Kopriva: apsolutno najmoćniji lijek iz prirode

Ne postoji bolest za koju se kopriva ne preporučuje, bilo kao dijetalno jelo ili kao ljekoviti napitak


Poznata izreka “neće grom u koprive” ima izvorište u germanskoj mitologiji gdje je kopriva bila simbol boga “munje-groma”. Kopriva ((Urtica dioica L.), Familiae Urticaceae – obitelj koprivki; ljekarnički naziv – Folium Urticae)  stavljala se pokraj ognjišta za oluja kako grom ne bi udario u kuću. Egipćani su koprivu kultivirali i jeli. U pučkoj medicini postoji na stotine recepata o pripremi koprive kako za liječenje, tako i za dijetalnu prehranu. Prema mojem iskustvu, ne postoji bolest za koju se kopriva ne preporučuje, bilo kao dijetalno jelo ili kao ljekoviti napitak. Uvjerio sam se da u liječenju koprivom dolazi do iznimno brzo vidljivih poboljšanja, što baš nije slučaj kod drugih ljekovitih biljaka. Sok od svježe koprive i sterilizirani sok koprive na prvom su mjestu po čudotvornom djelovanju, ali samo ako se poštuje provjereni recept. Poneki čitatelj s pravom očekuje moje obrazloženje o čudotvornom djelovanju soka koprive. Odgovor je jednostavan: “Tamo gdje klasična medicina ne uspijeva naći lijek, uzmite sok koprive.”


Moćno povrće

Uvrštavanjem koprive u jelovnik dobiva se povrće koje u organizmu utječe na niz funkcija metabolizma, od poticanja funkcije žlijezda za jače izlučivanje probavnih sokova koji pomažu u razgradnji masti, bjelančevina, ugljikohidrata i ostalih sastojaka u hrani koju uzimamo, do unošenja vrijednih sastojaka, od vitamina, minerala, esencijalnih kiselina do biljnih hormona.

Ljekovito djelovanje enzima sekretina koji sadrži kopriva utječe na povećavanje broja crvenih krvnih stanica, na razinu šećera u krvi (smanjuje je), na žlijezde koje potiče na rad i na sprečavanje porasta bijelih krvnih zrnaca kad je riječ o radioaktivnom zračenju te za liječenje posljedica radioaktivnog zračenja.

Uzimanje svježeg soka i čaja od koprive korisno je u liječenju: raznih anemija (naziva se još i željezni tonik), u prevenciji ateroskleroze, bubrežnih oboljenja i upala mokraćnih kanala i mjehura (za jače mokrenje, kod cistitisa, infekcija, raznih iritacija, krvarenja, kod pojave krvi u mokraći, katara, kamenaca i pijeska), bolesti prostate (upale, infekcije, benigne hiperplazije prostate (BHP), povećane prostate, pri teškoćama u mokrenju – ekstrakt od korijena koprive stimulira muške hormone – testosteron i ženske – estrogen). Pomaže oboljelima od šećerne bolesti jer smanjuje razinu šećera u krvi i dobra je dijetalna namirnica, preporučuje se oboljelima od Alzheimerove bolesti, multiple skleroze, zatvora, pogotovo za odstranjivanje određenih zadebljanja, zaustavlja i sprečava krvarenje, naročito iz nosa (u nos se ukapa svježi sok iz listova koprive) te krvarenja iz maternice, pluća, crijeva, bubrega i mokraćnih putova, a izvrsno djeluje i kod hemofilije te kod krvarenja slabih krvnih žila.


Pomaže kod peludne groznice i ostalih vrsta alergija (otvara začepljen nos te ublažava i liječi infekcije koje izaziva alergen), pobuđuje izmjenu tvari, jača i čisti krv i cijeli organizam, liječi bolesti metabolizma, jača imunitet, snižava visok tlak, sprečava stvaranje kamenaca i pijeska u bubregu i mjehuru i uništava ih, liječi posljedice radioaktivnog zračenja, pojačava stvaranje mlijeka u dojilja, potiče rast kose, sprečava ćelavost i otklanja prhut, liječi jetru (detoksicira i jača, masna jetra, žutica, insuficijencija jetre, slaba jetra), dobra je za bolesti žuči i slezene, bolesti želuca i crijeva (katar, gastritis, krvarenja, proljevi, upale crijeva, kronične upale tankog crijeva...), kod oboljenja dišnih putova i organa, kod raznih tumora i težih oboljenja, kožnih oboljenja (nečistoće, sunčane pjege, opekline, ekcemi, koprivnjače).

