POTRESNO: Čovek na samrti napisao pismo ćerki kojoj su zabranjivali da ga viđa

Odlazim. Razumem presudu koja mi je izrečena pre šest meseci. Do tada sam se još nadao da ću imati makar pravo na borbu, zbog ćerke najviše. Sa 86 kilograma došao sam na 51.


 Ležim u kući sam, bez ičije pomoći privodim kraju sve poslove. Želim da napustim ovaj svet poravnatih računa u svakom smislu. Nikada ne bih se obratio javno ćerki da znam da će joj majka predati moje pismo. Zato, dok još imam snage kucam u laptop u nadi da će moj anđeo, moja pčelica imati prilike da sazna kakav joj je zapravo bio otac. Tako je ispalo. U junu su mi rekli da mi je ostalo još tri meseca. Prevario sam ih za mesec. Možda ću doživeti i tridesetosmi rođendan krajem novembra. Sve svoje obaveze sam završio.

“Tebi se obraćam, tebi koju sam samo 23 dana držao na grudima dok spavaš, tebi koju sam ljuljao u sedištu za kola dok mi ruka ne otkaže, tebi kojoj je bila poklonjena svaka moja misao od kad si rođena, od 11. februara 2009. Tata te je voleo najviše na svetu, nije prošao dan od onda kad te majka odvela od mene da nisam zvao, pitao, dolazio da te vidim kad mi je to dozvoljavala.

Nije sad bitno što me je žigosala, označila kao “nedostojnog za oca” time što te je odvela od mene. Prve dve godine tvog života svakog dana sam dolazio da te vidim.

Često mi nije dopuštala da priđem tvom krevecu, kao ni da uđem u stan u kojem živite a koji sam ja plaćao. Spavao sam često u kolima kako bih te video ujutro kad te mama vodi u vrtić. Kad smo se čuli, pitala si me da li me boli. Rekao sam ti da ne. I nisam te slagao. Kad me ti pitaš ništa ne osećam. I želim da me upamtiš kao jakog tatu, ne senku od čoveka.

Nisam ti rekao svaki put kad sam te video koliko te volim i koliko si lepa. Žao mi je što nismo stigli da idemo zajedno na letovanje, što te tata nije vodio u Diznilend, što te nije prošetao Tašmajdanom. Za neke postupke odraslih nemaš razumevanje ni kad odrasteš.

Oprosti mi što nisam bio pored tebe kad si imala temperature, kad te je bolela glavica, kad si pala s bicikla... Hteo sam, ali mi nije bilo dopušteno. Ostavio sam ti sve što imam. Moj stan će pripasti tebi kad napuniš 18, a do tada će tvoja mama svakog meseca dobijati novac od njegovog izdavanja. Uči, budi dobra devojčica i slušaj mamu.

I znaj da ću te čuvati. 

Svaki put kad pogledaš u nebo seti se da imaš nekog ko te neizmerno voli”.

Uvođenje začina u dohranu beba i prehranu male djece

S početkom dohrane i kulinarskih avantura s najmlađima, često se javlja pitanje mogu li i trebaju li roditelji koristiti začine u prehrani djeteta. Još nerođene bebe u vrijeme trudnoće dolaze u dodir s hranom koju majka konzumira. Ovo se i dalje nastavlja za vrijeme dojenja. Ukoliko majka konzumira raznoliku prehranu, obogaćenu začinima, djeca će vjerojatno dobro prihvatiti hranu obogaćenu začinima.

Zašto koristiti začine u prehrani?

Začini, osobito začinske biljke, osim što obogaćuju okus kuhanog jela, mogu imati i terapeutske učinke. Osim što su izvor vitamina, minerala i antioksidansa, neki od njih imaju i antibakterijska svojstva i pomažu u probavi. No roditelji se najčešće odlučuju za upotrebu začina kako bi obogatili okus jelu i potaknuli dijete da bolje prihvati ponuđenu hranu. Roditeljska zabrinutost oko količine i kvalitete hrane koju dijete pojede jedan je od glavnih pokretača straha, zbog kojeg roditelji posežu za nečim, što možda inače ne bi spojili u jednom obroku (kombinacije voća i povrća, voća i mesa). U ovom slučaju bolje je u obroke uključiti začine. Lagano začinsko bilje ovdje svakako ima prednost ispred soli, vegete i teških začina.

