PRIZNANJE MUŠKARCA ZBOG KOG SU SVI ZANEMELI: Žena mi plaća da imam odnose sa prostitutkama!

Oženjen je, ima 34 godine, živi u Španiji, zaposlen. I moj je prijatelj. Pitala sam ga želi li mi bliže objasniti celu tu priču. Pristao je.

Nisam mu rekla zašto o tome želim da pišem i šta time želim da postignem. Kad mi je pominjao da plaća za seks, nikad, ali baš nikad u njegovom tonu nisam imala utisak da na tu situaciju gleda kao na nešto ponižavajuće za njih koje mu prodaju seks. Takođe, nisam osetila da sebe stavlja u povlašteni položaj niti da posebno uživa u činjenici da, eto, plaća seks.


Kako ti je palo napamet da kreneš kod njih, zašto uopšte ideš?


Radoznalost me naterala. Hteo sam da probam tu opciju kao alternativu standardnim odnosima. Ja kao racionalni majmun sam izračunao da mi ta opcija više pogoduje i isplativija mi je, jer idem na sigurno. Veća mi je ušpara vremena, živaca, ponosa, pa čak i novaca. U ovom slučaju mi je, ako ne dobro druženje, onda bar seks osiguran. U standardnim – moguće je da ostanem i bez jednog i bez drugog. Želeo sam da idem na sigurno, a bez izlazaka, traženja, muvanja i sl.


Kakav odnos imaš s njima?


S njima? Ne, s njom. Već dugo vremena posećujem samo jednu. Važniji mi je kvalitet odnosa i upoznavanje osobe nego količina. Kad nađem jednu sa kojom uz seks mogu i da se družim, dalje ne tražim. Eto, sa jednom uličnom prostitutkom sam znao otići na klopu, na ples, odnesem joj čokoladu… Znali smo provoditi vreme onda kada je njoj to bilo važno (rođendan, Uskrs…). Ali za seks uvek, ali baš uvek plaćam novcem.


Zna li tvoja žena da plaćaš za seks?


Zna, čak se i ponudi da mi ona plati kad je smaram da imamo seks, a njoj se ne da. U narodu je dobro poznato ono da u braku nema fizičkog, samo psihičkog je.anja.


Kako gledaš na njihovo zanimanje?


Zapravo, volim ih videti na ulici. Daju dinamiku jednom gradu, življa je ulica kad su one tamo. Jako dobro komuniciraju s prolaznicima, vladaju humorom i narodnim izrekama, uživam u tome da mi dobacuju kad prolazim, jednostavno – znaju. Jake su. I uopšte ne moram da koristim njihove usluge, svakako volim da su tu.

A šta tražiš? Šta plaćaš?



Zavisi od trenutka, raspoloženja i sl. U svakom slučaju je ona ta od koje zavisi dokle se ide. Pušenje mi je uvek obavezno. Često se šalimo, smejemo, nekad ja nju ližem po telu, iako sam svestan toga da joj to ništa ne znači. Radim to zbog sebe. Sebični razlozi. Znam da ako sam platio 30 eura, nisam njen vlasnik i od nje zavisi sve dalje šta će se dešavati, a moje je da prepoznam koliko mogu da idem. Jer nije svaki put isto raspoložena. Meni je bitan odnos, bitno mi je da ima i priče i akcije. Jer ako je stavi-vadi-plati, ja se tu ne vraćam i to me ne zanima. Kad nađem tu koja mi odgovara, onda idem samo kod nje i ne tražim dalje, pa dokle potraje.


Kakve su?


Da naglasim samo – ja idem isključivo kod uličnih prostitutki i kod onih po stanovima. To mi je bitno, jer želim da iznos koji platim ide njima u celosti, a ne da rade, a ode im mali postotak. Ima ih svakakvih. I, ne, nisu sve nesrećne kako se misli. Pritom, ovde ne pričam o onoj prostituciji koja je prisilna u smislu da se radi za nekoga, u kojoj ne može da se kaže ne i da se prekine. Pričam o osobama (jer tu ima i muškaraca i žena i trans osoba) koje rade za sebe, koje same biraju mušterije i koje u bilo kojem trenutku mogu da prekinu to. Nekima sam ponudio da ih upoznam sa svojim društvom, da nauče jezik, da podnesu zahtev za socijalnu pomoć na koju imaju pravo, ali sve su to odbile, jer su svesne da socijalna pomoć ne iznosi toliko koliko one zarade za par dana posla. Sećam se jedne koja je skupljala lovu da kupi – ni manje ni više nego – hotel.

