Kako pripremiti hranu za bebe 8-10 meseci (pire od spanaća,karfiola,boranije,mesa.)

Razne vrste pirea za bebe od 8 do 10 meseci



Pire od spanaća

Ovo jelo se daje od devetog meseca. Treba vam 100 grama lišća spanaća, dve supene kašike mleka, pet grama pirinčanog brašna, supena kašika kisele pavlake ili 1 kafena kašičica maslaca. Pod mlazom vode dobro opran i očišćen spanać kuvati u neslanoj vodi, u otvorenom sudu, da omekša. Kada se skuva, procediti ga, propasirati, dodati mu u prokuvanom mleku razmućen pirinač i kuvati uz mešanje još pet do deset minuta. Na kraju, u toplu kašu umešati masnoću.

Pire od karfiola

Ovaj recept je za decu od desetog meseca. Treba vam 200 grama cveta karfiola, četiri supene kašike mleka, sveže majčino ili prokuvano kravlje. Zatim pet grama maslaca ( kakena kašičica) ili kk ulja. Dobro opran i iskidan cvet karfiola malo prokuvati, prvu vodu izliti. U svežoj, malo posoljenoj vodi, dokuvati ga u otvorenom sudu, iscediti ga, propasirati. Nakon dodavanja mleka prokuvati još malo i u toplo umešati masnoću.

Pire od boranije

Ovaj pire se daje deci od devetog meseca. Za ovo jelo potrebno vam je 200 grama oranije, kašika mleka, 5 grama maslaca ili kašena kašika ulja, dva lista seckanog peršina. Pripremaju se po istom principu kao i svi prethodni pirei. Dobro opran, iseckan peršinov list dodaje se na kraju kuvanja, da malo provri. Masnoću umešati na kraju u toplu kašicu, skinutu sa šporeta.

Pire od mesa

Krto meso, bez masnoće staviti u vrelu posoljenu vodu, da bi se zadržali hranjivi sastojci, skuva se, samelje dva puta, propasira (izmiksa) uz dodatak bujona u istoj količini (1:1). Fina, homogena masa dodaje se već pripremljenoj kašici od povrća u količini 10 do 50 grama, zavisno od uzrasta.  Pre davanja kašica se još jednom prokuva. Meso se daje 3 do 4 puta nedeljno.

NE MOŽETE DA PRESTANETE DA PUŠITE? OVA BILJKA UBIĆE SVAKU ŽELJU ZA NIKOTINOM!

Ako želite da ostavite cigarete, ova biljka će vam biti najbolji saveznik, a pored toga, nećete se ugojiti jer ona pomaže i protiv gojaznosti

Čest problem kod pušača je to što žele da ostave cigarete, ali sе plаše dа će sе ugојiti. U stvаri, nеmа pоtrеbе zа brigom. S ovom biljkom slobodno možete da prestanete da pušite, bez straha da ćete se ugojiti.

Stеviа је bilјkа iz pоrоdicе hrizantema, pоrijеklоm iz Pаrаgvаја, kојa se vijekovima koristi kao prirodni zaslađivač.

Odlična je u borbi prоtiv gојаznоsti i tаkоđе ćе vаm pоmоći u liječenju diјаbеtеsa i hipеrtеnziјe, a, što je najvažnije, ubiće svaku želju za nikotinom.

Моžе da sе kоristi kао mаska zа njеgu kоžе jer hrаni, zаtеžе i čini kоžu glаtkоm. Stеviа sе tаkоđе mоžе kоristiti zа suzbijanje аkni i еfikаsnо djеluје prоtiv dеrmаtitisа.

Dоstupna je u оbliku suvоg lišćа, zеlеnog i bеlоg prаhа i u vidu tеčnоsti. Ona nе zаhtjеvа mnоgо, štо znаči dа je možete zasaditi čak i u svоm dvоrištu ili u saksiji.

UPOTREBA:

Kontrola apetita:
listići pomažu smanjiti osjećaj gladi i značajno smanjuju želju za slatkim. I dalje ćete uživati u slasticama, samo će se želja za njima smanjiti. Pri svakodnevnom korištenju stevije, količina slatkiša koje konzumiramo, znatno se smanjuje. Samokontrola više nije problem.

Krvni tlak:
pri svakodnevnoj upotrebi stevije, krvni tlak se blago smanjuje. Taj učinak je evidentiran kod tekućih koncentrata napravljenih od suhih listića stevije.

Krvni šećer:
kod redovite upotrebe pokazao se i učinak na regulaciju šećera u krvi, ponovo jače izraženo ukoliko koristimo koncentrat.