Kako uvoditi začine u dohranu?

Kod uvođenja začina u prehranu djeteta držite se nekoliko osnovnih smjernica:

– prvo uvesti blage začine

Uvodite začine koje i sami upotrebljavate u svakodnevnoj pripremi hrane. začine je (kao i ostale namirnice) potrebno uvoditi kroz 3-4 dana za redom, zbog uočavanja alergijskih reakcija.

– prvo uvesti povrtne i biljne začine

Začine je dovoljno dodavati u malim količinama (prstohvat je sasvim dovoljan).

– izbjegavati što duže slatke začine

– do godine dana izbjegavati sol

Koje začine koristiti u dohrani?

O ovoj temi nema jednoznačnog mišljenja stručnjaka. S obzirom na to da je dijete od najranije dobi u dodiru sa slatkim okusom (majčino mlijeko), za očekivati je da će u dohrani upravo taj okus najbolje prihvatiti. U praksi se često događa da djeca nakon uvođenja slatkog obroka odbijaju povrtne obroke. Iz tog razloga dobro je započeti dohranu povrćem i omogućiti djetetu da se upozna i s drugim okusima. Među prvim namirnicama koja služi i kao začin je crveni luk. Specifičnog, pomalo slatkastog i blagog okusa, crveni luk je namirnica koja je odlično prihvaćena u povrtnim kombinacijama. Druga namirnica koja služi kao začin je komorač (koromač). U početku dohrane upotrebljava se zadebljala stabljika i list. Ima specifičan okus i djeluje blagotvorno na probavu. Sadrži manje eteričnih ulja od sjemenke, zbog čega uzrokuje manje nadimanja. U preporukama se može naći i cimet (cejlonski) kao začin koji se može dodavati u voćne obroke od 6 mjeseci starosti djeteta. Egzotične začine bolje je izbjegavati u samom početku, osobito ako ih majka i inače često ne koristi u prehrani.

Voće je samo po sebi slatko i njegov okus djeca dobro prihvaćaju. Ukoliko je cimet često u vašim obrocima, uvodite ga nakon 10 mjeseci starosti djeteta. U toj dobi (10 mjeseci starosti) obično se javljaju prve faze odbijanja dohrane. Tada je pravo vrijeme za uključivanje biljnih začina poput origana, bosiljka, timijana, peršuna. Do godine dana djeteta ovo je sasvim dovoljno začina kako bi se obogatio okus jela.

U dobi od oko godine dana u jela se može dodati i celer, češnjak, ružmarin, korijander, menta, lovor, ljupčica, kumin, đumbir, kurkuma, paprika, papar, lavanda.

U dobi od 2 godine može se koristiti i kadulja, curry i ostali jaki začini. Uvijek je važno da se djetetu uvode začini koje i sami upotrebljavate u svakodnevnom kuhanju.

Sušeni ili svježi začini?

Ukoliko imate mogućnost uzgoja svojih začina (možda i na prozorskoj dasci), svježi začini koje ste sami uzgojili bez dodatka kemikalija uvijek su najbolji izbor. Svježe ubrano začinsko bilje poput bosiljka, origana ili peršuna ubacuju se u jelo pred kraj kuhanja. Začini poput lovora, ružmarina, češnjaka, celera i luka, ubacuju se u početku kuhanja. Svježe začine u sezoni možete sami osušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu i upotrebljavati ih kroz cijelu godinu. U nedostatku vlastitog začinskog bilja, upotrijebite kupljeno sušeno začinsko bilje. Ovdje treba imati na umu da su takvi začini često kontaminirani pesticidima, teškim metalima i patogenim bakterijama i plijesnima. Kako bi osigurali njihovu zdravstvenu ispravnost, koristite začine iz kontrolirane proizvodnje te ih je potrebno stavljati u hranu u početku kuhanja.

Sol u dohrani i prehrani

Sol, kemijskim sastavom NaCl je spoj koji unosimo u naš organizam svakodnevno. Na i Cl su ioni koji su organizmu potrebni za čitav niz metaboličkih procesa u organizmu. No, u prevelikoj količini, sol je štetna za organizam. Osobito ako se radi o dojenčadi i maloj djeci.