Koliko često perete grudnjak?

Mislite da ste uredni? Pročitajte što kažu istraživanja...

Velika je vjerojatnost da nismo jedini koji se baš i ne sjećaju najbolje kada smo zadnji put usisali torbu koju redovito nosimo, a kamoli ju oprali antibakterijskim sredstvom. Odjeću, naravno, peremo redovito, no istraživanja su pokazala da niti to ne radimo onoliko često koliko bismo trebali.

Pidžame.

Prema nedavno provedenoj studiji, većina ljudi pidžamu baci u pranje tek nakon tjedna do dva nošenja, dok bi poželjno bilo mijenjati ju nakon dva spavanja, a nikako ju ne nositi dulje od jednog tjedna budući da bakterije koje se u njoj zadržavaju mogu izazvati probleme s cistama i aknama.

Grudnjaci.

Kelly Dunmore, stručnjakinja za rublje za Rigby & Peller preporučila je kako je grudnjake najbolje prati nakon dva do tri nošenja budući da su područje ispod pazuha i grudi dijelovi tijela koji su izloženi intenzivnom znojenju. Nevezano uz higijenu, preporuča se isti grudnjak nikada ne nositi dva dana zaredom kako bi se elastični dijelovi što manje uništavali i redovito vraćali u prvobitno stanje.

Traperice.

Ne želite li materijal uništiti pranjem, ali se želite riješiti bakterija, izbjegavajte pranje traperica i radije ih ubacite u vakuum vrećicu te ostavite preko noći u zamrzivaču. Ako vam ovakav način ‘čišćenja’ i dalje nije nimalo simpatičan i privlačan, traperice perite isključivo u hladnoj vodi i sušite ih na zraku, a perite ih nakon otprilike 5 nošenja.

Torbe. 

Podsjetite li se kako je vaša torbica ne samo redovito u vašem društvu već i u vašoj pratnji kada odlazite na wc, jasno vam je zbog čega je velika mogućnost da se na njoj nalazi široka lepeza raznih bakterija, pa i onih (izuzetno) opasnih poput E.coli. Ako je vaša torbica od materijala pogodnog za pranje, redovito ju perite baš poput ostatka odjeće, a ako je izrađena od umjetne ili prave kože, svakog ju tjedna očistite antibakterijskim maramicama, samo vodite računa da budu bezalkoholne kako ne biste oštetili materijal.
Što se ostalih stvari u vašem domaćinstvu tiče, posteljinu biste trebali mijenjati jednom tjedno, madrace usisavati barem jednom u pola godine, smartphone, tablet i telefon biste trebali antibakterijskim maramicama očistiti svakoga dana, a jastuke biste trebali oprati jednom u 3 mjeseca! A mislili ste kako ste uredni, zar ne?

Vrijeme je za (domaći) sladoled

Napravite domaći sladoled i uživajte u omiljenim okusima. Donosimo vam prijedlog za pripremu sladoleda u vlastitoj kuhinji. A svidjet će se ponajviše ljubiteljima ruma.

Sastojci:

• 4 jaja
• 4 šlag pjene
• 4 žlice šećera u prahu
• rum

Priprema:

Stucite bjelanca i dodajte šećer u prahu. U drugoj posudi stucite šlag pa u njega dodavajte jedno po jedno žumance. Smjese pomiješajte i dodajte ruma po želji. Stavite sladoled u zamrzivač i poslužite ga u kornetima ili čašama.

MUZIKA ZA IDIOTE: Šta je to turbofolk i zašto ga slušamo?

Vikipedija “kaže” sljedeće: Turbofolk je muzički stil nastao u Srbiji u ranim 1990. Nastao je iz pop-folk stila, popularnog među ruralnim stanovništvom. Turbofolk je ustvari hibrid nekoliko muzičkih stilova. Baza turbofolka su disko ritmovi. Disko ritmovi su preuzeti iz razdoblja osamdesetih godina 20. stoljeća kad je disko muzički pravac bio popularan.