Žarenjem bolnih reumatskih mjesta svježom koprivom, kao i kod išijasa, olakšavaju se bolna stanja, pojačava protok površinske cirkulacije kože, raznih rana, a naročito venskih rana na potkoljenici (pije se čaj od koprive i rana se maže svježim sokom, a tinkturom od koprive se čisti – također se može stavljati oblog od kratko prokuhanih listova koprive na veće venske rane), bolesti ženskih spolnih organa i menstrualnih tegoba (razne bakterijske infekcije, infekcije s kandidom, kod neredovitog ciklusa, predmenstrualni sindrom), reume kostiju i zglobova (osteoartritis, reumatoidni artritis, burzitis, tendinitis), gihta (pojačano izlučuje mokraćnu kiselinu), hemoroida (ispiranje čajem). Umjesto soka od koprive koristi se čaj od osušene koprive, prema receptu.

Regenerira organizam

Kopriva je djelotvorna kod svih upalnih unutarnjih procesa, naročito kod urinarnog i respiratornog sustava (infekcije, alergije, bronhitis, kašalj, laringitis, astma kod koje djeluje kao antihistaminik u obliku čaja od listova i korijena, peludna hunjavica i kihavica, peludna groznica, tuberkuloza – uzimati čaj i sirup s medom).

Iskustva mi govore da su osobe koje su slijedile moje upute o korištenju koprive, i to u ciklusu proljetnog čišćenja organizma s mladim izdancima koprive u obliku proljetnih juha od divljeg samoniklog jestivog bilja (mladi izdanci, bazge, bujadi, paprati, šparoge, bljušta te maslačka i poriluka) ili u miješanim proljetnim salatama (maslačak, poriluk, vlasac, cvijet ljubičice i jaglaca, trputca, lavljeg zuba, koprive, itd.) bile zaista preporođene. Uzimajući u obzir sva ljekovita svojstva koprive, u napisima koji su izlazili u novinama preporučivao sam čajne gljive (kombuš) sa šipkom i koprivom.

Kontraindikacije: Svježi sok i svježu biljku potrebno je uzimati s velikim oprezom jer su moguća trovanja zbog hipodermičkog djelovanja sitnih žarnica na sluznicu želuca. Preporučuje se sok i biljku kratko prokuhati.

Bogatstvo kiselog kupusa: 6 razloga zašto ga obožavati!

Kiseli kupus oduvijek je bio cijenjen, posebice kao lijek. Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas.


Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta.

Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upalna stanja. Ljekovitost kiselog kupusa nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka. 100 g sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine.

Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima. Crveni kupus je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav

Ono po čemu se kiseli kupus razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije. Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama. Zbog toga je kiseli kupus jako bitan u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije. Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi.

Pomaže i u probavljanju masnih obroka te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru. Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekotine

Kiseli kupus pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena. Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose. Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom. Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom.

Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog kupusa. Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.

Blagodati soka kiselog kupusa

Rasol – sok kiselog zelja – ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najrjeđih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola.  Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro. Između ostalog, rasol djeluje protiv gljivica i bakterija, štiti od upala, pomaže kod čira i liječi mamurluk.

Kiseli kupus u kulinarstvu

Da biste iskoristili sve hranjive tvari u kiselom kupusu, konzumirajte ga sirovog, kao i njegov rasol. Najzdraviji je u obliku salate uz dodatak bučinog ulja. Osim toga, možete ga kuhati, pržiti, peći, pirjati i kombinirati sa žitaricama, na primjer ječmom.

Priprema kiselog kupusa

15 kg zelja, 0,5 kg soli šest lovorovih listova, žlica papra u zrnu, komadići dunje radi žuće boje, po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke.

U plastičnu bačvu složite red rezanog kupusa, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije kupus i hermetički zatvorite. Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno oko mjesec dana.

Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva. Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.

Trodnevna dijeta od kupusa

S ovom dijetom možete izgubiti do tri kilograma u tri dana i pritom detoksicirati organizam. Prvi dan pojedite do kilogram i pol kiselog kupusa raspoređenog u obroke. Pijte puno vode s nekoliko kapi limuna.

Drugi dan za užinu pojedite pola kilograma kupusa, komadić kruha i nekoliko žlica svježeg sira. Za ručak ponovite,ali u kupus dodajte jabuke narezane na kockice.

Za večeru kupusu dodajte dva kuhana krumpira, pet grama maslaca, malo luka i kima (ili nekoga drugog začina prema želji) i sve to malo prepecite. Trećeg dana iskombinirajte jelovnike prvih dvaju dana kako vam najbolje odgovara.




http://www.narodnilijek.com/

Česte dječje bolesti liječite prirodnim lijekovima

Provjerite koje bolesti su najčešće među djecom te kako im pomoći uz savjete priznatih pedijatara te prirodne lijekove


Prehlada je najčešća virusna zarazna bolest koju, prema procjenama stručnjaka, dijete može “pokupiti” i od 8 do 10 puta godišnje, ali je uglavnom bezopasna.

