Ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu i grč u mokraćnom kanalu. To dovodi do nepodnošljivih bolova između rebra i kuka. Kamenci se dovode u vezu s mučninom, povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojem u urinu i bolnim mokrenjem
Bubrezi (lat. ren, gr: νεφρό, nephro) su parni žljezdani organ mokraćnog sustava. Smješteni su retroperitonalno, iza potrbušnice. Desni bubreg leži nešto niže od lijevog. Kod normalno razvijenog bubrega, površina je glatka, crvenkasto-plava. Bubreg je ovijen vezivnom čahurom, a oko čahure se nalazi sloj masnog tkiva koji održava toplinu i učvršćuje bubreg, zajedno čine tzv. bubrežni (Gerotin) ovoj, nazvan po Dimitriju Geroti. Do bubrega dolaze štetne ili suvišne tvari koje se potom izlučuju iz tijela. Osnovna građevna jedinica bubrega je nefron. Svaki bubreg sadrži otprilike milijun nefrona. Nefron započinje u bubrežnoj kori Malpighijevim tjelešcem, koje se sastoji od spleta krvnih žila-glomerula. Glomerule su smještene u Bowmanove čahure. U čahuru ulazi arteriola afferens, i stvara glomerul. Iz čahure izlazi arteriola efferens.
Svaki bubreg dobiva krv putem renalne (bubrežne arterije). Krv se u bubrezima filtrira i iz nje se uklanjaju štetni sastojci, lijekovi, višak soli, tekućine itd. Tako pročišćena krv odlazi iz bubrega putem bubrežne vene.
Mokraća koja nastaje u bubrežnim kanalićima, nakuplja se u nakapnici odakle se putem uretera cijedi do mokraćnog mjehura i dalje putem uretre izlučuje van tijela.
Bubreg ima nekoliko važnih funkcija:
-stvaranje mokraće
-regulacija ravnoteže vode i elektrolita
-regulacija kiselosti (acidobazne ravnoteže)
-eliminacija štetnih i stranih tvari iz organizma
-izlučivanje hormona (eritropoetin, renin, prostaglandini)
Bubrežni kamenac je čvrsta ili kristalna nakupina koja se formira u bubregu zbog dijetetskih minerala u urinu.
Urinarni kamenci se klasificiraju po lokaciji: u bubregu (nefrolitijaza), mokraćovodu (ureterolitijaza) ili mokraćnom mjehuru (cistolitijaza); ili po svojem kemijskom sastavu: kalcij, struvit, urična kiselina ili drugi sastojci). Oko 80% svih ljudi oboljelih od bubrežnog kamenca su muškarci. Većina muškaraca počinju dobivati prve simptome između 20 i 30 godina, dok ih žene dobivaju tek kasnije.
Bubrežni kamenci uglavnom napuštaju tijelo kroz mokraćovod, a mnogi od njih se formiraju i odlaze bez da izazovu ikakve komplikacije. No, ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu, koji pak može dovesti do posternalne azotemije i hidronefroze te grča u mokraćnom kanalu. To pak dovodi do bolova u trupu (područje između rebra i kuka) koje pacijenti opisuju nepodnošljivima. Kamenci se dovode u vezu sa mučninom povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojem u urinu i bolnim mokrenjem. Bolovi dolaze u valovima koji traju između 20 i 60 minuta, počinju u boku ili donjem dijelu leđa te se spuštaju prema donjem dijelu tijela. Analiza urina, pregledi, pretraga ultrazvukom i testovi krvi pomažu u dijagnozi.
Kada kamenci ne uzrokuju nikakvih simptoma, promatranje i čekanje su valjane opcije. Za kamence koji uzrokuju snažne simptome, kontrola boli je uglavnom prva mjera, a koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi ili opioidi. Ozbiljniji slučajevi katkad zahtijevaju kiruršku intervenciju. Primjerice, neki kamenci se mogu razbiti u manje komade uz pomoć valova šoka litotripsije. Neki slučajevi zahtijevaju invazivne oblike operacije. Primjeri su citoskopske procedure kao što je laserska litotripsija ili perkutane tehnike kao što je perkutana nefrolitotomija.
