Weaning your child from breastfeeding

When you start to give your baby foods other than breast milk, it’s called weaning. Most parents consider weaning to mean completely stopping breastfeeding.

Weaning is a natural stage in your baby’s development. Still, many mothers have mixed emotions. It’s normal to feel excited at the new independence you can both enjoy, as well as some sadness as your baby moves to another stage in her life.


WHEN SHOULD I WEAN MY BABY?

When it is time to wean, it’s better to do it gradually rather than all of a sudden. And while there is no right or wrong age to wean, it’s best to continue breastfeeding until your baby is at least six months old. Prolonged breastfeeding, whenever possible, is good for your baby.


HOW DO I WEAN MY BABY?

When you and your baby are ready to wean, there are few things to remember that will make the experience a more positive one for both of you:

* If you can, it’s easiest for you and your baby if weaning is gradual – over several weeks, months or even longer. A sudden, abrupt wean should only be considered in extreme circumstances and is hard on both of you (see “Can’t I just stop breastfeeding?”).

* The transition to weaning may be easier if you first introduce your baby to a cup instead of a bottle. Breastfed babies easily learn to drink from a cup as early as six months of age (try expressed breast milk).

* Start off by substituting one feed, the least ‘favourite’ one of the day. Someone else may need to offer this feed for your baby to accept it.

* When you’re ready to wean even more, substitute the next least favoured feed at the opposite time of the day. Continue this way, substituting one feed at a time. The pace of weaning is up to you and your baby, but in general, the slower the better. Wait at least a few days in between each new feed before substituting another one.

* You may want to try a ‘partial’ wean instead. This means you substitute one or more feedings with a cup or bottle and breastfeed at other times. This can work well if you are going back to work but still want to breastfeed. When you do this, make sure you check your baby’s weight gain regularly.

* If your breasts are uncomfortable while you are weaning, try expressing enough milk so that you are comfortable. Over-the-counter medications like acetaminophen or ibuprofen can also help. Cold compresses or gel packs applied to your breasts can also be of some comfort.

* You shouldn’t bind your breasts or drink less fluids while you’re weaning. Check your breasts regularly to make sure you aren’t developing a blocked duct, which will feel like a firm tender area of the breast. If you do, see your doctor or lactation consultant. These problems are more likely to occur during an abrupt wean.

* Watch the cues you give to your baby. If you sit in the same chair you usually use when you’re nursing, he’ll likely want to breastfeed. He probably won’t be satisfied with a cup or a cuddle.

* Some mothers choose what is called ‘infant-led weaning’. This means watching your baby’s cues and weaning at his pace (that is, never refusing the breast but also not offering the breast when he is not interested). With infant-led weaning, breastfeeding may continue for two to four years. This type of weaning is practiced by many non-western cultures.

MY BABY IS REFUSING THE BREAST. DOES THAT MEAN HE’S READY TO WEAN?

Sometimes your baby goes on a ‘nursing strike’ and suddenly refuses to breastfeed. This doesn’t mean your baby is ready to wean. It can be caused by many different factors, such as teething, an ear infection or other illness, the onset of your period, or a change in your diet, soap, or even deodorant.

Try making feeding time quiet and spend more time cuddling your child. Don’t ‘starve’ him, but instead, try offering the breast when he is sleepy. If you can’t figure out the reason for the strike, see your doctor. Remember that a nursing strike does not mean your baby is rejecting you.

If this happens, be sure to pump your milk so you don’t develop a blocked duct.

CAN’T I JUST STOP BREASTFEEDING?

If possible, avoid an abrupt wean, which can be uncomfortable for you and upsetting for your baby.

Sometimes you may have no choice, such as if you are very sick, if you and your baby have to be separated for a long time, or if you have to take certain drugs, like chemotherapy. If that’s the case, try some of the previously mentioned suggestions. If your breasts get uncomfortable, express your milk to avoid blocked ducts, mastitis or a breast abscess.

Babies who are sick should not be abruptly weaned.

WHAT SUBSTITUTE FOODS SHOULD I USE?

Appropriate substitute feedings depend on how old your baby is when you start to wean:

Under 12 months: iron-fortified infant formula.
12 to 18 months: follow-up formula or whole milk (3.25%).
18 to 24 months: whole milk.
Two years and over: whole or 2% milk.
After 12 months of age, your baby should not take more than 24 ounces of milk products per day. Otherwise, she’ll fill up and won’t want to eat solid foods. Also, she may develop iron deficiency anemia.

If your baby has a milk allergy, talk to your doctor about appropriate substitute feedings.

WHAT ABOUT OTHER FOODS?

Between four and six months, you’ll start to introduce solid foods into your baby’s diet. When this happens, your baby will begin to take less breast milk.

Introduce solid foods one at a time and in small amounts at the beginning. Some babies get very constipated if they are given too much solid food early on.

You can also offer your baby small amounts of water once or twice a day, usually after six months of age. You can give 100% fruit juice, usually diluted with water, but it has no real advantage over water and should not exceed a few ounces per day (two to four ounces). Too much juice can lead to dental cavities, obesity or even poor weight gain and diarrhea.

Your weaning experience is ultimately up to you and your baby. Try to follow his cues whenever possible. If you’re feeling ‘blue’ or if the baby is not taking what you consider to be enough other foods or liquids, you should see your doctor.

Slasne rolice s cimetom

Ovo je nešto što se definitivno radi svaki drugi vikend u mojoj kući. To mekano tijesto sa slatkim punjenjem je odlično za doručak, uz kavu, mlijeko, kakao, čaj...

Iskreno, inače ne volim raditi dizana tijesta, no ovo je vrlo lagano za izradu i odlično se oblikuje. Nadam se da ćete isprobati i pritom uživati.

Cimet je jedan od najstarijih začina, njegov miris često nas podjeća nas na blagdane. Najčešće ga koristimo u kombinaciji s jabukama, a sada vam donosimo recept za rolice s cimetom.

Brze i jednostavne rolice s cimetom na stolu su za sat vremena. Nema čekanja, tijesto ne mora stajati preko noći. Uz sve to nije vam potrebna vaga, dobit ćete 18 rolica a potrebne su vam samo šalice i žlice za mjerenje.

Sastojci:

- paketić suhog kvasca
- 180 ml mlijeka
- 60 ml vode
- vanilin šećer
-1 jaje
- prstohvat soli
- 60 g maslaca
- 520 g brašna
- 40 g maslaca, sobne temperature
- 160 g smeđeg šećera
- 50 g šećera
- 1 1/2 žlice cimeta
- 100g šećera u prahu
- 2-3 žlice limunovog soka

Priprema:

1. Zagrijte mlijeko i vodu do tjelesne temperature. Pomiješajte sa žličicom šećera te dodajte kvasac.

2. Dok se kvasac aktivira, pomiješajte brašno, šećer, sol i vanilin šećer. Otopite maslac.

3. U kvasac dodajte otopljeni maslac i jaje. Dodajte malo po malo u brašo, dok ne dobijete mekano tijesto. Mijesite ga rukom 8-10 minuta ili mikserom 5-8 minuta. Ostavite na toplom mjestu da se diže 2-3 sata.

