Drevna afrička biljka aloja, Aloe vera, o kojoj prvi zapisi postoje još na mezopotamskoj pločici iz 2200. godine prije Krista, danas je jedna od najpopularnijih biljaka zbog ljekovitih svojstava i široke primjene u kozmetičkoj industriji. Sa potražnjom na svjetskim tržištima stalno se povećavaju površine pod plantažama Aloe vere, ali lako ju je uzgajati i kod kuće, čak i kao sobnu lončanicu u stanu, pa pri ruci bude list koji se učas otrgne i otvori te položi na opečenu ili porezanu kožu.
Gelovi, sokovi, funkcionalna hrana i brojni ljekoviti pripravci sa Aloe verom dostupni su na tržištu, a ako želite konkurirati „big pharmi“ i sami spravljati pripravke od svoje kućne Aloe vere i to je moguće uz niz poznatih recepata. To će biti osobito korisno za kozmetičke pripravke, jer industrijski preparati koji navode sadržaj Aloe vere uglavnom nemaju više od 2%, a da bi Aloe bila djelatna treba je biti najmanje 25%. Kod kućnih pripravaka koji se rade za liječenje najpopularniji su recepti za napitak sa cikorijom, crnim vinom, medom i akoholom prema recepturi sv. Hildegarde ili ruskog ljekara Savinskog, o čijim efikasnostima u liječenju protiv najtežih bolesti kruže urbane legende i brojna osobna iskustva, koja međutim znanstveno nisu potvrđena, uz skepsu da dodavanje akohola vjerojatno uništava ljekovite supstance gela Aloa vere. Najpopularnije recepte prenijet ćemo i u ovom tekstu.
Povijesno se Aloe vera koristila izvana za povrede kože, a oralno kao laksativ. Danas se koristi kao narodni lijek za razne bolesti, primjerice astmu, epilepsiju, osteoartritis, psorijazu, opekline, posebno od sunca itd. Gel kojeg sadrži list Aloe često se koristi za oblog, a zeleni dio koji okružuje gel služi za proizvodnju lateksa koji se uzima oralno kao laksativ. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je Aloe veru kao prirodni poboljšivač okusa hrane (engl. natural food flavouring).
Glavne vrijednosti Aloe od starog Egipta do danas
Glavna vrijednost Aloe su njen gel i sok koji ima antivirusne, antibakterijske, antioksidativne, laksativne, antiupalne, antidijabetičke te antialergijske učinke na zdravlje ljudi. Jedan od biološki aktivnih sastojaka biljke je i aloin, gorka tvar koja se nalazi u kori lista, s jakim laksativnim djelovanjem. Ako dijetetski pripravci s alojom sadrže aloin, kod prevelikih doza može doći do učestalih proljeva, grčeva pa i elektrolitskog disbalansa. Zato kod kupnje pripravaka sa Aloe verom provjerite da li proizvođač ima certifikat udruge International Aloe Science Council (IASC) o dopuštenoj bezopasnoj količini aloina – na njihovoj web stranici možete provjeriti sve proizvođače.
Prof. dr Jan Kišgeci u svojoj monografiji „Lekovite i aromatične biljke“ (Partenon, Beograd, 2008.) navodi da Aloe vera ima iznimno kompliciran sastav koji je učinkovitiji od ostalih biljaka. Dokazano je da list Aloe sadrži više od 200 kemijskih sastojaka, od kojih 75 ima biološku aktivnost – primjerice spojevi antrakinona, šećeri, saponini, aminokiseline, salicilna kiselina, vitamini, minerali, lignini te enzimi. Svježa biljka Aloe vere sadrži 96 % do 96.5 % vode, dok sok Aloe vere sadrži 99% vode
Egipćani i Asirci prvo su koristili lateks (žućkasti ekstrakt iz unutarnjih listova biljke), a kasnije gel lista Aloe vere. Egipćani su je smatrali „biljkom besmrtnosti“ pa su je darivali faraonima, a kraljice Nefertiti i Kleopatra dodavale su je u svojim ljepotnim kupkama. Grčki liječnik Dioscorides u 1. st. je opisao u svom traktatu „O liječenju“ da Aloe vera djeluje umirujuće i blagotvorno na zarastanje rana, na usne infekcije te da je efikasan laksativ. Upotreba Aloe vere u terapijske svrhe opisivana je u raznim napisima liječnika i ljekarnika Europe od 2. do 17. stoljeća, a 1851. godine ljepljiva i gorka tvar iz lista Aloe vere je kristalizirana i identificirana kao aloin. Brojna istraživanja potvrdila su antivirusne, antibakterijske, antioksidativne, laksativne, antiupalne, antidijabetičke i antialergijske učinke tvari u listu Aloe vere.