Normalno, mokraća sadrži kemijske tvari koje sprječavaju ili koče stvaranje kristala. Međutim, čini se da ti inhibitori ne djeluju kod svih ljudi pa se kod nekih osoba ipak stvaraju kamenci. Ukoliko kristali ostanu dovoljno sitni, putovati će kroz urinarni trakt i izaći izvan tijela mokraćom, a da to osoba niti ne primijeti. Bubrežni kamenci mogu sadržavati različite kombinacije kemijskih tvari. Najčešća vrsta kamenaca sadrži kalcij u kombinaciji ili s oksalatom ili fosfatom. Rjeđi oblici su kamenaci mokraćne kiseline i cistinski kamenci. Osnovni razlog za stvaranje kamenca u bubregu je gusta mokraća. Gusta mokraća, odnosno mokraća s malo vode u sebi sadrži tvari koje se talože u bubregu i stvaraju kamen. Ove tvari su prisutne i u rijetkoj mokraći, no u tom slučaju tvari lakše izlaze iz organizma pa se ne talože u bubrezima. Jedan od poznatih razloga za gustu mokraću je nedovoljan unos vode u organizam.
Simptomi bolesti
Obično je prvi simptom bubrežnog kamenca izuzetno jaka bol. Bol obično započinje naglo kad se kamenac počne pomicati u urinarnom traktu, izazivajući iritaciju ili začepljenje. Obično čovjek osjeća oštru, grčevitu bol u leđima i boku u području bubrega ili donjeg dijela trbuha. Ponekad se uz ovu bol pojavljuje mučnina i povraćanje. Kasnije se bol može širiti u prepone. Ako je kamenac prevelik da bi lako prošao, bol se nastavlja kako mišići u uskoj mokraćnoj cijevi nastoje istisnuti kamenac prema dolje u mokraćni mjehur. Kako kamenac raste ili se pomiče, može se pojaviti krv u mokraći. Kako se kamenac spušta niz mokraćnu cijev bliže mjehuru, osoba može osjećati češću potrebu za mokrenjem ili osjećati pečenje prilikom mokrenja. Alo ove simptome prati povišena temperatura ili groznica, može biti prisutna infekcija. U tom slučaju treba se odmah obratiti liječniku.
Kamen koji je manji od pet mm zovemo mikrolitijaza, laički pijesak. Tegobe koje uzrokuje kamen u bubregu, a koji miruje osjete se kao tupa bol u slabinama, koja se često pogrešno protumači kao bol koja dolazi iz kičmenog stupa. Kamen u bubregu stalno oštećuje sluznicu, jer je s njom u dodiru pa tako uništava prirodnu prepreku. Ovo je razlog zbog čega su infekcije u bubrezima mnogo češće kod ljudi koji imaju kamen u bubregu ili pijesak, nego kod onih koji ne pate od te bolesti. Također, potrebno je znati i da se kamen brže i bolje razvija u inficiranom bubregu. Upalu mokraćnih putova najčešće izaziva Esherichia colli, a ako se u mokraći nađe neka druga bakterija ili gljivica, znači da je bolest postala još ozbiljnija, odnosno da je imunitet sluznice mokraćnih puteva, pa možda i imunitet cijelog organizma ozbiljno narušen. Kamen u bubregu može dovesti i do većih komplikacija. Ako se pokrene, te ako je šiljat, na svom putu može oštetiti sluznicu bubrega i mokraćnih kanala. Tada se bol iz dijela slabina premješta u donji dio trbuha. Ako dođe do ovih komplikacija, mokraća dobije crvenu boju jer se u njoj nalazi krv. Bolovi u ovom slučaju postaju tako jaki da osoba mora povraćati, te može nerijetko izgubiti svijest.