4. Pomiješajte šećer, smeđi šećer i cimet. Tijesto razvaljajte u pravokutnik veći za 3 cm od vašeg kalupa. Na njega namažite mekani maslac te posipajte miješavinom cimeta i šećera. Zarolajte i odrežite na 12-16 rolica. Posložite u kalup i ostavite da se diže još 30 minuta do sat vremena.

5. Pecite na temperaturi od 180 stupnjeva, 40-45 minuta. Ako gornji dio dobije boju prije nego što se cijele rolice ispeku, pokrijte aluminijskom folijom. Kad je ispečeno, ostavite aluminijsku foliju jer ćete zbog pare dobiti fino mekano tijesto.

6. Dok se rolice hlade, pomiješajte šećer u prahu i malo limunovog soka dok ne dobijete gustu tekućinu. Prelijte po rolicama i poslužite toplo!

Hemoroidi – liječenje i prevencija

Hemoroidi obično nisu opasni po zdravlje, no mogu biti izrazito neugodni i bolni. Provjerite kako spriječiti i liječiti neugodne simptome hemoroida.

Hemoroidi su uobičajeno prisutne, ali otečene krvne žile. Javljaju se vrlo često i kod muškaraca i kod žena, a osobito kod trudnica i starijih osoba. Simptomi hemoroida su najčešće vrlo blagi, ili ih uopće nema, no u nekim slučajevima mogu biti vrlo neugodni i bolni.

Hemoroidi mogu biti vanjski, smješteni na analnom otvoru, ili unutarnji, koji se nalaze na početku analnog kanala. Ponekad mogu izbiti izvan anusa i biti vrlo bolni.

Liječenje hemoroida ovisi o njihovom stupnju. Kod blagih slučajeva hemoroida najčešće su dovoljne mjere samopomoći, dok teži slučajevi mogu zahtijevati liječničku intervenciju

Uzroci hemoroida

Hemoroide najčešće uzrokuje pojačani pritisak na vene u rektalnom području, do kojeg dolazi uslijed raznih čimbenika. Najčešći uzroci nastanka hemoroida su:

* Naprezanje kod pokreta crijeva
* Trudnoća
* Dugotrajni zatvor ili proljev
* Dugotrajno sjedenje
* Pretilost
* Analne infekcije
* Genetski faktor
* Starenje

Liječenje hemoroida

Simptomi hemoroida obično nisu intenzivni i povlače se u nekoliko dana. Ipak, ukoliko hemoroidi izazivaju nelagodu i bol, možete učiniti nekoliko stvari kako bi ih ublažili:

* Jedite zdravo – jedna od najvažnijih stvari u prevenciji hemoroida je unos dovoljne količine vlakana. Svježe ili suho voće i povrće, mahunarke, integralni kruh, zobeno brašno i druge žitarice mogu pomoći u sprječavanju formiranja hemoroida i potpomažu dobru probavu. Izbjegavajte previše ljutu i začinjenu hranu.

* Pijte puno tekućine – tekućina doprinosi dobroj probavi i pomaže da stolica ne bi bila previše teška, što smanjuje vjerojatnost od nastanka hemoroida. Voda je svakako najbolji izbor, kao i sokovi od voća i povrća, no u tom slučaju provjerite udio šećera. Sok od suhih šljiva može vam pomoći kod zatvora, a bilo koja tekućina će smanjiti pritisak prilikom pražnjenja, što sprječava naprezanje.

* Držite se redovitog rasporeda prehrane – to ponekad može biti teško, ali kada uvedete redovitu prehranu, imat ćete stolicu u uobičajeno vrijeme, što će spriječiti zatvor i naprezanje prilikom pražnjenja, a tako i hemoroide.

* Nemojte dizati teške predmete više nego što je potrebno – kada dižete predmete koji su preteški za vaše tijelo, naprežete svoje mišiće, ali također i tkivo i vene unutar rektuma, što nikako nije dobro za hemoroide.

* Izbjegavajte dugotrajno sjedenje – dugotrajno sjedenje može stvoriti pritisak u rektalnom području te nije dobro za hemoroide, ali i općenito za zdravlje. Povremeno ustajanje i kretanje može pomoći spriječiti hemoroide i poboljšati cirkulaciju.

* Držite svoju težinu pod kontrolom – dokazano je da pretili ljudi imaju veću tendenciju da razviju hemoroide, i to zbog dodatnog pritiska na rektalno područje. Smanjenjem tjelesne težine i uvođenjem vlakana u prehranu ne samo da ćete se osjećati bolje, već će vam to pomoći i kod hemoroida.

* Redovito vježbajte – redovita tjelesna aktivnost će pomoći vašem tijelu da funkcionira onako kako bi trebalo te će pozitivno djelovati na vaš probavni sustav. Osim toga, redovito vježbanje pomoći će vam da smanjite tjelesnu težinu, a dokazano je i kako tjelesna aktivnost stimulira crijevnu funkciju te smanjuje vjerojatnost od proljeva i zatvora.

* Potražite prirodne dodatke za probavu – ako uz hemoroide imate problema s probavom, možete uzeti u obzir uzimanje nekih prirodnih dodataka. Ako u vašem području postoji dućan zdrave prehrane, potražite savjet. Postoje mnogi prirodni dodaci koji pomažu kod probavnih smetnji.

* Redovito idite na WC – ako osjetite potrebu da idete na WC, nikako nemojte čekati, jer to može stvoriti pritisak u rektalnom području.

* Izbjegavajte naprezanje prilikom pražnjenja –  prirodni omekšivači stolice mogu pomoći, no izbjegavajte laksative jer mogu izazvati proljev i iritirati hemoroide te tako pogoršati situaciju.

* Obrišite se oprezno – to je važno kako bi analno područje ostalo suho i čisto. Nakon pražnjenja, pažljivo obrišite, a potom osušite rektalno područje, no nikako nemojte grubo trljati ili iritirati rektalno tkivo, jer iritacije mogu izazvati hemoroide.

* Olakšajte bol i otekline – malo pakiranje leda možete staviti na analne područje nekoliko minuta što može pomoći smanjiti bol i otekline. Hamamelis maramice mogu biti korisne jer su umirujuće i nemaju štetnih učinaka. Nastojite sjediti na jastuku, što pomaže u smanjenju oteklina postojećih hemoroida i sprječava nastanak novih. Korisno je kupanje u toploj kadi ili primjena sjedećih kupki nekoliko puta dnevno s čistom, toplom vodom

Prirodno liječenje hemoroida

Postoje mnogobrojni prirodni lijekovi koji mogu biti od pomoći kod hemoroida. Neki od njih su se pokazali vrlo učinkovitima, a osobito tretman krumpirom:

Narendani krumpir potrebno je posuti maslinovim uljem te potom prstohvat tako pripremljenog krumpira uz pomoć gaze nasloniti na bolno područje. Oblog je potrebno držati cijelu noć.
Kod unutarnjih hemeroida potrebno je krumpir nasjeći na kolutove, a potom od jednog koluta napraviti štapić, nauljiti ga maslinovim uljem te gurnuti u anus i ostaviti preko noći. Krumpir će omekšati i tijekom pražnjenja izaći van.
Ako želite isprobati još neke prirodne recepte, predlažemo vam da pročitate popis prirodnih lijekova protiv hemoroida: Prirodni lijekovi, čajevi i čepići protiv hemoroida

Kreme i masti protiv hemoroida

Kreme i masti za hemoroide mogu vam pomoći da smanjite otekline i bol kod postojećih hemoroida. Kreme i masti koje sadrže lokalni anestetik mogu privremeno ublažiti bol. No, kada je kod hemoroida prisutno krvarenje potrebno je koristiti blažu kremu, kako biste izbjegli nadraživanje.

