bez korištenja toplote ili kemikalija je izrada tzv. funkcionalnih medova. Naime, ako medu dodamo ljekovito bilje onda sinergija meda i određenog ljekovitog principa same biljke daje toj mješavini određenu funkciju. Evo kako to izgleda na primjeru funkcionalnog meda Nigella.

Sveti Ambrozije zaštitnik je pčelara. Ime svetca koji je zaštitnik pčelara upućuje nas na biljku ambroziju koje se s pravom boje mnogi alergičari. Bitno je naglasiti da mnogi cvjetni medovi u sebi sadrže i peludna zrnca ambrozije, johe, topole, breze, jasena, lijeske. raznih trava i sl., te napokon priznati da cvjetni medovi nisu dobri za alergičare. Iz ovog razloga je našem cvjetnom medu Nigella i Nigella junior dodano sjeme egipatskog crnog kima u velikom postotku, jer timokinon iz ove biljke širi bronhije i tada prestaju simptomi alergije, a tijelo se polako navikava na cvjetni prah koji ga iritira pa i onaj od ambrozije. Tako ovaj med postaje funkcionalan i sam po sebi ima manje cvjetnog praha( koji smeta ljudima alergičnim na pelud raznih korova, trava,lijeske, topole, breze, jasena, pa i ambrozije. On djeluje poput nježnog prirodnog cjepiva ako ga uzimate dva puta dnevno tijekom dužeg razdoblja, a vrijeme za početak njegovog uzimanja je upravo sada. Naglašavam upravo ovo nježno djelovanje ovog funkcionalnog meda, jer će Vam mnogi nesavjesni pčelari predložiti da se svoje alergije na cvjetni prah riješite uzimanjem žlice cvjetnog praha. To je djelovanje po principu „ što te ne ubije to te ojača“, i stvarno ako ste alergičar i ako ovo preživite, sigurno više niste alergični.

Med ipak nije savršena namirnica, ali…

Iza svake žlice meda potrebno je popiti čašu vode, jer je med higroskopan, tj. veže na sebe veliku količinu vode, sadrži relativno puno glukoze i ima relativno visok glikemijski indeks. (naravno da je on neusporedivo manji od glikemijskog indeksa bijelog ili smeđeg šećera) S druge pak strane sadržava praktično sve vitamine i minerale a i mnoštvo korisnih enzima. Zato mu dajemo ocjenu vrlo dobar četiri (4). Ipak med je savršen medij za dodano mu ljekovito bilje, a kad mu dodamo sjeme crnog kima, ocjena mu raste i tada je za pet. Egipatski crni kim je između ostalog i imunomodulator što znači da jača naš imuno sustav, ali i da stišava njegovu pretjeranu reakciju. Dolazi gripa, a ovaj med sa egipatskim crnim kimom je pravo prirodno cjepivo. Na sličan način nastali su i ostali funkcionalni medovi „Matičnjak Sative“ Pet Tibetanaca“, za detoksikaciju, „četiri lopova“ za jačanje imuniteta, „Malva med“ za dišne puteve, „Conco med“ za dobru probavu“, „Vinifera“ za zdravije i više prohodne krvne žile, ali Bačlijin favorit je „Hepta Sana“ funkcionalni med za bolji rad jetre i gušterače, med s najnižim glikemijskim indeksom. „Hepta Sana“ sastoji se od cvjetnog meda, sjemenki sikavice i piskavice te kurkume. Tako ovaj med dobiva svoju funkciju: zaštita jetre i gušterače.

Da bi se dobro opisao funkcionalni med treba nešto reći i o ljekovitom bilju koje mu je dodano.


Bijesan i mrzovoljan čovjek nikome nije drag, no kada saznate da se od davnina izvor tih pogubnih osjećaja krije upravo u jetri, možda ćete na to drugačije reagirati. Mudri poznavatelji prirode i njezinog blaga već preko 2000 godina znaju da i tome ima lijeka, a on se nalazi u biljci s desetak imena, čudnovatih i podosta oprečnih. Riječ je o sikavici ili gujinoj travi ili trnu sv. Marije ili bijelom stričku ili gospinom trnu ili… Kako god je zvali, jetra je voli, voli je i koža, zaslužna je za dobru volju i ugodno raspoloženje, zaslužna je zapravo za dobrobit baš svake stanice u našem organizmu.