Glavni simptomi su umor, začepljeni nos i pojačano stvaranje sluzi u nosu (što je posljedica upale sinusa i sluznice u nosu), koji nakon toga procuri. Može se javiti i peckanje u grlu, odnosno jaka grlobolja, najčešće kao posljedica slijevanja te sluzi u grlo. Jedan od simptoma koji prati prehladu je i kašalj, no on može biti i znak bronhitisa, što je jedna od respiratornih infekcija koje se mogu prometnuti i u upalu pluća. Među česte dječje bolesti treba ubrojiti i upale uha i oka te različite crijevne ili želučane viroze koje dolaze s proljevom i(li) povraćanjem.

"U većini slučajeva dijete ne treba odmah voditi pedijatru jer ga u čekaonici punoj pacijenata izlažete novim infekcijama. Najčešće je dovoljno da odleži nekoliko dana i simptomi će se povući", kaže pedijatrica, dr. Giovana Armano iz Zagreba.

Djetetu kod svake bolesti treba osigurati dovoljno tekućine, jer za njih često postoji rizik od dehidracije, te neki prirodni pripravak koji pomaže ublažiti simptome. Možete im dati bezreceptne lijekove na bazi paracetamola ili ibuprofena. Oba lijeka snižavaju temperaturu, smiruju upale i djeluju na bol, pa mogu biti korisni u snižavanju temperature te za ublažavanje bolova u mišićima, grlobolje i bolova uslijed upale uha. Ali strogo se držite uputa o doziranju lijeka.

"Kod grlobolje i kašlja, kao i kod povraćanja i temperature, u pravilu se može pričekati od dva do tri dana prije posjeta pedijatru. Dovoljno je javiti se liječniku telefonski i obavijestiti ga o bolesti djeteta kako bi mogao pripremiti potvrdu za vrtić ili bolovanje za roditelja. Ako je nakon nekoliko dana dijete opet veselo i zaigrano, to je znak da se osjeća dobro i da se može vratiti u vrtić ili školu", savjetuje pedijatrica Armano i nastavlja:

"Ako se simptomi nakon dva-tri dana nisu počeli povlačiti (nije pala temperatura te je dijete i dalje loše) odmah se javite liječniku. Moguće je da je virusna infekcija ‘prerasla’ u bakterijsku infekciju ili su zahvaćena i pluća, pa tako lijekovi i pripravci koje djetetu mogu osigurati roditelji više nisu dovoljni."


Lakše se diše uz prirodne inhalacije

Isperite djetetu nos fiziološkom otopinom više puta na dan. Mlađa djeca mogu se inhalirati nad čajem od kamilice, a starija nad čajem od kadulje ili metvice. Postavite posude s vodom na radijatore, pa u njih kapnite 2 kapi eteričnog ulja paprene metvice ili lavande. Izbjegavajte ulje u prostoru u kojima dulje borave djeca mlađa od tri godine.


Bolno uho umiruju topli termofor i luk

Stavite topli termofor u ručnik te prislonite na djetetovo uho i obraz ili umasirajte oko ušne školjke od jednu do dvije kapi eteričnog ulja širokolisne lavande koje ste pomiješali s baznim uljem (maslinovo, bademovo...), što će olakšati bolove. Pomaže i oblog od sjeckanog luka - zamotajte ga u gazu koju dijete treba držati na uhu.

Naučite prepoznati znakove dehidracije

Glavobolja te suha koža, usnice i jezik s gustom slinom, neki su od simptoma. Mogu se javiti grčevi u rukama i nogama, slabost i povraćanje.



Nemojte previše odijevati dijete

Imajte na umu da novorođenče može imati povišenu temperaturu i ako se nalazi u pretoploj prostoriji te ako je pretoplo odjeveno i umotano. Malo dijete nema razvijenu termoregulaciju kao veća djeca, pa vodite računa da temperatura u prostoriji nije viša od 22 stupnja. Ako dijete stalno izvlači nožice ispod dekice, maknite je i pokrijte ga pelenom.


Uljna masaža za ublažavanje kašlja i začepljenosti nosa

Eterično ulje ravensare ima protuvirusno djelovanje, ublažava kašalj i začepljeni nos. Korisno je za preventivno jačanje imuniteta. Pomiješajte 100 ml bademovog ulja i 30 kapi ravensare i masirajte prsa i leđa do 3 puta na dan. Pogodno je za djecu stariju od 3 godine.

Izbijanje zubića: Top saveti za ublažavanje bola

Izbijanje zubića može biti traumatično iskustvo i za bebu i za vas. Zato, sasecite problem u korenu!