Kreme i čepići koji sadrže hidrokortizon također mogu biti od pomoći, ali ih nemojte koristiti duže od tjedan dana u komadu, jer mogu izazvati atrofiju kože.

Gumi ligatura – podvezivanje hemoroida gumenom trakom

Podvezivanje gumenom trakom je najčešći postupak za uklanjanje hemoroida od prvog do trećeg stupnja. Ovaj postupak izvodi se u ambulanti te nije potrebna anestezija ili čišćenje crijeva. Postupak traje otprilike jednu minutu. Gumene trake ili prstenovi postavljaju se oko vrha unutarnjeg hemoroida, čime se onemogućuje dotok krvi u hemoroid, koji će se smanjiti te naposljetku otpasti.

Operacija hemoroida

Operacija hemoroida se preporučuje samo kod težih slučajeva i kod hemoroida koji se nalaze u osjetljivoj zoni ispod nazubljene linije ili zahvaćaju kožu anusa (otprilike 10% hemoroida).

Primjenjuju se različite tehnike operacija, no sve više se napuštaju klasične operacije, kod kojih oporavak u nekim slučajevima traje i do mjesec dana, a koriste se novi, manje invazivni postupci (poput operacije hemoroida THD metodom)

Ugljikohidrati - što jesti i kako da se ne udebljamo?

Koliko ste puta čuli ovo rečenicu, a možda je i sami izgovorili? Mnogi koji se pokušavaju riješiti viška tjelesne težine odlučit će se za ovaj korak vjerujući kako će im upravo apstinencija od ugljikohidrata pomoći u postizanju cilja. Pritom nisu u krivu. Podsjetimo, probavljeni ugljikohidrati dovode do jačeg lučenja inzulina koje onda dovodi do taloženja masnoća koje se, pak, nakupljaju u našim stanicama, što dovodi do debljine.



Odreći se ugljikohidrata u prehrani kako bi smršavili zvuči jednostavno, no ipak nije. Osim što su često vrlo ukusni, njihov nedostatak u našim dnevnim obrocima čini nas umornima i bezvoljnima. Naime, čak 50% energije potrebne našem organizmu za svakodnevno funkcioniranje potječe iz ugljikohidrata – po još 25% dolazi iz proteina i masti. Energija nam je potrebna ne samo za fizičke aktivnosti poput hodanja, trčanja ili izvođenja vježbi na treningu već i za održavanje vitalnih tjelesnih funkcija kao što su rad srca i mozga, disanje i razni kemijski procesi u našim stanicama. Upravo zbog toga vrlo je važno u našoj prehrani ipak zadržati određenu razinu ugljikohidrata. Ali što točno jesti i u kojim količinama kako bi bili zadovoljni onim što vidimo u ogledalu i istovremeno se osjećali dobro?


Da bi na to pitanje mogli odgovoriti potrebno je bolje razumjeti što su to zapravo ugljikohidrati. Iz samog njihovog naziva jednostavno se da iščitati kako se radi o spojevima ugljika s vodom, odnosno s vodikom i s kisikom. Radi se o organskim spojevima koji se međusobno razlikuju po razini složenosti pa ih tako dijelimo na jednostavne i složene ugljikohidrate.


Jednostavne ugljikohidrate još nazivamo monosaharidima ili šećerima, a specifični su po tome što se sastoje od jedne molekule. Dijelimo ih na glukozu i fruktozu. Upravo glukoza je najzastupljeniji ugljikohidrat u našem tijelu jer se čak i složeni ugljikohidrati razgrađuju na nju prije no što uđu u naš krvotok. Zdravu glukozu nalazimo u svježem voću i povrću no jednako tako nalazi se i u onom konzerviranom, kao i, na primjer, u kečapu, raznim vrstama dresinga za salatu, voćnim sokovima, kruhu, riži, tjestenini, medu i slatkišima. Fruktoza se najčešće nalazi u voću i medu, a ponekad i u povrću. Prepoznat ćemo je po tome što ima najslađi okus od svih vrsta šećera pa se upravo zbog toga često koristi kao zaslađivač u industrijskoj preradi hrane.


Među složenim ugljikohidratima razlikujemo oligosaharide, koji se sastoje od dvije do deset molekula monosaharida, te polisaharide koji se sastoje od više od deset. Ugljikohidrate koji se sastoje od točno dva monosaharida još nazivamo i disaharidima, a u kolokvijalnim govoru i njih poznajemo kao šećere. Među njima najzastupljeniji u našoj prehrani su saharoza i laktoza. Saharozu, koja se inače dobiva iz šećerne trske, vrlo lako ćemo pronaći na policama svih trgovina prehrambenih proizvoda – prodaje se, naime, kao kuhinjski šećer. Također se nalazi u medu, javorovom sirupu, mrkvi, cikli, grašku i luku, kao i u brojnim vrstama voća, posebno u nektarinama, breskvama, marelicama, mangu i bananama. Za razliku od njih, avokado, limun i rajčice sadrže vrlo nizak udio saharoze. Posebno su zanimljive trešnje koje imaju inače visok udio šećera, ali jako malo saharoze.


Laktozu još poznajemo i kao mliječni šećer, a stvara se u mliječnoj žlijezdi kod sisavaca. Da bi se mogla razgraditi u našem tijelu potreban je enzim laktaza čija proizvodnja se tijekom života smanjuje. Neki ljudi nisu u mogućnosti razgraditi laktozu jer ne posjeduju gore spomenut enzim pa zbog toga pate od želučanih smetnji kada piju mlijeko. Iz istog razloga mlijeko ne smiju piti ni mačke, unatoč popularnom imidžu dlakavih mjaukalica koje ga ispijaju iz svojih zdjelica.


Najzastupljeniji polisaharid u našoj prehrani je škrob, a najviše ga nalazimo u riži, pšenici, krumpiru, mahunarkama i leći. Također ga ima u nezrelim bananama i jabukama. Celuloza je polisaharid koji se nalazi u staničnim stjenkama, a njene najveće količine unosimo u tijelo konzumirajući prokulice, kupus i kelj, a također je ima u krumpirima, mrkvi i tikvicama. Ovdje je zanimljivo spomenuti da naše tijelo nije u stanju probaviti celulozu, međutim namirnice u kojima se ona nalazi također sadrže vlakna koja pomažu radu našeg probavnog trakta. Među polisaharidima kojima se hranimo treba još spomenuti pektin, kojeg nalazimo u svim vrstama voća i povrća, a najviše ga ima u mrkvi, krastavcima, celeru, rajčicama, narančama, grejpfrutu, limunima i marelicama. Važni su za reguliranje potrebne razine vode u našim stanicama. Tu je i glikogen, jedini polisaharid životinjskog podrijetla kojeg nalazimo u jetri i mišićima životinja.


