Kada se djeca ustvari počinju smijati?

Iako je svako dijete individua te će neka djeca pravi osmijeh pokazati ranije, a druga i koji mjesec kasnije.



Svaki roditelj zna koliko iskren dječji osmijeh može biti zarazan i neodoljiv. No, kada se klinci uopće počinju smijati? Je li svaka grimasa osmijeh ili ..?

- do prvog mjeseca života dijete će roditeljima priuštiti nešto što nalikuje na osmijeh. Iako će to djelovati neodoljivo, to ipak nije emocija nego grimasa koja će se još češće ponavljati kako novorođenče bude raslo. Posebno će biti istaknuto u snu.

- do drugog mjeseca dijete pomalo počinje reagirati na podražaje. Prvi osmijeh u budnom stanju pokazat će oko šestog tjedna života, i to u početku na poznate zvukove - roditeljski glas.

- do trećeg mjeseca svijet oko sebe djeca počinju doživljavati i vizualno, pa osim što prepoznaju glasove, već razlučuju i lica. Šire svoje rukice i lupaju nogicama. Samim time jasnije prepoznaju izraze lica i pomalo počinju osmijehom odgovarati na osmijeh (oponašaju).

- do četvrtog mjeseca smijeh i hihotanje postaje svladana vještina. Uz roditeljima najdraži izraz lica (bezubi osmijeh), u ovoj dobi klinci će gugutati, cičati i puštati zvukove koji će itekako dati do znanja okolini jesu li sretni ili tužni.

Iako je svako dijete individua te će neka djeca pravi osmijeh pokazati ranije, a druga i koji mjesec kasnije, ako je kašnjenje veliko te nema baš nikakva napretka, važno je posavjetovati se sa stručnjakom. Što se ranije otklone sumnje na poteškoće s vidom, sluhom ili govorom, prije se može djelovati i na ispitivanju ostalih razloga zašto se to događa.





http://www.pitajmamu.hr/

UPOZORENJE LIJEČNICE: ‘Trovanje krvi’ je izuzetno opasna stvar i rizik od smrti je visok!

Liječnik mora odmah započeti liječenje antibioticima, čak prije nego dobije laboratorijske rezultate kulture krvi o vrsti bakterija. Odgađanje antibiotskog liječenja znatno smanjuje mogućnost preživljavanja

Zbog mnogih nedoumica kad je riječ o sepsi, bakterijemiji, infekciji, te neprimjerene uporabe tih naziva evo sljedećih definicija:

Infekcija je mikrobijalna pojava karakterizirana upalnim odgovorom na prisutnost ili invaziju mikroorganizama normalno sterilnih tkiva domaćina. Bakterijemija znači prisutnost živih bakterija u krvi.

Sepsa je sustavni odgovor na infekciju (bakterije ili njihovi otrovi u cirkulaciji), a za postavljanje dijagnoze su potrebna dva od sljedećih mjerila:

-temperatura > 38 ͦ C ili < 36 ͦ C

-frekvencija srca >90/min

-frekvencija disanja > 20/min. ili PaCO2 < 32 mmHg

-leukociti >12,0, < 4,0 ili >10% nesegmentiranih



Teška sepsa je sepsa udružena s organskom disfunkcijom, hipoperfuzijom ili hipotenzijom. Hipoperfuzija i perfuzijske abnormalnosti mogu uključivati laktacidozu, oliguriju ili akutne alteracije stanja svijesti.

Septički šok je sepsa s hipotenzijom (sistolički tlak < 90 mmHg ili redukcija sistoličkog tlaka za >40 mmHg od bazalne vrijednosti) unatoč prikladnoj resuscitaciji tekućinama, a uz to su prisutni poremećaji perfuzije (laktacidoza, oligurija, poremećaj svijesti).

Višestruko zatajivanje organskih sustava – prisutnost poremećene funkcije organskih sustava, u bolesnika sa sepsom u kojih se funkcija ne oporavlja bez intervencije.

