Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće. Govorite im da ih volite, da vjerujete njima i u njih. Ne bojte se da ćete ih time razmaziti (razmaženost je kada umjesto njih radite njihove zadatke i obveze). Sasvim suprotno, mnoštvom zagrljaja i izraza ljubavi pomoći ćete im da odrastu u samopouzdane, sretne, samosvjesne i odgovorne osobe koje će biti u stanju donositi mudre i zrele odluke.
Zagrljaji imaju i svoj Međunarodni dan koji se obilježava 21. siječnja. Iako naizgled svakodnevna gesta, zagrljaji i općenito tjelesni izrazi nježnosti imaju veliku ulogu u emocionalnom razvoju djece. Zato zaslužuju svoj međunarodni dan, malo promišljanja i pažnje stručnjaka.
Kada novorođenče dolazi na svijet, ono nema sposobnosti brinuti se samo za sebe. Međutim, ima naslijeđenu sklonost traženju interakcije i odnosa s odraslim osobama koje brinu o njemu. S njima stvara privrženost – trajnu i duboku emocionalnu vezu, koja djetetu osigurava preživljavanje u tjelesnom i emocionalnom smislu. Iako dijete najčešće razvija odnos privrženosti s majkom, suprotno ranijim shvaćanjima to može biti bilo koja odrasla osoba koja skrbi o djetetu. Dijete uglavnom prvo ima jednu figuru privrženosti, no kasnije ih može imati više. Svaka od njih posebno je vrijedna u životu djeteta i obogaćuje ga. Kada primijetimo da dijete nastoji ostvariti i održati kontakt s odraslom osobom (posebno kad je uznemireno), možemo govoriti o znakovima privrženosti koji su nam jasno vidljivi tek u dobi od oko šest do osam mjeseci. Ipak, istraživanja i klinička praksa pokazuju da se privrženost razvija od samog rođenja djeteta.
I najmlađa djeca komuniciraju svoje potrebe i emocije osobama koje skrbe o njima. To ne moraju činiti riječima, nego pokretima, izrazom lica, smješkanjem, pogledom, plakanjem, gugutanjem, položajem tijela i tako dalje. Odrasla osoba zadužena za brigu o potrebama i emocijama djeteta postaje njegova figura privrženosti. Dijete ju gleda u oči, pruža joj ručice, osmjehuje joj se, doziva ju, slijedi ju, nastoji biti u njenoj blizini, smiruje se uz nju, pokazuje joj sve novo što uoči ili izradi…
Djeca mogu razviti različite stilove privrženosti, što uvelike određuje njihov emocionalni razvoj, kako u djetinjstvu, tako i u odrasloj dobi. Sigurnu privrženost ima oko 60 posto djece, dok ostala djeca imaju neki Pod nesigurnih stilova privrženost. Sigurna privrženost razvija se kada je skrbnik usklađen s djetetom i adekvatno reagira na njegove potrebe. Sigurno privržena djeca dobivaju poruku da su vrijedna i važna, a da će drugi biti tu za njih kad ih budu trebali. Tako će se odnositi prema sebi i drugima kroz život, što je osobito važno za buduće partnerske odnose i emocionalnu samoregulaciju.
Roditelji su često zbunjeni različitim uputama stručnjaka, primjerice – kad kažemo da bismo trebali biti usklađeni s djetetom i reagirati na njegove potrebe, puno roditelja ne zna na što se to zapravo odnosi. Znači li to udovoljavati djetetu na svaku želju i zahtjev? Ne. Ali isto tako znači doživjeti njegove emocionalne potrebe jednako važnima kao i tjelesne – one za hranom, vodom, njegom, snom… Tjelesni dodir poput zagrljaja može umiriti uzrujano dijete, prenijeti djetetu poruku da ga roditelj voli, stvarati pozitivan doživljaj vlastitog tijela i tako dalje. Ovo posebno vrijedi za malu djecu koja nam ne mogu reći kako se osjećaju i što im točno treba. Nekad ni sama nisu u potpunosti sigurna što se događa s njima i ne znaju to podijeliti s odraslima. U takvim trenucima zagrljaj je jako ljekovit. Istraživanja pokazuju da se bebe umiruju slušajući otkucaje srca i prateći ritam disanja skrbnika koji ih drži na prsima. Umiruju se čim ih se podigne i nasloni na svoje tijelo. Jedna jednostavna gesta može mnogo učiniti za dijete, njegov odnos s roditeljima i razvoj sigurne privrženosti.
I zato, dragi roditelji, grlite svoju djecu! Nježnim tjelesnim dodirom pokažite djetetu da vam je stalo do njega, uvažite njegovu potrebu za dodirom i nježnošću. Potaknite time razvoj sigurne privrženosti.
No comments:
Post a Comment