Zimski virusi vrebaju decu

Svaki period godine ima određene specifičnosti koje su uslovljene vrstom mikronapasnika koji izaziva bolest. Iako je uvek moguća mešavina mikroorganizama, zimi najčešće dominiraju virusi.

U kolektivima gotovo sva deca imaju simptome i znakove infekcije. Oni veoma lako prenose virus zdravoj deci – kijanjem, kašljanjem, ali i neposrednim kontaktom.

Inkubacija (vreme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih znakova bolesti) je kratka – samo par dana, pa se bolest brzo širi. Dovoljno je desetak dana da virus dobije većina dece u vrtiću ili školi.

Nisu samo deca mogući izvori infekcije. I odrasli oboljevaju, a često i nisu svesni da su opasni po decu. Dešava se da roditelji nemaju simptome bolesti, ali da ipak nose virus koji deci može da napravi probleme. Ako mame i tate pogledaju svoje grlo u ogledalu moći će često da zapaze više ili manje izraženo crvenilo, iako nemaju nikakve tegobe. Mi odrasli imamo jači odbrambeni (imunološki) sistem, pa nemamo bolest, ali možemo virus da prenesemo deci. Ipak, ovo je daleko ređi način prenošenja infekcije.

Kako prepoznati virus?

Prvih dana sve izgleda kao obična prehlada – nosić curi, deca su blago otečena u licu, staklastog pogleda, ali su i dalje živahna i lepo jedu. Posle par dana počinje glavobolja, manja deca su “kenjkava”, apetit je sve lošiji, a neki mališani ponekad i povrate.

Ono što je upečatljivo je skok temperature koja može da bude i veoma visoka (do 40 stepeni), ali se kod većine ipak zadržava oko 38 – 38,5 stepeni. Deca su tada “slomljena”, slabo aktivna, uglavnom leže, i veoma loše jedu.

Ovaj virus izaziva i bol u grlu koji ne treba mešati sa anginom jer se ne radi o bakterijskom zapaljenju već o jednoj od manifestacija virusa. Nosić je totalno zapušen, tako da deca često dišu na usta, pa to pogoršava ionako teško stanje.

Mališani neretko imaju i pravo zapaljenje vežnjače – konjunktivitis, oči su zakrvavljenje, ponekad sa krmeljima. Konjunktivitis nastaje zbog direktnog efekta virusa, ali i zbog zapušenog nosića. Kada pedijatar pregleda dete, primetiće da njegovo grlo nije jako crveno, iako se veća deca obično žale na bol. Ni na plućima se obično ne čuje zapaljenje ili bronhitis, tako da deca mnogo lošije izgledaju u odnosu na nalaz koji pedijatar pregledom ustanovi.

Kako se dete leči?

Kao i većina virusa i ovaj je otporan na lekove, pa se ne leči virus, već simptomi bolesti (simptomatska terapija).

Tečnost je obavezna
Dete ne treba terati da jede na silu, ali mora da pije tečnost. Treba izbegavati kisele napitke koji mogu da oštete već načet želudac.

Dosta tečnosti, obaranje temperature i čišćenje nosića su glavni zadaci za roditelje, uz pažljivo praćenje toka bolesti. Unapred davati antibiotike, da bi se sprečile komplikacije, je potpuno pogrešno.

Dok potpuno ne ozdravi, dete NIJE za kolektiv! Treba znati da ovaj virus slabi njegovu odbrambenu sposobnost, pa je dete prijemčivo i za druge bolesti. Kako postoji veliki broj različitih virusa (sa sličnim manifestacijama bolesti) deca koja se nisu dobro oporavila mogu ući u “serijsku” infekciju koja traje nedeljama.

Koliko bolest traje?

Veća deca “pregura” virus za pet do sedam dana, a kod malih može potrajati i duže (što je dete manje bolest duže traje). Dužina bolesti dosta zavisi od sposobnosti mališana da savlada virus – oni sa dobrim imunitetom već za nekoliko dana živnu i vrate se normalnim aktivnostima, dok drugi čekaju do desetak dana na ozdravljenje.

Dakle, trajanje bolesti pre svega zavisi od uzrasta deteta i jačine imunološke reakcije na virus. I kada dete ozdravi, nekoliko dana ima slabiji apetit, pa ne treba insistirati na “jačim” obrocima.

Ima li komplikacija?

Većina dece prođe bez komplikacija, ali su one ipak moguće.

1. Zapaljenje srednjeg uva je jedan od najčešćih problema. Ono pre svega nastaje zbog zapušenog nosa, preciznije zbog zatvaranja izlaza unutrašnjih kanala (Eustahijeve tube) koji spajaju srednje uvo sa mestom gde se spajaju nos i grlo. I virus “gricne” bubnu opnu i srednje uvo, ali zapušenje Eustahijevih tuba je ipak glavni problem. Čim se kanali zapuše nakuplja se sekret u srednjem uvu, a on je idealna sredina za razvoj bakterija. Tako primarno virusni problem postaje bakterijska infekcija, pa se zato ova upala obavezno leči antibiotikom!