Period kada bebi počinju da izbijaju zubići za roditelje predstavlja ispit izdržljivosti, strpljenja i brige. Malo biće možda će prvi put u životu osetiti bol, zbog čega će postati razdražljivo, nemirno i plačljivo. Zato će mu biti potrebno više nežnosti i pažnje.

– Dajte bebi odgovarajuću dozu paracetamola (panadon, lupocet). Koristite medicinski špric umesto kašičice da biste bili sigurni da je dete progutalo lek.

– Kada su desni upaljene, beba ima osećaj ”žarenja” u ustima. Pomozite joj tako što ćete joj dati da grize nešto hladno (naravno, dovoljno veliko da ne može da ga proguta!). Rashladite meki ”prsten” ispunjen vodom u frižideru (ne u zamrzivaču). Ili, napunite kalup za led bebinim omiljenim voćnim jogurtom, ubacite u svaku kockicu po drveni štapić, pa kada se jogurt zaledi, dajte bebi da ga liže poput sladoleda. Ovo je odličan (i ukusan!) ”rashlađivač” desni.

– Zbog konstantnog baljenja, obavezno koristite portiklu za upijanje pljuvačke. Takođe, bebinu bradicu i predeo ispod nje namažite Pavlovićevom ili nekom drugom kremom za bebe, da biste sprečili iritaciju kože. Ukoliko se tokom noći ćesto zakašlje (zbog lučenja pljuvačke), ispod gornjeg dela madraca podmetnite tanak jastuk. Tako ćete podići uzglavlje kreveca, što će joj olakšati gutanje pljuvačke.

– Mnoge mame savetuju da bebi preko dana date da žvaće koricu hleba.

– Specijalni gelovi za ublažavanje tegoba pri izbijanju zubića obično deluju kao blagi lokalni anestetik, mada ih je često teško utrljati u bebine desni, a i ne zadržavaju se dugo na njima.

– Nabavite ogrlicu od prirodnog baltičkog ćilibara. Mnoge mame su potvrdile njenu delotvornost kada je u pitanju smanjenje baljenja i bola usled nicanja zubića.





http://www.mamaibeba.com/

Kako izliječiti prehladu za jedan dan: Recept!

Prehlada spada u najčešća oboljenja dišnog sustava.

Većina ljudi se prehladi nekoliko puta godišnje, obično u proljeće i jesen.

Ako osjećate da ćete se razboljeti, morate odmah početi s poduzimanjem neophodnih mjera.

Ako započnete s borbom protiv prvih simptoma prehlade u početnoj fazi, moguće je spriječiti razvoj ozbiljnih oboljenja i upalnih procesa u organizmu.

Što raditi ako osjećate prve simptome prehlade i kako zaustaviti širenje bolesti i ojačati opće zdravstveno stanje?

Ovaj jednostavan, ali efikasan i provjeren narodni recept pomoći će vam da se izborite s početnim simptomima prehlade te zaustaviti i spriječiti napredovanje bolesti.


Kako izliječiti prehladu za jedan dan – recept:

Ovaj napitak je prirodna zamjena za popularane farmaceutske lijekove tipa Coldrex, Maxflu i sl., koji možete napraviti sami bez odlaska u apoteku, a koji je jednako efikasan, ako ne i bolji.

U 1,5 litru prokuhane i ohlađene vode (do sobne temperature)  dodajte 1 žlicu krupne (poželjno morske) soli, sok od jednog limuna i 1 gram askorbinske kiseline.

Vitamin C (askorbinska kiselina) dolazi u obliku tableta, kapsula, tableta za žvakanje, prašaka, šumećih tableta i otopina.

Možemo naći i esterificirani i prošišćenivitamin C za one s osjetljivim želucem i žgaravicom.

Po želji možete zasladiti žlicom meda.

Dobro promiješajte i popijte ovaj rastvor u roku 1,5 sata.

Po potrebi ponovite još jednom.

Grgljanje obične, slane vode ili čaja

Svakodnevno grgljanje vode, pomaže u prevenciji prehlade kod zdravih osoba. To je ujedno i dobra higijenska navika.

Grgljanje zelenog čaja može spriječiti pojavu gripe. Zaključak je to japanskih znanstvenika koji blagotvorno djelovanje čaja objašnjavaju njegovim sastojcima katehinima.

Znanstvenici tek trebaju otkriti na koji način katehini djeluju, no smatraju da sasvim sigurno imaju antivirusno djelovanje. Grgljanje smatraju efikasnijim načinom prevencije od pijenja, jer su mikrobi tada duže izloženi tekućini.

Grlo možemo ispirati i tako da grgljamo slanu mlaku vodu. Sol ima svojstvo da na sebe privlači nečistoće. Ovo je jednostavan, jeftin i moćan način prevencije bolesti.