Što od svega toga treba jesti, a što izbjegavati? Da bi znali koji su ugljikohidrati za nas dobri, a koji loši, za početak moramo provjeriti koliki je njihov glikemični indeks – što je veći, to su ti ugljikohidrati za nas štetniji. Glikemični indeks je podatak koji nam govori koliko inzulina luči određena vrsta namirnice. Što je ta količina veća, to će se više masnoće taložiti u našim stanicama. Među namirnicama koje imaju vrlo visok glikemični indeks, od čak preko 50, nalaze se kruh, krumpir, pahuljice, riža i energetski napici. Umjeren glikemični indeks nalazimo u Coca Coli, Pepsiju i svim cola napicima, voćnim sokovima i u tropskom voću, a najniži je u grahoricama, leći, zobi i jabukama.


Ipak, valja reći da sam odgovor na pitanje koliki je glikemični indeks neke namirnice nije dovoljan kako bi znali koje ugljikohidrate trebamo jesti, a koje trebamo izbjegavati. Naime, komponenta koju svakako trebao uzeti u obzir su vlakna – što neka namirnica, inače bogata ugljikohidratima, sadrži više vlakana, to je za nas zdravija. U hranu bogatu vlaknima spadaju, na primjer, zobene mekinje, karfiol, brokula, kupus, bobičasto voće, zelena salata, celer, grah, šampinjoni i naranče pa slobodno navalite.


Kada birate što će se naći na vašem stolu imajte na umu i to da nam složeni ugljikohidrati daju veću količinu energije na dulje razdoblje, a među njima su posebno dobri oni neobrađeni. Općenito pravilo kojeg je uvijek dobro se držati kaže da što je neka namirnica više prerađena, to je za nas štetnija. Naime, prerađivanje namirnica može povisiti njihov glikemični indeks, a ujedno im se oduzimaju i hranjive tvari. Tako je, na primjer, glikemični indeks smeđe riže 50, što nije idealno, ali nije ni tako strašno, ali njegovom preradom u bijelu rižu taj glikemični indeks raste na opasnih 70, a njome se također uklanjaju vlakna i nastaje škrob.


Na razinu glikemičnog indeksa neke namirnice možete utjecati i njenim kuhanjem, a to posebno vrijedi za hranu bogatu škrobom. Tako, na primjer, sirov krumpir ima zapravo nizak glikemični indeks. Kako ga na žalost ne možemo jesti sirovog, moramo ga skuhati no tada njegov glikemični indeks raste na 65. Ako napravimo pire, penje se na 80, a njegovim prženjem dolazi do zastrašujuće razine od 95. Prema tome, ako se želite riješiti viška tjelesne težine, izbjegavajte krumpir, a ako ga baš morate koji put pojesti, skuhajte ga u kori. Namirnica koju ovdje treba spomenuti kao posebno zanimljivu je mrkva. Naime, sirova ima glikemični indeks od svega 30, što je čini vrlo poželjnom u prehrani. Međutim, kada se skuha njen glikemični indeks raste na čak 80, što nije dobro za naš izgled i naše zdravlje. Sve u svemu, pazite da nikada ne prekuhate namirnice jer na taj način povećavate razinu njihovog glikemičnog indeksa. Ako neku od njih ipak prekuhate, pustite da se ohladi. Naime, upravo hlađenjem razina glikemičnog indeksa ipak će donekle pasti.


Najbolje vrijeme za konzumaciju ugljikohidrata je ono neposredno prije i neposredno nakon treninga. Ugljikohidrati prije treninga potrebni su vam kako bi vam dali potrebnu razinu energije za vježbanje, a nakon treninga treba ih jesti – u umjerenim količinama, i to najkasnije 45 minuta nakon vježbanja – kako bi se pomoću njih oporavio vaš mišićni glikoken, što će vašim mišićima dati lijep, definiran izgled. Ako želite zadržati postojeću težinu uzimajte oko 0,5 grama ugljikohidrata za svaki kilogram vaše težine. Na primjer, ako težite 60 kilograma, trebate pojesti oko 30 grama ugljikohidrata nakon treninga. U slučaju da želite smršaviti na 56 kilograma, nakon vježbanja pojest ćete 28 grama ugljikohidrata. Jedan gram ugljikohidrata sadrži otprilike 4 kalorije, kao i gram proteina, a postotni udio ugljikohidrata u nekoj namirnici lako ćete pronaći u brojnim tablicama na internetu.

Dragi što nam se to događa

Nakon dolaska prinove na svijet, vi i vaša muška polovica počeli ste osjećati napetost. Ugušeni obvezama, jedno ste drugome postali nevidljivi. U stanu se mimoilazite kao stranci, nadglasani dječjim plačem gotovo da i ne razgovarate, a o sexu da i ne govorimo. Što vam se događa? Hoćete li uspjeti zaštititi vezu od voljenog vam djeteta?

Nakon brojnih sati koje su Ana Lučić i njezin suprug proveli u pomnome uređivanju dječje sobe i listanju knjige s dječjim imenima, ona je pretpostavila da će ih konačni dolazak djeteta još više zbližiti. Sada, kao majka 16-mjesečne Hane, prisjeća se svoje naivnosti tijekom trudnoće i okreće očima: “Otkad smo dobili dijete, ja sam se od žene koja je radila puno radno vrijeme pretvorila u iscrpljenu novopečenu majku čiji je vrhunac dana desetominutna šetnja po kvartovskoj trgovini mješovitom robom. Moj se život potpuno promijenio. A moj suprug, Tomisav, ostao je isti. Kao i prije, nije ništa radio po kući, a izbezumi se svaki put kad Hana zaplače. Nema pojma što bi učinio s njom. Ima trenutaka kad ga promatram i osjećam čisti prezir –posebno kad je zaokupljen svojim PlayStationom. Ne mogu vjerovati na kako je niske grane pala naša veza. I ja s njom. Osjećam se kao sluškinja.“

Ako i vaša životna priča izgleda poput Anine, ne brinite – sve gore navedeno nije neuobičajeno u odnosu između novopečenih roditelja. Slična su iskustva pokazala da se više od četvrtine novopečenih majki sada češće svađa sa svojim partnerom nego prije, a gotovo trećina njih tvrdi da su manje sigurne u vezu s partnerom nego što su to bile prije djetetova dolaska na svijet.

Djetetovo je rođenje jedno od najizazovnijih iskustava kroz koje jedan par može proći, kažu iskusni obiteljski psihoterapeuti. Naime, taman što ste navikli živjeti kao par, u vašu vezu ušla je treća osoba i u potpunosti poremetila vaš sklad. I vi i vaš partner trebate se naviknuti na to da morate dijeliti jedno drugo, i svoje osjećaje ljubavi i intimnosti, a sigurno je da će se jedno od vas, zbog partnerove intenzivne veze s vašim novorođenčetom, osjećati isključeno i zapostavljeno.

No, nesuglasice i napetost rješit ćete jednostavno – razgovorom i dubokim disanjem. Probleme nemojte rješavati ljutiti, odmorite se, udahnite i izdahnite deset puta te bistre glave krenite u lov na svoju bračnu harmoniju.
Ana i Tomislav upravo su to učinili:

„Nakon višemjesečnih prepirki shvatili smo da moramo nešto promijeniti. Kad bi beba navečer zaspala, razgovarali smo i bavili se jedno drugim. U samo tjedan dana naša je veza postala jača no ikad jer je prebrodila toliko kušnji“, kaže Ana te dodaje: „Ali voljela bih da smo mogli brže i lakše doći do sklada.“

Zvuči vam poznato? Nemojte plakati. Za vas obeshrabrene izdvojili smo nekoliko najuobičajenijih problema novopečernih roditelja.