Najbolje je sprečiti ovu komplikaciju, a to je moguće upornim i efikasnim čišćenjem nosića u kombinaciji sa kapima za nos. Fiziološki rastvor je najefikasniji čistač nosa i može se primenjivati bez straha, najmanje tri do pet puta dnevno. Kapaljkom se sipa nekoliko kapi u jednu, pa u drugu nozdrvu, a dete treba da leži zabačene glavice da bi se rastvor slio u grlo. Kod beba treba koristiti pumpicu za izvlačenje sekreta, a veću decu ohrabriti da duvaju nos. Kad se završi čišćenje nosa treba staviti kapi za nos (efedrin, ili slične) koje su apsolutno potrebne ovih dana jer pored sekreta, i prošireni krvni sudovi u nosu doprinose njegovom zapušenju. Kapi će suziti proširene krvne sudove i omogućiti detetu bolje disanje, ali i smanjiti rizik od zapaljenja srednjeg uva. Kapi ne treba stavljati duže od četiri do pet dana, a uglavnom ih je dovoljno staviti tri puta dnevno (mada to zavisi od vrste proizvoda). Čim dete zaboli uvo, tokom ove infekcije, treba se obratiti lekaru. Pregled otoskopom će rešiti sve dileme oko dijagnoze i dalje terapije.

2. Zapaljenje sinusa se, takođe, može desiti tokom ove viroze. Manifestuje se izraženom glavoboljom, naročito u čeonom predelu i oko očiju. Pregledom se, umesto bistrog, providnog sekreta (koji se vidi u početku bolesti) lako vidi zamućen – gnojni sekret koji se iz zapaljenih sinusa sliva niz grlo. Ukoliko pipanje i kuckanje delova čela i jagodičnih kostiju izaziva bol, jasno je da su sinusi upaljeni. I ova bakterijska komplikacija virusne infekcije se leči antibioticima koje lekar prepiše.

3. Gnojno zapaljenje grla se može desiti u sklopu virusne infekcije, ali ne preterano često. Ovu komplikaciju možemo pokušati da sprečimo grgljanjem – ispiranjem grla. Veća deca rado grgljaju, a dobro pripremljen čaj od žalfije ili neki od posebno pripremljenih rastvora su sasvim prikladni. Ipak, kada se desi bakterijsko zapaljenje, ili kada posumnjamo na njega, treba uraditi bris grla i započeti antibiotsku terapiju.

Da li mogu da se jave komplikacije na plućima?

Na plućima su moguće dve vrste komplikacija.

1. Prva je bronhoopstrukcija (suženje disajnih puteva). Pored sklonosti ka alergijskim bolestima i virus može započeti bronhospazam. On se kod starijih mališana realtivno lako čuje jer deca prošište, uz kašalj koji se intezivira. Svaki duži i uporniji kašalj obavezuje da se detetu poslušaju pluća, kako bi pedijatar utvrdio da li ima spazma ili ne. Ako se desi, bronhospazam se leči bronhodilatatorima (Spalmotil, Aloprol, Aminofilin), sa ili bez lekova koji smanjuju zapaljenje sluzokože malih i srednjih disajnih puteva. Ovu terapiju obavezno vodi lekar, ali treba podvući da antibiotici nisu efikasni u terapiji bronhoopstrukcije.

2. Druga plućna komplikacija je zapaljenje pluća. Ono se, srećom, retko, ali kada se desi treba na vreme započeti terapiju. Pored kašlja koji dobija na intezitetu, dete dodatno klone kada počne zapaljenje pluća. Ipak, jedino lekar može postaviti dijagnozu, pregledom deteta, a nekada i uz pomoć rendgenskog snimka. Iako se radi o primarno virusnoj komplikaciji, antibiotska terapija je neophodna jer virus otvara vrata bakterijama koje mogu da napadnu već oštećeno plućno tkivo.


Postoje i druge, opasne komlikacije virusa. Ipak, one su toliko retke da roditelji ne treba da ih se plaše. Kako se ničim ne mogu unapred sprečiti, roditeljima ostaje da pažljivo prate dete, a kada primete nešto neuobičajeno, treba konsultovati pedijatra.



http://www.mojpedijatar.co.rs/

Povišena telesna temperatura novorođenčeta

Najčešće, prva pomisao kada se javi povišena telesna temperatura (febrilnost), jeste postojanje infekcije.

Febrilnost kod novorođene bebe ima daleko ozbiljnije značenje nego kod starije dece ili odraslih, a to upravo potiče od sumnje na infekciju.

Dve važne karakteristike infekcije novorođenčeta su veoma lako zahvatanje čitavog organizma i veoma brz razvoj u poređenju sa decom starijeg uzrasta.

Postupak koji bi roditelji trebalo da obave kod kuće je otkrivanje povišene telesne temperature na vreme i odlazak u nadležnu pedijatrijsku ambulantu. Iako ovaj postupak može da deluje jednostavno, ima mnogo detalja koje treba znati kako se ne bi napravile uobičajene greške.

Merenje telesne temperature kod novorođenčeta

Kada se roditelji odlučuju za merenje temperature novorođenoj bebi? Najčešća situacija je ako im se učini da je beba previše topla na dodir.. Ponekad su prisutni znaci bolesti kod bebe (odbija da jede, previše je pospana, ima zapušen nos, itd.) – kada roditelji opravdano posegnu za termometrom.