Aloe vera je višegodišnja kaktusolika biljka mesnatih listova otporna na sušu. Poput sukulenta vodu sakuplja i čuva u listovima. Sliči agavi ali – listovi Aloe su vodeni, a listovi agave vlaknasti. Iako na svijetu postoji oko 400 poznatih vrsta roda Aloe, nisu sve vrste ljekovite. Pripadaju porodici ljiljana (Liliaceae), a najpoznatije su: Aloe vera (sinonim Aloe barbadensis Miller), Aloe arborescens i Aloe ferox. Biljke roda Aloe se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista te po dimenzijama; od minijaturnih do golemih. U fitoterapiji se koriste biljke velikih listova, a najčešće Aloe vera i Aloe arborescens. Aloe vera ima kratku stabiljku iz koje u blizini tla rastu zeleni, mesnati listovi zaštićeni trnje, a Aloe arborescens ima visoko stablo iz kojeg se granaju mesnati listovi.
Lišće Aloe uzgaja se zbog dva sloja sa terapeutskim učincima: ispod zelene kože lista nalazi se žuti lateks gorkog okusa zbog prisutnosti aloina, sa laksativnim učinkom. Ispod toga je unutrašnji dio lišća odnosno gel Aloe – želatinozna masa, prozirna, koja sadrži oko 99% vode. Taj gel je lijek za porezotine, opekotine i druge kožne bolesti jer stvara zaštitni sloj na koži, hladi, hidratizira i smanjuje opasnost infekcije.
Aloe vera najčešće raste u vrućim i suhim pustinjama, ali je prilagodljva pa raste i na obali pa i u planinskim područjima, u loncima i staklenicima. Danas se plantaže Aloe vere nalaze u Africi, Australiji, srednjoj Americi, Meksiku, Rusiji, Japanu, a smatra se da Španjolska, Grčka i Izrael imaju najbolja područja u svijetu za proizvodnju organske Aloe vere. Dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine po 40 – 50 cm. Aloe arborescens u odnosu na Aloe veru, ima uže i šiljastije listove s debljim vanjskim slojem kože, što biljku čini otpornijom na nepogodne vremenske uvjete. Na otpornost biljke utječe i povišen sadržaj antrakinona u biljci, prije svega aloina koji pokazuje laksativno i antitumorno djelovanje, a koji je u Aloe veri prisutan u manjim količinama. Aloe arborescens sadrži manje gela u odnosu na Aloe veru pa se relativno malo koristi za industrijsku proizvodnju. Može se uzgajati u vanjskim uvjetima, u predjelima koje karakterizira blaga i umjerena klima, pa je i u nas češći uzgojni oblik.