Ponekad se “tihi” kamenci (koji ne uzrokuju simptome) nađu na rendgenskoj snimci napravljenoj tijekom općeg zdravstvenog pregleda. Ti bi kamenci vjerojatno prošli neprimijećeni. Češće, bubrežni kamenci se nađu na rendgenskoj ili ultrazvučnoj snimci osobe koja se žali na krv u mokraći ili iznenadnu bol. Te dijagnostičke slike daju liječniku korisne informacije o veličini i smještaju kamenca. Ispitivanja krvi i mokraće pomažu kod otkrivanja mogućih nenormalnih supstanci koje mogu pospješiti stvaranje kamenaca. Liječnik može odlučiti snimiti urinarni trakt specijalnim rendgenskim ispitivanjem nazvanim intravenska urografija. Zajedno, rezultati ovih ispitivanja pomažu kod određivanja odgovarajućeg liječenja.
Većina kamenaca liječi se bez operacije
Srećom, većina kamenaca može se liječiti bez operacije. Većina bubrežnih kamenaca može proći kroz urinarni sustav uz mnogo vode (2 do 3 litre dnevno) koja pomaže kamencu da se spusti. U većini slučajeva, osoba može ostati kod kuće tijekom tog procesa, uzimajući lijekove protiv bolova prema potrebi. Liječnik može prepisati određene lijekove kako bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca i kamenaca mokraćne kiseline. Ti lijekovi kontroliraju količinu kiseline ili lužine u mokraći, što je ključni faktor kod stvaranja kamenaca. Lijek alupurinol također može biti koristan u nekim slučajevima hiperkalciurije i hiperurikozurije. Još jedan način na koji liječnik može pokušati kontrolirati hiperkalciuriju, a time i spriječiti stvaranje kalcijevih kamenaca, je prepisivanje diuretika, kao što je hidroklorotijazid. Ti lijekovi smanjuju količinu kalcija kojeg bubrezi ispuštaju u mokraću.
Neki oblik kirurške operacije može biti potreban radi uklanjanja bubrežnog kamenca ako kamenac:
– ne iziđe nakon razumnog vremenskog razdoblja i izaziva stalne bolove
– prevelik je da bi izišao sam
– priječi protok mokraće
– izaziva stalnu infekciju urinarnog trakta
– oštećuje bubrežno tkivo ili izaziva stalno krvarenje
– povećava se
Ekstrakorporalna litotripsija šok valovima (popularno “razbijanje kamenaca”) najčešće je korišteni postupak za liječenje bubrežnih kamenaca. Koriste se šok valovi koji se stvaraju izvan tijela i putuju kroz kožu i tjelesna tkiva sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i lako prolaze kroz urinarni trakt mokraćom. Vrijeme oporavka je kratko, i većina se ljudi može vratiti normalnim aktivnostima nakon nekoliko dana. Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje postupak nazvan perkutana nefrolitotomija. Ovaj se postupak često koristi kad je kamenac prilično velik ili na mjestu koje ne dopušta djelotvornu upotrebu šok valova.
Pravilna prehrana i unos tekućine mogu puno pomoći
Jednostavna i najvažnija promjena u načinu života radi sprečavanja stvaranja kamenaca je piti više tekućine, najbolje vode. Bolesnici koji imaju previše kalcija ili oksalata u mokraći možda će morati jesti manje hrane koja sadrži kalcij i oksalate. Međutim, neće svi imati koristi od prehrane s malo kalcija. Neki bolesnici koji imaju visoku razinu oksalata u mokraći mogu imati koristi od dodatnog kalcija u prehrani. Bolesnicima će se možda reći da izbjegavaju hranu u koju je dodan vitamin D i određene vrste antacida na osnovi kalcija. Bolesnici koji imaju vrlo kiselu mokraću možda će morati jesti manje mesa, ribe i peradi. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svakoga dana piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću. Osobe sklone stvaranju kamenaca kalcijevog oksalata liječnik će možda zamoliti da smanje unos određene hrane sa sljedećeg popisa: jabuke, šparoge, pivo, cikla, jezgričasto voće (različito, npr. brusnice, jagode), crni papar, brokula, sir, čokolada, kakao, kava, kola pića, raštika, smokve, grožđe, sladoled, mlijeko, naranče, peršin, kikiriki maslac, ananas, špinat, blitva, rabarbara, čaj, repa, vitamin C, jogurt. Bolesnici ne trebaju prestati jesti ili izbjegavati ovu vrstu hrane bez prethodnog dogovora s liječnikom.
No comments:
Post a Comment