Postoje različite vrste termometara za merenje telesne temperature. Klasičan termometar, sa živom, u najvećem delu sveta je standardni termometar, koji se najviše primenjuje. Sledeći koji je u upotrebi, i to mnogo više u razvijenim zemljama nego kod nas, jeste ušni termometar – koji se postavlja u ušni kanal, a vrednost temperature određuje znatno brže nego živin (za dve sekunde). Međutim, izuzetno je važno pravilno postavljanje u ušni kanal, pa svi koji koriste ovaj termometar – treba da imaju dovoljno iskustva kako ne bi došlo do pogrešnog merenja.

Kada je reč o živinom terometru, uobičajene su dve vrste merenja: aksilarno (postavljanje u predeo pazuha) i rektalno (postavljanje u čmar). Izuzetno je važno znati da se aksilarno merenje telesne temperature kod novorođenčeta ne primenjuje zbog nepreciznosti. Vrednost temperature koja treba da se meri je takozvana «unutrašnja temperatura». Manevrom spajanja nadlaktice i trupa sa termometrom između njih – kod starije dece i odraslih, imitira se «unutrašnja sredina». Ali, to je teško ostvarljivo kod novorođenčeta – prvo zbog male površine nadlaktice, a drugo zbog nestabilne termoregulacije i lakog rashlađivanja kože. Aksilarnim merenjem se, u stvari, dobija precizna temperatura kože, ali ne i «unutrašnja».

Kod rektalnog merenja, greška nije moguća ako se vrh termometra najpre premaže neutralnom mašću ili kremom, a zatim postavi dva do tri centimetra duboko u čmar. Pri postavljanju termometra ne treba strahovati od povrede – jer dubina nije velika, a vrh termometra je dovoljno zaobljen. Temperaturu treba meriti najmanje dva minuta, obično od dva do pet minuta..

Koja telesna temperatura je povišena?

Poznavanje vrednosti normalne i povišene telesne temperature većine ljudi je vezano za vrednosti aksilarne temperature. Tako se vrednost iznad 37 stepeni smatra povišenom. Vrednost od 37 do 38 stepeni je blago povišena temperatura (subfebrilnost), a vrednost iznad 38 stepeni se smatra visokom telesnom temperaturom (febrilnost).


Pošto se kod novorođenčeta telesna temperatura meri rektalno, roditelji treba da znaju da je rektalna temperatura normalno viša od aksilarne za oko 0,8 stepeni. Dakle, normalna rektalna temperatura je do 37,8 stepeni. Stoga, blago povišenom temperaturom se smatra rektalna temperatura od 37,8 do 38,8 stepeni, a visokom iznad 38,8 stepeni.

Uzroci povišene telesne temperature

Iako je prva asocijacija febrilnosti kod novorođenčeta infekcija, postoje i drugi uzroci. Zadatak pedijatra u toku postavljanja dijagnoze je da utvrdi o kom uzroku se radi. Tri su najčešća: pretopljavanje, dehidracija i infekcija. Preostala dva uzroka su vrlo retka i o njima se razmišlja tek kada se isključe prethodni, najčešći.

1. Pretopljavanje 
Do pretopljavanja bebe može da dođe na više načina. Ako dete ima pretoplu odeću, to može da bude jedan od razloga povišene telesne temperature. Ipak, ako se roditelji drže pravila da se temperatura meri 20-30 minuta od raspovijanja, onda će se sigurno izbeći takva greška u merenju. Osim toga, i povišena temperatura spoljne sredine može da bude razlog pretopljavanja – kako u letnjem, tako i u zimskom periodu. Leti je razlog visoka spoljna temperatura, koju je ponekad nemoguće izbeći, a zimi su to različite vrste grejnih tela koje se ne nalaze na propisanoj udaljenosti od novorođenčeta.

Bez obzira o kom načinu pretopljavanja se radi – ako se beba ostavi u peleni, u sobi sa normalnom temperaturom vazduha, a ponovo merena temperatura nakon 30 minuta ima normalne vrednosti, vrlo je verovatno da je došlo do pretopljavanja. Ako se povišena temperatura ne javlja u narednim satima i danima, definitivno je u pitanju pretopljavanje. Karakteristično je da se kod bebe sve vreme ne uočavaju drugi znaci bolesti (odbijanje obroka, povraćanje, mlitavost, pospanost)..

2. Dehidracija
Smanjen unos tečnosti, pre svega mleka, kod novorođenčeta može da izazove febrilnost. Visoka spoljna temperatura može da bude doprinoseći faktor za brži gubitak tečnosti iz organizma, što je vrlo često teško primetiti u kućnim uslovima. Potrebe organizma novorođenčeta za tečnošću mogu u takvoj situaciji da porastu i nekoliko puta. Nakon rehidracije – oralne ili intravenske, kod deteta se više ne javlja febrilnost. Drugi, ranije pomenuti znaci bolesti, mogu da budu prisutni kod dehidracije, tako da uzrok ove febrilnosti može da se utvrdi samo u bolničkim uslovima.