Industrijski proizveden gel – bolje filetirani nego od cijeloga lista
Dvije su metode skupljanja gela. Jedna metoda je “filetiranje listova”, a druga je metoda „cijeli list“ u kojoj se neoguljeni listovi sa kožom sjeckaju na manje komadiće. Tako nasjeckani listovi, pretvaraju se u pulpu koja se filtrira kako bi se dobio Aloe vera gel. Pri tome sitni djelići kore prođu kroz filter pa se ne dobije potpuno čisti Aloe vera gel nego gusta, zelena masa gorkog okusa s laksativnim učinkom zbog prisutnih slobodnih antrakinona. Ekstrakcija ovih tvari odvija se dodatnim procesom filtriranja ugljikom što smanji gorčinu i popravi okus, ali se gube hranjivih tvari. Tako dobiven gel Aloe vere ne može se mjeriti s kvalitetom dobivenog iz čistog gela filetiranih listova. Stoga brojni prizvođači ručno ljušte lišće odnosno izrezuju noževima dragocjeni mesnati dio lista. Ručnim filetiranjem želatinasti dio biljke očuvat će sve hranjive tvari. Na industrijskoj boci gela, soka ili Aloe vode pisat će „whole leaf“ (engl. cijeli list) ili „inner fillet“ (engl. unutarnji filet). Ako ste u mogućnosti, odaberite varijantu „inner fillet“.
Gel je kao i svaki prirodni prroizvod veoma nestabilan i lako oksidira u dodiru sa svjetlošću i zrakom, gubeći tako svojstva. Zato se u proizvodnji prvo pasterizira na temperaturi od 60ºC, pa isušuje, a nakon toga se dodatkom prirodnog stabilizatora gel stavlja u boce te se čuva zatvoren. Tako stabiliziran gel ima očuvane esencijalne tvari gela Aloe vera jednako vrijedne kao i svježe ubrani list.
Uzgoj i razmnožavanje Aloe vere u loncima
Aloe se mogu uzgajati u loncima koji se čuvaju na osunčanoj južnoj ili istočnoj strani prozora. Veličina biljke i količina aloina u listovima proporcionalna je količini svjetlosti koju biljka dobije. Starijim biljkama godi sunce, a mladim biljkama više odgovara sjena. Iznosite li iz nakon zime biljku Aloe iz zatvorenog prostora van, nemojte ju odmah izložiti direktnom suncu jer će listovi požutjeti. Radije ju stavite prvo u polsjenu.
Aloe vera ima plitak korijen (20 – 30 cm) pa ju posadite u širu i pliću posudu. Najbolje je na dno posude za uzgoj Aloe vere naslagati sloj kamenja, zatim sloj pijeska i tek onda dodati zemlju. Posude moraju biti četvrtinu ispunjene s drenažnim materijalom i kompostom. Idealna temperatura za uzgoj Aloe vere kao lončanice je danju 20 do 24 ºC, a noću oko 10 do 14 ºC. S obzirom da u lišću ima čak 95% vode, zbog opasnosti od smrzavanja temperatura nikada ne smije pasti niže od 5 ºC. Ako ju zimi unosite u zatvoreni prostor, neka to ne bude topli dnevni boravak, nego predsoblje ili neki hladniji prostor, sa manje svjetla, gdje će udobno prezimiti.
Aloe vera ne podnosi puno vlage, stoga je ne treba zalijevati češće od jednom tjedno. Tijekom zimskih mjeseci kad su svi procesi biljke usporeni, zalijevajte ju jednom mjesečno. Važno je da lonac ima na dnu rupice kroz koje može otjecati višak vode kako korijen ne bi trunuo. Tada biljka daje vrlo razvodnjen gel te postaje vlažna, mlitava i naborana što je znak nepravilnog zalijevanja.Višak vode iz tanjurića stoga redovno odlijevajte.
U proljeće se prihranjuje gnojivima bogatim fosforom te se potiče cvatnja tijekom lipnja. Alou veru treba gnojiti u razdoblju rasta tako da se tlo pomiješa sa šljunkom i 30% komposta. Mnogi uzgajivači u zemlju s kamenčićima dodaju humus od hrastovog lišća i time poboljšavaju rast Aloe vere.