ON KUKA, A VI STE NA RUBU DA GA ZVEKNETE

Sedam je sati navečer i satima se borite s bebinim kolikama. Vaš suprug proviri u sobu kako bi vas upitao jeste li se sjetili kupiti filtar vrećice za čaj. Može li on doista biti toliko slijep i ne primijetiti vaš i bebin jad? Čini se da može, a vama je toga preko glave - dakle, započinjete treći svjetski rat!

Iako je važno iznijeti na vidjelo sve što vas muči, pazite na to da to ne napravite u afektu. To je lakše reći nego napraviti, ali ipak odaberite pravi trenutak za ozbijan razgovor. Tako će savjeti za supruga biti provedeni u djela, a vaša riječi neće postati obične tlapnje.

Naime, svi vaši razgovori bit će učinkovitiji kad ste dobro raspoloženi. Pa radije porazgovarajte kad vas ljutnja malo prođe ili kad vas dijete neće ometati u razgovoru i rješit ćete sve nesuglasice.

Nemojte jedno drugome upadati u riječ – izložite svoju stranu priče i poslušajte što vam on ima za reći. Možda nećete moći odmah riješiti problem, ali razgovarajući otvoreno, smireno i najvažnije, kontinuirano, bolje ćete razumijeti jedno drugo.

ON ŽIVI KAO MLADIĆ, A VI SE BRINETE ZA DIJETE

„Kap koja je prelila čašu bila je momačka večer u Amsterdamu“, kaže majka Gordana „Nikola je tek bio navršio pet mjeseci i moj se život u potpunosti vrtio oko njega. Za to vrijeme Darko je i dalje jednom tjedno igrao nogomet s dečkima i ponašao se kao samac. Kad mi je rekao da ide na trodnevnu momačku večer u inozemstvo, rekla sam mu da je pretjerao.“

Nije neobično da se novopečeni otac pretvara kao da se u njegovu životu ama baš ništa nije promijenilo. Ali problem bi mogao biti i u tome što bi mogao samoga sebe uvjeriti da se vi puno bolje brinete za dijete nego on. Oba roditelja moraju učiti metodom pokušaja i pogrešaka, a očevi bi si trebali dati vremena da svadaju nove vještine i pomiriti se s činjenicom da su ljudi i da griješe. Oboje morate odigrati važne uloge u dječjem životu, stoga mu nježno objasnite da se za ulogu dobrog oca treba naučiti i pokoji tekst. Nije dovoljno  čekati do djetetove sedme godine i tada ga pobjedonosno odvesti na stadion. Prije nego se počne družiti sa svojim sinom ili kćeri i tata mora pojesti „puno žganaca“.

Kako ga motivirati? Dogovor je dobar način poticanja muškarca da se uključi  i uživa u novim očinskim odgovornostima. Predložite mu da, nakon što dođe kući s posla i kratko se odmori, određeno vrijeme brine o bebi. A jednom kad preuzme kormilo, njegova je odgovornost brinuti se za dijete i usput učiti, baš kao što ste i vi to činili. Jasno mu recite da ne želite da vas gnjavi dok se opuštate. Ali isto se tako nemojte miješati ili sabotirati ono što on radi - čak i ako griješi! On će se na svoj način naučiti brinuti za dijete i biti otac.

VI PERETE RUBLJE, ON ČITA NOVINE

„Prije nego što je naša beba došla na svijet, Matija i ja smo uglavnom dijelili kućanske poslove“, kaže Tamara, majka 14-mjesečne Nele. „No, otkako sam na rodiljnom dopustu, on kao da očekuje da ja trebam biti i besplatna kućna pomoćnica, iako se 24 sata brinem za bebu kako bi beba bila sretna i kako joj ništa ne bi nedostajalo.“, pojadala nam se još jedna supruga i majka, a onda nam otkrila i svoju formulu za „sređivanje ljubavnih prepirki“.

Jednom kad je Matija točno znao za koje je dijeove stana on u potpunosti odgovoran – poput kuhinje – svoje je zadatke shvatio mnogo ozbijnije i taj je dio posla odradio savršeno.“

Par je učinio pravu stvar! Bilo bi odlično da i vi sjednete te napišite popis svega što bi svatko od vas trebao napraviti, a zatim ga zalijepite na hladnjak. Važno je da to učinite zajedno, jer tako ćete moći raspraviti o tome što točno očekujete jedan od drugoga, a ujedno i osigurati podjednako sudjelovanje.

Iskreno mu priznajte da trebate pomoć - potpora partnera ključna je u roditeljstvu. Znamo, nije lako priznati da niste svemogući, ali to priznanje može činiti veliku razliku - i u tjelesnom i u emocionalnom smislu. Probajte, dani će vam biti lakši, a noći „vrelije“.

Ako ne ide, razmislite o plaćenoj pomoći. Ima žena koje su pod stresom zbog neuredne kuhinje ili hrpe rublja za peglanje pa si nervozom uništavaju brak. A plaćanje čistačice na dva sata tjedno ili slanje suprugovih poslovnih košulja na kemijsko čišćenje moglo bi vam pomoći da očuvate zdrav razum.

CJEPIDLAČENJE NAD SITNICAMA I GORKO STAVLJANJE KARATA NA STOL

Ubrzo nakon što je dobila prvo dijete, Lea Horvat shvatila je kako umor i poslijeporođajni hormoni utječu na njezinu sposobnost da konstruktivno raspravlja o različitim stavovima.

„Kad je naša mala Laura imala šest tjedana, rekla bih Hrvoju da baci smeće – i sljedećih bismo se 20 minuta svađali zbog nečega nesmotrenog što sam učinila prije četiri godine. Izgubili smo sposobnost da suvislo razgovaramo, a naše bi se svađe brzo pretvarale u gadnu i iscrpljujuću dramu.“

Ako doma imate ovakav scenarij važno je znati da niste sami - svi se novopečeni roditelji svađaju. Podizanje malene djece iznimno je zahtjevno. Prolazite potpuno identične uspone i padove kao i svi drugi parovi s bebom – s bebom u stanu nitko se baš ne provodi. No, ključ snažne veze je brzo mirenje i vraćanje u normalu. S druge strane dobro se posvađati lakše je i korisnije nego što vam se čini.

No, pazite! Lako je izgubiti kontrolu nad situacijom - kad ste u afektu i počinjete nabrajati cijeli niz zamjerki koje se ne odnose na trenutačni problem. Umjesto toga nastojte partneru kratko i jasno istaknuti što vas je točno uzrujalo i naljutilo. Ako odvojite minutu da biste razmislili o tome kako jasno izložiti problem (bez osuđivanja) moguće je da ćete imati učinkovitu raspravu, a ne svađu kojom ćete samo povrijediti jedno drugo.