Svetlana Ražnatović – Ceca, jedna je od od najpoznatijih izvođača turbofolk muzičkog stila i uz Lepu Brenu jedna je od začetnica ovog muzičkog pravca.
Naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus:

“Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije muzika. Turbofolk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbofolk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbofolk, ja sam mu dao ime.“
Jedan austrijski medij turbofolk je okarakterisao kao muziku za idiote.

U nastavku ovog teksta pozabavit ćemo se pojmom “turbofolk kulture”.

Balkan je geografsko područje na kojem je najzastupljeniji jedan od oblika “turbofolk kulture”. Evidentno je da muzika, koju popularno nazivamo turbofolk, postaje oblik kulture, odnosno način života. Međutim, treba odmah na početku naglasiti da je “turbofolk kultura” zastupljena i na drugim geografskim područjima  u drugim pojavnim oblicima koje također možemo svrstati  i nazvati turbofolk.

Danas je turbofolk najzastupljeniji vid medijskog eksponiranja. Turbofolk je termin koji se najčešće upotrebljava kada se želi obilježiti ili definisati muzika koja je nastala kao mješavina narodne muzike (folka) i bržih modernih zvukova. Jedna od karakteristika turbofolk muzike su i vrlo specifični tekstovi u kojima su zastupljene “trivijalne”, kulturološki stereotipne i proste, lako prijemčive, životne teme kao što su novac, alkohol, atraktivne žene, zgodni muškarci, ljubav na prvi pogled, sreća koja se kupuje novcem  i slično. Međutim, turbofolk kulturu ne čini samo muzika. Turbofolk kultura istovremeno podrazumijeva i karakterističan, raskošan način života, način odijevanja i ponašanja.

Ujedno, turbofolk postaje vrlo unosan način zarade velikih količina novca i sticanja instantne popularnosti. Pitanje je zašto je turbofolk, za relativno kratko vrijeme, postao jedan od najpopularnijih kulturoloških mitova, kako na Balkanu tako i u svijetu?  Odgovor je kompleksan i ne može se svesti samo na  jednu činjenicu. Ipak, prije svega, ja bih rekao da je primarni razlog vrtoglave popularnosti turbofolka masovno promoviranje seksualnosti, kako muške tako i ženske, kroz različite vidove medijske eksponiranosti. Zgodna, usijana, savršena, silikonska muška i ženska tijela postala su ideal turbofolk muzike. Dodavši na to ostale elemente kao što su novac, koji bezuvjetno moraju posjedovati svi predstavnici turbofolk kulture, i koji istovremeno predstavlja isključivi način dolaska do određenih ciljeva, sve to “upakovano” u vrlo proste (jednostavne), puku lako razumljive, tekstove, dolazimo do djelomičnog odgovora popularnosti ovog vida kulture. Sve navedeno predstavlja niz stabilizatorskih, stereotipnih funkcija koje proizvodi turbofolk. Istovremeno te stereotipne funkcije izazivaju masovnu interpelaciju puka, koji u cilju zadovoljavanja svojih kompenzatorskih funkcija podliježe ekstremnom konzumiranju različitih elemenata koji čine turbofolk. Treba reći da turbofolk u velikoj mjeri igra na kartu emocija koje se proizvode banalističkim, srceparajućim tekstovima pjesama toga žanra. Nerijetko su ti tekstovi besmisleni, bez jasne poruke i cilja. Međutim, za balkanske narode važila bi ona poslovica “hljeba i igara” i što manje zamaranja mozga.