Maksimalni dnevni unos soli:

< 1 g/dan za djecu do 6 mjeseci starosti
1 g/dan za djecu 6 – 12 mjeseci starosti – u toj dobi nije uputno dodavati sol u hranu
2 g/dan za djecu od 1 – 3 godine
3 g/dan za djecu od 4 – 6 godina
5 g/dan za djecu od 7 – 10 godina
6 g/dan za ostale dobne skupine (hrvatski prosjek konzumiranja soli je 12 do 16 grama po stanovniku)

Sol u hrani i zašto je štetna za bebe i djecu?

Dobro je poznato kako je povećan unos soli u organizam kod odraslih osoba povezan s povišenim krvnim tlakom. Utvrđeno je i da visok unos soli kod djece utječe na vrijednost krvnog tlaka i da se povezuje s povećanim rizikom za nastanak mnogih bolesti poput: visokog krvnog tlaka, osteoporoze, te respiratornih bolesti poput astme, rak želuca i gojaznosti.

20 % ukupnog dnevnog unosa soli potječe od namirnica koje prirodno sadrže sol (jaja, meso i riba). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unosimo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potječe od procesiranih namirnica koje najčešće niti ne doživljavamo kao slane jer sol prisutna u tim namirnicama nepcu “nije vidljiva”. Zdrav organizam procesira točno onoliko soli koliko mu je potrebno, a ostatak se, putem bubrega, izlučuje van. Na taj način, organizam se prilagođava količini soli koju unosimo.

Dojenčad

Dojenčad svu potrebnu sol dobija iz majčinog mlijeka ili adaptiranih mliječnih formula. Kod uvođenja dohrane sol nije potrebno dodavati. Sve potrebe za solju djeca namire iz hrane. Najbolji način kontrole soli u prehrani u ovoj dobi su kuhane domaće kašice, bez dodatka soli.

Djeca

Djeca u dobi od godine na dalje dnevne potrebe za soli minimalno rastu. Ove potrebe dijete i dalje namiruje iz osnovne hrane. Sad se dijete priključuje obiteljskim obrocima, pa bi bilo dobro smanjiti količinu soli i za odrasle. Ovo donosi dobrobit za cijelu obitelj! Umjesto dodatka soli, hrani se okus može poboljšati dodatkom biljnih začina. Dobro bi bilo izbjegavati procesiranu industrijsku hranu koja sadrži velike količine soli. Niski unos soli u djetinjstvu pomaže da dijete ne razvije potrebu za slanom hranom, što će se odraziti i na kvalitetniju prehranu u odrasloj dobi.

Slatki začini – zaslađivači

U početku dohrane kao zaslađivače najbolje je koristiti: bananu i suho voće. Od 6 mjeseci starosti suhe marelice, šljive, trešnje. A u dobi 8 – 10 mjeseci: grožđice, kupine, borovnice.

Slatke začine preporučuje se uključiti u prehranu što kasnije, a najranije nakon godine dana. Ukoliko dozvolite djetetu da razvije afinitet prema prirodnim zaslađivačima, postigli ste puno za njegovo zdravlje i ostvarili dobru podlogu za izbjegavanje industrijskih slatkih proizvoda. U dobi od godine dana može se uključiti i javorov sirup, rižin slad, provjereni med. Kao poboljšivač okusa nakon godine dana uvodi se i kakao (sirovi ili verzije kakaa bez dodatka šećera), te rogač.






http://klinfo.rtl.hr/

Manje stresa, više seksa!

Pet savjeta za sretan i za srce zdrav život: izađite van i igrajte se; pripazite na svoj struk; održavajte redovan seksualni život; češće posegnite za orašastim plodovima; ublažite pritisak.


Svatko od nas ima različitu osjetljivost prema srčanožilnim oboljenjima. Međutim, šokantna je činjenica da 40 posto onih koji dobiju srčani infarkt, prije toga nisu imali nikakvih simptoma. Glavna smetnja za postavljanje pravodobne dijagnoze je pacijentovo neuočavanje ili nepriznavanje nekih simptoma znatno prije samog akutnog napada. Među tim simptomima najvažnije je stiskanje u grudima i gubitak daha i kod manjeg napora.