Pazite li na to što govorite u svađi, to će vam također pomoći spriječiti da stvari izmaknu kontroli. Umjesto da uvrijedite ili optužite svog partnera, nastojte koristiti neutralan jezik koji izražava vaše vlastite osjećaje bez osuđivanja. Na primjer, umjesto da kažete: „Zašto uvijek posvuda ostavljaš opremu za mijenjanje pelena?“ mogli biste reći: “Možeš li, molim te, pospremiti nakon što premotaš dijete?“ Takav će jezik pomoći smanjiti broj i intenzivnost argumenata.

MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA TVRDI DA JE ON BESKORISTAN

Najlakše se izjadati prijateljima. No prestanite to činiti. Umjesto toga radije pokušajte konstruktivno razgovatrati sa svojim dragim i razmrsiti probleme koji vas muče. Raspravljanje o svemu što vas muči s prijateljicama ne pomaže u rješavanju problema. Tako ćete samo potaknuti svoje prijatejice na to da se slože s vama. Ako vam je teško razgovarati s partnerom i umjesto toga radije pozivate druge ljude da vam budu svjedoci i saveznici, psihološko savjetovanje za parove moglo bi vam pomoći da riješite svoje nesuglasice na neutralnome terenu.

Naša čitateljica Ana slaže se da jadanje drugim ljudima ništa ne rješava.

„Ponovno proživljavanje svih situacija tijekom jadanja prijateljima samo me je činilo još napetijom i bijesnijom“, kaže ona. „Jedina stvar koja mi je pomogla da riješim svoje probleme s Tomom bilo je upravo raspravljanje o njima – ali sa suprugom, ne s prijateljicama. To i Hanino cjelonoćno spavanje, nakon što je navršila osam mjeseci, zbog čega smo oboje bili mnogo manje mrzovoljni i stoga pomirljiviji prema slabim stranama onog drugog – što je zapravo osnova sretnog braka.“  

Što kaže tata...

Ivan

„Vrijeme za priznanje: Jesam li potajno bio sretan kad je moj roditeljski dopust završio? Pomalo. Jesam li ikad namjerno ignorirao punu pelenu? Nikad. Jesam li se ikada tijekom noći pretvarao da ne čujem bebu kako plače? Jednom ili dvaput. Jesam li ikad „slučajno“ propustio svoj vlak za povratak kući? Možda. Novopečeni očevi nisu anđeli – ali to nisu ni novopečene majke. Kad sam se vratio na posao, moja je supruga jedva prikrivala svoju zavist zbog mog svakodnevnog putovanja na radno mjesto. Prvi put kad mi je vlak pobjegao, napala me je da sam na kolodvoru pronašao mirno utočište. Bio sam u šoku!

Da razjasnimo, tijekom roditeljskog dopusta bilo mi je naporno, ali sve je bilo pravedno raspoređeno. Dijelili smo poslove i kontrolirali jedno drugo. Ali kad je to razdoblje završilo, život nam se pretvorio u natjecanje - tko je umorniji, tko nije odradio svoje zadatke?

Problem je u tome da ako se jedan malo previše opusti, drugi pati. Bilo da je riječ o kasnijem dolasku kući ili spavanju usprkos bebinu neutješnom plaču, svaki propust se bilježi i kasnije koristi kao argument u neizbježnoj svađi.

Novorođenče je, nažalost, uzrok tome. Tješim se da znam parove koji imaju još veće probleme. Očeve koji odbjaju premotati bebu ili se već nekoliko tjedana nakon njezina rođenja vrate svom prijašnjem načinu života, kao da se ništa nije promijenilo, majke koje postanu kontrol-frikovi.

Moje i supruginu iskustvo, u usporedbi s time zbilja je zanemarivo.

Svatko se drukčije nosi s roditeljstvom. Ali bez obzira na to s kojim se problemima susrećete, morate razgovarati, nastojati sagledati partnerovu stranu priče i podsjetiti se na činjenicu da će s vremenom biti lakše.“






http://www.pitajmamu.hr/

Vitamin C - vitamin vrijedan zlata

Sigurno ste mnogo puta čuli da je vitamin C važan za zdravlje organizma. No, znate li i zbog čega? Koja je uloga vitamina C i koja je optimalna količina koju biste dnevno trebali konzumirati?

Vitamin C, poznat i pod nazivom askorbinska kiselina pripada skupini vitamina topivih u vodi. Opće poznate su njegove koristi u borbi protiv sezonskih prehlada i gripa, no manje je poznata činjenica da je vitamin C, od svih vitamina topivih u vodi, najsnažniji antioksidans.

Nedostatak i preporučena doza

Dugotrajni nedostatak vitamina C manifestira se umorom, gubitkom apetita, nervozom, pa čak i neurološkim poremećajima poput depresije, te čini organizam podložnim za brojne infekcije.

Potpuni nedostatak vitamina C rezultira krvarenjem desni, ispadanjem zuba, oticanjem zglobova i lomljivošću kostiju, bolešću poznatiju pod nazivom skorbut.

Nekad prije, službeno preporučena dnevna doza vitamina C iznosila je 60 mg. Danas je ta granica pomaknuta na 75 do 90 mg dnevno, ovisno radi li se o muškarcu ili ženi. No, budući da je za prevenciju oboljenja potrebno čak deseterostruko više vitamina C od preporučene dnevne doze, znanstvenici ozbiljno razmatraju povećanje preporučene doze na 100 do 200 mg dnevno.

Vitamin C i oboljenja

Jesen i zima je vrijeme povećane svijesti o koristima vitamina C. Bez obzira radi li se o virusnim ili bakterijskim infekcijama, vitamin C ima važnu ulogu u potpori imunološkog sustava.

U razdobljima prehlade i gripe vitamin C pomaže leukocitima u borbi protiv uzročnika infekcije. Iako ne liječi prehladu ni gripu, uzimanje povećane količine vitamina C skraćuje trajanje bolesti i ublažuje simptome.

Vitamin C djeluje i kao prirodni antihistaminik, u dnevnim dozama između 1 i 2 grama, pa je poželjni pratitelj u liječenju alergijskih oboljenja. Također, postoji više istraživanja koja potvrđuju koristi povećanog uzimanja vitamina C kod regulacije kolesterola, dijabetesa, srčanih bolesti i kancerogenih oboljenja.

Izvori vitamina C

Vitamin C je neophodan za očuvanje zdravlja i normalnih funkcija organizma. Najbolje ga je unijeti u organizam raznolikom prehranom i izvornim namirnicama. Najbogatiji izvori vitamina C su svježe voće i povrće, a također dolazi u mlijeku, životinjskoj jetri i mesu školjaka.

Citrusi poput naranče (50 mg/100 g), limuna (40 mg/100 g) i grejpa (30 mg/100 g) su poznati i kvalitetni izvori vitamina C, no jedan od najvrijednijih izvora vitamina C nalazimo u šipku (2000 mg/100 g)! Najbogatiji povrtni izvor vitamina C je peršin (130 mg/100 g).