Sindrom sustavna upalnog odgovora jest sindrom koji se po svojim obilježjima ne razlikuje od sindroma sepse, a i mjerila su mu ista (vidi naprijed), no uzročni čimbenici nisu bakterije i njihovi toksini. (Izvor: www.plivazdravlje.hr).

Simptomi sepse

Oboljeli od sepse tipično ima povišenu temperaturu, srce ubrzano radi (tahikardan je) i ubrzano diše (tahipnoičan je), krvni tlak ostaje normalan. Izraženi su i znakovi uzročne infekcije. Prvi znak razvoja teške sepse ili septičnog šoka može biti smetenost ili smanjena budnost. Krvni tlak općenito pada, no koža je paradoksalno topla. Izražena je i oligurija <0,5 ml/kg/h (naziv koji opisuje smanjenje diureze na manje od 500 ml mokraće u 24h). Kasnije okrajine postaju hladne i blijede uz perifernu cijanozu i marmorizaciju. Zatajivanje pojedinog organa stvara dodatne simptome sa strane zahvaćenog organa. Sepsa se javlja u svim životnim razdobljima. Češća je u novorođenčadi i staraca. Muškarci obolijevaju nešto češće od žena. Čest je uzrok morbiditeta i mortaliteta širom svijeta. Smrtnost sepse ovisi o kliničkoj slici, osobito s obzirom na zahvaćenost pojedinih organskih sustava, hemodinamskim poremećajima, patogenezi, ali i o etiologiji bolesti. Loši prognostički znakovi su veći broj zahvaćenih organskih sustava, hipotermija, leukopenija, šok, diseminirana intravaskularna koagulacija te imunokompromitiranost bolesnika. Ubrzano disanje i hiperventilacija mogu biti prvi znakovi sepse, na što treba misliti osobito kod bolesnika s visokim rizikom od nastanka bolničke sepse. Osim vrućice, sepsa može biti praćena i hipotermijom (tjelesna temperatura niža od 36 °C), što je loš prognostički znak. Porastu temperature često prethode smetnje mikrocirkulacije koje se na koži manifestiraju lividitetom koljena, dojki, okrajina. Tijekom tresavice vrijednosti krvnog tlaka često jako porastu. U kasnijoj fazi septički je bolesnik adinamičan, blijed, mutnog pogleda. Primarni upalni proces koji uzrokuje sepsu može biti i u krvožilnom sustavu (septički tromboflebitis, endokarditis), živčanom sustavu (gnojni meningitis), kao i u koži i potkožnom tkivu (furunkuli, karbunkuli, flegmone). Neke vrste mikroorganizama prodru u krv još u početku same bolesti i tu se razmnožavaju i žive. To se događa kada je njihov stupanj infekcije vrlo visok ili kada u organizam uđu u vrlo velikom broju. U drugim slučajevima mikroorganizmi prodru u krv i krvotok tek nakon što unište otpornost organizma te se počinju razmnožavati. Do sepse (“trovanja krvi”) dolazi najčešće poslije pobačaja ili poslije poroda ako se ne održava potrebna higijena i ne poštuju pravila dezinfekcije. Do sepse može doći isto tako i kod upale krajnika ili kod neliječenja pokvarenih zubi.

Dijagnoza sepse i septički šok

Sepsa se može dijagnosticirati kada osoba s infekcijom bilo gdje u tijelu naglo dobije visoku temperaturu. Ako osoba ima sepsu, obično je broj bijelih krvnih stanica u krvi znatno povećan. Za rast i prepoznavanje zaraznog organizma koriste se kulture krvi (hemokultura). Međutim, bakterije mogu ne rasti u kulturi krvi, naročito ako je osoba uzimala antibiotike. Uzorci za kulturu se uzimaju i iz materijala iskašljanog iz pluća (kutura sputuma), iz mokraće (urinokultura), rana i iz mjesta na kojima kateteri ulaze u tijelo.