Osobito u nježnom,blagom ulju dobivenom mehaničkom preradom sjemenki u kontroliranim uvjetima na niskim temperaturama. Ulje sikavice je ne-alergijsko a odlikuje se mnogim koristima za zdravlje organizma i kod unutarnje i vanjske primjene. Koristi se u prehrani (izvanredno je ukusno salatno ulje), u proizvodnji funkcionalne hrane, kao dodatak prehrani, u kozmetici, kao dodatak prehrani domaćih životinja i kućnih ljubimaca.

Kada se koristi u prehrani (salate, umaci, dodatak varivu ili žitaricama i sl.), ulje sikavice je odličan izvor linolne kiseline koja je ključna za daljnju biosintezu biološki aktivnih tvari kao što su prostagladin, prostaciklini, tromboksanes itd. – ukratko svih tvari koji su temelj reguliranja metabolizma. Pored toga linolna je kiselina izravno ugrađena u stanične opne u organizmu i na taj je način jedna od temeljnih gradivnih tvari u tijelu. Linolna kiselina je dio mnogih aktivnih struktura (npr. liposoma) ključnih za metabolizam masti. Ona je i jak antioksidans, što znači da stvara zaštitu u organizmu protiv negativnih utjecaja slobodnih radikala i ostalih agresivnih elemenata koji mogu oštetiti stanice i uzrokovati ubrzano starenje i ozbiljne bolesti.

Redovitim i pravilnim uzimanjem linolne kiseline u hrani (ulje sikavice) možemo značajno poboljšati funkciju jetre (djelotvorno je i kod najtežih oboljenja jetra), regulirati metabolizam masti, olakšati probleme vezane uz dijabetes, no najvažnije od svega – naš će izvor mrzovolje i bijesa zauvijek presušiti, a dobra volja i raspoloženje učinit će nam život ugodnijim.

Je li dobro zdravlje izvor dobrog raspoloženja ili obrnuto?

Nije posve sigurno, a tumačimo to već kako kome odgovara. No, jedno je sigurno: koža nas odaje, bilo da je riječ o zdravlju ili o raspoloženju. Ovaj naš najveći organ često nepravedno zanemarujemo, a u pravilu zaboravljamo da ga trebamo “hraniti” (zapravo, koža je organ preko kojega i doslovce možemo hraniti organizam). Ulje sikavice jedno je od onih rijetkih koje kožu obožava, na njoj klizi nevjerojatno precizno, ne zaobilazeći niti komadić. Odlikuje se izvrsnom mazivošću budući da pripada grupi visoko polaritetnih ulja (kao ulje avokada, npr.), a ta osobina govori o još jednom izuzetnom svojstvu da je nositelj biološki aktivnih tvari i ima velike prednosti u odnosu na parafinska ulja. Bogato je fitosterolima koji osiguravaju koži svježinu i vlažnost i imaju tzv. antiaging efekt. Ulje sikavice bogat je izvor vitamina E (tzv. vitamin mladosti), a sadrži i posebnu vrstu flavonoida koji doprinose antioksidativnom potencijalu ulja. Ulje sikavice štiti kožu podržavajući njezino obnavljanje. Osobito je blagotvorno za osjetljivu kožu (pa i najosjetljiviju kožu novorođenčadi i beba) sklonu iritiranju, odlično je u tretmanu atipičnih ekcema, psorijaze i kožnih oboljenja koja su posljedica dijabetesa.

Preporučena dnevna doza je 10g (jedna jušna žličica); najbolje kao salatno ulje, dodatak obrocima, izvrsno za pripremanje umaka, majoneza i dr Ipak važno je reći da hladno prešano ulje sikavice nije važan izvor silimarina, neusporedivo ga je više u tuv. Sirovom granulatu sikavice, koji se dobiva granuliranjem oduljenog dijela sjemena. Ovo se radi bez ikakve kemije, razrahljivača, poboljšivača okusa ili visoke temperature. Farmaceutske tvrtke, sjeme sikavice potapaju u aceton, koji zatim više ili manje uspješno uklanjaju otparivanjem, da bi na kraju alkoholnim otapalima – heksanima ekstrahirali silimarin u želatinozne kapsule. Heksani oštećuju gušteraču, a kako se i od i od čega dobiva želatina bolje je da ne znate.