Voće i povrće s visokim količinama vitamina C

Voće                                                Povrće

šipak                                               peršin
kiwi                                                crvena paprika

ribizli                                              brokula

papaja                                             špinat
crni ribiz                                         kelj
citrusi                                              krumpir



Zanimljive činjenice o vitaminu C

Nekoliko zanimljivosti koje vjerojatno niste znali o vitaminu C:
- Askorbinska kiselina se koristi kao dodatak konzerviranim namirnicama kako bi očuvala prirodnu boju i okus.
- Jedini sisavci koji ne mogu sami sintetizirati vitamin C su zamorci, majmuni i ljudi.
- Više od 50% ukupne količine vitamina C u voću i povrću gubi se stajanjem.
- Gotovo je nemoguće predoziranje vitaminom C – većina suvišnog vitamina C se izlučuje urinom.
- U razdobljima emotivnog ili fizičkog stresa gubitak vitamina C kroz urin je znatno povećan.
- Najviše istraživan nutrijent na internetu je, pogađate – vitamin C.

Vitamin C u dodacima prehrani

Iako je široko zastupljen u namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, često se događa da potrebe za vitaminom C ne zadovoljimo redovnom prehranom.

Uzroci su različiti - od slabe kvalitete namirnica i gubitka vitamina termičkom obradom do oskudnog i prejednoličnog izbora namirnica. Također, na nedostatak vitamina C utječe i nemogućnost ljudskog organizma da ga uskladišti i koristi prema potrebi.

Posebno rizične skupine su pušači i pasivni pušači, dojenčad hranjena kravljim mlijekom, trudnice, stariji ljudi i osobe s jednoličnom prehranom.

U nedostatku prirodnih izvora, neophodno je posegnuti za sintetskim oblicima vitamina C u vidu kvalitetnih dodataka prehrani.

4 Tips For Running a Successful Home-Based Business

A growing number of Americans are starting home-based businesses. According to the Small Business Administration, 52 percent of all businesses are home-based, and that number has steadily increased in recent years.

Keith Evans, a Florida-based entrepreneur, is part of that statistic, although he jumped on the home-business bandwagon back in 1995.

Evans runs After-Hours Executive, a consulting firm that offers help to new startups during evening and weekend hours.

Evans says he saw a lot of potential in running a home-based business. From saving money on office space to eliminating commute time, he thought his idea for a consulting firm would take off from his home. He was right. With two employees and about a dozen clients, the former telecommunications worker stays busy.

“With fewer expenses I can keep my rates low and can worry less about keeping the business afloat during leaner months,” he says.

Through strategic business planning, Evans plans to bring on more consultants this year and “aggressively grow” his business in 2014.

While his success stems from two decades of experience, Evan says there are several tips he’d like to pass on to others who may want to follow in his home-based business footsteps.

1. Use free or low-cost services to save on monthly expenses

Of course, having a home office means you don’t have to shell out big bucks for office space, but Evans says that isn’t the only place where a home-based business owner can save some money.

“I could probably write volumes about the free and low-cost resources an entrepreneur can use,” Evans jokes.

For example, Evans uses Google Voice for a business phone line. He uses FreshBooks, a cloud-based software, for his accounting needs and uses Wave Accounting to create professional invoices.

2. Outsource jobs to free up your time

Most home businesses start out as a one-person shop, but you don’t have to be a jack-of-all-trades. You can always outsource jobs, Evans says. Sites like oDesk and PeoplePerHour can hook you up with affordable independent contractors. On these sites, you post your project and contractors bid on it. You select the contractor that has the skills you’re looking for and fits within your budget.

“Finding freelancers frees you up to focus on more important tasks,” Evans says. “However, if you have some free time during the lean months, save money and keep your own skills sharp by doing the work yourself.”

3. Join professional groups

One of the downsides to running a home-based business is limited social interaction, so Evans suggests joining professional groups in the area.

“Even the smallest towns have networking groups, and joining them is a way to get out of the house, away from the computer, and in position to enjoy the company of like-minded people,” he says. “Plus, going to these events helps you spread the word about your product or service.”

4. Don’t skimp on marketing

Marketing is a bit challenging for home-based businesses, so it’s important to cough up a few bucks to introduce your product or service to new customers, Evans says.

“As much as every dollar counts, marketing is one area where you need to spend money to make money,” he says. “A quality marketing campaign can have huge returns, especially when compared to the return you see from free ads on Craigslist.”

Your home-based business will require a significant time investment, Evans says, but the end result can be a successful business.

The Evolution Of Enterprise Risk Management

 What you don't know about corporate "enterprise risk management" (ERM) may hurt you - and probably already is. Think of the number of post-Enron cases that have resulted in retirement benefits and stock value being wiped out overnight and weaknesses in corporate information technology systems that have allowed hackers to steal your identity (if not your wealth). All of these and a growing number of events are debacles you might have avoided had companies had an effective ERM program in place.

What Exactly is ERM?

Enterprise risk management is difficult to define, but generally it's a relatively new (less than a decade old) management discipline that calls for corporations to identify all the risks they face, to decide which risks to manage actively, and then to make that plan of action available to all stakeholders (not simply shareholders) as part of their annual reports. (To read more about risk, check out Determining Risk And The Risk Pyramid and Measuring And Managing Investment Risk.)

In putting together ERM initiatives, companies are supposed to focus not only on the downside of risk but the upside as well. The traditional approach was to focus on the downside - the losses from currency or interest rate trades in financial markets, for instance, or financial losses that might be caused by a disruption in a supply chain or cyber or terrorism attack that impairs a company's information technology.

In thinking about the upside, companies are supposed to consider competitive opportunities and strategic advantages that might arise out of deft management of risk. Some of these "better decisions" involve items like where to locate a plant or office abroad based on a risk analysis that would look at the political environment in a country.

Evolving Risk Management

Studying how corporations manage the incredibly diverse number of risks they face - everything from movements in currencies, interest rates to public perceptions of their reputations is playing an extremely important role in the investment process. Knowledge of individual corporate "risk profiles" might have led you to invest in companies with the confidence that they could meet corporate objectives and investor expectations (not only in good times, but also in bad). Knowledge of these profiles might have also helped you identify up-and-coming organizations for investment - or helped you better understand which companies to let into your community through a new plant or office, believing that they would do everything possible to avoid environmental damage and to treat employees well.

Until now, particularly in the U.S., the vast majority of corporations have made very little information about their overall risk profiles available to stakeholders. Companies in many other industrialized countries, like Canada, the U.K. and Australia, are much more forthcoming about their risk and ERM activities.

The situation's poised to change as rating companies start to factor in a company's ability to manage ERM. Stakeholders will start to gain a plethora of new risk-related data and information available to them. This story of risk management is likely to expand greatly over the next decade.

ERM: A Constantly Changing Management Discipline

Of course, companies have been managing risk for years. Historically, they've done this by buying insurance. More recently, companies have managed risk through the capital markets with "derivative instruments" that help them manage the ups and downs of moment-to-moment movements in currencies, interest rates, commodity prices and equities. From a mathematical point of view, all of these risks or "exposures" have been reasonably easy to measure, with resulting profits and losses going straight to the bottom line.

Where ERM comes in is where companies manage the risks that defy easy measurements or a framework for management. These include crucial risks such as reputation, day-to-day operational procedure, supply chain, legal and human resources management, financial and other controls related to the Sarbanes-Oxley Act of 2002 (SOX), and overall governance. All of these and other exposures fall under the ERM umbrella.