3. Infekcija
Protokolarni medicinski stav je da svako febrilno novorođenče ima infekciju, dok se praćenjem i analizama ne dokaže suprotno. Pošto za pouzdano isključenje infekcije treba nekoliko dana, uz analize koje mogu da se obave samo u bolničkim uslovima, gotovo sva febrilna novorođenčad se hospitalizuje.. U periodu obavljanja analiza, do potvrde ili isključenja infekcije, primenjuje se inicijalna antibiotska terapija. Drugi znaci bolesti su obavezno prisutni kod razvijene infekcije, ali ako se infekcija tek razvija, onda mogu da budu odsutni.

4. Hipertireoza 
Ovo je redak razlog febrilnosti novorođenčeta. Najčešće majka ima poremećaj funkcije tireoidne žlezde, kada posredstvom njenih antitela – koja su preko posteljice prešla u krvotok deteta, dolazi do stimulacije tireoidne žlezde. Stanje je prolazno, ali su ponekad, osim smanjenja telesne temperature deteta, potrebne i druge terapijske mere.

5. Disfunkcija centralnog nervnog sistema
Radi se o, takođe, vrlo retkom uzroku febrilnosti novorođenčeta. Izolovano, ili zbog drugog oboljenja, poremećena je funkcija centra za termoregulaciju. Ova vrsta febrilnosti može da bude vrlo ozbiljna, jer je ponekad gotovo nemoguće normalizovati telesnu temperaturu.

Postupak od kuće do ambulante
Izmerena povišena telesna temperatura kod novorođenčeta zahteva da se istog dana obavi pregled (najviše jedan do dva sata posle merenja). Ako nema drugih znakova bolesti osim febrilnosti, ne radi se o previše hitnom stanju, zbog čega treba isključiti preveliku žurbu, a pogotovo paniku. Dok se ne krene ka ambulanti, ako je rektalna temperatura preko 38,8 stepeni, bebu treba svući do pelene, kako bi se delimično rashladila. Prilikom oblačenja za ambulantni pregled, treba voditi računa o spoljnoj temperaturi. Ako se radi o vrelim letnjim danima, dovoljna je samo pelena – kada se koristi nosiljka. Pri nižim spoljnim temperaturama, treba proceniti koliko obući bebu. Možda bi najbolji savet bio da se beba koja ima visoku temperaturu uvek obuče nešto manje nego što bi bila obučena da je zdrava – pri datoj spoljnoj temperaturi..

Kada je reč o lekovima za snižavanje temperature (antipiretici), ne bi ih trebalo davati dok se ne obavi pregled, jer bi tada pre svega trebalo da se potvrdi da li je telesna temperatura povišena.

Uzimajući u obzir sve što je navedeno u vezi povišene telesne temperature kod novorođenčeta – nemojte se iznenaditi, ali ni previše zabrinuti ukoliko vam pedijatar kaže kako vaša beba treba da ostane u bolnici, radi sprovođenja analiza i eventualnog lečenja..




http://www.mojpedijatar.co.rs/

Kada se djeca ustvari počinju smijati?

Iako je svako dijete individua te će neka djeca pravi osmijeh pokazati ranije, a druga i koji mjesec kasnije.



Svaki roditelj zna koliko iskren dječji osmijeh može biti zarazan i neodoljiv. No, kada se klinci uopće počinju smijati? Je li svaka grimasa osmijeh ili ..?

- do prvog mjeseca života dijete će roditeljima priuštiti nešto što nalikuje na osmijeh. Iako će to djelovati neodoljivo, to ipak nije emocija nego grimasa koja će se još češće ponavljati kako novorođenče bude raslo. Posebno će biti istaknuto u snu.

- do drugog mjeseca dijete pomalo počinje reagirati na podražaje. Prvi osmijeh u budnom stanju pokazat će oko šestog tjedna života, i to u početku na poznate zvukove - roditeljski glas.

- do trećeg mjeseca svijet oko sebe djeca počinju doživljavati i vizualno, pa osim što prepoznaju glasove, već razlučuju i lica. Šire svoje rukice i lupaju nogicama. Samim time jasnije prepoznaju izraze lica i pomalo počinju osmijehom odgovarati na osmijeh (oponašaju).

- do četvrtog mjeseca smijeh i hihotanje postaje svladana vještina. Uz roditeljima najdraži izraz lica (bezubi osmijeh), u ovoj dobi klinci će gugutati, cičati i puštati zvukove koji će itekako dati do znanja okolini jesu li sretni ili tužni.

Iako je svako dijete individua te će neka djeca pravi osmijeh pokazati ranije, a druga i koji mjesec kasnije, ako je kašnjenje veliko te nema baš nikakva napretka, važno je posavjetovati se sa stručnjakom. Što se ranije otklone sumnje na poteškoće s vidom, sluhom ili govorom, prije se može djelovati i na ispitivanju ostalih razloga zašto se to događa.





http://www.pitajmamu.hr/

UPOZORENJE LIJEČNICE: ‘Trovanje krvi’ je izuzetno opasna stvar i rizik od smrti je visok!