Silimarin u svom najizvornijem oblik – sirovi granulat sikavice

Osim ulja, često se sikavica koristi i za pripremanje čaja. Problem kod ovakve pripreme ploda sikavice je temperatura. Od nedavno Matičnjak nudi izvrstan novi proizvod – granulat sikavice. To je potpuno prirodan proizvod od sjemenki (ploda) sikavice iz kontroliranog ekološkog uzgoja. Proizvod je dobiven mehaničkim postupkom, bez dodataka konzervansa, boja i drugih aditiva, ne sadrži alergene Njegova moć sadržana je u cjelovitom silimarin kompleksu u sirovom nekristaliziranom obliku. Silimarin je čak 10 puta jači antioksidant od vitamina E. Osim što stanice organizma štiti od oksidativnog šoka, silimarin za 35% povećava razinu još jednog značajnog antioksidanta – glutationa, odgovornog za čišćenje jetre od otrova i omogućava jetri da čisti krv.

Granulat sikavice je i prirodni izvor vitamina E (400mg/kg), a odlikuje se i visokim sadržajem nezasićenih masnih kiselima. Štiti, njeguje i snaži jetru, podržava pravilno funkcioniranje metabolizma i održava normalnu razinu kolesterola u krvi.

Sa svega 7 grama granulata sikavice dnevno (24o mg silimarina), jednostavno i učinkovito održavamo zdravlje jetre, koja je najvažniji metabolički organizam i ključna za opće dobro zdravlje organizma.

Granulat dodajemo našim uobičajenim obrocima, možemo ga umiješati u jogurt, voćni sok, kašu od žitarica, riže ili krumpira; dnevno preporučenu količinu (7 grama) možemo podijeliti u više obroka. Najbolje ga je ipak u ovoj količini uzeti kroz dvije čajne žličice i jednostavno ga zgristi. Tako se silimarin najbolje usvaja.

Kod težih oboljenja jetre (hepatitis npr.), oštećenja jetre uzrokovanih nepravilnom prehranom, alkoholom, lijekovima ili u slučaju trovanja, dobro je kroz dva tjedna uzimati do 18 grama granulata dnevno, zatim napraviti dvotjednu pauzu, kontrolirati stanje jetre, te po potrebi nastaviti konzumirati do 7 grama sirovog granulata dnevno.

Sikavica pomaže i u liječenju candide

Candida albicans, uvjetno patogeni organizam, stalno je prisutan u našem organizmu i kod zdravih osoba rijetko izaziva probleme. Do prekomjernog razmnožavanja ove gljivice obično dolazi uslijed narušavanja ravnoteže imunološkog sustava, a tada dolazi do ozbiljnih i neugodnih problema. Kandidaza se ne smije zanemariti, “liječenje je nužno, često dugotrajno. No, i samo liječenje prate određene nuspojave, jer i kada ugibaju, gljivice candide su neugodne – u procesu raspadanja, otpuštaju čak 79 različitih otrova, među njima su i etanol i acetaldehid. Ako u tom trenutku jetra nije spremna na brzu i učinkovitu reakciju, nastaju simptomi poznati Herxheimerova reakcija ili reakcija čišćenja: glavobolja, mučnina, bolove u mišićima, groznicu, umor, smušenost.

Pomoć nam u tom slučaju može pružiti biljka sikavica odnosno njezin plod koji sadrži silimarin kompleks – bioaktivnu tvar (flavononid) koja ozdravljuje i osnažuje jetru.

Aktivni sastojak sikavice silimarin čini skupina fitokemijskih komponenti poznatih kao flavonolignani. Te komponente pomaži jetri na više načina. Prije svega, silimarin stimulira sintezu proteina u jetri i tako pomaže da se oštećene stanice oporave kako bi dalje mogle obavljati svoju funkciju. Sljedeće, silimarin aktivno štiti stanice jetre jer omogućava i sudjeluje u izgradnji novih staničnih opni i time sprječava ulazak otrova u stanicu. Treća značajna funkcija silimarina je da podržava rast novih stanica jetre.