Grlobolja – Kakao s klinčićem

Kakao s klinčićem dezinficira grlo i ublažava bol.

Žlicu kakao praha i 2-3 klinčića staviti u 2,5 dl vode ili mlijeka.

Kuhati 5-10 minuta i potom izvaditi klinčiće.

Napitak piti 3 puta na dan.





uspesnazena.com

Zimski virusi vrebaju decu

Svaki period godine ima određene specifičnosti koje su uslovljene vrstom mikronapasnika koji izaziva bolest. Iako je uvek moguća mešavina mikroorganizama, zimi najčešće dominiraju virusi.

U kolektivima gotovo sva deca imaju simptome i znakove infekcije. Oni veoma lako prenose virus zdravoj deci – kijanjem, kašljanjem, ali i neposrednim kontaktom.

Inkubacija (vreme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih znakova bolesti) je kratka – samo par dana, pa se bolest brzo širi. Dovoljno je desetak dana da virus dobije većina dece u vrtiću ili školi.

Nisu samo deca mogući izvori infekcije. I odrasli oboljevaju, a često i nisu svesni da su opasni po decu. Dešava se da roditelji nemaju simptome bolesti, ali da ipak nose virus koji deci može da napravi probleme. Ako mame i tate pogledaju svoje grlo u ogledalu moći će često da zapaze više ili manje izraženo crvenilo, iako nemaju nikakve tegobe. Mi odrasli imamo jači odbrambeni (imunološki) sistem, pa nemamo bolest, ali možemo virus da prenesemo deci. Ipak, ovo je daleko ređi način prenošenja infekcije.

Kako prepoznati virus?

Prvih dana sve izgleda kao obična prehlada – nosić curi, deca su blago otečena u licu, staklastog pogleda, ali su i dalje živahna i lepo jedu. Posle par dana počinje glavobolja, manja deca su “kenjkava”, apetit je sve lošiji, a neki mališani ponekad i povrate.

Ono što je upečatljivo je skok temperature koja može da bude i veoma visoka (do 40 stepeni), ali se kod većine ipak zadržava oko 38 – 38,5 stepeni. Deca su tada “slomljena”, slabo aktivna, uglavnom leže, i veoma loše jedu.

Ovaj virus izaziva i bol u grlu koji ne treba mešati sa anginom jer se ne radi o bakterijskom zapaljenju već o jednoj od manifestacija virusa. Nosić je totalno zapušen, tako da deca često dišu na usta, pa to pogoršava ionako teško stanje.

Mališani neretko imaju i pravo zapaljenje vežnjače – konjunktivitis, oči su zakrvavljenje, ponekad sa krmeljima. Konjunktivitis nastaje zbog direktnog efekta virusa, ali i zbog zapušenog nosića. Kada pedijatar pregleda dete, primetiće da njegovo grlo nije jako crveno, iako se veća deca obično žale na bol. Ni na plućima se obično ne čuje zapaljenje ili bronhitis, tako da deca mnogo lošije izgledaju u odnosu na nalaz koji pedijatar pregledom ustanovi.

Kako se dete leči?

Kao i većina virusa i ovaj je otporan na lekove, pa se ne leči virus, već simptomi bolesti (simptomatska terapija).

Tečnost je obavezna
Dete ne treba terati da jede na silu, ali mora da pije tečnost. Treba izbegavati kisele napitke koji mogu da oštete već načet želudac.

Dosta tečnosti, obaranje temperature i čišćenje nosića su glavni zadaci za roditelje, uz pažljivo praćenje toka bolesti. Unapred davati antibiotike, da bi se sprečile komplikacije, je potpuno pogrešno.

Dok potpuno ne ozdravi, dete NIJE za kolektiv! Treba znati da ovaj virus slabi njegovu odbrambenu sposobnost, pa je dete prijemčivo i za druge bolesti. Kako postoji veliki broj različitih virusa (sa sličnim manifestacijama bolesti) deca koja se nisu dobro oporavila mogu ući u “serijsku” infekciju koja traje nedeljama.

Koliko bolest traje?

Veća deca “pregura” virus za pet do sedam dana, a kod malih može potrajati i duže (što je dete manje bolest duže traje). Dužina bolesti dosta zavisi od sposobnosti mališana da savlada virus – oni sa dobrim imunitetom već za nekoliko dana živnu i vrate se normalnim aktivnostima, dok drugi čekaju do desetak dana na ozdravljenje.

Dakle, trajanje bolesti pre svega zavisi od uzrasta deteta i jačine imunološke reakcije na virus. I kada dete ozdravi, nekoliko dana ima slabiji apetit, pa ne treba insistirati na “jačim” obrocima.

Ima li komplikacija?

