Starije generacije iz Hrvatske su odlazile „trbuhom za kruhom“. Današnje generacije to uglavnom rade zbog ostvarivanja svojih potencijala. Jelena Kostović mogla bi biti kombinacija tih dviju priča.
Magistra novinarstva, samosvjesna mlada žena koja priča tri svjetska jezika i ima nekoliko godina iskustva u novinarstvu, PR-u i turizmu, otkako je diplomirala prije dvije godine ne može pronaći posao. Honorarnim pisanjem i sezonskim poslovima Jelena se snalazila tražeći priliku za stalnim zaposlenjem i prihodom koji bi joj omogućio solidan život, no to se nije dogodilo.
Kako pronaći posao u Njemačkoj
Dobivši poziv prijatelja iz Berlina turistički je otišla u Njemačku, da bi se stvari potom potpuno promijenile. Sada tamo gradi svoj život, a nas je zanimalo kako je to živjeti u Njemačkoj te što je sve potrebno učiniti ako kao stranac tamo tražite posao.
Što je dovelo do toga da završiš u Njemačkoj? Jesi li prije odlaska imala na umu ostanak i traženje posla ili je to došlo kao spontana ideja?
U Berlin sam došla prvenstveno turistički, u posjet prijateljima Njemcima. Kada mjesecima aktivno, ali neuspješno, tražiš posao to te zaista umori pa sam odlučila otići na odmor s nešto novaca koje sam skupila obavljajući neke honorarne poslove za poznanike. Prva dva tjedna u Berlinu samo smo razgledavali grad i okolicu. Imala sam sreću što su moji prijatelji svjetski ljudi pa sam imala priliku vidjeti apsolutno sve znamenitosti Berlina, od povijesti, muzeja, turističkih atrakcija, parlamenta i kulture.
Na ostanak u Njemačkoj nagovorio me prijatelj koji mi je ukazao na činjenicu da je Berlin multikulturalni grad i kako bih možda ovdje, sa svojim kvalifikacijama, iskustvom i obrazovanjem, mogla imati više sreće i mogućnosti nego u Hrvatskoj. I moja obitelj i prijatelji bili su poprilično ugodno iznenađeni ovom odlukom, većinom ističući kako oni ne bi imali hrabrosti upustiti se u tu „avanturu“ daleko od doma, u stranoj zemlji sa stranim jezikom.
Kakva je procedura za strance tamo kad je u pitanju traženje posla?
Da bi vam netko ponudio posao, najprije trebate prijaviti boravak u Njemačkoj na provjerenoj adresi. To sam napravila i dobila papir s pečatom na kojem piše kako mogu neograničeno boraviti u SR Njemačkoj. Nakon toga slijedi prijava na Zavod za zapošljavanje, vađenje porezne kartice i usklađivanje zdravstvenog osiguranja. Za zdravstveno osiguranje potreban vam je broj socijalnog osiguranja, koji vam dodjeljuje poslodavac kada vas zaposli. Kvalitetna i obrazovana radna snaga ovdje je, za razliku od Lijepe naše, vrlo cijenjena i samo treba biti uporan i imati volje čitati pravila i natječaje.
Možeš li se prijaviti za bilo koji posao ili postoje ograničenja?
Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, Njemačka je objavila ograničenja vezano uz zapošljavanje Hrvata u toj zemlji, a koja su još uvijek na snazi. Akademski obrazovani ljudi, u koje se i ja ubrajam, u prilično su povoljnijoj situaciji, ali još uvijek sva ograničenja nisu ukinuta. Ukoliko ja, koja imam akademski stupanj magistrice novinarstva, u Berlinu pronađem posao u struci i neka mi tvrtka ponudi ugovor, nije mi potrebna nikakva posebna dozvola već mogu neometano raditi i imati primanja kao svaka građanka Europske unije.
Međutim, ako pronađem posao koji nije u struci, onda za taj posao moram konkurirati s državljanima Njemačke i tražiti dozvolu za rad, što se jako teško dobije jer je njihovo tržište rada puno veće od našega. Logično je da će posao u, primjerice, parfumeriji, prije dobiti osoba s njemačkim državljanstvom nego ja koja sam došla iz Hrvatske i potrebna mi je dozvola za obavljanje tog posla.
Jesi li imala kakve neugodnosti prilikom traženja posla zato jer si drugog državljanstva?