Važan sastojak „Hepta Sane“ je i piskavica, nju ćemo Vam najbolje predstaviti kroz matičnjakovu „Piskavicu plus“

“Piskavica plus“, tj. piskavica uopće smanjuje ukupni glikemijski indeks obroka koji se uzima oko sat vremena nakon njenog unosa u organizam. Jednostavno uzmite čajnu žličicu (cca 5 g ) piskavice u vodi, limunadi jogurtu kao međuobrok prije dva glavna obroka u danu i bit ćete manje gladni, a smanjit će se i žudnja za šećerom. Ona je doduše gorkog okusa, jer smo joj dodali ekstrakt grejpa kojeg često nazivamo i „prirodnim antibiotikom“ koji bez štetnih nuspojava uništava viruse, gljivice, parazite pa čak i ozloglašenu candidu. U ovom pripravku Vam se nalaze i posije zobi koje potiču zdravu probavu, a koje su i najprirodniji i najjeftiniji j izvor beta glucana i selena (zaboravite želatinozne kapsule i sintetičke betaglucane). U piskavicu plus dodali smo još i sušene opne crnog grožđa kao izvor resveratrola, vrlo moćnog antioksidansa, začin kurkumu koja je moćni „čistač“ organizma, macu kao adaptogen, i naravno sikavicu kao izvor silimarina, neophodnog za dobru jetru i dobro raspoloženje. I još nešto važno o samoj piskavici. Važno je znati da je ova „Hipokratova hrana i lijek“ najbolji prirodni izvor željeza, da snižava razinu kolesterola, triglicerida, da pomaže muškarcima kod problema s uvećanom prostatom i smanjenim libidom, ženama kod tegoba s menopauzom, sprječava osteoporozu, ublažava tegobe kod PMS- a, pospješuje proizvodnju mlijeka u dojilja itd.

Za one koji nakon blagdana žele malo vježbati, trčati, ili najbolje, samo šetati dobro je znati i to da je piskavica prirodni anabolik, tj. da pomaže potrošnju energetskih zaliha iz masnog tkiva, te oblikovanju i zatezanju mišića i uopće pojačan anabolički učinak pospješuje stvaranje novog vezivnog, koštanog i već spomenutog mišićnog tkiva. Na kraju ono najvažnije – neka novija istraživanja pokazuju da piskavica pospješuje odumiranje tumorskog tkiva i metastaza.

I na kraju ono najslađe. Med i jetra se vole, do značajne količine silimarina možete doći i kroz dvije žličice Matičnjakova meda Hepta sane. Medu je osim sikavice dodana piskavica i kurkuma a to znači da je ovaj med dobar i za dijabetičare jer kombinacija fruktoze i piskavice smanjuje glikemijski indeks i tako postaje odličan funkcionalni međuobrok koji čuva gušteraču. Kurkuma je odličan čistač jetre, a kao začin odlično se slaže i sa medom.


Novo otkriće o zelenom lisnatom povrću: Čudesan utjecaj na rad probavnog sustava!

Damir Spehar/PIXSELL




Otkriće, objavljeno u časopisu Nature Chemical Biology, otvara mogućnost za razvoj potpuno novih tipova antibiotika.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Melbourneu mogu se pohvaliti da su prvi otkrili da rijetka vrsta monosaharida ili jednostavnog šećera, koju nalazimo u zelenom lisnatom povrću, hrani ‘dobre’ bakterije u crijevima i utječe na poboljšan rad crijevne flore i probavnog sustava, istodobno blokirajući djelovanje ‘loših’ bakterija, što otvara mogućnost za razvoj potpuno novih, učinkovitijih antibiotika.

Riječ je o glukozi 6-sulfonatu (SQ), jedinoj poznatoj molekuli monosaharida koja sadrži mineral sumpor, vitalan sastojak triju aminokiselina, važan nutrijent i prirodni sastojak tjelesnih stanica, a važan je i u tvorbi hormona, enzima, neurotransmitera, antitijela, i prijenosnika nutrijenata.

Sve vrste zelenog povrća proizvode SQ, omogućujući na taj način fotosintezu, a što je povrtnica zelenija, u njoj je više glukoze 6-sulfonata, kaže Ethan Goddard-Borger s melbournskog Instituta Walter and Eliza Hall koji je vodio istraživački tim.

Objasnio je i da ljudski organizam ne uspijeva preraditi SQ, no važan je jer ga za prehranu koriste ‘dobre’ bakterije iz crijevne flore, koje utječu na bolji rad probavnog sustava.

Goddard-Borger kaže da znanstvenici već pedeset godina znaju da se SQ nalazi u špinatu, brokuli, kelju, peršinu i ostalom zelenom lisnatom povrću, no da još nisu uspjeli ustanoviti na koji ga način crijevne bakterije uspijevaju ‘izvući’ iz povrća i iskoristiti kao izvor vlastite energije.