Nove neinvazivne tehnologije

Nalaz kolesterola ne može nam uvijek kazati tko je izložen najvećem riziku. Mnogi ljudi podnose netipične simptome, po život opasno suženje krvnih žila srca, to jest ne obraćaju pažnju na njih kroz duže vrijeme, prije nego se konačno postavi točna dijagnoza. Uz pomoć novih generacija neinvazivnih tehnologija (koronarna kompjuterizirana tomografija, ultrazvuk visoke rezolucije, magnetska rezonancija), liječnici mogu vidjeti višegodišnji rast plakova, oštećenja na stjenkama arterija srca i na taj način na vrijeme dijagnosticirati srčano oboljenje i spriječiti srčani udar.

Sa sve većim brojem lijekova za sniženje povećanih količina kolesterola u krvi i liječenjima s najnovijim tipovima stentova, sve se uspješnije može voditi rat protiv srčanih oboljenja. A s dijagnostičkim tehnikama pacijenti mogu danas dobiti pomoć prije nego se uopće i pojave prvi simptomi.

Kako živjeti sretan i za srce zdrav život?

Usprkos rizičnih faktora koje ne možemo promijeniti, to jest izbjeći (kao primjerice, obiteljska povijest), način na koji živimo može učiniti razliku. Evo nekoliko savjeta stručnjaka – kardiologa:

Izađite van i igrajte se. Bolje je da ste u dobroj kondiciji i debeli, nego mršavi i u lošoj kondiciji. Nema tableta ili prehrane koje mogu zamijeniti zdravstvene koristi tjelovježbe. Nemojte se izgladnjivati, nego jedite dobro i krećite se, obavljajući bilo koju vrstu tjelovježbe koja vam je zabavna. Otiđite na vožnju biciklom sa svojim supružnikom ili poigrajte se košarke sa svojom djecom. Izgledat ćete i osjećat ćete se bolje, a vaše srce bit će vam zahvalno.

Pripazite na svoj struk. Usprkos gore navedenog savjeta, ključno je pitanje – gdje su smještene naslage vašeg masnog tkiva. Naslage masnog tkiva oko trbuha, predstavljaju rizični faktor za metabolički sindrom, koji dramatično povećava rizik srčanog oboljenja. Prema tome, obavljajte vježbe za trbušne mišiće i nastojte održavati mjere struka na manje od jednog metra za muškarca i 87,5 centimetara za žene.

Održavajte redovan seksualni život. Redovna seksualna aktivnost može pružiti i tjelovježbu i emocionalnu povezanost, što je, prema nekim studijama, povezano s dužinom života. Slično mjeraču ulja u motoru, erekcija penisa odražava vaskularno zdravlje muškog srca. Prema tome, problemi u tom području mogu značiti da je vrijeme za posjetiti liječnika.

Češće posegnite za orašastim plodovima. Orasi, lješnjaci, bademi, bogati su zdravim masnoćama. Mogu poslužiti kao praktičan laki obrok koji utaži glad i potrebu da se pojede neka druga nezdrava hrana.

Ublažite pritisak. Emocionalni stresovi uzrokuju fizičke stresove. Na primjer, stručnjaci preporučuju izbjegavanje prometnih gužvi jer, prema ispitivanjima, one mogu biti povezane sa srčanim udarom. Tehnike relaksacije održavaju srce zdravim.

Stres također može povisiti krvni tlak, a studije pokazuju da ljudi s najnižim krvnim tlakom imaju najmanje srčanih infarkta. Ako su kod neke osobe prisutni rizični faktori (pušenje, debljina, povećane masnoće u krvi, stresni život, fizička neaktivnost), a tlak joj je 130/80 ili viši, preporučuje se da posjeti svog liječnika.
Stvoriti životni stil u kojem ćete naći svoje mjesto, zdrava prehrana, redovna tjelovježba i upravljanje emocijama, znači pronaći stvarni ključ za zdravo srce.




http://www.dnevno.hr/

Zablude o gripu

O gripu se mnogo zna, ali je i dalje previše zabluda. One su ponekad banalne, ali su, nažalost, često opasne po dete. Evo najčešćih zabluda o gripu, pa da ih “razbijemo” zajedno.
Grip je obična virusna bolest koja nije opasna za decu?
Potpuno netačno!


