KAKO POSTIĆI DA POVRĆE POSTANE DIO OBROKA BEZ BITKE ZA STOLOM

"Mrzim povrće" često se čuje u dječijoj dobi, a nerijetko i kasnije. Ta vječna želja roditelja da dijete hrane zdravo, da mu daju hranu koja je po opće prihvaćenim mjerilima zdrava i neophodna. No o tome da će dijete pojesti povrće mama može samo sanjati – rijetko koja ima sreću da dijete voli povrće. Odrasli sin odgovara majci kada mu nudi ribanu mrkvu kao salatu: "Mama, ako želiš da ti netko u kući jede mrkvu, kupi si zeca!". Naravno, dijete možda neće odgovoriti na ovaj način, ali sva uvjeravanja o povrću kao zdravoj hrani ostaju bez odjeka. Veliki kuhari preporučit će posebno priređeno povrće, koje pobuđuje želju da se jelo proba. No koja mama, budimo iskreni, ima za to vremena. Za pripremu povrća i na jednostavan način treba uložiti puno truda, koji na kraju ostaje bez odjeka.

Odbojnost prema povrću počinje u dobi od dvije godine

Meso nestane s tanjura, pa i malo pirea od krumpira, ali fine pirjane tikvice nisu ni taknute. 

Prema jednom istraživanju, u Italiji više od 55% djece smatra povrće gadljivim. Više od 83% djece mlađe od 10 godina ne jede dovoljne količine povrća kroz pet dana u tjednu, što je vidljivo prema količini konzumiranog povrća ponuđenog u školskom obroku.

Postavlja se pitanje kako postići cilj (tj. da povrće postane dio obroka) bez bitke za stolom. Dijete se privikava na povrće u jelovniku kao na život općenito. Potrebno je strpljenje i poticanje u otkrivanju okusa i konzistencije različitih vrsta povrća. Dobro je započeti u dobi od oko dvije godine, jer je to ključni trenutak kada se formira ukus. U dobi od dvije do tri godine javlja se strah od nekih vrsta namirnica. Neka djeca počinju se braniti od svake novosti u jelovniku – nalaze sigurnost samo u poznatoj, već iskušanoj hrani. Vrijedi se potruditi i otkriti igru u lovu na zeleno, crveno, narančasto "blago" i donijeti u kuću vrećice sa špinatom, graškom, mahunama, paprikama raznih boja i rajčicama okruglim i duguljastim. U supermarketima se nalaze razne vrste povrća i voća na koje nismo navikli i koje su nam neobične, ali korisne. Obitelj koja ima sreću da posjeduje vrt ili voćnjak može s djetetom slijediti promjenu sjemena u plod uz lijepi cvat, npr. luka i mahuna. Bez puno uloženog truda nećete ostvariti želju da dijete pojede obrok povrća. Morate biti poduzetni, hrabri i maštoviti, a to je ponekad zamorno. Jer na kraju je juha od povrća, čak i uz dodatak prženih kockica kruha, koje djeca vole, ili drugih dodataka, obična juha.

Otkuda početi?

Stručnjaci preporučuju sa sirovim povrćem. Rajčica, listovi salate svake vrste (bez predrasuda glede onih gorkastih okusa), cvjetače, mrkve, špinata, male glavice luka, korabice, razne vrste kupusa i kelja, celer, paprika mogu poslužiti djetetu da oblikuje svoj tanjur dajući mašti na volju slaganjem najrazličitijih krajolika. Svako sirovo povrće izgleda ljepše nego sirovo kuhano – dijete će ga u ovom obliku lakše prihvatiti, naravno, neće mu se svidjeti podjednako. Nakon toga može mu se ponuditi kuhano na različite načine. Sirovo povrće odgovara djetetovoj potrebi da pod zubima osjeti hranu hrskave konzistencije, koju može gristi, što je s gledišta nutricionista idealan način. Sirovo povrće zadržava sve bogatstvo vitamina, minerala i oligoelemenata (elemenata u tragovima, kao cink, bakar, željezo, selen i drugi), koji su vrlo dragocjeni jer su biološki aktivni. Neki vitamini, kao npr. vitamin C, termičkom obradom gube dio svoje aktivnosti. Da bi se sačuvali svi vrijedni sastojci povrća, važno je nabaviti svježe i pripremiti ga u trenutku kada će se konzumirati.

U kontaktu s vodom i svjetlom voće i povrće oksidira i osiromaši za najkraće vrijeme zbog gubitka vrijednih sastojaka, a sigurno ni izdaleka nema onaj prvobitni privlačni izgled. A da bi povrće bilo prikladno za serviranje, mora biti dobro oprano i narezano. Ako kupite uvenulu salatu, krastavce ili papriku, gube privlačnost i za oko.

Prikupite zanimljive recepte

Okus povrća nerijetko će djetetu koje traži određenu kiselost biti draži s dodatkom malo limunovog soka ili kapi blagog slatkog octa (kao npr. balsamico). Malo soli i aromatičnog bilja također pridonosi okusu - sitno sjeckani peršin, bosiljak i drugo, a za one koji više vole slatko, pecivo s mrkvom može biti prava poslastica.

I djeci se može itekako svidjeti povrće uz dodatak male količine šećera. Pirjana mrkva i poriluk na maslinovom ulju uz dodatak malo šećera čini povrće znatno prihvatljivijim.

Povrće izrezano na tanke listiće može se prepržiti s dodatkom malo vode i brašna kroz kratko vrijeme začinjeno maslinovim uljem (japanski način).

Vegetarijanski recepti za pripremu povrća vrlo su maštoviti i mogu u znatnoj mjeri pomoći u privikavanju djeteta na ove vrijedne namirnice bez promjene ostalog jelovnika, koji uključuje miješanu prehranu i hranu životinjskog podrijetla (meso, jaja, ribu, mlijeko i prerađevine). Mediji obiluju preporukama za zdraviji život, a mnoštvo recepata naći ćete i na internetu i time proširiti spoznaju o načinu pripreme povrća, što će se svidjeti malenima, ali i onima starijima, kojima povrće nije baš hrana izbora, iako znaju da je korisno.

Blanširanje povrća daje mu lijepu boju i čini ga prihvatljivim od bezličnog izgleda, koji dobiva dugim kuhanjem. Blanširanje je proces tijekom kojeg se povrće obnovi i dobije privlačniji izgled - kroz nekoliko sekundi stavlja se oprano i očišćeno u kipuću vodu, a zatim se iz nje izvadi šupljikavom hvataljkom i odmah ohladi u vodi kojoj je dodan led.

Dijete od tri godine neće pojesti kuhanu mrkvu na tanjuru ma koliko dugo ga uvjeravali da je ta hrana vrlo zdrava za djecu. Istraživanja su dokazala (University College London) upravo suprotan učinak - odbojnost prema povrću ostaje zauvijek. Drugim riječima, nikakva verbalna uvjeravanja nisu od koristi – ponuditi povrće na djetetu prihvatljiv način moglo bi imati bolji učinak.

bebe-nestle.hr