“Crijevne bakterije, poput iznimno važnih sojeva E. coli, koriste SQ kao izvor energije, a znamo da je E. coli zaštitna barijera koja sprečava rast i širenje kolonija  loših bakterija. Nadamo se da ćemo uskoro prikupiti još dokaza o tomu da je konzumiranje zelenog povrća koje sadrži ovu specifičnu molekulu monosaharida značajan faktor za održavanje zdrave crijevne flore i dobrog funkcioniranja probavnog sustava”, kaže Goddard-Bogner.

Otkriće, objavljeno u časopisu Nature Chemical Biology, otvara mogućnost za razvoj potpuno novih tipova antibiotika.

S obzirom na to da i loše bakterije, poput salmonele metaboliziraju ovu vrstu šećera, australski znanstvenici tvrde da bi se na temelju saznanja o glukozi 6-sulfonatu mogli razviti novi antibiotici koji privlače određene tipove patogenih bakterija te ih početi uništavati na učinkovitiji način nego dosad poznati lijekovi iz ove skupine.




http://www.dnevno.hr/

Liječnik tvrdi – U Bibliji se nalaze recepti za izlječenje svih bolesti

Slikovni rezultat za biblija lijek




Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava prehrana i promašen cilj u životu. Čovjek je stvoren da živi u prirodi, da se bavi fizičkim radom, da se kao biljojed hrani svježim biljkama i da uživa u ambijentu svoje mnogočlane obitelji. Suvremeni čovjek je izabrao živjeti izvan prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, da se hrani prerađenom i otrovnom hranom, koja je u velikoj mjeri životinjskog porijekla, a glavni cilj mu je trčanje za novcem kojim će kupiti otrov koji uništava njegovo zdravlje i njegov život.

.
Postoji liječnik koji tvrdi da “ne postoje neizlječive bolesti”. Ovaj liječnik također tvrdi da jedini ljudi koji ne ozdrave od svojih bolesti jesu oni koji ne žele mijenjati svoje loše životne navike.Vjerovali ili ne, ovaj liječnik kao osnovu u svom medicinskom radu koristi drevne principe higijene i izlječenja koji su zapisani prije više tisuća godina u Bibliji.

Doktore Schulze, ljudi su jedini bolesni organizmi u prirodi. Zašto je to tako?

- Ispravit vas. Nisu ljudi jedini bolesni, već su bolesne i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava prehrana i promašen cilj u životu. Čovjek je stvoren da živi u prirodi, da se bavi fizičkim radom, da se kao biljojed hrani svježim biljkama i da uživa u ambijentu svoje mnogočlane obitelji. Suvremeni čovjek je izabrao živjeti izvan prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, da se hrani prerađenom i otrovnom hranom, koja je u velikoj mjeri životinjskog porijekla, a glavni cilj mu je trčanje za novcem kojim će kupiti otrov koji uništava njegovo zdravlje i njegov život. U takvom životu čovjek nema prijatelje i pošto živi potpuno neprirodno logično je da oboljeva od depresije, koja ustvari predstavlja upozorenje tijela, kojim se bolesno tijelo obraća čovjekovoj savjesti i kaže: “Je l’ ti hoćeš da me ubiješ?”


Hoćete reći da je depresija najteži oblik bolesti uzrokovan neprirodnim načinom života?

- Najteži pacijenti su oni koji su toliko duhovno propali da žele umrijeti. A depresija je najraširenija suvremena bolest koja čovjeka dovodi u stanje da ne želi više živjeti. Ljekarne ostvaruju najveći profit na takozvanim “lijekovima” protiv depresije, koji samo privremeno “gase požar”, ali ne rješavaju problem. Zato se zdravstveni problemi moraju najprije rješavati u glavi. Ako uspijemo ohrabrimo pacijenta i da mu pokažemo da može ozdravi, i da život zaista može biti lijep, pa on pristane surađivati ​​u procesu izlječenja, onda nema bolesti koja se ne može pobijediti, nema neizlječivih bolesti, a pozitivni rezultati su vidljivi nekada istog dana, a nekada za samo nekoliko dana.

To bi onda značilo da na selima ne bi trebao biti bolesnih ljudi?

- Na selima nema oboljelih od depresije, tamo ćete teško naći depresiju, jer su ljudi fizički aktivni. Ali ima drugih bolesti, jer ljudi i na selima konzumiraju nezdravu hranu, puše duhan, piju alkohol, nerviraju se zbog raznoraznih stvari, a pošto je život u prirodi iskompromitovan od strane medija i sustava obrazovanja, onda se sela napuštaju, a oni koji ostanu da žive u prirodi nemaju s kim da stvaraju obitelj.