Turbofolk svojom interpelativnom funkcijom, istovremeno, govori mnogo o globalnoj kulturi balkanskih naroda. Masa (narod) teži ka onom “žuđenom (zrcalnom) drugom” – turbofolk pjevaču/pjevačici, koji predstavlja ideal (u krajnjem slučaju neki vid božanstva), te  kroz bilo kakav vid odazivanja turbofolk kulturi, ustvari, zadovoljava svoje kompenzatorske funkcije koje se uglavnom zasnivaju na žudnjama za ugodnim i raskošnim životom uz zgodnog, mišićavog muškarca ili plastičnu, zgodnu ljepoticu. Svime navedenim se, ustvari, diskredituju i ponižavaju suprotni slojevi društva jer se po nepisanim pravilima turbofolk kulture superlativi vezuju samo za bogate. Biti bogat znači biti lijep, zgodan poželjan, sretan, ispunjen. To automatski znači da biti siromašan znači biti ružan, smotan, nepoželjan, nesretan, neispunjen. Međutim, pravila koja nalaže turbofolk, u stvarnosti ne funkcionišu po principu crno-bijelo. Svjesni smo da se iza tog blještavila spotova i bina krije mnogo šlajma, prljavštine i nemorala koji nažalost uzimaju živote mladih ljudi koji se identifikuju sa pjevačima i pjevačicama koji ničim nisu zaslužili da budu uzori mladim ljudima osim što su im regionalni mediji dali prostor u eteru a prolazeći gradovima regiona imamo priliku vidjeti da sve više omladine iz godine u godinu izgleda poput “turbofolk zvijezda” te su prvi redovi na koncertima istih uglavnom ispunjeni maloljetnim tinejdžerima.

Na kraju, Marko Šelić (MARČELO) je u jednom svom intervjuu rekao: “Servirajte ljudima u medijima nekoliko godina klasičnu muziku i imat ćete generacije klasičara, odnosno onih koji slušaju tu muziku…”

Kolač sa bananama i keksom koji se ne peče

Sastojci:

250 grama keksa (po želji)

125 grama putera

3 kašike kokosa

2 zrele banane

250 grama krem sira

3 kašike kakaa

sok od 1 mandarine (može i limuna ili narandže)

ukras po želji

Priprema:

1. Sameljite keks. Otopite maslac, pomiješajte ga sa keksom, i kokosom. Stisnite u kalup.

2 Zajedno pomiješajte banane i krem sir, pa dodajte kakao i sok.

3. Mješavinu raspodijelite po keksu. Stavite kolač u fridžider i ostavite pola sata da se stisne.

4. Kolač dekorišite po želji - topljenom čokoladom ili voćem. Priprema traje pet minuta. 

Bolovati od bolesti štitnjače

U daljnjem tekstu prenosimo pismo čitateljice koja je podijelila svoja iskustva u životu s nepravilnim radom štitne žlijezde.

“Nevidljiva, podmukla bolest koja se prikrada danima, sedmicama, mjesecima i godinama. To je, ukratko, najbolji opis bilo koje od bolesti štitnjače.

Jednom kad ste ušli u taj začarani krug i posvađali se sa svojom prijateljicom iz ranog djetinjstva, teško je krenuti prema natrag. Moguće, ali teško. Odnosno, imate li neku od autoimunih bolesti štitnjače, poput Hashimota ili Gravesa, stvar se neće poboljšavati. Samo pogoršavati.

O da, bit će tu boljih i lošijih dana, onih u kojima ćete se ponadati da ste našli zajednički jezik i onih u kojima ćete proklinjati malenu žlijezdu za velike probleme.
U čemu je problem? U svemu. I evo zašto.

Bolest štitnjače se ne mora uvijek iskazati na testu hormona iz krvi. Ne moraju se vidjeti antitijela kojima se dokazuje postojanje autoimune bolesti godinama nakon što je bolest započela razaranje štitnjače. Iz dana u dan, pacijent osjeća simptome, ali oni su toliko različiti, toliko disperzirani po tijelu, da ih je teško povezati samo s jednim organom.

Dakle, bolest štitnjače može dovesti do nesanice, ali i prevelike potrebe za snom. Može dati višak energije, ali i posvemašnju iscrpljenost, Može uzrokovati bolove u mišićima, kostima, zglobovima, a može i sve to zajedno. Može uzrokovati nedostatak koncentracije, zaboravljivost. Može dati posve pokvarenu regulaciju temperature- dok je svima u prostoriji u redu, osoba s problemima štitnjače preznojava se ili drhće od hladnoće. O da. Tu je i slavni tremor, drhtavica ruku, isto štitnjača. Ujutro, podbuhlo lice, otečene noge, kapci, lice – evo i tu problem sa štitnjačom. Ne možete udahnuti do kraja? Možda isto štitnjača. Nerijetko oboljeli od štitnjače završe i na psihijatrijskim odjelima. Depresija, panični napadi, nenadani izljevi nekontroliranog bijesa? Evo oboljele štitnjače u akciji.
Potom, opadanje kose, pa možda čak i alopecija, one neugodne rupe na glavi bez ijedne dlake, i to je štitnjača. Suha koža, kosa, spor rast, lomljivi nokti, nečist ten… Samo pitajte. Sve je to moguće štitnjača.