Liječnik mora odmah započeti liječenje antibioticima, čak prije nego dobije laboratorijske rezultate kulture krvi o vrsti bakterija. Odgađanje antibiotskog liječenja znatno smanjuje mogućnost preživljavanja

Zbog mnogih nedoumica kad je riječ o sepsi, bakterijemiji, infekciji, te neprimjerene uporabe tih naziva evo sljedećih definicija:

Infekcija je mikrobijalna pojava karakterizirana upalnim odgovorom na prisutnost ili invaziju mikroorganizama normalno sterilnih tkiva domaćina. Bakterijemija znači prisutnost živih bakterija u krvi.

Sepsa je sustavni odgovor na infekciju (bakterije ili njihovi otrovi u cirkulaciji), a za postavljanje dijagnoze su potrebna dva od sljedećih mjerila:

-temperatura > 38 ͦ C ili < 36 ͦ C

-frekvencija srca >90/min

-frekvencija disanja > 20/min. ili PaCO2 < 32 mmHg

-leukociti >12,0, < 4,0 ili >10% nesegmentiranih



Teška sepsa je sepsa udružena s organskom disfunkcijom, hipoperfuzijom ili hipotenzijom. Hipoperfuzija i perfuzijske abnormalnosti mogu uključivati laktacidozu, oliguriju ili akutne alteracije stanja svijesti.

Septički šok je sepsa s hipotenzijom (sistolički tlak < 90 mmHg ili redukcija sistoličkog tlaka za >40 mmHg od bazalne vrijednosti) unatoč prikladnoj resuscitaciji tekućinama, a uz to su prisutni poremećaji perfuzije (laktacidoza, oligurija, poremećaj svijesti).

Višestruko zatajivanje organskih sustava – prisutnost poremećene funkcije organskih sustava, u bolesnika sa sepsom u kojih se funkcija ne oporavlja bez intervencije.

Sindrom sustavna upalnog odgovora jest sindrom koji se po svojim obilježjima ne razlikuje od sindroma sepse, a i mjerila su mu ista (vidi naprijed), no uzročni čimbenici nisu bakterije i njihovi toksini. (Izvor: www.plivazdravlje.hr).

Simptomi sepse

Oboljeli od sepse tipično ima povišenu temperaturu, srce ubrzano radi (tahikardan je) i ubrzano diše (tahipnoičan je), krvni tlak ostaje normalan. Izraženi su i znakovi uzročne infekcije. Prvi znak razvoja teške sepse ili septičnog šoka može biti smetenost ili smanjena budnost. Krvni tlak općenito pada, no koža je paradoksalno topla. Izražena je i oligurija <0,5 ml/kg/h (naziv koji opisuje smanjenje diureze na manje od 500 ml mokraće u 24h). Kasnije okrajine postaju hladne i blijede uz perifernu cijanozu i marmorizaciju. Zatajivanje pojedinog organa stvara dodatne simptome sa strane zahvaćenog organa. Sepsa se javlja u svim životnim razdobljima. Češća je u novorođenčadi i staraca. Muškarci obolijevaju nešto češće od žena. Čest je uzrok morbiditeta i mortaliteta širom svijeta. Smrtnost sepse ovisi o kliničkoj slici, osobito s obzirom na zahvaćenost pojedinih organskih sustava, hemodinamskim poremećajima, patogenezi, ali i o etiologiji bolesti. Loši prognostički znakovi su veći broj zahvaćenih organskih sustava, hipotermija, leukopenija, šok, diseminirana intravaskularna koagulacija te imunokompromitiranost bolesnika. Ubrzano disanje i hiperventilacija mogu biti prvi znakovi sepse, na što treba misliti osobito kod bolesnika s visokim rizikom od nastanka bolničke sepse. Osim vrućice, sepsa može biti praćena i hipotermijom (tjelesna temperatura niža od 36 °C), što je loš prognostički znak. Porastu temperature često prethode smetnje mikrocirkulacije koje se na koži manifestiraju lividitetom koljena, dojki, okrajina. Tijekom tresavice vrijednosti krvnog tlaka često jako porastu. U kasnijoj fazi septički je bolesnik adinamičan, blijed, mutnog pogleda. Primarni upalni proces koji uzrokuje sepsu može biti i u krvožilnom sustavu (septički tromboflebitis, endokarditis), živčanom sustavu (gnojni meningitis), kao i u koži i potkožnom tkivu (furunkuli, karbunkuli, flegmone). Neke vrste mikroorganizama prodru u krv još u početku same bolesti i tu se razmnožavaju i žive. To se događa kada je njihov stupanj infekcije vrlo visok ili kada u organizam uđu u vrlo velikom broju. U drugim slučajevima mikroorganizmi prodru u krv i krvotok tek nakon što unište otpornost organizma te se počinju razmnožavati. Do sepse (“trovanja krvi”) dolazi najčešće poslije pobačaja ili poslije poroda ako se ne održava potrebna higijena i ne poštuju pravila dezinfekcije. Do sepse može doći isto tako i kod upale krajnika ili kod neliječenja pokvarenih zubi.