Što radite s pacijentima koji se ne žele liječiti?

- Ne mogu pomoći onima koji se ne žele liječiti. Ali, bilo je slučajeva gdje su roditelji dovodili svoju djecu, od 18,20 godina, i molili me: “Dr. Schulze, spasi naše dijete, hoće se ubiti!” Jednom sam jednu takvu depresivnu djevojku, na inzistiranje i uz odobrenje roditelja, poveo u šetnju pored obale oceana u Kaliforniji. Malo smo pričali, a djevojka mi je mlakim i mrtvim glasom rekla da joj je “dosta života i da si želi oduzeti život”. Bio je siječanj mjesec. Inače, ja sam i instruktor borilačkih vještina. Kada smo malo odmakli, iznenada sam je uhvatio jednom rukom za njenu ruku, a drugom rukom za njenu nogu, i bacio je u plićak hladnog oceana. Ona je počela vikati: “Jesi li lud!? Hoćeš li da me ubiješ? ” Rekao sam joj da dopliva do obale i da otrči, zajedno sa mnom, do moje ordinacije i da se presvuče. Bila je sva zajapurena, a kada se presvukla, bila je sva oduševljena i rekla je: “Doktore, kako se zove ova terapija, mnogo mi je bolje?” Rekao sam joj da je to “hidroterapija” – drevna terapija koja poboljšava cirkulaciju krvi po cijelom tijelu, a naročito u mozgu onih koji su u depresiji, i kada se na to doda fizička aktivnost – plivanje i trčanje do moje ordinacije, onda su rezultati sjajni.
Objasnio sam njoj i njezinim roditenjima da može primjenjivati hidroterapiju u svojoj kadi ili tuš kabini, po jedan minut tuširanja toplom, pa hladnom vodom, i tako naizmjenično sedam puta, i da treba da se šeta, pliva, trči, vozi bicikl, i da će depresija nestati. Poslušala me i nikada više nije imala problem s depresijom.
Naravno da ovakve “tehnike” hidroterapije rijetko primjenjujem, samo u najtežim slučajevima i na inzistiranje skrbnika.

Znamo da se u Bibliji liječenje vodom vrlo često koristilo. Primjenjujete li liječenje vodom kod tretmana svih bolesti?

- Hidroterapija jeste moćna tehnika, ali nije dovoljna. Prvi korak u liječenju bolesti je čišćenje organizma. Dakle, organizam treba očistiti od otrova da bi mogao ozdravi. Glavni zagađivač je najčešće debelo crijevo i ono se prvo čisti. Imao sam pacijente koji su patili od glavobolje po sedam godina. I kada sam im očistio debelo crijevo, glavobolja je odmah nestala. Dakle, samo zatvor može biti uzrok glavobolje. Onda se čiste i drugi organi, prije svega jetra, koja je glavni filter u organizmu, ali i žuč, bubrezi, mjehur i dr..

Koje tehnike koristiti u čišćenju organizma?

- Koristim isključivo biljke iz prirode. Za čišćenje crijeva najbolji su jabuka i šljiva. Dajem ih ljudima u vidu cijeđenog soka. Za čišćenje jetre se koriste čajevi i biljne tinkture na bazi šarenog čkalja, za čišćenje bubrega se koristi uva, a mogu se koristiti i sokovi od naranče i limuna sa maslinovim uljem koji su odlični za izbacivanje kamenca.

U Bibliji piše da je Bog stvorio ljude da se hrane biljkama, a spominje se i “lišće za iscjeljenje”.
- Čovjek je po svojoj anatomiji biljojed. Kao i drugi biljojedi, čovjek bi trebao jesti svježe biljke, a ne da kuhanjem, pečenjem i prženjem uništava hranjive sastojke u njima. Pacijentima koji su teško oboljeli preporučujemo da pređu na cijeđene sokove. Dakle, prvih nekoliko dana, nekada i 30 dana, piju samo čistu negaziranu vodu i 2-4 litra cijeđenih sokova. To je prava infuzija za organizam. Na taj način probavni sustav praktično ne radi, već ovi sokovi skoro izravno idu u krvotok, i na taj način se dobiva ušteda na energiji za rad imunološkog sustava i drugih mehanizama koji dovode do ozdravljenja, a organizam dobiva sve hranjive sastojke koji su mu potrebni.
Nakon završetka s programom na sokovima, prelazi se na sirovu biljnu hranu. Terapija sokovima bi trebala trajati bar 5 dana. Kod većine pacijenata primjenjujemo je 10 dana, a kod najtežih bolesnika 30 dana. Sve vrijeme pacijenti konzumiraju i ljekovito bilje, u vidu čajeva i tinktura, kojima se dodatno potiče rad imunološkog sustava, cirkulacija, čiste organi i potiče njihov rad i izlječenje.