Prehlada i gripa:
dnevna konzumacija čaja od stevije i napitaka od stevije osjetno smanjuje mogućnost pojave prehlade i gripe. Moguće da je povezano s tim da virusi ne mogu razgraditi slatke glikozide, koji prirodno štite sluznicu grla kod pijenja napitaka. To možemo pripisati i prirodnom cinku koji sadrže listići stevije. Medicinska istraživanja naime dokazuju, da cink, unesen preko usne šupljine, teži uništavanju virusa samim kontaktom. Moguće je da je u pitanju kombinacija oba učinka.

Usna higijena i oboljenja zuba:
s redovitom upotrebom stevije u bilo kojem obliku, osjetno se smanjuje karijes, te krvarenje desni. Bakterije koje prouzrokuju ta oboljenja, očito ne mogu probaviti glikozide, te zbog toga odumru. Svakodnevna upotreba poboljšava zdravlje vaših zuba i poboljšava zadah u ustima (kojeg uzrokuju naslage bakterija na jeziku i zubima). Na tom je području napravljeno mnogo znanstvenih istraživanja koja potvrđuju pozitivne učinke upotrebe stevije za zubnu higijenu.

Probavne smetnje:
za smirivanje bolova u trbuhu, koristite čaj od stevije-1 žlicu zelenog praha prelijte litrom vruće vode. Ostavite da stoji 3-5 minuta, ili dok ne bude primjerena temperatura za konzumaciju. Popijte cijelu šalicu toplog napitka, učinci su vrlo brzi. Bakterije očito obožavaju glikozide, a ne mogu ih probaviti, što dovodi do njihovog uništenja. Takav čaj pomaže i kod trovanja hranom.

Bore na licu:
kad pripremite čaj od stevije, namočite gazu, položite gazu na oči, tako da prekrije i bore oko očiju. Pustite da djeluje 5 minuta ili duže. Primjetit ćete da vam je koža mekša i da su bore manje vidljive.

Psihička i tjelesna izdržljivost:
listići stevije povećavaju tjelesnu izdržljivost i razbistruju misli. Vidljivo je povećanje psihičke i tjelesne izdržljivosti, bez naglih promjena. Kod bodibildera dolazi do povećanja moći i izdržljivosti nakon redovite primjene tamnog koncentrata listića stevije ili uzimanja tabletica stevije.

Ovisnost o pušenju:
listiće stevije stavite između obraza i desni, ako nemate listiće, možete staviti zeleni prah. Na taj način postepeno se smanjuje želja za pušenjem i ovisnost o duhanu. Kad vam se pojavi želja za cigaretom, popijte šalicu stevije i yerba mate čaja. Učinak je isti, ako ne i bolji od predhodnog savjeta.

Problemi s tjelesnom težinom:
stevija nema kalorija, smanjuje apetit i želju za slatkim, stoga je njena uloga u mršavljenju vrlo važna. Stevija vas ne može osloboditi loših prehrambenih navika iuživanja u slatkišima, ali mnogo korisnika je s vremenom smanjilo unos omiljenih slastica. Upotrebljavajte steviju umjesto šećera i umjetnih sladila na sirovoj hrani, pri kuhanju ili pečenju.



Izvor: webtribune.rs

Prirodni lijekovi protiv stresa koji odmah djeluju

Svi se, s vremena na vrijeme, suočavamo sa stresom. Na njega mogu uticati mnogobrojni faktori, od svakodnevnih životnih izazova do sitnica s kojima ne možete izaći na kraj. Često ga nazivaju i bolešću modernog doba, a on može imati izrazito negativan uticaj na cjelokupno zdravlje. Simptomi su veoma različiti te variraju od problema sa spavanjem do razdražljivosti, piše Mini magazin. Stres je, takođe, vodeći uzrok mnogobrojnih oboljenja, a neka od češćih su gubitak kose, depresija, visok krvni pritisak, glavobolje, drastične promjene težine… Sledeći put kada budete imali neke od simptoma ili, jednostavno, kada osjetite da ste pod stresom, isprobajte neke od prirodnih lijekova.

Lavanda 

Ukoliko imate problema sa spavanjem, bilo bi dobro da vazduh u spavaćoj sobi blago pošpricate esencijalnim uljem lavande ili da samo ulje pomirišite nekoliko puta. Istraživanja pokazuju da lavanda ublažava anksioznost te da smiruje um i tijelo usljed čega dolazi do opuštanja. Samim tim, ona vam može pomoći da brže i lakše zaspite. Takođe, dokazano je da aromaterapija inicira različita raspoloženja i osjećanja te se veoma učinkovito koristi kod problema kao što su depresija, zamor, anksioznost, glavobolje, loša probava i slično. Kako biste saznali više o blagodetima aromaterapije, najbolje je da se posavjetujete sa stručnim licem.