Back to the Upside

The "upside" that we discussed earlier also includes focusing on preventive measures that help a company avoid potential disasters down the road. For example, some of these actions may include determining when and how the physical assets they own need to be maintained and replaced. This way, the company can avoid unexpected and costly plant and equipment failure that might result in shutdowns, explosions or other events that put a company's employees, communities and reputations at risk.

Understanding that their most important and valuable asset is their reputation, some companies work proactively to protect the company when dealing with man-made or natural disasters. In one of the most storied reputation risk management stories in recent history, Tylenol found itself in need of a burnished reputation in the face of product tampering. It reacted by being honest with the media and quickly and aggressively removing and replacing its products at retail outlets. From 2006 to 2008, the recent push for companies is to prove they are "going green", hoping that aggressive environmental risk management will position their products, plants, supply chain and other operations positively with current and future customers. (Read more about this in For Companies, Green Is The New Black and The Green Marketing Machine.)

How to Find ERM-Friendly Companies

It is a difficult task for investors to discover which companies are working to manage risk from an enterprise-wide perspective - and an even more difficult job discovering who is doing so effectively. Many board members don't understand ERM, believing it to be simply another potentially costly, hard-to-measure regulatory fiat from Washington. Many others believe that effective ERM can be achieved simply by expanding their SOX-related reporting and controls efforts, which is not the case.

Because it's a new management discipline, what constitutes "best practices" in ERM has yet to be defined; currently it's being defined industry by industry, but few if any companies promote themselves as being "best of the best" in ERM or risk management.

So, how do you know who's working hard at effective ERM? A growing number of companies, particularly outside the U.S., devote a significant portion of their annual reports discussing risk management, regardless of whether they specifically call it ERM. Generally, investors interested in discovering who's doing a comprehensive job at risk management - and reporting it publicly in their annuals - need to look abroad. Just north of the border, Canadian-based companies discuss risk extensively in their annuals and they are a good place to start looking into this area further.

One way to quickly see if the company you are researching does have ERM is to check for a Chief Risk Officer (CRO). While CROs are most often found in the energy, banking and insurance industries, more aggressive manufacturing companies are moving in that direction as well. Another clue is found in a tiny nut of companies that have managers specifically in charge of coordinating their ERM efforts. These managers will have the words "enterprise risk" in their titles.

Intensive additional sleuthing from investors may offer worthwhile dividends. Simply searching "enterprise risk management" online will give investors access to numerous recent conference agendas on the topic. Investors should then take note of which companies have executives lecturing on ERM. Also check out the websites of the few associations dedicated to promoting ERM, such as the Risk & Insurance Management Society in New York or the Committee of Chief Risk Officers. The Conference Board in New York also has a dedicated practice examining corporations and their ERM endeavors, and the National Association of Corporate Directors has done a somewhat dated but invaluable Blue Ribbon report on how corporate board members think about risk - and how that needs to change.

Risk Management Doesn't Mean Risk Free

As a word of caution, just because a company has a CRO - or brags about what it's doing in ERM - doesn't mean you should take it at its word; you'll need to look deeper and ask investor relations executives detailed questions. For years, the banking industry has boasted of having the best risk management and ERM programs of any industry. None of that, however, prevented the 2007 credit crunch and mortgage meltdown. (Keep reading about this subject in The Fuel That Fed The Subprime Meltdown.)

Conclusion

The investment landscape is constantly changing and it is important to get a handle on which companies are doing a good job at managing enterprise risk. This is a relatively young field of study, but it is worth considering because it will continue to play a significant role in the investment community for many years to come.

Sve što ste željeli znati o dohranjivanju

Jede li dovoljno? Mogu li joj davati hranu za bebe iz staklenke? Kad će napokon prestati utrljavati pasiranu hranu u moju kosu? O dohranjivanju možemo postavljati brojna pitanja, a mi smo zamolili stručnjake da odgovore na najvažnija...

Što je najbolje dati bebi za prve obroke?

Bebe su rođene s prirodnom željom za slatkim, tako da su voće i povrće poput mrkve, pastrnjaka, slatkog krumpira i jabuka sjajan izbor, bez obzira na to hoćete li ih skuhati na pari ili pasirati. Pomiješajte ih s mlijekom koje vaša beba obično pije, imat će poznat okus i vaša će ih beba prepoznati kao hranu.

Kako mogu znati je li moja beba pojela dovoljno?
Isto kao što ste znali je li popila dovoljno mlijeka: kad bi bila sita, odvojila bi se od bradavice i okrenula glavu, a kad bi popila dovoljno mlijeka iz bočice, pustila bi dudu i imala zadovoljan izraz lišca, bez obzira na to koliko je u bočici ostalo. Znaci sitosti vrlo su slični kad je posrijedi kruta hrana. Beba će vrlo jasno dati do znanja kad joj je dosta i okrenut će glavu na drugu stranu, pa joj dajte onoliko koliko je potrebno da se zasiti.
Brinete li se jede li vaša beba previše ili premalo, redovito je vodite pedijatru na vaganje. U dobi od šest ili sedam mjeseci bebe sporije dobivaju na težini jer se više kreću, ali ako joj težina padne ili naraste iznad prosjeka, posavjetujte se s liječnikom.

Šta ako moja beba ne voli hranu?

Ako se vaša beba okrene nakon samo nekoliko zalogaja, neće biti sita - vjerojatno joj se ne sviđa to što jede. Ponudite joj nešto drugo i pokušajte joj istu hranu dati drugi put - možda će joj se tada svidjeti.
Ponekad morate pokušati i deset puta prije nego što beba zavoli određenu vrstu hrane. Ako ne „upali“ danas, pokušajte opet sutra i budite uporni. Nije važno ako beba neko vrijeme jede jedno te isto, sve dok idete prema konačnom cilju, a to je raznovrsna prehrana. Samo nemojte odustati i opustite se.

Frustrira me kad moja beba ne jede. Što mogu poduzeti da to prestane?

Nemojte siliti bebu da jede. Ako je vrijeme obroka za vašu bebu stres, ona će vjerojatno pružati otpor prema hranjenju, stoga pokušajte zadržati pozitivan stav.
Vaša beba neće gladovati jer je preskočila nekoliko obroka. Ako vaši pokušaji hranjenje nailaze na otpor, prestanite i pokušajte ponovo malo kasnije. Izbjegavajte hraniti bebu kad je umorna i pokušajte davati obroke svaki dan u isto vrijeme tako da se beba navikne i stigne pripremiti.
Također ju možete potaknuti da jede tako što ćete joj omogućiti da se igra u svojoj stolici. Dajte joj zvečku ili slikovnicu, što će ju asocirati na zabavu.

Staklenke s dječjom hranom vrlo su praktične, ali trebam li ih davati za svaki obrok?

Stručnjaci kažu kako je bebi najbolje davati hranu koju jedu i ostali članovi obitelji, ali i gotova dječja hrana iz staklenki svakako je praktična. Gotovi obroci nepobitno imaju svoje mjesto u prehrani i praktični su kad ste vani. Ako vam je cilj davati bebi hranu koju i vi jedete, brže će se naviknuti i prijeći na krutu hranu. Želite da jede i žvače pravilno, a ne da samo mljacka gotovu hranu koja je često prilično tekuća. Žvakanje pomaže razviti mišiće potrebne za govor, a to će se lakše postići ako beba počne ranije jesti krutu hranu