Izvor: vestinet.rs

Nove nezavisne studije dokazale: Industrijska hrana dizajnirana je da ubija!

HRANA ORUZJE 1




Nakon što je nezavisni američki laboratorij Forensic Food lab, poznatog američkog alternativnog portala Natural News analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od “super” hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom “hrana”, Mike Adams, urednik Natural Newsa došao je do jednog jedinog zaključka;

“Hrana je danas dizajnirana tako da ubija, a ne da nas nahrani! Na temelju onoga što sam vidio putem atomske spektroskopije i analize svih tvari koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi, moram poručiti u grubo da je stanje zaista alarmantno”.

Adams je rekao javnosti kako su istraživanja njegova laboratorija, a koja traju već dugi niz godina pokazala zastrašujuće činjenice; hrana danas izaziva smrt, psihičke bolesti poput demencije, stresa, depresije, neplodnosti koja se širi, do oštećenja pojedinih organa, ali i ono što je najvažnije, dolazi do gubitka sposobnosti čovjeka da razmišlja racionalno; dolazi do smetenosti, nedostatka koncentracije itd. Tu su i kožne bolesti, tumori, moždani udari i sve druge napasti koje se kriju iza riječi “Hrana”. “Puno je toga više nego što su analize pokazale, od kontaminacije hrane teškim metalima koje ljudi svakodnevno konzumiraju, a koje vode u grob same po sebi.”

“Ovdje se radi o potpuno namjernoj formulaciji toksičnih otrova u proizvodima koji se masovno koriste u cijelom svijetu.” Rezultat toga je, tvrdi Adams ono što vidimo: “Masovno ludilo, porast kriminaliteta, kolaps masovne radne snage, povećanje ovisnika o državnoj blagajni, kolaps demokracija koje ne mogu zaživjeti zbog kognitivne retardacije masa koje imaju pravo glasa, porast zatvorske populacije, ali i potpuni kolaps sposobnosti sveopće javnosti koja ne može shvatiti ni osnovne informacije, a koje im se serviraju u mainstream medijima.”

Dugoročne posljedice ovog raširenog trovanja hranom su kako upozorava Adams: “potpuna propast moderne ljudske civilizacije i to iz više razloga; ekonomske neodrživosti, ekološkog uništenja, masovne depopulacije stanovništva ali i političkog nasilja koji je sve češći, a zadnji primjer imamo u Ukrajini. Da, sve je to zbog hrane”!

Zastrašujući otrovi koje ljudsko biće konzumira

U svojoj detaljnoj analizi koju je proveo Adamsov laboratorij, on spominje velike količine kemijskih spojeva koje se, kako govori, koriste u podzemnim željeznicama, ali u i svoj široko rasprostranjenoj brzoj hrani, od restorana, preko, kruha, peciva, salama, sireva i svega suhog i mesnatog što možete naći na policama dućana. Također u velikim količinama u istim namirnicama pronađena je velika količina kemijskog azodikarbonamida koji se povezuje s rakom. No, to nije slučajno, nego, govori Adams – taj kemijski spoj namjerno se stavlja i bez ikakve potrebe u hranu za masovnu konzumaciju. “Ne postoji logičan razlog zašto kemikalija pod nazivom azodikarbonamid treba biti dodana primjerice, kruhu ili pecivu, i salamama, ona kemijski ne služi tim namirnicama i nema nikakvu nutritivnu ni zaštitničku svrhu. Čini se kako dodaje samo kao otrov za stotine milijuna potrošača koji ga bespotrebno konzumiraju.”

Adams se posebno bazirao i na vitamine koji je također zatrovani. Primjerice mnogi popularni umjetni vitamini (uključujući dječje) koje masovno ljudi koriste kao nadomjestak prehrani toliko su zatrovani bakrom da je to nevjerojatno. Vitamini se uzimaju na dnevnoj bazi, a takva konzumacija bakra dovodi do mentalnog ludila i psihoze. Naravno kada ljudi obole od mentalnih bolesti uslijed vitamina opet se okreću istim farmaceutskim otrovima.