Najjednostavniji način razmnožavanja Aloe vere i rasađivanja mladica je da se pažljivo odvoji izdanak sa dna ili pupoljak i da se on zasadi. Matična biljka tjera mladice već u drugoj godini rasta. Mogu se presaditi kada narastu 2.5 do 5 cm. Najbolje vrijeme je u svibnju i lipnju, u razdoblju najintenzivnijeg rasta i razvoja biljke. Pri uzgoju biljke kao lončanice, Aloe vera se treba presaditi u proljeće ili prije cvatnje biljke. Mogu se razmnožiti i lisnim reznicama, što je ujedno i najčešći način razmnožavanja te vrste. Dovoljno je vrtnim škarama razdvojiti listove s dijelom stabljike i posaditi ih. Ukorjenjivanje Aloe traje obično barem mjesec dana.
Životni vijek Aloe vere u prosjeku je 12 godina, no nakon 4 godine one postižu zrelost te su spremne za branje. Biljke se beru svakih 6 – 8 tjedana odstranjivanjem 3 – 4 krajnja lista biljke. Listovi se režu pri osnovi, tako da do trenutka prerade ukupna količina gela ostane u listu. S lišćem se mora rukovati nježno kako bi se spriječilo oštećenje vanjske kore i onemogućio ulazak bakterija na bazi lista
Biokemija Aloe vere
1. Antrakinoni
List Aloe vere proizvodi 12 antrakinona, uključujući aloin, barbaloin, izobarbaloin, antranol, antracin, alojnu kiselinu, emodin, aloj – emodin, krizofan kiselinu, ester cimetove kiseline, eterično ulje te rezistanol. Te molekule pospješuju regulaciju crijevnog sustava poboljšanjem peristaltičkih pokreta crijeva i laksativnim djelovanjem. U malim koncentracijama antrakinoni imaju antimikrobna i antivirusna svojstva. No, u većim koncentracijama, imaju jaka purgativna svojstva te djeluju toksično. Aloin je najvažniji sastojak u aloji te ima vrlo snažan učinak na crijevne bakterije. Razgrađuje ih i aktivira te poboljšava kontrakciju crijevnih mišića. Pojavljuje se u obliku dva izomera, kao aloin A i aloin B. Makino i sur. (1973.) su prvi izolirali barbaloin iz svježih listova Aloe. Barbaloin sprječava formiranje histamina koji se oslobađa kod alergijskih reakcija kod ljudi te ima vrlo dobar učinak kod bolesti astme te alergijskih bolesti.
2. Saponini
Saponini su glikozidi koji imaju antiseptična svojstva čine 2.91% (Hirata i Suga, 1983.) gela lista Aloe vere.
3. Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su sadržani u gelastom dijelu biljke lista Aloe vere. Aloe vera sadrži monosaharide i polisaharide. Polisaharid najizraženijeg fitoterapijskog djelovanja je acemanan, kompleks ugljikohidrata manoze. Sadržaj polisaharida u aloji, zbog njihovih specifičnih svojstava, bitan je za kozmetičku i fitoterapijsku farmaceutsku industriju. Zadržava vlagu u svježem lišću, a njegove makromolekule, čineći tanki poluprospusni sloj, omogućuju hidrataciju kože, tj. osiguravaju optimalan sadržaj vode u koži koja postaje mekana i elastična. Acemanan se ne raspada u probavnom traktu nego se očuvan apsorbira u crijevnoj sluzi. Jača imunološki sustav organizma, aktivirajući makrofage – stanice koje iz organizma uklanjanju toksine. Pokazuje antivirusno, antibakterijsko i antigljivično djelovanje te između ostalog sposobnost formiranja gela koji štiti želučanu i crijevnu sluz.
4. Vitamini i minerali
Biljni sok Aloe vere sadrži veliku količinu vitamina i minerala koji pomažu u reguliranju metabolizma šećera, proteina i masti, reguliraju fiziološke funkcije te održavaju osmotski tlak. Također, vitamini iz Aloe vere pomažu pri očuvanju kože i obogaćuju imunološki sustav. Reguliraju stanični metabolizam
5. Enzimi
Sok Aloe vere sadrži znatnu količinu aktivnih enzima. Sudjeluju u održavanje svih vitalnih funkcija u stanici, povećavajući brzinu staničnog metabolizma. U gelu Aloe vere nalazi se 6 enzima.