Grip nije obična virusna bolest, to je opasna virusna bolest, a naročito je opasna za decu, pogotovo za malu decu! Ako pogledamo viruse koji napadaju disajne organe dece, grip je na vrhu liste mikronapadača koji mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija. Istorijski gledano, ovaj virus je ubio više ljudi nego bilo koji drugi (iako HIV preuzima tužno prvo mesto).

Grip je bolest celog tela, a svako ko ga je preležao, ili čije dete ga je prebolelo zna o čemu pričamo. Zato se prema grupu treba odnositi “sa dužnom pažnjom” i zaštiti sebe i decu blagovremeno.

Nema potrebe da se vakcinišemo, nabavićemo “antigrip” lek, pa čim počnu prve tegobe daćemo terapiju.

Nije baš dobra ideja!
Iako postoje lekovi koji, ako se primene na samom početku bolesti, stvarno pomažu to nije prava prevencija. Najbolje je bolest sprečiti “u korenu”, a to znači ne dozvoliti virusu da započne infekciju. E, to se postiže vakcinom! Vakcinacija omogućava organizmu da pobedi virus pre nego on napravi štetu u organizmu, a antivirusni lek to radi kada je virus već počeo da “rovari” po detetovom telu.
Tu postoji još jedan problem – “antigrip” terapija deluje samo protiv virusa gripa, to znači da pre započinjanja terapije treba biti siguran da dete boluje baš od gripa. To se može obaviti brzim testovima koji otkrivaju virus gripa, ali oni nisu ušli u rutinsku primenu kod nas. Zato će se antivirusni lek verovatno potrošiti pre nego se pravi grip pojavi, jer je mnogo virusa koji liče na grup, a zapravo nisu virus gripa (influenza virus).

Dete ne može da dobije grip ako ne ide u vrtić, najbolje je do proleća da sedi kući.

Nije tako!
Dete može da dobije grip i kući (donesu ga stariji), ili tokom šetnje nekim od zatvorenih tržnih centara, u prevozu, u igraonici, na rođendanima… Zato je neprihvatljivo da dete “sedi kući” 4 – 5 meseci. To bi značilo da ga stavimo pod stakleno zvono i da ne živi skoro pola godine.
Dete treba normalno da živi, da se kreće i ide u vrtić, a ako stvarno hoćemo da ga zaštitimo tu je bezbedna vakcina za decu.

Prošle zime nije bilo epidemije gripa – neće ga biti ni ove godine.

Tačno je da prave epidemije nije bilo prošle zime, ali je dosta dece i odraslih ipak obolelo. To nikako ne znači da ove godine neće biti gripa. Daj Bože da epidemije ne bude, ali najbolji način da je sprečimo jeste “masovna” i pravovremen vakcinacija.

Čim grip počne odmah treba dati neki jak antibiotik, za svaki slučaj.

Ovo nikako ne treba raditi!
Ne može se sprečiti širenje virusa antibiotikom. Razlog je prost – antibiotici ubijaju bakterije, ali ne i viruse. Činjenica je da se kod gripa mogu očekivati komplikacije koje se leče antibiotikom, ali se to ne radi unapred!
Prvo, može dete proći i bez komplikacija, a drugo, ako se dese “pod antibiotikom” u obavezi smo da u terapiju uključimo drugi “jači” (šireg spektra) koji je često u formi injekcija. Zato odluku o eventualnoj antibiotskoj terapiji donosi pedijatar!

Čim prestane temperatura odmah mogu u vrtić ili školu.

Nije dobro za dete!
Grip je bolest koja zahteva da se dete lepo i potpuno oporavi pre povratka u kolektiv.
Mnogo je činjenica koji potkrepljuju ovu tvrdnju, ali pre svega valja znati da influenza značajno slabi detetovu odbrambenu (imunološku) sposobnost. U borbi sa virusom dete u celini biva iscrpljeno, pa je posle preležane bolesti “prijemčivo” i za druge bolesti.
Tokom zime vladaju i drugi virusi, ali i bakterije, koje se lako “nakaleme” posle virusa gripa koji je iza sebe ostavio oslabljen imunološki status.
S druge strane, prestanak temperature ne znači i da je bolest potpuno prošla. Tek posle popravljanja opšteg stanja deteta (postaje živahno, zainteresovano) i povratka apetita dete ojačava i spremno je za akciju. Za ovo je potrebno nekoliko dana, pa većina dece treba da “pauziraju” sedam do deset dana od poslednjeg dana povišene temperature. Naravno, eventualne komplikacije produžavaju vreme oporavka.