Kamilica 

Čaj od kamilice dokazano opušta mišiće (ali i živce) prije spavanja. Ova prekrasna biljka se već stotinama godina koristi zbog svojih sedativnih svojstava, ali i kao namirnica koja poboljšava imunitet.

Tamna čokolada 

Istraživanja pokazuju da konzumiranje svega 30 grama tamne čokolade smanjuje nivo hormona stresa i anksioznosti u organizmu. Hormon stresa, kortizol, lako može postati neuravnotežen i dovesti do dugoročnih oboljenja i disfunkcionalnosti. Tamna čokolada može biti od pomoći da se nivo pomenutog hormona smanji pa se zbog toga i preporučuje da se češće konzumira. Ipak, ne pretjerujte – kao što smo na početku rekli, 30 grama dnevno sasvim je dovoljno.

Kantarion 

Istraživanja pokazuju da ova biljka popravlja raspoloženje i ponašanje kod osoba sa blagom depresijom. Koristi se vijekovima kao prirodni anti-depresiv, a toliko je sveprisutna da se često smatra korovskom biljkom. Prije upotrebe (možete praviti čaj od nje ili mirisati njeno eterično ulje) posavjetujte se sa doktorom ili farmaceutom kako biste izbjegli potencijalne alergijske reakcije ili nepravilna doziranja.

Alergija na hranu u djece

Alergija na hranu je reakcija organizma na neki sastojak hrane koji naš imunološki sustav detektira kao štetan, iako to zapravo nije.
Dakle, radi se o krivo usmjerenom imunološkom odgovoru. Danas bilježimo značajan porast alergijskih reakcija, što je najvjerojatnije posljedica promjena nešeg životnog okoliša i životnog stila. Najveća učestalost alergija na hranu je u male djece, a sa odrastanjem se smanjuje.

Kako se objašnjava nastanak alergijskih reakcija na hranu?

Iako je to malo poznato, probavni trakt je bogat imunološkim tkivom i zapravo je najveći imunoški organ u našem tijelu. On ima svoju vlastitu mikrofloru, a svakodevno je u doticaju s raznovrsnim namirnicama, tekućinama, bojama, aditivima, kao i mikroorganizmima.
Normalno se u ranoj dobi imunološki sustav programira kako bi reagirao na škodljive tvari, a tolerirao korisne, odnosno neštetne. Ako je to postignuto kažemo da se razvila oralna tolerancija. Nutritivna alergija nastaje u okolnostima kada imunološki sustav nije uspostavio oralnu toleranciju na određeni sastojak hrane pa na to reagira.
Koji su razlozi da se to dogodi? Zapravo se radi o međudjelovanju više čimbenika: genskoj predispoziciji, nezrelosti organizma i okolišnim faktorima. Genetika ima važnu ulogu u formiranju imunološkog odgovora. Tako je poznato da se rizik alergijskog reagiranja značajno povećava u obiteljima u kojima je već netko alergičar. To konkretno znači: u obitelji u kojoj nema alergije rizik da će se ona javiti kod djeteta je 15%, ako alergiju ima jedan član obitelji šansa je 25-30%, a ako ju imaju 2 člana čak 70%. Drugo, imunološke ali i ostale funkcije probavnog trakta po rođenju nisu još u potpunosti zrele zbog čega su alergije na hranu najčešće u djece. Srećom, prirodno sazrijevanje sa dobi omogućava da se veći dio alergija s vremenom preraste. Stoga, alergiju na hranu ima 3-8% djece, a manje od 3% odraslih. Treće, naša crijevna flora (mikrobiota) također ima ulogu u moduliranju imunološkog odgovora. Formira se nakon rođenja, a kakva će u konačnici biti ovisi o opet o genima, majčinoj flori, ali i okolini. Danas se zna da porođaj carskim rezom, izostavljanje majčinog mlijeka iz prehrane djeteta, učestala primjena antibiotika, sklonost hiperhigijenskim uvijetima mogu djelovati na promjenu mikroflore probavnog trakta u nepovoljnom smjeru, tj. na pojačanje alergijskog reagiranja.

Koja hrana izaziva alergiju?