Većina dece prođe bez komplikacija, ali su one ipak moguće.

1. Zapaljenje srednjeg uva je jedan od najčešćih problema. Ono pre svega nastaje zbog zapušenog nosa, preciznije zbog zatvaranja izlaza unutrašnjih kanala (Eustahijeve tube) koji spajaju srednje uvo sa mestom gde se spajaju nos i grlo. I virus “gricne” bubnu opnu i srednje uvo, ali zapušenje Eustahijevih tuba je ipak glavni problem. Čim se kanali zapuše nakuplja se sekret u srednjem uvu, a on je idealna sredina za razvoj bakterija. Tako primarno virusni problem postaje bakterijska infekcija, pa se zato ova upala obavezno leči antibiotikom!

Najbolje je sprečiti ovu komplikaciju, a to je moguće upornim i efikasnim čišćenjem nosića u kombinaciji sa kapima za nos. Fiziološki rastvor je najefikasniji čistač nosa i može se primenjivati bez straha, najmanje tri do pet puta dnevno. Kapaljkom se sipa nekoliko kapi u jednu, pa u drugu nozdrvu, a dete treba da leži zabačene glavice da bi se rastvor slio u grlo. Kod beba treba koristiti pumpicu za izvlačenje sekreta, a veću decu ohrabriti da duvaju nos. Kad se završi čišćenje nosa treba staviti kapi za nos (efedrin, ili slične) koje su apsolutno potrebne ovih dana jer pored sekreta, i prošireni krvni sudovi u nosu doprinose njegovom zapušenju. Kapi će suziti proširene krvne sudove i omogućiti detetu bolje disanje, ali i smanjiti rizik od zapaljenja srednjeg uva. Kapi ne treba stavljati duže od četiri do pet dana, a uglavnom ih je dovoljno staviti tri puta dnevno (mada to zavisi od vrste proizvoda). Čim dete zaboli uvo, tokom ove infekcije, treba se obratiti lekaru. Pregled otoskopom će rešiti sve dileme oko dijagnoze i dalje terapije.

2. Zapaljenje sinusa se, takođe, može desiti tokom ove viroze. Manifestuje se izraženom glavoboljom, naročito u čeonom predelu i oko očiju. Pregledom se, umesto bistrog, providnog sekreta (koji se vidi u početku bolesti) lako vidi zamućen – gnojni sekret koji se iz zapaljenih sinusa sliva niz grlo. Ukoliko pipanje i kuckanje delova čela i jagodičnih kostiju izaziva bol, jasno je da su sinusi upaljeni. I ova bakterijska komplikacija virusne infekcije se leči antibioticima koje lekar prepiše.

3. Gnojno zapaljenje grla se može desiti u sklopu virusne infekcije, ali ne preterano često. Ovu komplikaciju možemo pokušati da sprečimo grgljanjem – ispiranjem grla. Veća deca rado grgljaju, a dobro pripremljen čaj od žalfije ili neki od posebno pripremljenih rastvora su sasvim prikladni. Ipak, kada se desi bakterijsko zapaljenje, ili kada posumnjamo na njega, treba uraditi bris grla i započeti antibiotsku terapiju.

Da li mogu da se jave komplikacije na plućima?

Na plućima su moguće dve vrste komplikacija.

1. Prva je bronhoopstrukcija (suženje disajnih puteva). Pored sklonosti ka alergijskim bolestima i virus može započeti bronhospazam. On se kod starijih mališana realtivno lako čuje jer deca prošište, uz kašalj koji se intezivira. Svaki duži i uporniji kašalj obavezuje da se detetu poslušaju pluća, kako bi pedijatar utvrdio da li ima spazma ili ne. Ako se desi, bronhospazam se leči bronhodilatatorima (Spalmotil, Aloprol, Aminofilin), sa ili bez lekova koji smanjuju zapaljenje sluzokože malih i srednjih disajnih puteva. Ovu terapiju obavezno vodi lekar, ali treba podvući da antibiotici nisu efikasni u terapiji bronhoopstrukcije.

2. Druga plućna komplikacija je zapaljenje pluća. Ono se, srećom, retko, ali kada se desi treba na vreme započeti terapiju. Pored kašlja koji dobija na intezitetu, dete dodatno klone kada počne zapaljenje pluća. Ipak, jedino lekar može postaviti dijagnozu, pregledom deteta, a nekada i uz pomoć rendgenskog snimka. Iako se radi o primarno virusnoj komplikaciji, antibiotska terapija je neophodna jer virus otvara vrata bakterijama koje mogu da napadnu već oštećeno plućno tkivo.