Septički šok je stanje u kojem uslijed sepse krvni tlak pada na vrlo nisku vrijednost te ugrožava i sam život. Često su prvi pokazatelji septičnog šoka, čak 24 ili više sati prije nego krvni tlak padne, smanjena duševna živahnost i zbunjenost. Septički šok se najčešće pojavljuje u novorođenčadi, u ljudi iznad 50 godina i ljudi s kompromitiranim imunološkim sistemom. Septični šok predstavlja veći rizik kada je broj bijelih krvnih stanica nizak (leukopenija), što je slučaj u ljudi koji imaju rak, koji uzimaju lijekove protiv raka (kemoterapija) ili koji imaju kronične bolesti, npr. šećerna bolest ili ciroza. Septični šok uzrokuju otrovi koje proizvode neke bakterije i citokini, tvari koje proizvodi imunološki sistem da se bore protiv infekcije. Krvne žile se prošire (dilatiraju) pa uslijed toga pada krvni tlak uprkos povećanju srčane frekvencije i volumena izbačene krvi. Krvne žile mogu postati i propusne, što omogućava tekućini da iziđe iz krvi u tkiva te uzrokuje otoke. Time je smanjen protok krvi i u životno važne (vitalne) organe, naročito bubrege i mozak. Kasnije se krvne žile stegnu u pokušaju da povise krvni tlak, ali se izbačaj krvi iz srca (minutni volumen srca) smanjuje tako da krvni tlak ostaje vrlo nizak.

U rane simptome spadaju tresavica s drhtanjem, nagli porast temperature, topla zacrvenjena koža, vrlo brzi puls i krvni tlak koji raste i pada. Mokrenje ili diureza se smanjuje uprkos povećanog izbačaja krvi iz srca. U kasnijim stadijima temperatura tijela često pada ispod normale. S pogoršanjem šoka neki organi mogu zatajiti, uključujući bubrege (što dovodi do smanjenog stvaranja mokraće), pluća (što uzrokuje poteškoće sa disanjem i nisku količinu kisika u krvi), te srce (uslijed čega dolazi do zadržavanja tekućine i otoka). U krvnim žilama mogu se stvoriti krvni ugrušci. Krvne pretrage pokazuju visok ili nizak broj bijelih krvnih stanica, a broj krvnih pločica može se smanjiti. Nivoi metaboličkih raspadnih proizvoda, npr. ureje, koje se lako mjere u krvi, stalno se povisuju ako bubrezi zataje. EKG može pokazati nepravilnosti srčanog ritma (aritmija), što ukazuje na nedovoljnu opskrbu krvlju srčanog mišića. Za identifikaciju zaraznih bakterija rade se kulture krvi (hemokulture).

Liječenje bolesti

Osnovni je cilj u liječenju sepse eradikacija upalnog žarišta, bilo samo uporabom antibiotika ako je riječ o nekirurškoj sepsi (npr. meningitis sa sepsom, pneumonija sa sepsom, pijelonefritis sa sepsom, bez opstrukcije kanalnog sustava i sl.), a ako je riječ o kirurškoj infekciji (npr. empijem koleciste, apsces gušterače, zagnojena pseudocista gušterače, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure itd.), tad je uz antibiotsku terapiju nužan i kirurški zahvat. Izbor antibiotika će ovisiti o pretpostavljenom mjestu infekcije odnosno pretpostavljenom uzročniku (gram-pozitivnom ili gram-negativnom, aerobnom ili anaerobnom), kao i o uvjetima u kojima je nastala infekcija (kod kuće ili u bolničkim uvjetima, kad se očekuje hospitalni rezistentni soj) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama (imunokompromitirani su bolesnici skloni nastanku infekcija bakterijama koje u pravilu ne izazivaju ili veoma rijetko bolest u imunokompetentnih osoba). Uz kirurški zahvat i antibiotike, u liječenju je sepse bitna i ostala terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitskog i acido-baznog statusa, oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija.