Vakcinisao sam se prošle godine, ne moram i ove.

Totalna zabluda!
Vakcina deluje samo tokom jedne zimske sezone! Potrebno je “osvežiti” imunitet svake godine, a to se radi posebnom kombinacijom sastojaka vakcine koju određuju eksperti pod okriljem Svetske zdravstvene organizacije, i to svake godine. Oni “predviđaju” koji tipovi i podtipovi virusa mogu da “haraju” tokom sezone gripa.
Zato oni koji su prošle sezone vakcinisani treba opet da se vakcinišu jer je to najbolji način za sprečavanje infekcije.

Malo dete ne prenosi grip – ne može da zarazi starije.

Pogrešno!
Deca su odlični prenosioci zaraznih bolesti, pa i gripa. Virus se lako razmnožava u malim i imunološki slabijim organizmima, pa je i veća količina virusa “na raspolaganju” za širenje unaokolo.
Zato, ako je drugo dete zdravo, vredi pokušati izolaciju bolesnog, ukoliko za to postoje “stambeni uslovi”. Iako se obično razbole i drugi ukućani, nekada se pravovremenom izolacijom može pomoći zdravoj deci da se ne razbole.

Srce mu brzo lupa, a i temperatura je visoka, mora da je virus napao srce.

Srećom nije tako !
Svako zdravo dete koje ima visoku telesnu temperaturu ima i ubrzan srčani rad. To je normalna i uobičajena reakcija na povećanje temperature koja ima za cilj da podmiri povećanje potrebe detetovog organizma za krvlju. To nije znak bolesti već adekvatne reakcije detetovog srca. Bilo bi čudno da dete ima spor srčani rad tokom visoke temperature.
Ako dete nema visoku telesnu temperaturu, a srce veoma brzo radi to može biti nagoveštaj nekog srčanog problema. Zato nema brige – ubrzanje srčane radnje tokom visoke temperature je normalna pojava.





http://www.mojpedijatar.co.rs/

Saveti za roditelje: Kako da reagujete ako vas deca zateknu tokom seksa

Šta uraditi i kako reagovati, ukoliko vas dete zatekne u "nezgodnoj situaciji", veoma je važno kako za dete i njegovo shvatanje vas, tako i za vas same.

Situacija je bez sumnje, krajnje neprijatna, ipak tu se ne postavlja samo pitanje neugodnosti, već i koliko je to za samu decu traumatično i zbunjujuće. Veliki broj parova je sasvim sigurno doživeo ovo u nekom dobu detetovog odrastanja. Ipak, tu je vaša reakcija najbitnija, odnosno na koji način ćete pristupiti svom detetu.


Razgovor i objašnjenje su najlogičniji sled događaja, ali je takođe bitan uzrast deteta, da li je u pitanju dečak ili devojčica, u kojoj pozi vas je dete zateklo. Najlakše je izbaciti dete iz sobe i praviti se kao da se ništa nije dogodilo.

Dečaci i devojčice različito doživljavaju svoju polnost. Dečaci su uglavnom više vezani za majku i identifikuju se sa njom, tako da je vrlo moguće da će dečak to doživeti kao neku vrstu nasilja nad svojom majkom i početi da na oca gleda kao na suparnika. S druge strane, devojčice prizor seksa može šokirati jer se i one na neki način identifikuju sa majkom i veličaju oca, pa je jako važno da to ne shvate kao neku nasilnu radnju, već kao nešto što je normalno da rade odrasli i da je to posledica ljubavi, objašnjava Frojd.


Naravno, uvek se možete nasmejati i naći "opravdanje", pa reći deci kako su se mama i tata samo igrali, šalili i tome slično. Ipak, činjenica je da je pametan pristup roditelja i razgovor sa decom, nešto što je od ključnog značaja. Treba dati vremena detetu da to shvati i prihvati i ukomponuje u svoje viđenje sveta i shvatanje života. Ali seks ne bi trebalo da bude tabu tema i zato sve zavisi od vas.




http://www.yumama.com/

Ne bacajte ni koru mandarine! Ovo što možete napraviti od nje spasit će vas od kašlja i bolesti

Koru mandarine možete iskoristiti i za ukusan desert - ušećerene korice ili za zdravlje grla.