Alergeni sastojak u hrani uvijek su bjelančevine. Iako, svaka hrana može biti alergen, većinu alergijskih reakcija, njih preko 90%, uzrokuje sljedećih 8 namirnica: kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke. Najčešći alergen, pogotovo u dojenačkoj dobi je kravlje mlijeko, ali ta se alergija uglavnom prevlada do 3. godine života.

Kako se prepoznaje alergija na hranu?

Alergija na hranu može se pojaviti u raznim oblicima, na koži, probavnom, dišnom sustavu, ali i burnom reakcijom koja zahvatiti cijeli organizam. Simptomi mogu nastati različitom brzinom.
Ako se pojave par sekundi do par sati od unosa alergena kažemo da se radi o ranim reakcijama, a one koje se nastaju više sati pa do par dana od unosa alergena zovemo kasnim reakcijama.

Najopasnija brza reakcija je anafilaktična reakcija u kojoj dolazi do naglog kolapsa organizma, radi oticanja tijela, pada krvnog tlaka, otežanog disanja, obilnog lučenja žlijezda, a ako se ne reagira odmah može imati fatalan ishod.
Ako je zahvaćen samo probavni sustav sa jakim bolovima u trbuhu, povraćanjem i/ili proljevom, koji nastaju promptno nakon konzumiranja namirnice kažemo da se radi o "gastrointestinalnoj anafilaksiji". Peckanje i žarenje usne šupljine sa svrbežom ustiju, a bez ozbiljnijih simptoma nazivamo oralni alergijski sindrom. Rezultat je križnog reagiranja alergena iz biljne hrane s nekom peludi, primjerice korova ili stabala.
Tako alergični na pelud breza mogu reagirati na jabuku, breskvu, a oni na pelud trava na rajčicu i kikiriki... Vrlo česte su i kožne reakcije ranog tipa poput koprivnjače (urtikarije), ali i različiti drugi osipi. Iako to možda ne očekujemo i teško disanje, astmatski napadaj, upala sluznice oka i nosa sa sekrecijom, kihanjem i svrbežom, mogu biti posljedica reakcije na hranu.

Reakcije kasnog tipa obično su kožne ili zahvaćaju gastrointestinalni trakt. Najčešće viđamo suhu kožu s mjestimičnim crvenilom i ekcemom koji svrbi.
Kod djece su obično promjene na tipičnim mjestima- licu, pregibima zglobova i vratu. To je slika atopijskog dermatitisa. Kasna reakcija probavnog trakta može biti pojava ponavljanih tračaka krvi (nekad i sluzi) u stolici, koji nastaju zbog alergijske upale završnog dijela debelog crijeva. To se može dogoditi čak i u dojene djece zbog alergena iz majčine hrane koji se prenesu putem majčinog mlijeka.
Druga, kod djece česta kasna probavna manifestacija je kronični proljev. Naime, zbog alergije tanko crijevo postane pretjerano propusno pa se gubi tekućina, bjelančevine i krvne stanice. Kao posljedicu imamo dijete koje slabo dobiva na tjelesnoj masi, naduto je, a nerijetko i anemično ili čak otečeno zbog niske razine bjelančevina.

Kako se alergija dokazuje?

Najbolja metoda utvrđivanja alergije je povezivanje pojave simptoma sa unosom određene hrane, a potpuni nestanak nakon eliminacije te namirnice iz jelovnika.
Međutim, za alergijske reakcije kasnog tipa koje nastaju s odgodom od više sati, pa čak i dana to nije jednostavno utvrditi. Dobro je voditi dnevnik prehrane kako bi se mogle naći poveznice. Uz to, dodatno se u praksi rade i alergološki testovi. Važno je znati da niti jedan test nije 100% pouzdan, niti osjetljiv, tj. čak i kada su svi negativni, samo na temelju toga, ne može se isključiti alergija. Stoga se dijagnoza postavlja poput mozaika, kombiniranjem testova i podataka dobivenih od roditelja te pokušaja eliminacije i ponovnog vraćanja namirnice u prehranu (uvijek isključivo prema odluci i pod nadzorom liječnika, da se izbjegnu teške reakcije).

Jesu li sve reakcije na hranu alergijske?

