Na koji način roditelji trebaju biti uključeni u motorički razvoj djeteta do prve godine života, zašto je bilo kakav oblik prislile u tom kontekstu kontraproduktivan, na koji način roditelji mogu omesti taj razvoj i još štošta vezano uz ovu temu.
‘Većina roditelja nije svjesna da svakodnevna njega, hranjenje, maženje i igra predstavljaju izvrstan i prirodan način poticanja motoričkog razvoja djeteta. U pravilu, dijete od najranije dobi treba postavljati na trbuh kada je budno kako bi samostalno vježbalo i usvajalo nove vještine (odizanje glave od podloge, odizanje ramena postavljanjem na podlaktice, odizanje zdjelice podvlačenjem koljena i zauzimanjem ‘četveronožnog’ položaja te usvajanjem posjedanja i puzanja. Baby handling – vještina postupanja s djetetom tijekom svakodnevnih aktivnosti kao što su nošenje, oblačenje, svlačenje, podizanje i slično, pridonose bržem usvajanju poželjnih obrazaca motoričke aktivnosti. Nedvojbeno masaža i vježbanje pridonose uspješnosti usvajanja novih vještina. U svim navedenim aktivnostima odvija se bogata komunikacija na emocionalnoj razini, koja je dragocjeni element u emocionalnom razvoju djeteta i stvaranju optimalnih uvjeta za zdrav psihosocijalni razvoj’, kazao je te istaknuo da ako roditelj ima osjećaj da djetetu ne paše određena, treba je prekinuti i započeti neku drugu, pa pokušati kasnije.
‘I ovdje vrijedi temeljni princip: treba osluškivati vlastite instinkte i pokušati procijeniti što djetetu odgovara pa upravo to činiti. Prisilu bilo koje vrste treba izbjegavati’, govori.
A kako na vrijeme prepoznati odstupanja od normalnog motoričkog razvoja? ‘S obzirom na to da je dijete kod pedijatra sedam puta tijekom prvih 18 mjeseci života, procjenu razvoja prepustio bih njemu. Naime, varijacije normalnog razvoja velike su i treba posjedovati specijalizirano znanje i iskustvo kako bi se uočili obrasci koji upućuju na bolest. Pokušaji samoprocjene motoričkog razvoja najčešći su izvor nepotrebnih frustracija i traume roditelja’, odgovara.
‘Osluškivanje vlastitog instinkta, uspostava tople i bogate komunikacije s djetetom te osjećaj sreće i zadovoljstva najbolji su put prema skladnom cjelokupnom razvoju djeteta. Masaža i vježbe, a napose igra, najbolji su put poticanja’, ističe.
A kakvo je mišljenje ovog uglednog liječnika na temu pomagala u prohodavanju, kao što su guralice, hodalice i sl., doznajte ovdje!
Kakvo je Vaše mišljenje od guralicama, hodalicama i ostalim dječjim pomagalima?
Nevedene su sprave umotvorine suvremenog društva i nisu bez utjecaja na motorički razvoj djeteta. U pravilu one mijenjaju prirodni put ovladavanja motoričkim vještinama, pružaju neprirodne prečace u razvoju i ne preporučuju se. Tako dijete koje veselo sjedi u hodalici i odguruje se po stanu ne vidi svoje noge, odnosno izostaje povratna informacija i povezivanje onoga što dijete osjeća svojim nogama i onoga što se s njima događa. Ostatak tijela pritom se nalazi u neprirodnom položaju i nema njegovih popratnih motoričkih aktivnosti. I konačno, postoje ozbiljni sigurnosni razlozi (padovi, prevrtanja) zbog kojih te sprave nije preporučljivo upotrebljavati.
No comments:
Post a Comment