“Osim u rijetkim iznimkama, prestnite kupovati superfood hranu i dodatake proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Industriju američkih prirodnih proizvoda je praktički preuzela Kina u posljednjih deset godina, a mnogo od onoga što mislite da je sigurno i organski je zapravo jako zagađeno, slučajno ili namjerno, u kontinentalnoj Kini.”

Biljke koje kupujete zatrovane su olovom, tvrdi Adams, na temelju istraživanje njegova laboratorija. Biljke su tretirane raznim dodacima iz Kine prepunih olovom. Adams upozorava da je čak 90 posto biljaka koje su testirane imale u sebi zabrinjavajuće razine olova. Kako govori, olovo je teški metal koji oštećuje ljudski mozak. On uzrokuje demenciju i Alzheimera i ubrzava raspad ljudskog mozga. Zastrašujuće je da to ljudi koriste, napominje Adams.

To su samo neki od rezultata ovog istraživanja. No ovaj spektroskopski laboratorij pronašao je još nešto. A to su velike količine aluminija u zraku i na poljoprivrednim površinama, a koje padaju direktno sa neba. Adams tvrdi da su njegova istraživanja potvrdila da je planeta, zemlja i zrak prekrivena aluminijem. Izmjeren je zrak unutar laboratorija, izvan zgrade, oko poljoprivrednih površina i dokazano je da aluminija ima svugdje, ne možemo ga izbjeći, ali najveće koncentracije su naravno oko usjeva što dokazuje da se usjevi posebno tretiraju iz zraka otrovnim kemijskim supstancma poput aluminija. Za sve oni koje ne znaju Adams upozorava da je udisanje i konzumiranje aluminija uzročnik degenerativnih poremećaja mozga, cijele ljudske populacije.

Hrana kao oružje

“Ogromna je financijska dobit od: prvo trovanja mase, a zatim “liječenja” od nuspojava tog trovanja. Ovaj reket je tako masivan i tako je duboko ukorijenjen u našu današnju kulturu pohlepe da vrlo malo ljudi, čak i prepoznaje što se događa s njima. Ali da ne bude zabune: ne vrednuju vas po humanosti, duhu, originalnosti ili kreativnosti. Vi se vrednujete samo kao izvor naplate porezna u početku, a onda u konačnici kao “dobit za upravljanje bolestima”.

Adams govori: “Kao što možete vidjeti iz ovih malih primjera, hrana se danas koristi kao oružje protiv čovječanstva. To je vrlo podmukao i tihi rat protiv čovječnosti, vrlo dobro zakamufliran, a posljedice su strašne. Hrana koju jedemo mijenja ljudsko biće, a samim time i stvarnost koju živimo.

Rješenja

Prvo – masovno buđenje. Drugo – uzgoj vlastite hrane ili kupujte od lokalnih farmera koji kvalitetno uzgajaju. Ne kupujte prerađenu hranu u supermarketima (posebno su opasni umjetni zaslađivači kao aspartam i sodium nitrat). Osim u rijetkim iznimkama, prestate kupovati superfood hranu i dodatake prehrani proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Budite sumnjičavi i prema “prirodnim” proizvodima koji su često jako obrađeni i rafinirani na neki način. Pitajte o zemljama podrijetla. Provjerite prisutnost teških metala.


Zaključak

“Prvi svjetski rat vodio se u rovovima s vojnicima i stvarnim oružjem od olova! Drugi svjetski rat bio je namjerno izazvan i bio je genocidnog karaktera. Bitka se vodila naprednim kinetičkim oružjem, ali i kemijskim oružjem osmišljenim od farmaceutske industrije. Nakon Drugog svjetskog rata i nacističke ere rat se prividno prikriva, a vođe iz nacističkog doba osnivaju farmaceutsku industriju koja u svojim rukama drži i hranu i lijekove cijeloga svijeta (npr tvrtka Bayer). Treći svjetski rat je u tijeku. On se odvija upravo sada protiv svakog živog bića.”

Ako ne vjerujete u ove izjave ili ih smatrate pretjeranim, samo pogledajte generalno fizičko, psihičko i duhovno stanje današnjeg stanovništa,a posebno mladih – i sve će vam sjesti na svoje mjesto.




www.atma.hr