Ponekad se neopravdano miješaju alergijske reakcije na hranu s toksičnim reakcijama, intolerancijom ili celijakijom. Toksične reakcije su one koje uzrokuje mikrobiološki neispravna hrana, tzv. „pokvarene“ namirnice. Obično se manifestiraju probavnim tegobama: naglo nastalim povraćanjem ili proljevom, sa ili bez temperature.
Reakcije intolerancije ili nepodnošljivosti nastaju zbog nedostatka nekog enzima ili zbog unosa u hrani tvari koja simulira reakciju imunološkog sustava, iako to zapravo nije.
Najčešće se miješa intolerancija i alergija na kravlje mlijeko. Intolerancija je  nepodnošenje mliječnog šećera (laktoze) uslijed slabije aktivnosti enzima koji probavlja mliječni šećer. Javlja se većinom u starijih od 2 godine, a najčešće odraslih. Konzumacija fermentiranih mliječnih proizvoda i mlijeka s manjim udjelom laktoze ne izaziva tegobe.
Različito od toga, alergija je reakcija na bjelančevinu mlijeka i javlja se pretežno u male djece, mlađe od 2 godine. U tom slučaju se ne može jesti kravlje mlijeko uopće. Intolerancija na druge namirnice vrlo je rijetka, iako su danas prošireni razni medicinski nepotvrđeni testovi kojima se različite namirnice neopravdano optužuju za svakojake simptome. Nažalost eliminacijom nekih grupa namirnica postiže se više štete nego koristi, budući da takva prehrana može rezultirati ozbiljnim prehrambenim deficitima.
Još bih spomenula da alergija na gluten nije celijakija, iako nekada simptomi mogu sličiti. Celijakiju dokazuju drugi dijagnostički testovi i kada se potvrdi uvijek je doživotna.

Što učiniti kod alergije na hranu?

Najvažnija mjera je eliminacija namirnice koja uzrokuje alergiju. Važno je uvijek čitati deklaracije proizvoda kako bismo bili sigurni da alergene tvari nema. Ukoliko se radi o alergiji na više namirnica, uvijek moramo razmišljati hoćemo li zbog eliminacije dovesti do nekog nutritivnog manjka. U tom slučaju možemo suplementirati vitamine ili minerale. Jedan od najčešćih problema je eliminacija mlijeka i manjak kalcija.
Ako imamo alergiju na kravlje mlijeko a majka doji, majci se preporuča nastaviti dojenje, ali u prehrani eliminirati sve na bazi kravljeg mlijeka. Kako kod majke ne bi nastao manjak kalcija, savjetujemo da ona uzima 1 gr. kalcija svakodnevno. Za dojenčad koja nisu na prsima, a alergična su na proteine kravljeg mlijeka, budući da je mlijeko osnovna namirnica mora ga se kvalitetno zamijeniti. Najbolja zamijena su specijalne dojenačke formule u kojima su bjelančevine mlijeka razgrađene na manje dijelove koji nisu alergeni. Te formule se zajednički zovu ekstenzivni hidrolozati. One su nažalost lošijeg okusa i vrlo skupe zbog složenosti postupka hidrolize. Idu na recept kao lijek, uz preporuku pedijatra gastroenterologa. Sojino mlijeko, kozje mlijeko i biljna mlijeka nisu dobra zamijena, pogotovo u dojenačkoj dobi i ne treba ih koristiti. Uz to u 30% slučajeva na sojino i kozje mlijeko može nastati križna reakcija.

Ukoliko je dijete imalo životno opasnu alergijsku reakciju na hranu, uvijek se roditelje educira o postupku u slučaju ponavljanja takve reakcije. Uz to se svajetuje nabavka autoinjektora adrenalina. Radi se injekciji koju može primjeniti svaka osoba u slučaju nužde, a služi brzoj aplikaciji adrenalina, čak i kroz odjeću, kako bi se spriječila životna ugroženost.

Može li se spriječiti razvoj alergije na hranu?

Do sada su isprobavane razne mjere kako bi se smanjila pojavnost alergije na hranu. Jedino što se pokazalo da djelotvorno smanjuje rizik razvoja alergije, prije svega atopijskog dermatitisa, je dojenje najmanje 4-6 mjeseci.
Za djecu koja ne doje, a rođena su u obiteljima koje imaju rizik za alergiju, djelotvornost u sprečavanju pojave alergije na hranu pokazuju dojenačke forumle s oznakom HA (hipoalergene). One imaju blago hidroliziran protein koji ne stimulira alergeni potencijal. Iako kod već razvijene alergije nisu efikasne, za prevenciju se preporučuju.




http://www.pitajmamu.hr/

Prekomjerno pijenje ubija jetru, vodi vas u grob

Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a bolesti doprinosi i kronična pothranjenost