Dijagnoza sepse i septički šok

Sepsa se može dijagnosticirati kada osoba s infekcijom bilo gdje u tijelu naglo dobije visoku temperaturu. Ako osoba ima sepsu, obično je broj bijelih krvnih stanica u krvi znatno povećan. Za rast i prepoznavanje zaraznog organizma koriste se kulture krvi (hemokultura). Međutim, bakterije mogu ne rasti u kulturi krvi, naročito ako je osoba uzimala antibiotike. Uzorci za kulturu se uzimaju i iz materijala iskašljanog iz pluća (kutura sputuma), iz mokraće (urinokultura), rana i iz mjesta na kojima kateteri ulaze u tijelo.

Septički šok je stanje u kojem uslijed sepse krvni tlak pada na vrlo nisku vrijednost te ugrožava i sam život. Često su prvi pokazatelji septičnog šoka, čak 24 ili više sati prije nego krvni tlak padne, smanjena duševna živahnost i zbunjenost. Septički šok se najčešće pojavljuje u novorođenčadi, u ljudi iznad 50 godina i ljudi s kompromitiranim imunološkim sistemom. Septični šok predstavlja veći rizik kada je broj bijelih krvnih stanica nizak (leukopenija), što je slučaj u ljudi koji imaju rak, koji uzimaju lijekove protiv raka (kemoterapija) ili koji imaju kronične bolesti, npr. šećerna bolest ili ciroza. Septični šok uzrokuju otrovi koje proizvode neke bakterije i citokini, tvari koje proizvodi imunološki sistem da se bore protiv infekcije. Krvne žile se prošire (dilatiraju) pa uslijed toga pada krvni tlak uprkos povećanju srčane frekvencije i volumena izbačene krvi. Krvne žile mogu postati i propusne, što omogućava tekućini da iziđe iz krvi u tkiva te uzrokuje otoke. Time je smanjen protok krvi i u životno važne (vitalne) organe, naročito bubrege i mozak. Kasnije se krvne žile stegnu u pokušaju da povise krvni tlak, ali se izbačaj krvi iz srca (minutni volumen srca) smanjuje tako da krvni tlak ostaje vrlo nizak.

U rane simptome spadaju tresavica s drhtanjem, nagli porast temperature, topla zacrvenjena koža, vrlo brzi puls i krvni tlak koji raste i pada. Mokrenje ili diureza se smanjuje uprkos povećanog izbačaja krvi iz srca. U kasnijim stadijima temperatura tijela često pada ispod normale. S pogoršanjem šoka neki organi mogu zatajiti, uključujući bubrege (što dovodi do smanjenog stvaranja mokraće), pluća (što uzrokuje poteškoće sa disanjem i nisku količinu kisika u krvi), te srce (uslijed čega dolazi do zadržavanja tekućine i otoka). U krvnim žilama mogu se stvoriti krvni ugrušci. Krvne pretrage pokazuju visok ili nizak broj bijelih krvnih stanica, a broj krvnih pločica može se smanjiti. Nivoi metaboličkih raspadnih proizvoda, npr. ureje, koje se lako mjere u krvi, stalno se povisuju ako bubrezi zataje. EKG može pokazati nepravilnosti srčanog ritma (aritmija), što ukazuje na nedovoljnu opskrbu krvlju srčanog mišića. Za identifikaciju zaraznih bakterija rade se kulture krvi (hemokulture).

Liječenje bolesti

Osnovni je cilj u liječenju sepse eradikacija upalnog žarišta, bilo samo uporabom antibiotika ako je riječ o nekirurškoj sepsi (npr. meningitis sa sepsom, pneumonija sa sepsom, pijelonefritis sa sepsom, bez opstrukcije kanalnog sustava i sl.), a ako je riječ o kirurškoj infekciji (npr. empijem koleciste, apsces gušterače, zagnojena pseudocista gušterače, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure itd.), tad je uz antibiotsku terapiju nužan i kirurški zahvat. Izbor antibiotika će ovisiti o pretpostavljenom mjestu infekcije odnosno pretpostavljenom uzročniku (gram-pozitivnom ili gram-negativnom, aerobnom ili anaerobnom), kao i o uvjetima u kojima je nastala infekcija (kod kuće ili u bolničkim uvjetima, kad se očekuje hospitalni rezistentni soj) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama (imunokompromitirani su bolesnici skloni nastanku infekcija bakterijama koje u pravilu ne izazivaju ili veoma rijetko bolest u imunokompetentnih osoba). Uz kirurški zahvat i antibiotike, u liječenju je sepse bitna i ostala terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitskog i acido-baznog statusa, oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija.