Mandarine su izvrsno, ukusno voće koje obožavaju mnogi. Jedu se posvuda, pa i na ulici, a kora se redovito baca. No, zapravo je vrlo korisna i zdrava. Mnogo je načina na koje se može iskoristiti, a ovdje donosimo dva provjerena. Savjet plus: ne isprobavajte ove recepte s prskanim mandarinama, koristite samo domaće, netretirane kemikalijama.

Muči li vas grlobolja ili kašalj, evo što vam je činiti. Sameljite 50 grama kora od mandarina i stavite ih u staklenku. Mljevene kore prelijte čašom votke ili 40-postotnim alkoholom. Teglicu dobro zatvorite i ostavite da odstoji tjedan dana na tamnom mjestu. Nakon toga jedite po jednu žlicu nakon jela, a nakon toga pojedite jednu žlicu meda.


Koru mandarine možete iskoristiti i za ukusan desert – ušećerene korice.

Sastojci:

500 – 600 g mandarina

300 – 400 ml vode

1 žličica soli

350 g kristal šećera

350 ml vode

još šećera za valjanje korice

Postupak:

Ogulite mandarine i sačuvajte koricu. Koricu stavite u lončić, prelijte je s 300 – 400 mililitara vode i dodajte jednu žličicu soli. Kuhajte koricu u ovoj otopini do vrenja. Kad zakuha, vodu bacite, a koricu sačuvajte. Taj će postupak odstraniti gorčinu iz korice.

Prokuhanu koricu narežite na tanke trakice. U drugom loncu pomiješajte 350 grama šećera i 350 mililitara vode pa pustite da mješavina zakuha, a šećer se otopi. Dodajte pripremljenu koricu i sve kuhajte na laganoj vatri oko pola sata ili dok korica ne postane lagano prozirna, a sirup vrlo gust.

Koricu pažljivo prebacite na cjedilo da se ocijedi i osuši, a zatim je uvaljajte u dosta šećera i rasporedite po papiru za pečenje kako bi se do kraja osušila. Pospremite u teglicu, dodajte kolačima, napitcima ili grickajte kada poželite.






http://www.dnevno.hr/

Kako zapravo dolazi do zaraze salmonelom? Izmet štakora, nepranje ruku…

Najvažniji je put prijenosa konzumiranje zagađenih namirnica životinjskog podrijetla

U svijetu su trovanja hranom uzrokovana salmonelama u stalnom porastu. Više je razloga za epidemijsku pojavnost salmoneloza i u zemljama visokoga higijenskog standarda. Prvi je industrijska masovna prerada mesa uz miješanje životinjskih dijelova koji potječu od velikog broja životinja, što omogućuje onečišćenje i proizvodnju velikih količina zagađene hrane. Zatim sve veći transport živežnih namirnica iz jedne zemlje u drugu ili s jednog kontinenta na drugi te suvremeni kolektivni način prehrane, izvan kruga obitelji, i upotreba konzerviranih namirnica životinjskog podrijetla, nacionalni i internacionalni promet životinjske hrane i gnojiva pripremljenog od dijelova životinja te riba pridonose porastu infekcija salmonelama.

Poznato je više od 2500 tipova salmonela, a stalno se izoliraju novi. Najčešće izolirani tipovi kod naših bolesnika su Salmonella enteritidis i Salmonela typhimurium.

Salmonele su vrlo rasprostranjene u prirodi. One su crijevni paraziti različitih životinjskih vrsta, primjerice riba, kornjača, sisavaca. Zbog svoje otpornosti vrlo dugo mogu preživjeti izvan organizma domaćina u vodi i na tlu zagađenom životinjskim ili ljudskim izmetom.

Kako se čovjek zarazi

Čovjek se može zaraziti u izravnom kontaktu sa zaraženom životinjom, životinjskim izlučevinama ili konzumiranjem kontaminirane hrane.