Јetra (grč. hepar) najveća je žlijezda u ljudskom tijelu. Kod odraslih ljudi jetra je mekan, smeđecrveni organ klinastog oblika koji se nalazi sa desne strane trbušne šupljine, neposredno ispod ošita. Jetra je teška obično 1200-1600 g, a sastoji se od dva režnja (lat. lobus), od kojih je desni veći od lijevog. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra zauzima središnje mjesto u metabolizmu tj. funkcioniranju izmjene tvari u organizmu. Izuzetno je važan organ iz razloga što ima brojne važne funkcije za organizam. Metaboličku funkciju jetre obavljaju hepatociti (stanice jetrenog parenhima): stvaraju i izlučuju žuč, reguliraju homeostazu ugljikohidrata, vrše sintezu lipida i izlučuju lipoproteine plazme, kontroliraju metabolizam kolesterola, proizvode ureju, serumske albumine, faktore zgrušavanja, enzime i brojne druge bjelančevine, te metaboliziraju ili vrše detoksikaciju lijekova i drugih stranih tvari. Od metaboličkih funkcija od posebnog je značaja sinteza bjelančevina plazme, detoksikacijska funkcija jetre te funkcija stvaranja žuči. Jetra je najveći, i na neki način najsloženiji, organ u tijelu. Jedna od njenih glavnih funkcija je razgradnja štetnih tvari koje se apsorbiraju iz crijeva ili stvaraju bilo gdje u tijelu, a zatim njihovo izlučivanje kao bezopasnih nusprodukata u žuč ili krv. Nusprodukti koji se nalaze u žuči ulaze u crijeva, zatim napuštaju tijelo stolicom. Nusprodukti koji se nalaze u krvi filtriraju se u bubrezima i zatim napuštaju tijelo preko mokraće.

Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi pet posto ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Steatosis hepatis je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih stanica, zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana.

Uzroci i razvoj bolesti

Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim stanicama prijeđe normalnih pet posto mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije štetno, ali ukazuje na neki poremećaj u organizmu. Ako se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkriti i ukloniti moguće je ozdravljenje. Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih stanica. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti zbog niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti neprimijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te tada može biti bolna i osjetljiva. Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki, kao i pretilih muškaraca.
Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i kronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.

Ostali mogući uzroci masne jetre su:

debljina

šećerna bolest

kemikalije (npr. ugljik tetraklorid)

predoziranje lijekovima (kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat)

pothranjenost

prehrana manjkava proteinima

trudnoća

trovanje vitaminom A

bypass kirurški zahvat na tankom crijevu

cistična fibroza

prirođeni poremećaji metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina i homocistina

deficit enzima kolesterol esteraze i arildehodrogenaze srednjeg lanca

Refsumova bolest -rijetki nasljedni poremećaj pri kojem se u tkivima nakuplja fitanska kiselina, proizvod razgradnje masti. Nakupljanje fitanske kiseline dovodi do oštećenja živaca i mrežnice, grčevitih pokreta te promjena kostiju i kože. Liječenje uključuje izbjegavanje konzumiranja zelenog voća i povrća koje sadrži klorofil. Od pomoći može biti plazmafereza pri kojoj se fitanska kiselina uklanja iz krvi.

abetalipoproteinemija

Reyeov sindrom

Oblici i simptomi masne jetre

Masna jetra se prema mikroskopskoj slici jetrenih stanica može podijeliti u makrovezikularnu (velike kapljice masti u jetrenoj stanici) i mikrovezikularnu (male masne kapljice). Makrovezikularna masna jetra je najčešći oblik i uzrokovana je alkoholizmom, dijabetesom, debljinom, terapijom kortikosteroidima, dugotrajnom infuzijskom prehranom.

Simptomi masne jetre povezani su sa stupnjem, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o kroničnom stanju. Ako postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura. Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu. Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule. Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tokom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane. Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).

Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest.

Ako je pacijent kronični alkoholičar, adipozan, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene pretrage) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine AST i ALT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim pretragama (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kada dijagnoza nije sigurna može se napraviti perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra. Podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim pritiskom, oteklinama i grčevitim napadima.

Reyeov sindrom je teško oštećenje jetre i mozga s visokom smrtnošću. Karakterizira ga pojava masne jetre i encefalopatija (oštećenje mozga) u djece do 15 godina starosti. Sindrom je nazvan po dr. R. Douglas Reye, koji je zajedno sa svojim suradnicima dr. Graeme Morgan i dr. Jim Baral, prvi objavio studiju sindroma 1963.g. u časopisu The Lancet.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH)

NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 milijuna ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi. Klinička slika NASH je u većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre. Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.