6. Aminokiseline i organske kiseline
Aminokiseline vrlo pozitivno utječu na metabolizam kože, sprječavaju štetno ultraljubičasto zračenje i oksidaciju kože te pomaže pri obnovi stanica kože. Sok Aloe vere sadrži 18 aminokiselina od 22 aminokiseline koje su pronađene u ljudskom tijelu. Listovi Aloe vere sadrže različite aminokiseline s visokom koncentracijom arginina, asparagina, glutamata, aspartata i serina. Gel Aloe vere sadrži 7 od 8 esencijalnih aminokiselina koje su potrebne ljudskom tijelu: izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i valin. Korijenje i lišće Aloe vere sadrži acetate i druge organske kiseline, koje su uključene u biokemijske procese u ljudskom tijelu, regulirajući pH želuca.
Primjena pripravaka od Aloe
Aloe vera je jako sredstvo za čišćenje koje djeluje brzo, prvenstveno u debelom crijevu. Dolazi često i kao sastavni dio različitih sredstava za čišćenje (kapljice, tablete, čepići) pripremljenih od drugih ljekovitih biljaka. Tinktura od Aloe i ekstrakt su gorki pripravci za poticanje rada želuca i izlučivanje žuči. Sokovi i dijetetski pripravci s alojom obogaćuju prehranu prirodnim izvorima vitamina, mineralnim i biološki vrijednim hranjivim tvarima. Pročišćavaju organizam na prirodan način.
Aloja se često preporučuje kao dodatak prehrani za ublažavanje tegoba izazvanih hemoroidima, analnim fisurama te nakon operacija anorektalnog područja. Uzimanje u svakodnevnom prehrani povećava imunitet i otpornost organizma na štetne utjecaje uzročnika infekcija. Oprez jer može izazvati kapilarno krvarenje i grčeve u maloj zdjelici pa se ne preporučuje trudnicama.
Kako dozirati Alou iz vlastitog uzgoja
Emil Keršek u svojoj knjizi „Ljekovito bilje u vinu i rakiji“ (VBZ, Zagreb 2004.) upozorava da je dnevno dopuštena doza prema stručnim izvorima 100 mg suhe tvari aloje pa pojašnjava:
„Svježe odrezani listovi aloje koja prethodno nije bila zalijevana 5 dana sadrži prema ispitivanjima 40 do 50% soka, prema tome 100 grama listova nakon mljevenja dat će približno 50 grama soka. Ukoliko 15 – 20 ml soka sadrži približno 100 mg suhe tvari (praha), tada je to cca. 5% suhe tvari (na 20 ml), odnosno jedna doza od 20 ml (dnevna) soka aloje približno je jednaka tableti 100 mg (praha) aloje. Sada kada smo došli do ekvivalenta u dnevnim dozama praha i soka aloje, moguće je dozirati aloju direktno iz biljke.“
Kako filetirati gel iz lista Aloe
List odrežite pri osnovi biljke. Nožem prvo odrežite nazubljene bridove lista, a potom oštrim nožem zarežite uz kožu lista, prvo s jedne, pa s druge strane lista. Gel upotrijebite u receptu, a unutrašnjom stranom odstranjenog lista navlažite kožu lica, ruku ili tijela.
RECEPTI:
LJEKOVITI NAPITAK OD ALOE prema recepturi ruskog ljekara Savinskog
Priprema:
35 dag svježeg lista Aloe sitno samljeni na stroju za mljevenje mesa (biljka ne smije biti mlađa od 4 godine, i ne smije se zalijevati 5 dana prije pripreme lijeka)
40 dag meda u saću
20 dag korijena cikorije (vodopije) u prahu, može biti i Franck cikorija
2 dl 75% alkohola
1 l čistog prirodnog crnog vina
Sve se promiješa i stavi u steriliziranu tamnu staklenu posudu, koja se najlonom prekrije i dobro zaveže, te stavi na tamno mjesto bez pomicanja, 6 do 10 dana. Nakon toga smjesu valja procijediti i spremiti u tamne boce koje se čuvaju u hladnjaku.