Postoje i druge, opasne komlikacije virusa. Ipak, one su toliko retke da roditelji ne treba da ih se plaše. Kako se ničim ne mogu unapred sprečiti, roditeljima ostaje da pažljivo prate dete, a kada primete nešto neuobičajeno, treba konsultovati pedijatra.



http://www.mojpedijatar.co.rs/

Povišena telesna temperatura novorođenčeta

Najčešće, prva pomisao kada se javi povišena telesna temperatura (febrilnost), jeste postojanje infekcije.

Febrilnost kod novorođene bebe ima daleko ozbiljnije značenje nego kod starije dece ili odraslih, a to upravo potiče od sumnje na infekciju.

Dve važne karakteristike infekcije novorođenčeta su veoma lako zahvatanje čitavog organizma i veoma brz razvoj u poređenju sa decom starijeg uzrasta.

Postupak koji bi roditelji trebalo da obave kod kuće je otkrivanje povišene telesne temperature na vreme i odlazak u nadležnu pedijatrijsku ambulantu. Iako ovaj postupak može da deluje jednostavno, ima mnogo detalja koje treba znati kako se ne bi napravile uobičajene greške.

Merenje telesne temperature kod novorođenčeta

Kada se roditelji odlučuju za merenje temperature novorođenoj bebi? Najčešća situacija je ako im se učini da je beba previše topla na dodir.. Ponekad su prisutni znaci bolesti kod bebe (odbija da jede, previše je pospana, ima zapušen nos, itd.) – kada roditelji opravdano posegnu za termometrom.

Postoje različite vrste termometara za merenje telesne temperature. Klasičan termometar, sa živom, u najvećem delu sveta je standardni termometar, koji se najviše primenjuje. Sledeći koji je u upotrebi, i to mnogo više u razvijenim zemljama nego kod nas, jeste ušni termometar – koji se postavlja u ušni kanal, a vrednost temperature određuje znatno brže nego živin (za dve sekunde). Međutim, izuzetno je važno pravilno postavljanje u ušni kanal, pa svi koji koriste ovaj termometar – treba da imaju dovoljno iskustva kako ne bi došlo do pogrešnog merenja.

Kada je reč o živinom terometru, uobičajene su dve vrste merenja: aksilarno (postavljanje u predeo pazuha) i rektalno (postavljanje u čmar). Izuzetno je važno znati da se aksilarno merenje telesne temperature kod novorođenčeta ne primenjuje zbog nepreciznosti. Vrednost temperature koja treba da se meri je takozvana «unutrašnja temperatura». Manevrom spajanja nadlaktice i trupa sa termometrom između njih – kod starije dece i odraslih, imitira se «unutrašnja sredina». Ali, to je teško ostvarljivo kod novorođenčeta – prvo zbog male površine nadlaktice, a drugo zbog nestabilne termoregulacije i lakog rashlađivanja kože. Aksilarnim merenjem se, u stvari, dobija precizna temperatura kože, ali ne i «unutrašnja».

Kod rektalnog merenja, greška nije moguća ako se vrh termometra najpre premaže neutralnom mašću ili kremom, a zatim postavi dva do tri centimetra duboko u čmar. Pri postavljanju termometra ne treba strahovati od povrede – jer dubina nije velika, a vrh termometra je dovoljno zaobljen. Temperaturu treba meriti najmanje dva minuta, obično od dva do pet minuta..

Koja telesna temperatura je povišena?

Poznavanje vrednosti normalne i povišene telesne temperature većine ljudi je vezano za vrednosti aksilarne temperature. Tako se vrednost iznad 37 stepeni smatra povišenom. Vrednost od 37 do 38 stepeni je blago povišena temperatura (subfebrilnost), a vrednost iznad 38 stepeni se smatra visokom telesnom temperaturom (febrilnost).


Pošto se kod novorođenčeta telesna temperatura meri rektalno, roditelji treba da znaju da je rektalna temperatura normalno viša od aksilarne za oko 0,8 stepeni. Dakle, normalna rektalna temperatura je do 37,8 stepeni. Stoga, blago povišenom temperaturom se smatra rektalna temperatura od 37,8 do 38,8 stepeni, a visokom iznad 38,8 stepeni.

Uzroci povišene telesne temperature

Iako je prva asocijacija febrilnosti kod novorođenčeta infekcija, postoje i drugi uzroci. Zadatak pedijatra u toku postavljanja dijagnoze je da utvrdi o kom uzroku se radi. Tri su najčešća: pretopljavanje, dehidracija i infekcija. Preostala dva uzroka su vrlo retka i o njima se razmišlja tek kada se isključe prethodni, najčešći.