Dijagnoza, prevencija i liječenje bolesti

Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest. Ako je pacijent kronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene probe) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine alanin aminotransferaze (ALT ili SGPT) i aspartat aminotransferaze (AST ili SGOT) a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči. Slikovnim dijagnostičkim testovima (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim tlakom, oteklinama i grčevitim napadajima.

Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i pomoćnom terapijom. Pravilna prehrana, apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili kemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka. U alkoholnoj masnoj jetri postepeni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 tjedana odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola. Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.

Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. Kod trudnica su potrebni kvalitetni i česti pregledi kako bi se ovo stanje rano prepoznalo i na vrijeme liječilo. Kako bi se spriječio Reyeov sindrom djeci se ne bi smjeli davati lijekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol) za liječenje gripe i drugih viroza.

Masna jetra i prehrana

Najbolji način liječenja masne jetre je uvođenje pravilnih prehrambenih navika i redovita tjelesna aktivnost. To podrazumijeva izbjegavanje dodatno zaslađene hrane, te gazirane, masne, slane i pržene hrane. Preporuča se prehrana sa manjom energijskom vrijednosti, tj. prehrana koja će pomoći osobi smanjiti tjelesnu masu, uz redovitu tjelesnu aktivnost. To znači dnevni unos od 1300 do 1800 kcal na dan, uz preporuku nutricionista i liječnika.

Hrana koja se preporučuje:

crni kruh, dvopek, tost, integralna tjestenina, žganci/palenta, griz;

djelomično obrano mlijeko (1.5% m.m.), sirutka, kefir, jogurt s probiotikom, svježi sir i posni svježi sir;

sve meso koje sadrži manje masnoće / krto meso (teletina, perad, svinjetina, divljač);

plava i bijela riba, tvrdo kuhana jaja;

sve svježe povrće koje se pravilno termički obrađuje;

zrelo voće bez kože/kore, kompoti, kašice;

maslinovo, bućino i sezamovo ulje;

čajevi: paprena metvica, sikavica, zatim kamilica i matičnjak, umjereno zaslađeni medom.

Hrana koju treba izbjegavati:

svježi ili vrući pekarski proizvodi, dizana tijesta, kroketi, makaroni sa sirom, špageti s masnim umakom;

punomasno mlijeko, dimljeni i zreli sirevi, vrhnje s visokim udjelom masnoće;

masno i dimljeno meso, polutrajne i trajne kobasice, paštete;

morski muzgavci (lignje, dagnje, rakovi i školjke);

nepravilno obrađeno povrće, luk, crvena paprika, rajčica, poriluk;

nedozrelo ili vrlo slatko voće, orasi, lješnjaci, bademi;

majoneza;

alkohol, bezalkoholna gazirana pića, crni čajevi;

sva konzervirana hrana.




http://www.dnevno.hr/

Ne koristite slatkiše kao nagradu

Siljenje da pojedu sve ili nagrađivanje slatkišima umanjuje njihovu sposobnost da prepoznaju kada treba stati jesti. Pustite ih da sami odluče kada im je dosta


Roditelji, bake, odgojiteljice..., odrasli često žele da dijete pojede sve što je u tanjuru. No u želji da spriječe djetetovu izbirljivost, ova metoda može odvesti u drugu krajnost.

Istraživanje Sveučilišta u Nebrasci upozorava da to može djecu gurnuti u zamku prejedanja. Mnoga prijašnja istraživanja već su dokazala da djeca za koje drugi odlučuju koliko moraju pojesti kasnije ne mogu sama prepoznati kad više nisu gladna pa jedu previše. Također, s vremenom počnu težiti grickalicama i slatkišima, a to povećava rizik od debljine.

Nemojte siliti djecu da pojedu sve s tanjura


Posljednje američko istraživanje proveli su u vrtićima. Primijetili su da je ova metoda tamo sveprisutna - što zbog straha od roditeljske reakcije ako dijete ne jede, što iz želje da ih nauče jesti raznovrsno.

"Treba izbjegavati kontrolu prehrane, poput davanja nagrada u obliku slatkiša, poticanja djece da sve pojedu, kao i aplaudiranja nakon što počiste tanjur", rekao je autor studije Dipti Dev.