Upotreba
Vrijeme uzimanja ovog preparata je tri tjedna do 2 mjeseca. Prvih 5 dana po tri puta dnevno uzima se jedna kavena žlicu dva sata prije jela. Slijedećih dana tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu na jedan sat prije jela.
Navodno ovaj preparat koristi kod TBC-a pluća, čira na želucu, katara, divertikulitisa, gripe, angine, povećani krvni pritisak, bolesti bubrega itd.
Za tretiranje rana i oštećenja na koži može se koristiti i u obliku obloga.
VINO OD ALOE VERE I MEDA prema sv. Hildegardi od Bingena
Možete ga koristiti za brojne tegobe, od loše probave do astme i alergije, a u svojoj knjizi sv. Hildegarde je ustvrdila da čisti krv, uklanja štetne i otrovne tvar iz organizma i pojačava otpornost.
Sastojci:
200 grama Aloe vera
100 grama listova kadulje
100 grama korijena cikorije (vodopije)
100 grama šipka
200 grama meda sa saćem
0,2 domaćeg crnog vina
(ako koristite suhe biljke, neka količine budu upola manje)
Priprema:
Sameljite svježu aloju, kadulju i vodopiju, šipak divlje ruže i svježi med sa saćom. Smjesu stavite u steriliziranu tamnu staklenku, prelijte vinom, dobro promiješajte i zatvorite. Nakon što odstoji 7-10 dana na tamnom i hladnom mjestu, vino procijediti te uzimajte 3-4 puta na dan po 1 veliku žlicu.
ELIKSIR OD ALOE SA PELINOM I BOROVICAMA I DOMAĆOM RAKIJOM
Sastojci:
100 grama svježeg lista Aloa Vera
100 grama cvijeta, lista i korijena vodopije (cikorije)
100 grama lista pelina
100 grama boba borovice
200 grama pčelinjih saća sa medom
1,5 litara domaće rakije
Priprema:
Sve biljke i saće s medom sameljite u stroju za mljevenje mesa, stavite u tamnu, steriliziranu staklenku, dolijte rakiju i dobro promiješajte. Zatvorite i ostavite da odstoji 7 do 10 dana na tamnom i hladnom mjestu. Procijedite, ulijte u tamne posude i držite u hladnjaku.
Upotreba:
Ovo je ukupna godišnja količina pripravka za jednu osobu. Preporuča se osam dana u mjesecu uzimati po dvije žlice dnevno, prije obroka. Potom napravite pauzu do sljedećeg mjeseca, a kada potrošite cijelu količinu napravite pauzu do sljedeće godine.
Koristi se za probleme s probavom i želucem, a može se mazati na rane, sprječava upale i pospješuje zarastanje.
LOSION ZA LICE OD ALOE I ULJA KOKOSA
Sastojci:
Filetiran gel iz manjeg lista Aloe
0,5 šalice kokosovog ulja (ekstra vergine)
3 kapi esencijanog ulja lavande
Priprema:
U blenderu dobro usitnite svježi gel iz lista Aloe. Dobivenu masu ulijte u zdjelicu sa kokosovim uljem. Mikserom 10 minuta miješajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Dodajte još 3 kapi esencijanog ulja lavande, pa stavite u staklenku koja dobro zatvorena u hladnjaku može stajati i nekoliko tjedana.
Upotreba:
Koristi se za njegu i hidratizaciju kože i lica i tijela, posebno nakon kupanja. Također je i dobro prirodno sredstvo za odstranjivanje šminke.
No comments:
Post a Comment