Hrana životinjskog podrijetla može biti primarno kontaminirana, dakle još za života bolesne životinje salmonele mogu iz crijeva prijeći u krvotok i rasprostraniti se po svim tkivima. Naime, 6-10% mesa svježih pilića je primarno kontaminirano salmonelom. Isto tako, salmonele se mogu naći u jajima te se izlučivati u mlijeku. Vrlo je važno čuvati jaja u hladnjaku (4°C) jer se na sobnoj temperaturi vrlo brzo umnožavaju mikroorganizmi. Jaja se mogu kontaminirati i s površine ljuske ako je bila u kontaktu s inficiranim kokošjim izmetom jer uzročnici mogu prodrijeti kroz mikroskopske pore u ljusci.

Namirnice mogu biti i sekundarno kontaminirane u izrazito nepovoljnim higijenskim uvjetima izmetom životinja poput miševa ili štakora ili fekalno-oralnim putem ako čovjek koji izlučuje salmonele u stolici (bolesnik ili kliconoša) sudjeluje u pripremanju hrane ne provodeći osnovne higijenske mjere kao što je pranje ruku. Kućni ljubimci, poput kornjača, mačića i sl. također mogu biti izvor zaraze, osobito kod djece.

Najvažniji je put prijenosa konzumiranje zagađenih namirnica životinjskog podrijetla – jaja, proizvoda od jaja, mesa, mesnih prerađevina, mlijeka te mliječnih proizvoda, bilo da hrana potječe od zaražene životinje ili je sekundarno kontaminirana.

Sušenje ili zamrzavanje hrane ne uništava salmonele. S obzirom na to da su salmonele primarno patogene za životinje potrebna je velika infektivna doza (i do nekoliko milijuna bakterija) da bi se razvila bolest kod čovjeka. Poznato je da se u povoljnim uvjetima salmonele vrlo brzo umnožavaju. Rastu i u aerobnim (uz prisustvo kisika) i u anaerobnim (bez prisustva kisika) uvjetima, pri temperaturama od 7 do 48°C, a optimalna temperatura je 37°C. Na 56°C ugibaju za 20-30 minuta, a na 71,7°C za 15 sekundi. Vrlo su osjetljive i na klor, pa se zbog toga klorira voda za piće. Isto tako potrebno je prilikom pripreme hrane isključiti cross-kontaminaciju odnosno ukrižena onečišćenja gdje se križaju gotovo i sirovo jelo odnosno dolazi do upotrebe istog pribora za sirovo i termički obrađeno meso. Time je moguće unijeti uzročnika bolesti u gotovo jelo. Ako takvo jelo stoji, za nekoliko sati bakterije će se razmnožiti u količini dovoljnoj za razvoj bolesti. Pritom je vrlo važno istaknuti da kontaminirana hrana ne pokazuje promjene organoleptičkih svojstava odnosno nema promjena boje, mirisa ili okusa!

Dakle, u nastanku bolesti vrlo važnu ulogu ima i način pripremanja hrane. Dobrom termičkom obradom (kuhanjem ili pečenjem na dovoljno visokoj temperaturi dovoljno dugo) uništit će se bakterije te neće doći do infekcije ljudi. Stoga je potrebno u prehrani izbjegavati termički neobrađena ili nedovoljno obrađena jaja (u receptima za kolače – kremasti kolači, kreme sa sirovim jajima, domaćim majonezama ili meko kuhana jaja), kao i nedovoljno termički obrađeno meso (piletina pohana na laganoj vatri, mljeveno meso) te hranu koja dugo stoji izvan hladnjaka ili se nekoliko puta podgrijava.

Kliničke manifestacije

Salmoneloze se najčešće klinički manifestiraju kao akutni gastroenteritis ili otrovanje hranom s karakterističnim trijasom simptoma – povraćanje, proljev i bolovi u trbuhu. Nakon inkubacije od 12 do 24 h bolest počinje naglo, zimicom, vrućicom (38-40°C), glavoboljom, bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem i proljevom, stolice su u početku rijetke, smrdljive, zelenkaste, a kasnije mogu biti i potpuno vodenaste. Može se pojaviti i klonulost, žeđ, pospanost, nemir i dr. Kod srednje teških oblika bolesti simptomi nestaju nakon 2-5 dana, a kod teških oblika traju i dulje. S druge strane, kod lakših oblika javljaju se samo blaži bolovi u trbuhu i nekoliko proljevastih stolica.




http://www.dnevno.hr/