Bakterijemija uzrokovana kirurškim zahvatom ili postavljanjem katetera u mokraćni sustav obično se ne liječi, ako se kateter brzo ukloni. Međutim, prije nego se podvrgnu takvim postupcima, ljudima koji su izloženi riziku od razvoja teških infekcija – npr. onima s oštećenjem srčanog zaliska ili slabim imunološkim sustavom – općenito se daju antibiotici da se spriječi sepsa. Sepsa je vrlo ozbiljan problem i rizik od smrti je visok. Liječnik mora odmah započeti liječenje antibioticima, čak prije nego dobije rezultate laboratorijskih kultura kojima se utvrđuje vrsta bakterija. Odgađanje antibiotskog liječenja znatno smanjuje mogućnost preživljavanja. Odabir antibiotika za početno liječenje (empirijska antibiotska terapija) temelji se na vjerojatnosti da su prisutne baš određene vrste bakterija (s obzirom na sijelo infekcije i kliničku sliku bolesti). Dakle, izbor antibiotika ovisi o tome gdje infekcija započinje – mokraćni sustav, usta, pluća, crijeva ili neko drugo sijelo. Često se zajedno daju dva antibiotika da se poveća vjerojatnost ubijanja bakterija. Kasnije, kada se dobiju rezultati kulture, liječnik može zamijeniti antibiotik najučinkovitijim protiv specifičnih bakterija koje su uzročnik infekcije (nađene su u kulturi). U nekim slučajevima može biti potreban kirurški zahvat da ukloni izvor infekcije, npr. neki apsces.




http://www.dnevno.hr/

NIJE VODA S LIMUNOM: Ovo je jedini napitak koji trebate konzumirati SVAKOG JUTRA!

Nakon spavanja sedam ili osam sati, ljudsko tijelo je u dehidriranom stanju od nedostatka tekućine. Zato je veoma važno koja prva stvar koju pijete ujutro.Kako biste svakog jutra bili poletni i puni energije možete konzumirati kokosovu vodu i klorelu.

Za većinu ljudi, prvo što piju kada se probude je šalica kave. Kofein pruža lijep zujati za početak dana. Ali kava je također kisele i dehidracijom-što je potpuno suprotno od onoga što naša tijela istinski potrebna prva stvar u jutro.

Nakon spavanja sedam ili osam sati, ljudsko tijelo je u dehidriranom stanju od nedostatka tekućine. Zato je veoma važno koja prva stvar koju pijete ujutro.Kako biste svakog jutra bili poletni i puni energije možete konzumirati kokosovu vodu i  klorelu. Klorela je plavo-zelene alge koja je porijeklom iz Japana.

Primamljiv je izvor hrane jer je bogata bjelančevinama i drugim hranjivim tvarima; kad se osuši, sadrži 45% bjelančevina, 20% masti, 20% ugljikohidrata, 5% vlakana, te 10% vitamina i minerala. Chlorella je korisna kod kontrole težine, sprječavanja raka, te kao potpora imunološkom sustavu.

Klorela sprječava razvoj različitih kroničnih oboljenja.Razlog tome su nukleinske kiseline, aminokiseline, vitamini, minerali, ali i druge, još nedovoljno proučene hranljive tvari.

U našem tijelu klorela stimulira obnavljanje tkiva, čak i ona mehanički oštećena.Zbog ovog djelovanja posebno se preporučuje mršavijoj djeci slabije probave i apetita. Istraživanja pokazuju da ova alga može biti dragocjen saveznik u borbi protiv Alzheimerove bolesti i demencije. Većina oboljelih od Alzheimerove bolesti imaju visok sadržaj aluminija u mozgu a Chlorella veže aluminij i druge metale, te ih iznosi iz organizma.

Chlorella je alkalna alga. Ona pomaže uravnotežiti PH organizma.Uz navedena djelovanja valja naglasiti da konzumacija Chlorelle štiti i od srčanih oboljenja, smanjuje krvni tlak i kolesterol u krvi i usporava proces starenja.

Ljudi koji je redovito konzumiraju izgledaju mlađi i puni energije.

Stoga isprobajte kombinaciju žličice klorela praha u pola šalice hladne kokosove vode. Kokosova voda je jako hidratantna i sadrži esencijalne elektrolite. Sve u svemu, piće je izuzetno energiziranje i osvježavajuće. Ova kombinacija je osvježavajući tonik jer je hranjiva gusta, brza, jednostavana, hidratantna i energizira.

Namirnice koje čuvaju zdravlje muškaraca

Muškarci koji žele poboljšati svoje zdravstveno stanje, a svoje tijelo održati u top formi, trebali bi paziti, prije svega, na svoju ishranu. Dr. Michael Roizen, stručnjak za utjecaj hrane na zdravlje, predstavlja namirnice koje bi svaki muškaraca trebao svakodnevno konzumirati.


Voće i povrće

Voće i povrće opskrbljuje organizam osnovnim vitaminima i mineralima potrebnim za održavanje zdravlja. Hrana bogata magnezijem kao što su repa, grožđice, datulje i soja izuzetno su važni za nesmetanu pokretljivost kostiju. Preporučljivo je svakodnevno jesti voće i povrće.

Paradajz sos

Ishrana bogata paradajzom kod muškaraca smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Svakodnevna konzumacija paradajza, u čvrstom i tečnom stanju, djeluje kao odlično preventivno sredstvo za impotenciju, gubitak pamćenja, a kožu održava glatkom.

Orasi

Šaka oraha ili badema mogu samo poboljšati zdravstveno stanje muškarca. Naime, orasi su izvor omega-3 masti, a pospješuju i varenje. Važno je napomenuti da se orasi i bademi trebaju čuvati na hladnom mjestu kako bi zadržali sve svoje zdrave sastojke.