Bakterijemija uzrokovana kirurškim zahvatom ili postavljanjem katetera u mokraćni sustav obično se ne liječi, ako se kateter brzo ukloni. Međutim, prije nego se podvrgnu takvim postupcima, ljudima koji su izloženi riziku od razvoja teških infekcija – npr. onima s oštećenjem srčanog zaliska ili slabim imunološkim sustavom – općenito se daju antibiotici da se spriječi sepsa. Sepsa je vrlo ozbiljan problem i rizik od smrti je visok. Liječnik mora odmah započeti liječenje antibioticima, čak prije nego dobije rezultate laboratorijskih kultura kojima se utvrđuje vrsta bakterija. Odgađanje antibiotskog liječenja znatno smanjuje mogućnost preživljavanja. Odabir antibiotika za početno liječenje (empirijska antibiotska terapija) temelji se na vjerojatnosti da su prisutne baš određene vrste bakterija (s obzirom na sijelo infekcije i kliničku sliku bolesti). Dakle, izbor antibiotika ovisi o tome gdje infekcija započinje – mokraćni sustav, usta, pluća, crijeva ili neko drugo sijelo. Često se zajedno daju dva antibiotika da se poveća vjerojatnost ubijanja bakterija. Kasnije, kada se dobiju rezultati kulture, liječnik može zamijeniti antibiotik najučinkovitijim protiv specifičnih bakterija koje su uzročnik infekcije (nađene su u kulturi). U nekim slučajevima može biti potreban kirurški zahvat da ukloni izvor infekcije, npr. neki apsces.




http://www.dnevno.hr/

NIJE VODA S LIMUNOM: Ovo je jedini napitak koji trebate konzumirati SVAKOG JUTRA!

Nakon spavanja sedam ili osam sati, ljudsko tijelo je u dehidriranom stanju od nedostatka tekućine. Zato je veoma važno koja prva stvar koju pijete ujutro.Kako biste svakog jutra bili poletni i puni energije možete konzumirati kokosovu vodu i klorelu.

Za većinu ljudi, prvo što piju kada se probude je šalica kave. Kofein pruža lijep zujati za početak dana. Ali kava je također kisele i dehidracijom-što je potpuno suprotno od onoga što naša tijela istinski potrebna prva stvar u jutro.

Nakon spavanja sedam ili osam sati, ljudsko tijelo je u dehidriranom stanju od nedostatka tekućine. Zato je veoma važno koja prva stvar koju pijete ujutro.Kako biste svakog jutra bili poletni i puni energije možete konzumirati kokosovu vodu i  klorelu. Klorela je plavo-zelene alge koja je porijeklom iz Japana.

Primamljiv je izvor hrane jer je bogata bjelančevinama i drugim hranjivim tvarima; kad se osuši, sadrži 45% bjelančevina, 20% masti, 20% ugljikohidrata, 5% vlakana, te 10% vitamina i minerala. Chlorella je korisna kod kontrole težine, sprječavanja raka, te kao potpora imunološkom sustavu.

Klorela sprječava razvoj različitih kroničnih oboljenja.Razlog tome su nukleinske kiseline, aminokiseline, vitamini, minerali, ali i druge, još nedovoljno proučene hranljive tvari.

U našem tijelu klorela stimulira obnavljanje tkiva, čak i ona mehanički oštećena.Zbog ovog djelovanja posebno se preporučuje mršavijoj djeci slabije probave i apetita. Istraživanja pokazuju da ova alga može biti dragocjen saveznik u borbi protiv Alzheimerove bolesti i demencije. Većina oboljelih od Alzheimerove bolesti imaju visok sadržaj aluminija u mozgu a Chlorella veže aluminij i druge metale, te ih iznosi iz organizma.

Chlorella je alkalna alga. Ona pomaže uravnotežiti PH organizma.Uz navedena djelovanja valja naglasiti da konzumacija Chlorelle štiti i od srčanih oboljenja, smanjuje krvni tlak i kolesterol u krvi i usporava proces starenja.

Ljudi koji je redovito konzumiraju izgledaju mlađi i puni energije.

Stoga isprobajte kombinaciju žličice klorela praha u pola šalice hladne kokosove vode. Kokosova voda je jako hidratantna i sadrži esencijalne elektrolite. Sve u svemu, piće je izuzetno energiziranje i osvježavajuće. Ova kombinacija je osvježavajući tonik jer je hranjiva gusta, brza, jednostavana, hidratantna i energizira.