1. Pretopljavanje 
Do pretopljavanja bebe može da dođe na više načina. Ako dete ima pretoplu odeću, to može da bude jedan od razloga povišene telesne temperature. Ipak, ako se roditelji drže pravila da se temperatura meri 20-30 minuta od raspovijanja, onda će se sigurno izbeći takva greška u merenju. Osim toga, i povišena temperatura spoljne sredine može da bude razlog pretopljavanja – kako u letnjem, tako i u zimskom periodu. Leti je razlog visoka spoljna temperatura, koju je ponekad nemoguće izbeći, a zimi su to različite vrste grejnih tela koje se ne nalaze na propisanoj udaljenosti od novorođenčeta.

Bez obzira o kom načinu pretopljavanja se radi – ako se beba ostavi u peleni, u sobi sa normalnom temperaturom vazduha, a ponovo merena temperatura nakon 30 minuta ima normalne vrednosti, vrlo je verovatno da je došlo do pretopljavanja. Ako se povišena temperatura ne javlja u narednim satima i danima, definitivno je u pitanju pretopljavanje. Karakteristično je da se kod bebe sve vreme ne uočavaju drugi znaci bolesti (odbijanje obroka, povraćanje, mlitavost, pospanost)..

2. Dehidracija
Smanjen unos tečnosti, pre svega mleka, kod novorođenčeta može da izazove febrilnost. Visoka spoljna temperatura može da bude doprinoseći faktor za brži gubitak tečnosti iz organizma, što je vrlo često teško primetiti u kućnim uslovima. Potrebe organizma novorođenčeta za tečnošću mogu u takvoj situaciji da porastu i nekoliko puta. Nakon rehidracije – oralne ili intravenske, kod deteta se više ne javlja febrilnost. Drugi, ranije pomenuti znaci bolesti, mogu da budu prisutni kod dehidracije, tako da uzrok ove febrilnosti može da se utvrdi samo u bolničkim uslovima.

3. Infekcija
Protokolarni medicinski stav je da svako febrilno novorođenče ima infekciju, dok se praćenjem i analizama ne dokaže suprotno. Pošto za pouzdano isključenje infekcije treba nekoliko dana, uz analize koje mogu da se obave samo u bolničkim uslovima, gotovo sva febrilna novorođenčad se hospitalizuje.. U periodu obavljanja analiza, do potvrde ili isključenja infekcije, primenjuje se inicijalna antibiotska terapija. Drugi znaci bolesti su obavezno prisutni kod razvijene infekcije, ali ako se infekcija tek razvija, onda mogu da budu odsutni.

4. Hipertireoza 
Ovo je redak razlog febrilnosti novorođenčeta. Najčešće majka ima poremećaj funkcije tireoidne žlezde, kada posredstvom njenih antitela – koja su preko posteljice prešla u krvotok deteta, dolazi do stimulacije tireoidne žlezde. Stanje je prolazno, ali su ponekad, osim smanjenja telesne temperature deteta, potrebne i druge terapijske mere.

5. Disfunkcija centralnog nervnog sistema
Radi se o, takođe, vrlo retkom uzroku febrilnosti novorođenčeta. Izolovano, ili zbog drugog oboljenja, poremećena je funkcija centra za termoregulaciju. Ova vrsta febrilnosti može da bude vrlo ozbiljna, jer je ponekad gotovo nemoguće normalizovati telesnu temperaturu.

Postupak od kuće do ambulante
Izmerena povišena telesna temperatura kod novorođenčeta zahteva da se istog dana obavi pregled (najviše jedan do dva sata posle merenja). Ako nema drugih znakova bolesti osim febrilnosti, ne radi se o previše hitnom stanju, zbog čega treba isključiti preveliku žurbu, a pogotovo paniku. Dok se ne krene ka ambulanti, ako je rektalna temperatura preko 38,8 stepeni, bebu treba svući do pelene, kako bi se delimično rashladila. Prilikom oblačenja za ambulantni pregled, treba voditi računa o spoljnoj temperaturi. Ako se radi o vrelim letnjim danima, dovoljna je samo pelena – kada se koristi nosiljka. Pri nižim spoljnim temperaturama, treba proceniti koliko obući bebu. Možda bi najbolji savet bio da se beba koja ima visoku temperaturu uvek obuče nešto manje nego što bi bila obučena da je zdrava – pri datoj spoljnoj temperaturi..

Kada je reč o lekovima za snižavanje temperature (antipiretici), ne bi ih trebalo davati dok se ne obavi pregled, jer bi tada pre svega trebalo da se potvrdi da li je telesna temperatura povišena.

Uzimajući u obzir sve što je navedeno u vezi povišene telesne temperature kod novorođenčeta – nemojte se iznenaditi, ali ni previše zabrinuti ukoliko vam pedijatar kaže kako vaša beba treba da ostane u bolnici, radi sprovođenja analiza i eventualnog lečenja..




http://www.mojpedijatar.co.rs/