Aspirin

Dr. Roizen smatra da je Aspirin magična pilula koja, ako se svakodnevno konzumira, smanjuje rizik od kancerogenih oboljenja. Aspirin je odličan i u prevenciji od moždanih i srčanih udara jer pospješuje cirkulaciju.

Voda

Optimalna količina vode iznosi 8 čaša. Voda daje vlažnost koži tako da se smanjuje brzinu njenog starenja.

Crveno vino

Jedna čaša crvenog vina dnevno smanjuje rizik od srčanih oboljenja.

Kafa

Umjerena konzumacija kafe kod muškaraca smanjuje rizik od raka jetre, a odlična je i za prevenciju od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Pored ovih učinaka, kafa je odličan analgetik za glavobolje, ali je važno napomenuti da se ne treba konzumirati u kombinaciji sa šećerom i mlijekom.

Mlijeko

Mlijeko je važno za održavanje fleksibilnosti kostiju. Bogato je vitaminom D koji je ključan u borbi protiv kancerogenih ćelija. Jedna čaša mlijeka dnevno može učiniti čudo za vaš imunološki sistem.




http://www.centarzdravlja.hr/

Sedam stvari za koje budući roditelji kažu: Nama se to neće dogoditi

Prije prve trudnoće mnogi roditelji imaju sasvim drugačiju predstavu o tom periodu života i "pravilima" koja u njima vladaju. Gledajući druge roditelje, svoje prijatelje sa bebama, često komentarišu kako će oni pojedine situacije sasvim drugačije rješavati. Ipak, kada dođe beba, shvate kako su bili u zabludi.




Ovo su samo neka od pravila koja budući roditelji dolaskom bebe prekrše, a koje donosi magazin Parents.

Nećemo biti "robovi" bebinog popodnevnog drijemeža


Kada vide svoje prijatelje s bebama kako nakon druženja žure kući na bebinu popodnevnu turu spavanja, budući roditelji često pomisle kako je to bezvezna obaveza koju oni sebi sigurno neće nametnuti. Međutim, kada beba stigne tek onda shvate koliko se zapravo moraju prilagoditi njenom načinu života jer preskakanje takvih tura spavanja najčešće donosi nevjerovatnu nervozu umornog djeteta. Stoga se, koliko god je to moguće, držite bebine rutine.

Noću jednom ustaješ ti, a drugi put ja


Iako je mama izvor toplog mlijeka za bebu, to ne znači da se jedino ona mora buditi tokom noći. I očevi to mogu učiniti, pa zašto postoje flašice i doze mlijeka koje majka izdaja kako bi se odmorila? Ovako nekako razmišljaju roditelji prije dolaska bebe, uzdajući se u to da i očevi mogu promijeniti pelene ili se maziti s bebom, te da za to nije baš uvijek potrebna mama. Ipak, budimo pošteni, u praksi se majke mnogo češće bude i obavljaju sve ove dužnosti pokušavajući da poštede očeve koji ujutro moraju rano ustati da bi išli na posao.

Čim beba zaplače, vodimo je kući


Parovima bez djece često smetaju bebe koje plaču u restoranima, tokom kupovine ili bilo gdje drugo u javnosti. Niko ne želi slušati njihovu vrisku, pa roditeljima dobace poneki prijekoran pogled pokušavajući utjecati na njihov odlazak. Ipak, kada i sami dobiju djecu shvate da moraju jesti, izaći vani, kupiti namirnice..., bez obzira plače li njihova beba ili ne.

Nećemo smarati druge fotografijama svoje bebe


Istina je da novopečeni roditelji uvijek prave mnoštvo fotografija i pokazuju ih prijateljima i rodbini, ali ne samo njima. Čak i oni koji su pomislili da "nisu taj tip", kasnije priznaju da "nema pomoći" jer su jednostavno previše sretni i oduševljeni svojim djetetom.

Beba neće spavati u našem krevetu


Mnogi su takvog stava, posebno jer i pedijatri upozoravaju da stavljanje bebe u bračni krevet može biti opasno. Ipak, po dolasku bebe neki shvate da je spavanje uz bebu jedini način da makar malo odspavaju, tako da "iz očaja izdaju svoje principe".

Kad beba spava, i mi ćemo


Bilo bi idealno kada biste to uspjeli, posebno ako se uzme u obzir koliko iscpljujuć može biti dolazak bebe i potpuna promjena načina života njenih roditelja. Ipak, spavanje u vrijeme kada beba spava tokom dana najčešće nije moguće jer vam ostane mnogo posla, a mora se jesti i obući čista odjeća. Stoga mnoge mame vrijeme dok beba spava koriste da se na miru istuširaju, skuhaju nešto, očiste kuću...

Držat ćemo svoju bebu daleko od mikroba


Bebe su tako sitne i osjetljive pa roditelji često planiraju da ih drže pod staklenim zvonom. Ipak, ubrzo shvate da su mikrobi svuda oko nas, te da nije uvijek moguće obaviti sanitaciju svega što bi mogle dohvatiti.