Namirnice koje čuvaju zdravlje muškaraca

Muškarci koji žele poboljšati svoje zdravstveno stanje, a svoje tijelo održati u top formi, trebali bi paziti, prije svega, na svoju ishranu. Dr. Michael Roizen, stručnjak za utjecaj hrane na zdravlje, predstavlja namirnice koje bi svaki muškaraca trebao svakodnevno konzumirati.


Voće i povrće

Voće i povrće opskrbljuje organizam osnovnim vitaminima i mineralima potrebnim za održavanje zdravlja. Hrana bogata magnezijem kao što su repa, grožđice, datulje i soja izuzetno su važni za nesmetanu pokretljivost kostiju. Preporučljivo je svakodnevno jesti voće i povrće.

Paradajz sos

Ishrana bogata paradajzom kod muškaraca smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Svakodnevna konzumacija paradajza, u čvrstom i tečnom stanju, djeluje kao odlično preventivno sredstvo za impotenciju, gubitak pamćenja, a kožu održava glatkom.

Orasi

Šaka oraha ili badema mogu samo poboljšati zdravstveno stanje muškarca. Naime, orasi su izvor omega-3 masti, a pospješuju i varenje. Važno je napomenuti da se orasi i bademi trebaju čuvati na hladnom mjestu kako bi zadržali sve svoje zdrave sastojke.

Aspirin

Dr. Roizen smatra da je Aspirin magična pilula koja, ako se svakodnevno konzumira, smanjuje rizik od kancerogenih oboljenja. Aspirin je odličan i u prevenciji od moždanih i srčanih udara jer pospješuje cirkulaciju.

Voda

Optimalna količina vode iznosi 8 čaša. Voda daje vlažnost koži tako da se smanjuje brzinu njenog starenja.

Crveno vino

Jedna čaša crvenog vina dnevno smanjuje rizik od srčanih oboljenja.

Kafa

Umjerena konzumacija kafe kod muškaraca smanjuje rizik od raka jetre, a odlična je i za prevenciju od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Pored ovih učinaka, kafa je odličan analgetik za glavobolje, ali je važno napomenuti da se ne treba konzumirati u kombinaciji sa šećerom i mlijekom.

Mlijeko

Mlijeko je važno za održavanje fleksibilnosti kostiju. Bogato je vitaminom D koji je ključan u borbi protiv kancerogenih ćelija. Jedna čaša mlijeka dnevno može učiniti čudo za vaš imunološki sistem.




http://www.centarzdravlja.hr/

Sedam stvari za koje budući roditelji kažu: Nama se to neće dogoditi

Prije prve trudnoće mnogi roditelji imaju sasvim drugačiju predstavu o tom periodu života i "pravilima" koja u njima vladaju. Gledajući druge roditelje, svoje prijatelje sa bebama, često komentarišu kako će oni pojedine situacije sasvim drugačije rješavati. Ipak, kada dođe beba, shvate kako su bili u zabludi.




Ovo su samo neka od pravila koja budući roditelji dolaskom bebe prekrše, a koje donosi magazin Parents.

Nećemo biti "robovi" bebinog popodnevnog drijemeža


Kada vide svoje prijatelje s bebama kako nakon druženja žure kući na bebinu popodnevnu turu spavanja, budući roditelji često pomisle kako je to bezvezna obaveza koju oni sebi sigurno neće nametnuti. Međutim, kada beba stigne tek onda shvate koliko se zapravo moraju prilagoditi njenom načinu života jer preskakanje takvih tura spavanja najčešće donosi nevjerovatnu nervozu umornog djeteta. Stoga se, koliko god je to moguće, držite bebine rutine.

Noću jednom ustaješ ti, a drugi put ja


Iako je mama izvor toplog mlijeka za bebu, to ne znači da se jedino ona mora buditi tokom noći. I očevi to mogu učiniti, pa zašto postoje flašice i doze mlijeka koje majka izdaja kako bi se odmorila? Ovako nekako razmišljaju roditelji prije dolaska bebe, uzdajući se u to da i očevi mogu promijeniti pelene ili se maziti s bebom, te da za to nije baš uvijek potrebna mama. Ipak, budimo pošteni, u praksi se majke mnogo češće bude i obavljaju sve ove dužnosti pokušavajući da poštede očeve koji ujutro moraju rano ustati da bi išli na posao.