Jedan mali znak koji mi je potvrdio da sam donijela dobru odluku što sam ostala ovdje, ukazao mi je na poštovanje prvenstveno prema čovjeku, a onda prema radniku. Toga u Hrvatskoj nema. U roku od dva dana nakon što sam ispunila online formular za prijavu na burzu rada, na kućnu adresu dobila sam pismo s detaljnim koracima koje je bilo potrebno uraditi da prijava bude izvršena. To me je iznenadilo, a evo i zašto: u Hrvatskoj sam u dvije godine poslala oko 430 molbi, a odgovor e-mailom sam dobila samo na njih šest.
Pitaš se često kakve to kvalifikacije imaju drugi kandidati kada ti ne zaslužuješ niti jednostavan odgovor: „Nažalost, ne odgovarate profilu naše tvrtke“. Eto, iz čiste kurtoazije. Štoviše, tvrtke moje struke (završila sam odnose s javnošću i političku komunikaciju) još su me neugodnije iznenadile jer se nisu udostojile niti odgovoriti, a kada treba „pljuvati“ po neprofesionalnosti i nepismenim molbama, prve su u medijima.
Hrvatsku često posjećuju njemački umirovljenici i čini nam se da troše bez suzdržavanja. Imaš li informaciju koji uvjeti se moraju zadovoljiti za mirovinu u Njemačkoj i što ona podrazumijeva?
Mirovinski sustav ovdje je uređen na vrlo skladan način. S najmanje 35 godina radnog staža, izuzev bolesti, može se ići u mirovinu. Regularno, žene u mirovinu mogu ići s pune 63, a muškarci sa 67 godina. Visina mirovina ovisi o zaradi i o godinama radnoga staža, kao i o visini uplata mirovinskog osiguranja. Primjerice, netko tko je radio 35 godina za plaću od 1800 eura neto, može otprilike imati 1200 eura mirovine.
Koliko se zapravo isplati život u Berlinu? Možeš li ga možda usporediti s drugim gradovima u Njemačkoj?
Mislim da je u Berlinu standard zbog financijske krize postao niži u odnosu na neke druge gradove u Njemačkoj, kao što su primjerice München i Hamburg. Život je prilično skup, a stvari koje su u Hrvatskoj normalne, poput ispijanja kave satima i noćni izlasci, ovdje više predstavljaju luksuz nego svakodnevicu. Stanovi su većinom jako skupi, a cijene se kreću od 400 eura naviše za garsonjeru ili 600 eura naviše za dvosoban stan, ovisno o lokaciji.
Što se tiče prijevoza, uglavnom koristim autobus, U-Bahn (podzemna željeznica) i S-Bahn (metro), a cijene karata su prilično skupe. Na primjer, za vožnju U-Bahnom izdvojit ćete 2,60 eura za vožnju u jednom smjeru u trajanju od dva sata, za dvije zone. Ako to pomnožite s vožnjom za povratak i tome dodate vožnju autobusom (koja je u mom slučaju nužna do U-Bahna) onda se tu skupi nekih 10-ak eura dnevno, što nije malo. Povoljnije je uzeti mjesečnu kartu koja za dvije zone iznosi 78 eura, iako ni to nije malo, pogotovo ako nemate prihoda.
Kako bi opisala Njemce, jesu li susretljivi, žele li pomoći ili su hladni? Kakvo je tvoje iskustvo?
Njemci su poprilično hladan narod u odnosu na Hrvate, ali sve ovisi o tome u kakvim se krugovima ljudi krećeš. Cijene što znaš njihov jezik i uglavnom uvijek dobiješ odgovor na postavljeno pitanje. Naravno, postoje neki koji ne dopuštaju opušteniji ton, ali onda se tome trebaš prilagoditi jer ipak si ti stranac u njihovoj zemlji. Moje je iskustvo sasvim pozitivno, jer smatram da je sve stvar pristupa. Ako imaš pristup, možeš sve.
Uz sve svoje kvalifikacije, ipak dvije godine u Hrvatskoj nisi mogla pronaći posao. Što smatraš najvećim problemom hrvatskog tržišta rada?
Hrvatsko tržište rada? Zar to postoji? Mene je doslovno sram jednogodišnjeg pripravničkog staža od 1600 kuna. Misle li oni da mi ne znamo osnove matematike? Možda bi oni mogli živjeti od 1600 kuna mjesečno? Radila sam tijekom cijelog studija, stekla važno radno iskustvo i ne želim raditi za 1600 kuna, a ni ne mogu jer se od te cifre jednostavno ne može preživjeti ako, poput mene, nemate financijsku „pozadinu“. Želim da se moj trud i rad cijene i isplate, i želim normalnu plaću od koje mogu dostojanstveno živjeti. Obrazovala sam se za bolju budućnost, a ne za primanje socijale.
