Vrištanje, udaranje, ljutnja, ugrizi jesu više-manje normaln reakcije trogodišnjaka koji tek uči razne vještine…
Kada vidite svoje malo zlato kako se voli grliti, ljubiti, maziti, uživa u zabavi, trčanju, igri, svojim dječjim maštarijama, vidite najbolje dijete na svijetu, sve dok se ne počne ponašati agresivno prema svojoj mlađoj ili starijoj braći i sestrama, prijateljima, članovima obitelji pa i vama.
Udara, vrišti, negoduje, plače, baca igračke, grize… U sekundi se mali anđeo pretvara u pravoga malog nasilnika ili malu nasilnicu.
Razvojni proces
Nasilni obrasci ponašanja najčešće se javljaju između druge i četvrte godine života i kod mnoge su djece dio normalnoga razvojnog procesa. Nije neobično da djeca oduzmu igračku drugom djetetu, udare ga, vrište i deru se do iznemoglosti, grizu. Razlozi zbog čega dijete ima ispade bijesa može biti strah. Primjerice, osjeća se ugroženo od drugog djeteta, odnosno osjeća da nema izlaza, da je stjerano u kut, a to je jedna od obrambenih reakcija. To se može nazvati instinktivnom reakcijom.
Također, ispadi bijesa kod djece jedan su od način iskazivanja frustracije. Naime, dijete u dobi između druge i četvrte godine uči nove stvari svaki dan, od komunikacije punim rečenicama do vještine koje mora savladati, kao što su držanje olovke, rezanje škaricama, razumijevanje kompleksnosti igra i pravila, izražavanja želja, poslušnosti…
Kako je svaka ta vještina novi izazov koji za dijete u toj fazi razvoja nije nimalo jednostavan zadatak, može doći do ispoljavanja frustracije. Dijete se u tim trenutcima zbog svega može osjećati zanemareno (makar to najčešće nije tako), te zna da neće biti po njegovom, što je uzrok još dodatne „tragedije“ u njegovom malom životu, u kojem ono živi za svaki trenutak.
Pravilno reagiranje
Nerijetko i odrasli ljudi, koji su umorni i gladni, mogu biti vrlo neugodni i nervozni, pa nije ni čudno da dijete koje je umorno i gladno ima ispade bijesa. Ono što je svakako dobra vijest jest da djeca s vremenom prerastu takve obrasce ponašanja, pa umjesto šaka, vrištanja i negodovanja, otkriju drukčije načine rješavanja problema, a to je dogovor i prilagođavanje.
No, dotad je na roditeljima i drugim osobama koje su uključene u odgoj djece da se na pravilan način nose s ispadima bijesa. Ključ po kojem roditelji i odgajatelji trebaju raditi s djetetom jest da mu daju do znanja kako razgovorom može na lakši način postići željeni cilj.
Mjere discipline
Najbolja je trenutačna reakcija odraslih kada se dogodi ispad bijesa, odnosno čim se on dogodi. Umjesto da dopustite da dijete i dalje ispoljava bijes, treba ga maknuti iz trenutačne situacije, na kratak „time-out“ od nekoliko minuta. Važno je da dijete svoje ponašanje poveže s posljedicama koje slijede, tako da će vrlo brzo shvatiti da će njegovo ponašanje imati posljedice i da će na kraju biti, barem na kratko, isključeno iz igre i propustiti zabavu.
U postupcima discipliniranja treba biti odlučan i dosljedan, treba biti ozbiljan, ali bez povišenja glasa. Djetetu treba dati do znanja ozbiljnim glasom i stavom da se takvo ponašanje neće tolerirati, ali i objasniti zbog čega. Svaki puta reagirajte na jednaki način. Objasnite da udaranje, ugrizi i ispadi bijesa nisu nešto što se smije raditi.
Postupak ima posljedicu
Ako ponašanje vašeg djeteta nanese bol, ozlijedi nekog ili načini neku štetu, primjerice potrga igračku, svakako ste vi ti koji trebate reagirati na način da djetetu trebate ukazati da je nanijelo bol ili štetu. Ne samo da se dijete treba ispričati toj osobi, bilo odrasla, bilo dijete, nego treba i shvatiti razmjere štete koje je načinilo, te pomoći u popravljanju štete, primjerice slaganju ili lijepljenju igračke. Djetetu treba pokazati da za njegove radnje postoji i posljedica.
Svako dijete je drukčije
Neka djeca imaju više problema s agresijom nego druga. To svakako može imati veze sa spolom, primjerice muškom djecom, svakako ovisi o urođenom temperamentu svakog djeteta, genetici, naučenim obrascima ponašanja u obitelji, utjecaju medija te naravno o samoj sposobnosti samodiscipline koju neka djeca posjeduju u većoj, a neka u manjoj mjeri. Ako mislite da ne možete sami riješiti agresivnost djeteta, te da su uzroci možda dublji i ozbiljniji, svakako potražite pomoć stručnjaka.
No comments:
Post a Comment