Čim beba zaplače, vodimo je kući


Parovima bez djece često smetaju bebe koje plaču u restoranima, tokom kupovine ili bilo gdje drugo u javnosti. Niko ne želi slušati njihovu vrisku, pa roditeljima dobace poneki prijekoran pogled pokušavajući utjecati na njihov odlazak. Ipak, kada i sami dobiju djecu shvate da moraju jesti, izaći vani, kupiti namirnice..., bez obzira plače li njihova beba ili ne.

Nećemo smarati druge fotografijama svoje bebe


Istina je da novopečeni roditelji uvijek prave mnoštvo fotografija i pokazuju ih prijateljima i rodbini, ali ne samo njima. Čak i oni koji su pomislili da "nisu taj tip", kasnije priznaju da "nema pomoći" jer su jednostavno previše sretni i oduševljeni svojim djetetom.

Beba neće spavati u našem krevetu


Mnogi su takvog stava, posebno jer i pedijatri upozoravaju da stavljanje bebe u bračni krevet može biti opasno. Ipak, po dolasku bebe neki shvate da je spavanje uz bebu jedini način da makar malo odspavaju, tako da "iz očaja izdaju svoje principe".

Kad beba spava, i mi ćemo


Bilo bi idealno kada biste to uspjeli, posebno ako se uzme u obzir koliko iscpljujuć može biti dolazak bebe i potpuna promjena načina života njenih roditelja. Ipak, spavanje u vrijeme kada beba spava tokom dana najčešće nije moguće jer vam ostane mnogo posla, a mora se jesti i obući čista odjeća. Stoga mnoge mame vrijeme dok beba spava koriste da se na miru istuširaju, skuhaju nešto, očiste kuću...

Držat ćemo svoju bebu daleko od mikroba


Bebe su tako sitne i osjetljive pa roditelji često planiraju da ih drže pod staklenim zvonom. Ipak, ubrzo shvate da su mikrobi svuda oko nas, te da nije uvijek moguće obaviti sanitaciju svega što bi mogle dohvatiti.

Prvi put kod pedijatra

Kada prvi put treba bebu da odvedem kod pedijatra?

Ako je sve bilo kako treba, ako je beba dobro napredovala nije imala povišenu temperaturu, nije imala iznenadne promene disanja, nije odbijala da jede...  bebin prvi put kod pedijatra treba da bude kad napuni mesec dana. To je zapravo prvi konsultativni pregled i obično se dete vodi u obližnji dom zdravlja gde pri pedijariji postoji tzv. savetovalište za bebe i decu i gde se dovode zdrava deca. Prvi konsultativni pregled je obavezan.

Zašto je važno imati svog lekara?

Izabrani lekar vodi računa o svim segmentima zdravlja pacijenta, u redovnom je kontaktu sa njim, bolje ga poznaje i upućeniji je u njegovo zdravstveno stanje dok pacijent dobija efikasniju i kvalitetniju zdravstvenu uslugu, lakše dolazi do lekara, ima mogućnost telefonskog zakazivanja pregleda ili stalne terapije kao i dobijanja saveta direktnim razgovorom preko broja u ordinaciji koji svaki pacijent može da dobije.

Registracija – izbor lekara obavlja se veoma jednostavno i brzo. Za ličnu registraciju potrebne su vam zdravstvena knjižica i lična karta. Maloletnom detetu lekara birate sa vašom ličnom kartom i njegovom zdravstvenom knjižicom.

O zdravlju dece do 18 godina života brine izabrani pedijatar.

Odrasli biraju lekara opšte medicine ili medicine rada.

Devojke starije od 15 godina i žene biraju i svog lekara ginekologa.

Mlađi od 18 godina i stariji od 65 biraju i svog lekara stomatologa.

Kako da izaberem pedijatra?