Oscilacije na težini? Ubrzan metabolizam u kojemu jedeš enormne količine hrane, a ne debljaš se? Štitnjača. I obrnuto. Usporen metabolizam u kojem se debljaš od pola case vode i pogleda na hranu? Štitnjača.

Lupanje srca? Nepravilan rad srca? Štitnjača.
Nedostatak zanimanja za seksualni život? Štitnjača.
Popis je dug, neodređen i praktično beskonačan. Visok kolesterol, poremećeni lipidni status, loši jetreni enzimi, slabo korištenje mikroelemenata, problem sa zubima, desnima, osipi, kožne alergije, spontani pobačaji… sve je to potencijalno štitnjača.

Nakon posjeta liječničkim ordinacijama, malo je vjerojatno da će to odmah prvi liječnik shvatiti. Jer su simptomi brojni, neodređeni i vezani za mnoge organe. A neprijateljica čuči u vratu i rijetko kad i zaboli, kamo li da daje naslutiti da sve to dolazi ravno od nje.

I tako oboljeli od štitnjače lutaju po zdravstvenom sustavu, kumeći i moleći liječnike za pomoć. U toj hrpi posjeta najvjerojatnije će slijediti hrpa bespotrebnih lijekova. Analgetici za bol, sedativi za smirenje, antidepresivi za depresiju, beta blokatori za srce, diuretici za otečenost, antireumatici za bolove u kostima.

U okolini oboljeloga još je manje razumijevanja. Najčešće se čuje da je normalno da metabolizam usporava ili, pak, pojedi nešto, pogledaj kako si mršava, sigurno ništa ne jedeš. Čut ćete i da je normalno da više nemaš toliko energije kao kad si u 20-tim. Onda rečenice poput :”Svi imaju loš dan”. Potom, “Prestani jaukati, pretvaraš se u Jeremiju”. Onda, “ Daj se malo bavi sportom, to je zato sto previse sjediš”.
Od tuda pa preko bezbrojnih obilazaka liječnika samo je korak do toga da oboljeloga od bolesti štitnjače proglase hipohondrom. Ili, iza leđa, luđakom.

I, nažalost, jedini koji sve ovo mogu razumjeti su oni koji i sami muku muče s malom žlijezdom za velike problem.”

RADNI I BORAVIŠNI PAPIRI, DOBAR POSAO I SMJEŠTAJ

RADNA DOKUMENTACIJA, DOBRO PLAĆEN POSAO, SMJEŠTAJ - NJEMAČKA - FORTUNA PERSONAL


Fortuna Personal u mogućnosti je ponuditi uslugu bezbrižnog smještaja prilikom odlaska u zapadnu Europu bez stresa, prethodno sve pripremimo da Vas dočeka uređen smještaj, , uređujemo najam soba, kuća stanova, isto tako i kupnju po želji, namješteno ili nenamješteno, po želji, svima onima koji se poslovno premještaju raditi u Njemačku, Švicarsku, Austriju zemlje Skandinavije, Engleske, smještaj od Soba za jednu osobu ili Par ili za Obitelji, ili Firme
Za sve informacije obratite se na naše brojeve telefone, smještaj rješavamo expedtivno i isto tako možemo ponuditi svoje objekte za osobe koje se nalaze u većim gradovima, Hamburgu, Berlinu, Stuttgartu, Frankfurtu, Munchenu, Dresdenu, Beču, Salzburgu, Zurichu itd..

Info office:
slobodno se javite na našu email adresu (24 sata tu je za Vas)
immobilien.fortuna@gmail.com
ili na naše brojeve telefona
004915781867154
00385995662597

www.fortunapersonal.com