Favoriziranje djece: Voli li majka svu djecu jednako

Pitanje : B.K.(30) Poštovani, ne miješam se u tuđe živote, no imam jednu nedoumicu. Naime, moja prijateljica majka je troje djece. Često se družimo i sve više uviđam da radi veliku razliku između najmlađeg sina koji je rođen s invaliditetom i drugo dvoje djece.

Pokušala sam joj ukazati na taj problem, jer vidim da je dvoje starije djece zakinuto u nekim stvarima. Ona tvrdi da je nemoguće i netočno što govorim tj. da majka svako dijete voli jednako. Ne mogu se suprotstaviti, naime nisam majka. Postoje li znanstvene činjenice o favoriziranju djece i koje su posljedice takvog odnosa?

Odgovor: Roditelji teško priznaju obitelji i prijateljima, no brojna istraživanja pokazuju da favoriziranje jednog djeteta u odnosu na druge postoji.
Prema istraživanju Jeffrey Klugera,  autora knjige "Efekt braće i sestara“ čak 95 posto roditelja jedno dijete voli više od drugog. Onih pet posto roditelja koji tvrde da svu svoju djecu vole apsolutno jednako lažu - tvrdi Kluger. Tijekom istraživanja uočio je da srednja djeca imaju najmanje šanse biti miljenici roditelja i dobivati najveće povlastice. Očevi najčešće favoriziraju najmlađu kćer, a majke najstarijeg sina. Djetetov spol i pozicija u obitelji imaju manje veze s roditeljskim favoriziranjem, a više s načinom na koji dijete doživljava sebe.
Kanadsko istraživanje objavljeno u časopisu "Razvoj djeteta" trajalo je četiri godine i za to vrijeme praćeno je 400 obitelji metodom anketa i neposrednog opažanja. Pokazalo je da što se stil odgoja djece iz iste obitelji razlikuje, to će on imati negativniji utjecaj na psihičko zdravlje svih članova obitelji. "Ovo otkriće je veliko iznenađenje", kaže Jenny Jenkins, profesorica primijenjene psihologije i ljudskog razvoja na Sveučilištu u Torontu i vođa ove studije. "Očekivali smo da takozvano diferencijalno roditeljstvo utiče samo na dinamiku između roditelja i djece. Međutim, pokazalo se da ono djeluje na cijelu obitelj". "Diferencijalno roditeljstvo" je uljepšan naziv za ono što zapravo predstavlja favoriziranje jednog djeteta u odnosu na drugo.
Prof. Jenkins i njezin tim otkrili su da su djeca roditelja koja nisu svoju djecu tretirali jednako imala više problema s pažnjom i društvenim odnosima koji se nastavili i u odrasloj dobi. Istraživači su otkrili da je diferecijalno roditeljstvo povezano s još nekim faktorima kao što su siromaštvo, intelektualne teškoće, povijest zlostavljanja u porodici te da su majke koje su bile pod dužim emocionalnim i financijskim stresom rjeđe bile pravedne prema svojoj djeci.
Bez obzira  jeste li  dijete „miljenik“ ili ono koje je dobivalo manje pažnje, percepcija nejednakog tretmana ima loš utjecaj na dobrobit sve djece. Najčešći problemi s kojima se djeca koja su odrastala u takvim obiteljima susreću su depresija i opće nezadovoljstvo.