Ako nemate starije dete ili svog porodičnog lekara, pedijatra ćete odabrati po preporuci ili ćete jednostavno otići kod onog ko taj dan prima pacijente u savetovalištu. Ako ipak želite dobro da izaberete pedijatra, jer će taj lekar sigurno lečiti vaše dete narednih sedam godina (dok ne krene u školu), treba da obratite pažnju na sledeće činjenice:

Preporuke. Niko vam o dobrim i lošim stranama nekog lekara ne može bolje reći nego roditelji. Zato poslušajte šta vam kažu prijatelji, neka vam oni preporuče pedijatra kod kog vode svoju decu.

Dostupnost.  Raspitajte se koliko je neki pedijatar dostupan, koje mu je radno vreme, da li možete da ga zovete na kuću ili mobilni za savet, da li će doći do vas ako sa bebom bude nešto hitno...

Čekanje. Neki pedijatri su zaista na ceni i pola grada ide kod njih. A da li ste vi spremni da sa bebom sedite po sat vremena u čekaonici gde su obično i bolesna deca? Proverite koliko se čeka na red dok pedijatar ne primi pacijenta i da li postoji telefonsko zakazivanje.

Finansije. Ako se odlučite za pedijatra koji drži privatnu praksu, proverite cenovnik njegovih usluga i načina plaćanja.

Shvatanja. Ako ste vi modernih shvatanja i rešeni da dete odgajate na priodni način, onda nemojte izabrati pedijatra starog kova koji će savetovati da bebi u četvrtom mesecu dajete uprženo brašno. Nađite pedijatra sa sličnim pogledom na svet.

U vašem domu zdravlja, na odeljenju pedijatrije nalazi se spisak izabranih lekara koje možete da birate.

Kad izaberete lekara za svoje dete, možete da izabrete lekara i za sebe u službi opšte medicine, stomatologiji i ginekologiji u vašem domu zdravlja.

Vašeg lekara birate u domu zdravlja na teritoriji filijale zdravstvenog osiguranja koja vam je izdala zdravstvenu knjižicu ili u mestu stalnog ili privremenog boravka. Vi se opredeljujete za jednog od njih i registrujete se popunjavanjem i potpisivanjem izjave koju ćete dobiti u domu zdravlja.

Bez jaja i pećnice: Čokoladni kolač koji trebate u svom životu

LAGAN, osvježavajuć i pun čokolade - ovaj cheesecake koji se priprema bez pečenja, idealan je za vruće dane...

Blogerica koja stoji iza "Mel's Kitchen" otkrila je sastojke za jedan od najjednostavnijih i najfinijih čokoladnih kolača za ljeto. Uživajte!

Za podlogu:

200 grama graham keksa s čokoladom

Velika žlica kristalnog šećera

7 velikih žlica maslaca, otopljenog

Za kremu: 

700 grama kremastog sira po vašoj želji

300 grama šećera u prahu

60 grama kiselog vrhnja

1 žličica ekstrakta od vanilije

260 grama tamne čokolade, otopljene na pari i ohlađene do sobne temperature

Postupak:

1. Izmrvite kekse na sitne mrvice i u zdjeli ih pomiješajte s kristalnim šećerom i otopljenim maslacem

2. Utisnite dobivene krupnije mrvice u kalup za pečenje, kako bi dobili ravnomjerno dno

3. U velikoj zdjeli električnim mikserom miješajte kremasti sir minutu do dvije kako bi dobio glatku tekstutu

4. U sir umiješajte šećer u prahu, dobro tucite, a zatim ubacite kiselo vrhnje i vaniliju i promiješajte do kraja

5. Dodajte topljenu čokoladu i miješajte još 2 minute, dok tekstura ne bude glatka i prozračna

6. Prelijte kremu u kalup, ravnomjerno preko kore i zaštitite plastičnom folijom

7. Stavite u hladnjak i pustite da stoji barem 3-4 sata, a najbolje preko noći

Uživajte u laganoj, pjenastoj i ukusnoj čokoladnoj torti!

P.S. Za ljepše šnite, između svakog rezanja, noži umočite u vodu.