Iako slatkiši ne trebaju biti nagrada, nemojte ih potpuno zabraniti. Bolje je kontrolirati koliko i što jedu nego da se prežderavaju svaki put kad dobiju šansu, dalje od vas. Stručnjaci upozoravaju kako je važno obroke ne pretvoriti u bojno polje. Tjerate li djecu da pojedu sve, ne samo da im uskraćujete mogućnost da slušaju sami svoje tijelo, nego se hranjenje pretvara u borbu tko je jači i uporniji. Zdravo dijete zna kad je gladno, a kad je sito, baš kao i novorođenče koje samo traži jesti. Ne nagrađujte počišćeni tanjur s još hrane, primjerice desertima (ako dijete samo ne traži), jer djeca su sklona jesti i kad su sita, a to stvara loše navike.


Pripazite na prehranu mlađeg djeteta


Sve je dopušteno. Poticanje djece da pomirišu hranu, prime je u ruku, čak se i igraju s njom ima puno veći učinak na njihov kasniji odnos prema hrani nego prisila. Prije će nešto probati ako je hranjenje igra.

Drugo dijete u obitelji obično jede lošije nego prvo. Stvar je u tome da slatkiši i hrana koju starije dijete traži automatski dobije i mlađe, iako još nije doraslo do toga. Pokušajte to izbjeći.



http://www.klokanica.ba/

Divlji biber reguliše hormone

Biljka koja pomaže ženama. Deluje na rad hipotalamusa i hipofize, prirodni je estrogen, a snižava libido. Efikasan je kod neredovnih menstruacija, bolova u grudima, nervoze, neplodnosti

Iako poseduje izuzetna lekovita dejstva, divlji biber (Vitex agnus castus), konopljika ili rakita kako je narod još zove, svuda u svetu se gaji prvenstveno kao ukrasna biljka. Prirodno stanište joj je južna Evropa i Mediteran, a potiče iz Azije. Zbog uticaja na hormonski status zovu je i "drvo čednosti", jer su ga koristili monasi za smanjenje seksualnog nagona. Utiče na libido kod pripadnika oba pola, znao je još Hipokrat.


Divlji biber reguliše nivo progesterona, što je važno u lečenju neplodnosti žena. Deluje i na hormone koji kontrolišu izlučivanje mleka tokom dojenja. Čak 2.500 godina se koristi za regulisanje menstrualnih poremećaja, a njegovo dejstvo su potvrdila i zvanična istraživanja.


U predklimaksnom periodu se koristi za zaustavljanje krvarenja i regulisanje neurednog mesečnog ciklusa. U lekovite svrhe se uzima plod biljke, koji utiče na rad hormona kod žena. Kod menstrulanih problema je najdelotvorniji poslednje dve nedelje ciklusa, kada pozitivno utiče na proizvodnju i kontrolu hormona. Ovaj period je značajan jer se tada stvara žuto telo koje priprema jajašce za oplodnju, a matericu za eventualnu trudnoću.

Otklanja i druge menstrualne tegobe kao što su neredovne i bolne menstruacije, bolovi u grudima, razdražljivost sa čestim promenama raspoloženja, zapaljenska obolenja karlice, ekstremna krvarenja materice, ali i emocionalni disbalans u menopauzi. Izuzetno efikasnim se pokazao i kod grčeva, glavobolja i akni tokom menstrualnog perioda.


Narodni lekari ističu da deluje kao biljni estrogen, odnosno fitoestrogen, koji se često koriste za regulisanje rada reproduktivnih organa. Zapravo, deluje na hipotalamus i hipofizu, žlezde koje poput dirigenata regulišu sve ostale hormone u organizmu. Na taj način uspostavljaju i ravnotežu u stvaranju hormona estrogena i progesterona, kao i normalizaciju nivoa prolaktina.


Ukusan je i kao začinska biljka, jer veoma podseća na biber. Nema neželjenih reakcija, mada kod malog broja izuzetno osetljivih žena može da izazove glavobolju i pojačano menstrualno krvarenje. Trudnice i dojilje bi pre korišćenja trebalo da se konsultuju sa stručnim licima, kao i žene sa zdravstvenim tegobama na reproduktivnim organima. Ne savetuje se uzimanje ni uz hormonsku terapiju, kao ni uz oralne kontraceptive. Za decu ova biljka nije preporučljiva.


PROLAKTIN

Istraživanja su pokazala da divlji biber u malim dnevnim dozama od 120 mg stimuliše stvaranje prolaktina, dok velike doze (od 240 do 480 mg) smanjuju proizvodnju ovog hormona.

Preparate ne bi trebalo uzimati na svoju ruku, bez konsultacije sa stručnim licem, jer se različito primenjuju zavisno od oblika i koncentracije. Uzima se uglavnom ujutru posle buđenja, a očekivani efekat se ispoljava u narednih šest meseci.




http://www.novosti.rs/