Otkrivamo zašto se tako lako navući na lošu hranu

Gotova jela, snackovi i jela od žitarica mogu u ljudskom mozgu izazvati ovisnost baš kao i duhan, proizlazi iz istraživanja provedenom u SAD.

Profesor David Kessler, bivši čelnik američke FDA (Food and Drug Administration), koji radi na Sveučilištu u Kaliforniji  tvrdi da su proizvođači hrane stvorili nove kombinacije masnoća, šećera i soli.

Te su kombinacije tako ukusne da se ljudi ne mogu zaustaviti u jelu sve do potpunog prejedanja.

Prema Kessleru, proizvođači su u stalnoj potrazi za kombinacijom okusa koja će pogoditi „u živac“ konzumente izazivajući im neodoljivu ugodu i tako im stvoriti stalnu glad za dotičnim proizvodom.


Vrijeme je da prestanemo optuživati pojedince zbog pretjerane debljine i prejedanja. Stvarni problem je što živimo u svijetu u kojem je hrana stalno i posvuda dostupna, a k tome sadrži sastojke koji nas potiču na dodatnu konzumaciju. Za milijune ljudi moderna hrana je nešto čemu se ne mogu oduprijeti. – kaže prof. Kessler.

Dok je radio za FDA (od 1990. do 1997.) Kessler je bio dobro poznat kao borac protiv duhanske industrije koju je optuživao za manipulaciju pušačima proizvodeći cigarete od kojih se sve teže odvuknuti.

U svojoj knjizi, „Kraj prežderavanja“ (The End of Overeating) on navodi određene kombinacije soli, masnoća i šećera koje koriste proizvođači hrane kako bi njihovi proizvodi bili hiperukusni (“hyper-palatable”).

Kao primjere takvih proizvoda Kessler spominje Heinz tomato ketchup i Starbucks Frappuccino s bijelom čokoladom, ali ima na tisuće proizvoda koji su osmišljeni samo da izazovu potpuno ugodu kod konzumenata.

– Prva kombinacija okusa izazva ljudske neurone da traže još. Mozak vam šalje poruku da ste gladni i da tražite još. Mnogi od nas imaju nešto što možemo nazvati „čip za ugodu“ ( bliss point), koji se aktivira kada smo posebno zadovoljni okusom. Što više šećera, soli i masti dodamo u neku hranu, ona postaje ukusnija i bliža našem „čipu za ugodu“. Kada se sa tim dodacima pretjera, hranu doživljavamo kao preslatku ili preslanu. – objasnio je prof. Kessler.

S mišljenjem američkog znanstvenika složio se i naš poznati nutricionist dr. Ignac Kulier, koji kaže da je čovjek biće koji podliježe raznim ovisnostima – nikotinu, drogi, alkoholu pa tako i o hrani.

– Najjača je ovisnost o slatkome, što je blizu ovisnostima o nikotinu i kokainu. Najveći izvor problema leži u gaziranim napitcima, koji sadrže čak 10 posto šećera. Mi smo se do prije tri godine rugali Amerikancima, a sad smo se sami našli u takvoj situaciji. U kinima se jedu kokice u velikim pakovanjima, pred televizorom, posebno kad se prate prijenosi svjetskih prvenstava pije se pivo i konzumiraju snack proizvodi. Idemo u shopping centre, guramo kolica i napunimo ih sa stvarima koje nam ne trebaju. – kaže dr. Kulier.

Odvikavanje od ovisnosti o hrani dr. Kulier smatra jednako teškim kao onom gore sapomenutim ovisnostima – alkoholu, nikotinu i kokainu.

Djecu, kao ljubitelje slatkiša i gaziranih pića treba od malih nogu kontrolirati, odnosno učiti ih da nije sve u slatkome.


A odraslima preporuča poluprazan hladnjak.




http://www.gastronomika.hr/